USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1859/12, rješavajući apelaciju "Ćetojević komerca" d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj /94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija "Ćetojević komerca" d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zatezne kamate.
Ukida se Presuda Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 003679 11 Pž od 23. marta 2012. godine.
Predmet se vraća Višem privrednom sudu u Banjoj Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Višem privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1."Ćetojević komerc" d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 17. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 003679 11 Pž od 23. marta 2012. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 003679 04 Ps od 10. decembra 2010 godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda, te učesnika u postupku "Jahorina osiguranja" a.d. Pale - Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 13. marta 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Viši privredni sud i Okružni privredni sud su dostavili odgovore na apelaciju 24. i 31. marta 2015. godine, a tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 5.Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 003679 04 Ps od 10. decembra 2010. godine tuženi je obavezan da apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu isplati iznos od 20.302,00 KM i na poluprikolici iznos od 16.738,20 KM "sa zakonskom zateznom kamatom od 29.11.2010. godine, kao dana donošenja presude, do isplate", te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 5.867,69 KM (stav 1. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete preko dosuđenog iznosa za vozilo - do iznosa od 27.069,60 KM a za poluprikolicu do iznosa 22.317,00 KM (stav 2. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate od 15. decembra 2004. godine do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa - do iznosa od 20.925,25 KM, kao i da mu na ime izgubljene zarade isplati iznos od 7.840,00 KM (st. 3. i 4. izreke).
- 6.U obrazloženju presude je navedeno da je na osnovu provedenih dokaza nesporno utvrđeno da se 1. aprila 2003. godine dogodila saobraćajna nesreća u mjestu G. Kladari, na dionici magistralnog puta Srbac - Nova Topola u kojoj su učestvovali Dušan Batar, koji je upravljao vozilom "Scania-tegljač" sa poluprikolicom, čiji su podaci precizirani u presudi, a koji su apelantovo vlasništvo, i Bogoljub Bilbija, koji je upravljao teretnim vozilom, čiji su podaci precizirani u presudi, a koje je osigurano kod tuženog. Dalje je navedeno da su oba učesnika u saobraćajnoj nezgodi proglašena krivim i osuđena za krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja pravosnažnom presudom Okružnog suda u Banjoj Luci od 10. marta 2009. godine, te da im je izrečena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, uvjetno na godinu dana. Također je navedeno da je tokom postupka provedeno vještačenje vještaka saobraćajno-mašinske struke Nedeljka Vučena, te da je sud, prihvatajući kao pravilne navedeni nalaz i mišljenje, utvrdio da su saobraćajnoj nesreći doprinijeli vozači oba automobila, i to da je doprinos apelantovog vozača 40%, a doprinos osiguranika tuženog 60%, što je bio i odnos u kojem je dosuđena apelantu šteta na njegovim vozilima obračunata na bazi totalne štete. Visina štete je dosuđena primjenom odredaba čl. 154. stav 1. i 185. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) u iznosima preciziranim u izreci presude. Okružni privredni sud je naveo da je odluku o zakonskoj zateznoj kamati donio saglasno odredbi člana 277. u vezi sa članom 324. ZOO, te da je na dosuđeni iznos materijalne štete kamata dosuđena od 10. decembra 2010. godine, kao dana donošenja presude. Navedeno je da je sud odluku o troškovima postupka donio na osnovu člana 386. stav 2. i člana 387. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, pa su precizirani troškovi po svakoj pojedinačnoj radnji i utvrđeno da troškovi postupka iznose ukupno 5.867,69 KM.
- 7.Odlučujući o žalbi apelanta i tuženog, Viši privredni sud je donio Presudu broj 57 0 Ps 003679 11 Pž od 23. marta 2012. godine kojom je apelantovu žalbu djelimično uvažio, te prvostepenu presudu preinačio u pobijanom odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu štete zbog izmakle dobiti i obavezao tuženog da apelantu po tom osnovu isplati iznos od 5.880,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. novembra 2010. godine, kao dana donošenja presude, pa do isplate "i na ime troškova postupka iznos od 2.326,30 KM", a apelantova žalba u preostalom dijelu je odbijena i prvostepena presuda u odbijajućem dijelu (preko dosuđenog iznosa iz stava 1. prvostepene presude) potvrđena. Žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu u kojem je usvojen dio tužbenog zahtjeva (stav 1. izreke). Tuženi je obavezan da isplati apelantu na ime troškova sastava žalbe iznos od 316,00 KM, a apelantov zahtjev preko navedenog iznosa, kao i zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu tuženog su odbijeni.
