Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1328/13, rješavajući apelaciju Mlađe Zelenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mlađe Zelenovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Trebinju koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Trebinju da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Na osnovu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP 1328/13 od 21. oktobra 2014. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Mlađo Zelenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa dr. Miroslav Mikeš, advokat iz Banje Luke, podnio je 27. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora izrečene navedenom presudom Okružnog suda do okončanja postupka povodom izjavljene apelacije.
  • 2.
    Apelant je 2. oktobra 2014. godine ponovo podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje Presude Okružnog suda broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 3.
    Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 1328/13 od 25. aprila 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere koji je podnio uz apelaciju 27. marta 2013. godine.
  • 4.
    Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri od 21. oktobra 2014. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere od 2. oktobra 2014. godine i odložio izvršenje kazne zatvora izrečene Presudom Okružnog suda broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
  • 5.
    Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog tužilaštva Trebinje (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 2. oktobra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 6.
    Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. oktobra 2014. godine, a Tužilaštvo 14. oktobra 2014. godine.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 K 004729 10 K od 9. novembra 2011. godine apelant je proglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način navedeni u izreci presude, počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Osnovni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Istom presudom Osnovni sud je oštećenu M. P. (u daljnjem tekstu: oštećena) radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva uputio na parnicu. Također, istom presudom apelant je obavezan da plati troškove postupka.
  • 9.
    Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je Rješenjem broj 95 0 K 004729 12 Kž od 22. maja 2012. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i odredio održavanje javnog pretresa.
  • 10.
    Nakon održanog javnog pretresa, Okružni sud je Presudom broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine apelanta proglasio krivim zato što je, u vrijeme i na način navedeni u izreci presude, počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. KZRS. Okružni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Istom presudom Okružni sud je oštećenu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva uputio na parnicu. Također, istom presudom apelant je obavezan da plati troškove postupka.
  • 11.
    Okružni sud je u obrazloženju presude istakao da je održao glavni pretres i izveo dokaze u smislu člana 332. stav 6. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), da je dodatno saslušao vještake saobraćajne struke V. S., B. V. i M. V., te da je na prijedlog Tužilaštva izveo nove dokaze saslušanjem svjedoka L. M., R. D. i D. L., nakon čega je zaključio da je apelant počinio navedeno krivično djelo. Okružni sud je utvrdio da je 26. novembra 2009. godine oko 17.00 sati apelant upravljao vlastitom radnom mašinom ULT 150 bez registarskih oznaka na magistralnom putu na desnoj kolovoznoj traci gledano iz pravca Gacka prema Bileći, da je tom mašinom izvodio radove deponiranja otpadnog željeza uz magistralni put u uvjetima smanjene vidljivosti, suprotno odredbama člana 19. stav 1, člana 90. st. 1. i 2. tačka 1. i člana 203. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: ZOSS) i suprotno odredbama člana 3. stav 1. tačke c), d) i g) i člana 33. stav 1. tačke a), b), e) i h) Pravilnika o dimenzijama, ukupnoj masi i o osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koju moraju imati vozila i o osnovnim uvjetima koje moraju ispunjavati uređaji i oprema u saobraćaju na putevima (u daljnjem tekstu: Pravilnik o dimenzijama). Okružni sud je utvrdio da je apelantova radna mašina bila neispravna jer nije posjedovala svjetlosne signalne uređaje, te da apelant nije osigurao uvjete da bi bio vidljiv drugim učesnicima u saobraćaju i da ne bi ugrožavao saobraćaj, odnosno postupao je suprotno odredbama čl. 20. i 151. ZOSS-a i suprotno odredbama člana 21. tačke 3. i 16, člana 29. tačka 39, člana 36. tačke 2. i 17, člana 78. tačke 1. i 8, člana 80. tačka 1. i člana 95. tačka 1. Pravilnika o saobraćajnim znakovima i signalizaciji na putevima, načinu obilježavanja radova i prepreka na putu i znakovima koje učesnicima u saobraćaju daje ovlašteno lice (u daljnjem tekstu: Pravilnik o saobraćajnim znakovima). Navedeno je da apelant nije propisanim saobraćajnim znacima osigurao dionicu puta na kojoj je izvodio radove jer nije postavio saobraćajni znak ograničenja brzine kretanja od 40 km/h, zatim saobraćajne znakove za radove na putu, zabranu prestizanja, suženje puta sa desne strane i pravo prvenstva vozila iz suprotnog smjera. Također, apelant nije postavio branik sa stalnim crvenim svjetlom, niti je preduzeo postupak propisnog ručnog reguliranja saobraćaja u zoni obavljanja radova, dakle nije osigurao radnika koji regulira saobraćaj sa zelenom ili crvenom zastavicom za reguliranje saobraćaja. Utvrđeno je da je apelant upravljao radnom mašinom tako što je zadnjim dijelom radne mašine zauzeo desnu kolovoznu traku (kada se ugasio motor radne mašine), te je u tom trenutku naišlo putničko motorno vozilo marke Golf 2 kojim je upravljao D. P. koji je prednjim desnim čeonim dijelom svog vozila, a potom desnim bočnim dijelom vozila, udario u zadnji desni točak apelantove radne mašine, nakon čega je došlo do zanošenja zadnjeg dijela Golfa 2 i zaustavljanja na lijevoj kolovoznoj traci, usljed čega je vozač Golfa 2 zadobio smrtonosne povrede, kao i njegove dvije saputnice, kćerke vozača D. P.