- 8.U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je u konkretnom slučaju provedeno vještačenje vještaka saobraćajno-mašinske struke radi utvrđivanja visine naknade štete, te da je visina dosuđena na osnovu nalaza vještaka u skladu sa odredbama čl. 154. stav 1. i 185. ZOO. Viši privredni sud je, također, naveo da je pravilna odluka prvostepenog suda o kamati na dosuđeni iznos štete, koja je dosuđena saglasno odredbi člana 277. ZOO, od dana donošenja prvostepene presude (10. decembar 2010. godine), jer je visina štete utvrđena na osnovu nalaza vještaka i prema cijenama važećim u to vrijeme. Stoga, Viši privredni sud je zaključio da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi kojim ukazuje da mu pripada kamata na dosuđeni iznos štete od dana kada je šteta nastala, jer bi se, prema mišljenju suda, u tom slučaju "naknada štete dvostruko valorizirala: i kroz cijenu oštećene stvari u vrijeme donošenja sudske odluke i putem kamate od dana nastanka štete". Međutim, Viši privredni sud je zaključio da je apelantova žalba osnovana u dijelu koji se odnosi na izgubljenu zaradu, jer je, prihvatajući nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i stručan, utvrdio iznos izgubljene zarade koja se mogla očekivati, ali je njeno ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom, te je u ovom dijelu prvostepena presuda preinačena tako da je tuženi obavezan da od utvrđenog iznosa ovog vida štete (9.800,00 KM) apelantu isplati iznos koji je srazmjeran doprinosu njegovog osiguranika (60%), a to je iznos od 5.880,00 KM, a višak zahtjeva preko ovog iznosa je odbijen. Viši privredni sud je naveo da na ovaj iznos izgubljene zarade apelantu pripada i kamata, također od dana presuđenja (10. decembra 2010. godina), tako da je odbijen apelantov višak zahtjeva po osnovu kamata na iznos izgubljene zarade, počev od 15. decembra 2004. godine, kada je šteta prouzrokovana, pa do 10. decembra 2010. godine.
- 9.Navedeno je da apelantu pripadaju i troškovi postupka prema njegovom uspjehu u sporu. U tom kontekstu je istaknuto da je izmjena uspjeha u sporu povodom apelantove žalbe dovela i do preinačenja odluke o troškovima, tako da su oni povećani. Istaknuto je da apelantov konačan uspjeh u sporu iznosi 75%, te je Viši privredni sud primjenom odredbe člana 386. stav 2. i člana 397. ZPP odluku prvostepenog suda o troškovima postupka preinačio i odlučio da apelantu pripada iznos od 2.326,30 KM na ime troškova postupka. Pored toga, Viši privredni sud je naveo da je apelant u postupku po žalbi uspio 10% u odnosu na pobijajući dio presude. U skladu sa tim procentom, apelantu je dosuđen iznos od 316,00 KM na ime troškova sastava žalbe, a preko dosuđenog iznosa (troškovi koji se odnose na sudsku taksu) zahtjev je odbijen, jer, kako je sud naveo, nema dokaza da je apelant imao te troškove.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je materijalno pravo proizvoljno primijenjeno, jer mu nije, u skladu sa odredbama ZOO, dosuđena kamata od dana nastanka štete, nego od dana presuđenja, a što, prema apelantovim navodima, u svojoj praksi podržava i Ustavni sud u svojim odlukama br. AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine i AP 3081/08 od 29. juna 2011. godine. Apelant je, također, naveo da nije pravilna ni odluka o troškovima postupka, jer smatra da ima pravo da mu se u cijelosti priznaju troškovi sastava žalbe prema vrijednosti spora za žalbu, kao i pravo da mu se priznaju troškovi takse na presudu i žalbu.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Viši privredni sud je naveo da ostaje u cijelosti pri razlozima navedenim u osporenoj presudi i da smatra da pred tim sudom nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se pozvao u apelaciji. Predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 12.Okružni privredni sud je naveo da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu neosnovani, budući da je odluka o zakonskoj zateznoj kamati donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, te da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
V. Relevantni propisi
- 13.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93 i 3/96) relevantne odredbe glase:
Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189. st. 1. i 2.
Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI. Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 003679 11 Pž od 23. marta 2012. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 9. aprila 2012. godine, a apelacija je podnesena 17. maja 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 18.Apelant osporava navedene presude u dijelu odluke o dospijeću zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete, tvrdeći da je takvom odlukom redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 19.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
- 20.Ustavni sud zapaža da se postupak pred redovnim sudovima odnosio na naknadu materijalne štete, dakle, da se ticao građanskih prava i obaveza, te da se, stoga, na postupak primjenjuju garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 21.Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje, jer su mu kamate dosuđene od dana donošenja prvostepene presude, a ne od nastanka štete. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
- 22.Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26) upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li su osporene presude zasnovane na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
- 23.U vezi sa apelantovim navodima o proizvoljno dosuđenoj kamati od dana presuđenja umjesto od dana nastanka štete, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi u nizu predmeta rješavao činjenično i pravno pitanje u vezi sa početkom toka zatezne kamate (vidi, npr., odluke Ustavnog suda br. AP 624/10 od 13. marta 2013. godine, AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama usvojen je stav da se pri određivanju naknade materijalne štete zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete. Naime, Ustavni sud je, npr., u Odluci broj AP 1757/06, stav 43, istakao da je "[…] članom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Dalje, članom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje pri materijalnoj šteti, ipak, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da bi zateznu kamatu u slučaju materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete". Ustavni sud u navedenim odlukama je zaključio da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što su sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate pri dosuđenju naknade materijalne štete.
- 24.S obzirom na to da je i u konkretnom slučaju apelantu dosuđena naknada materijalne štete, a da su mu zatezne kamate dosuđene od dana donošenja prvostepene presude, a ne od dana nastanka štete, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u odnosu na početak toka zatezne kamate, poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1757/06, jer se ono u cijelosti može primijeniti i na konkretan slučaj. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra apelantove navode o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na početak toka zatezne kamate osnovanim.
- 25.Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije usljed proizvoljne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku redovnog suda o početku toka zatezne kamate.
- 26.S druge strane, u vezi sa apelantovim navodima kojim ukazuje da troškovi nisu pravilno odmjereni, jer smatra da mu je trebalo dosuditi naknadu za troškove sastava žalbe prema vrijednosti spora za žalbu, kao i naknadu troškova na ime takse na presudu i žalbu, Ustavni sud zapaža da je Viši privredni sud preinačio odluku o troškovima postupka tako da su troškovi u apelantovu korist povećani za iznos od 2.326,30 KM, što je jasno i detaljno obrazložio u svojoj odluci, primjenjujući pri tome relevantne odredbe ZPP. Naime, Ustavni sud zapaža da su, u smislu odredbe člana 386. stav 2. i člana 397. ZPP, apelantu dosuđeni troškovi postupka u skladu s njegovim konačno postignutim uspjehom u sporu od 75% koje mu je obavezan nadoknaditi tuženi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav izražen u Odluci broj AP 536/04 (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 536/04 od 27. maja 2005. godine, dostupna na www. ustavnisud.ba, st. 22. i 23) prema kojem redovni sudovi imaju diskreciono pravo da, nakon što utvrde da se radi o djelomičnom uspjehu u parnici, odluče na koji će način stranke snositi troškove postupka i da, u odsustvu eksplicitnih zakonskih odredaba o tome šta se smatra djelomičnim uspjehom u parnici, odredbe ZPP tumače u skladu s principima zakonitosti i pravičnosti, uvijek vodeći računa o zaštiti prava na pravično suđenje svih strana u postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da sa aspekta apelantovog zahtjeva za naknadu troškova, a imajući u vidu relevantne odredbe ZPP na kojim je Viši privredni sud zasnovao svoju odluke i data obrazloženja u vezi s tim, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zbog čega proizlazi da su ovi apelantovi navodi neosnovani.
- 27.Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je, iako je utvrdio da postoji proizvoljnost samo u odnosu na dio odluke u kojem je odlučeno o početku toka zatezne kamate, uzimajući u obzir sadržaj izreke osporene presude Višeg privrednog suda, cjelishodno ukinuti Presudu Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 003679 11 Pž od 23. marta 2012. godine u cijelosti i predmet vratiti na ponovni postupak Višem privrednom sudu, kako bi u tom dijelu donio novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 28.Apelant smatra da mu je, zbog proizvoljne primjene materijalnog prava, prekršeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da je Ustavni sud, razmatrajući pitanje kršenja prava na pravično suđenje, ukinuo osporenu presudu Višeg privrednog suda i vratio je tom sudu na ponovno odlučivanje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da razmatra kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 29.Kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije postoji kada su redovni sudovi pri određivanju naknade materijalne štete zateznu kamatu dosudili od dana donošenja prvostepene presude umjesto od dana nastanka štete, kako je regulirano relevantnim zakonskim odredbama.
- 30.Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.