  • 12.
    Okružni sud je naveo da je ključno pitanje u vezi s utvrđivanjem uzroka nastanka saobraćajne nezgode pitanje ko je od učesnika nezgode prouzrokovao konkretnu opasnu situaciju u saobraćaju i time ugrozio javni saobraćaj. Okružni sud je istakao da je prihvatio kao stručan i objektivan nalaz vještaka saobraćajne struke V. S. (kojeg je angažiralo Tužilaštvo), a nije prihvatio mišljenje tima vještaka Departmana za saobraćaj u Novom Sadu (kojeg je angažirala apelantova odbrana) i tima vještaka Instituta Saobraćajnog fakulteta u Doboju (kojeg je odredio sud shodno članu 161. stav 2. ZKP), koji se zasnivaju na tvrdnji da su propusti vozača D. P. uzrok saobraćajne nezgode. Navedeno je da iz nalaza i mišljenja vještaka V. S. proizlazi da je saobraćajna nezgoda posljedica propusta apelanta koji je preduzeo radove u zoni navedenog puta u situaciji kada mu je radna mašina bila tehnički neispravna i koji nije osigurao obavljanje radova shodno odredbama ZOSS-a i Pravilnika o saobraćajnim znakovima. S druge strane, nalazi tima vještaka Departmana za saobraćaj u Novom Sadu i tima vještaka Instituta Saobraćajnog fakulteta u Doboju ključni uzrok nezgode nalaze u propustima u vožnji vozača Golfa 2 D. P. koji je, prema njihovom mišljenju, imao mogućnost da sigurno uspori, odnosno zaustavi vozilo ispred mjesta gdje se nalazila prepreka na kolovozu. Oba nalaza vještaka, kako je istakao Okružni sud, uzimaju za nesporno da je apelantova zaustavljena radna mašina bila obilježena sigurnosnim trouglom, podrazumijevajući da je trougao bio vertikalno postavljen na desnoj saobraćajnoj traci, te da je bio odgovarajuće sredstvo za obilježavanje radne mašine kojom su na magistralnom putu obavljani radovi. Kao uzrok saobraćajne nezgode naveli su isključivo propust vozača D. P. koji se kretao brzinom većom od dopuštene, a koji je prema nalazima vještaka imao mogućnost izbjegavanja sudara da se kretao dopuštenom brzinom i da je blagovremeno kočio.
  • 13.
    U odnosu na iskaze svjedoka A. V. koji je izjavio da je kritične prilike postavio sigurnosni trougao na desnoj kolovoznoj traci, a što su potvrdili svjedoci Đ. I. i N. D., Okružni sud je naveo da spomenutim svjedocima nije poklonio povjerenje zbog nekonzistentnosti i neusaglašenosti iskaza datih u istrazi i na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom, te vidno izražene želje da kao apelantovi radnici olakšaju apelantov položaj u krivičnom predmetu. Okružni sud je naveo da je nesporno da je sigurnosni trougao nađen van kolovoza u ležećem položaju na 21,35 metara prije mjesta kontakta uz desnu ivicu kolovoza, kao i da nema nikakvih oštećenja. Okružni sud je naveo da zbog mjesta i izgleda pronađenog trougla prilikom uviđaja nije mogao na pouzdan način utvrditi činjenicu da je u momentu nailaska vozila D. P. na kolovozu zaista bio postavljen sigurnosni trougao. Stoga je Okružni sud uskratio povjerenje nalazima i mišljenjima navedenih timova vještaka koji su svoje nalaze zasnivali na pretpostavci da je sigurnosni trougao bio postavljen na kolovozu na dovoljnoj razdaljini iza zaustavljene radne mašine. Uz to, kako je smatrao Okružni sud, oba nalaza zanemaruju niz povreda blanketnih saobraćajnih normi navedenih u izreci presude, a koje je apelant prekršio.
  • 14.
    Okružni sud je također utvrdio da su nesporni propusti vozača D. P. koji je upravljao putničkim vozilom pod utjecajem alkohola, te se kretao nepropisnom brzinom u zoni naseljenog mjesta gdje je propisana brzina 60 km na sat. U odnosu na utvrđeni procent alkohola u krvi od 2,11 promila kod vozača D. P., Okružni sud je naveo da nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke R. K. koji se bazira na tvrdnji da je zbog navedene koncentracije alkohola u krvi kod vozača D. P. došlo do paralize psihičkih i motornih aktivnosti. Okružni sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka G. C. prema kojem se samo na osnovu koncentracije alkohola ne može utvrditi očigledna nesposobnost nekog lica za sigurnu vožnju, s obzirom na to da su za takav zaključak potrebni i drugi parametri.
  • 15.
    Okružni sud je zaključio da, iako se u sva tri vještačenja vještaka saobraćajne struke navodi da do udesa ne bi došlo, odnosno da bi posljedice bile znatno lakše da je vozač D. P. svojim vozilom upravljao u okviru dopuštene brzine, to, prema ocjeni Okružnog suda, ne znači da navedeno opravdava apelanta i oslobađa ga odgovornosti. Apelant je, kako je zaključio Okružni sud, bio dužan da preduzme sve zakonom propisane mjere precizirane u izreci presude koje bi omogućile da drugi učesnici u saobraćaju na vrijeme uoče zaustavljenu radnu mašinu na kolovozu i preduzmu mjere za izbjegavanje te prepreke.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

  • 16.
    Apelant je naveo povredu prava na odbranu u smislu člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava na pravično suđenje u smislu člana 6. Evropske konvencije i povredu člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da je Okružni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise. U apelaciji je navedena opširna analiza sadržaja odredbi ZOSS-a koje se, prema apelantovom mišljenju, nisu mogle primijeniti u konkretnom slučaju. Apelant je naveo da je zbog toga povrijeđen Krivični zakon jer su u obilježje krivičnog djela uključeni blanketni propisi koji se ne odnose na kritični događaj, u smislu karakteristika mašine koja je "učestvovala" u nastanku saobraćajne nezgode, te tvrdnje da se radi o radovima na putu, a koji u konkretnom slučaju nisu ni izvođeni. Apelant ističe da Okružni sud uopće ne navodi koja bi to radnja u smislu člana 19. ZOSS-a bila inkorporirana u biće krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret. Osim toga, nije osnovano pozivanje na odredbe čl. 203, 20. i 151. ZOSS-a. U odnosu na član 90. st. 1. i 2. ZOSS-a, apelant je istakao da se navedena odredba odnosi na motorna vozila, a da se u konkretnom slučaju nije radilo o motornom vozilu kako je definirano članom 9. tačka 30. ZOSS-a. Naime, apelant je upravljao radnom, odnosno građevinskom mašinom koja služi u navedenu svrhu i koja je u pogledu saobraćaja na javnim putevima "učestvovala" isključivo u prelasku preko ceste u svrhu guranja otpadnog željeza sa jedne strane na drugu. Nasuprot navedenom, prema apelantovom mišljenju, Okružni sud je povrijedio Krivični zakon u smislu pravilne primjene blanketnog propisa jer nije primijenio član 70. stav 2. ZOSS-a. Kritičnog događaja upravo se radilo o zaustavljanju građevinske mašine radi nastale neispravnosti. Na propisanoj udaljenosti postavljen je sigurnosni trougao, te je apelant postupio upravo u skladu s obavezom iz člana 70. ZOSS-a. Sigurnosni trougao postavljen je na 30 metara od mašine, što je propisno jer se radi o naseljenom mjestu gdje je obaveza postavljanja trougla najmanje 10 metara od vozila. S druge strane, vozač D. P. nije poštovao postavljeni znak ograničenja brzine, vozio je nepropisnom brzinom, i sa preko dva promila alkohola u krvi, bez bilo kakvog pokušaja kočenja. Apelant je istakao da su u konkretnom slučaju predočena tri vještačenja vještaka saobraćajne struke (treće vještačenje urađeno je na zahtjev suda, u smislu člana 161. stav 2. ZKP), te da je u fotodokumentaciji lica mjesta i u zapisniku o uviđaju (koji su korišteni u nalazima vještaka) konstatirano postojanje sigurnosnog trougla. U odnosu na zaključak Okružnog suda da nije na pouzdan način mogao utvrditi postojanje sigurnosnog trougla u momentu nailaska vozila, apelant ističe povredu principa in dubio pro reo (u sumnji u korist optuženog). Apelant je citirao dijelove nalaza i mišljenja sudskih vještaka u kojima je navedeno da se na skici lica mjesta jasno vidi oštećeni trougao. Dalje je istakao da i pored činjenice da je tim vještaka Instituta Saobraćajnog fakulteta u Doboju (treće vještačenje koje je odredio sud) potvrdio još izričitije u odnosu na nalaze vještaka koje je angažirao apelant da apelant svojim propustima nije stvorio opasnu situaciju, Okružni sud je poklonio vjeru vještaku kojeg je angažiralo Tužilaštvo. Apelant navodi da nalazi i mišljenja vještaka koje sud nije prihvatio ukazuju na to da je vozač motornog vozila imao dovoljno prostora usporiti i blagovremeno uočiti sigurnosni trougao. Također, prema apelantovom mišljenju, Okružni sud je prekršio princip krivičnog prava in dubio pro reo kada je u odnosu na alkoholiziranost vozača D. P. od 2,11 promila alkohola u krvi prihvatio nalaz vještaka G. C. u kojem se relativizira sposobnost upravljanja vozilom sa tako velikom koncentracijom alkohola, suprotno nalazu vještaka R. K. prema kojem se radilo o stanju teškog pijanstva i nesposobnosti da se sigurno upravlja vozilom.

b) Odgovor na apelaciju

  • 17.
    Okružni sud je u odgovoru naveo da osporenom odlukom tog suda nisu povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava na koja se pozvao u apelaciji. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 18.
    Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju istaklo da osporenom odlukom nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji, te je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 19.
    U Krivičnom zakonu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10 i 1/12) relevantne odredbe glase:

Član 410.

Ugrožavanje javnog saobraćaja

(1) Učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ljudi ili imovinu većeg obima, pa usljed toga kod drugoga nastupi teška tjelesna povreda ili imovinska šteta preko 3.000 KM, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno nehatno, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

(3) Ako je usljed djela iz st. 1. ili 2. ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica, učinilac će se kazniti za djelo iz stava 1. zatvorom od dvije do dvanaest godina, a za djelo iz stava 2. zatvorom od jedne do osam godina.

  • 20.
    U Zakonu o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 6/06, 75/06, 44/07 i 84/09) relevantne odredbe glase:

Član 9. tačke 30. i 62.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeća značenja:

(30) motorno vozilo je vozilo na motorni pogon koje je prvenstveno namijenjeno za prijevoz lica ili tereta na putevima, ili koje služi za vuču priključnih vozila namijenjenih za prijevoz lica ili tereta, osim vozila za prijevoz lica ili tereta koja se kreću po šinama, bicikla s motorom, traktora i drugih vozila na motorni pogon koja nisu prvenstveno namijenjena za prijevoz lica ili tereta;

(62) radna mašina je vozilo na motorni pogon namijenjeno za vršenje određenih radova vlastitim uređajima i opremom, koje po konstrukcionim osobinama ne može razviti brzinu veću od 30 km na sat;

Član 19. stav 1.

(1) Na javnim putevima zabranjeno je podizati objekte, uređaje ili postrojenja, saditi sadnice ili postavljati predmete kojima se umanjuje preglednost puteva i željezničke pruge s kojom se put ukršta u istom nivou, kao i preglednost na raskrsnici, ili vršiti bilo kakve radnje koje bi mogle ugrožavati ili ometati saobraćaj na javnom putu ili oštećivati javni put i objekte na njemu.

Član 20.

Preduzeća i drugi subjekti koji izvode radove na javnom putu, prije početka izvođenja radova, dužni su osigurati mjesto na kome se radovi izvode i za vrijeme trajanja radova organizirati siguran saobraćaj na mjestu izvođenja radova, te po njihovom završetku ukloniti s javnog puta ostatke materijala, sredstva rada, saobraćajne znakove, branike i druge predmete koje su postavili za vrijeme izvođenja radova.

Član 70. stav 2.

(2) Vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu, saobraćajne nesreće ili drugog opravdanog razloga prinuđen zaustaviti vozilo na kolovozu dužan je obilježiti ga sigurnosnim trokutom i preduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila i što prije ga ukloniti s kolovoza.

Član 90, st. 1. i 2. tačka 1.

(1) Za vrijeme upravljanja motornim vozilom danju na vozilu moraju biti upaljena kratka svjetla.

(2) U vremenu od prvog sumraka do potpunog svanuća (noću), kao i danju u slučaju smanjene vidljivosti, na vozilu u saobraćaju na putu, osim svjetla iz stava (1) ovog člana, moraju biti upaljena svjetla za osvjetljavanje puta, i to na:

  • 1)
    vozilu na motorni pogon – osim na biciklu s motorom, lahkom motociklu i na motociklu bez bočne prikolice – najmanje dva bijela ili žuta svjetla na prednjoj strani i paran broj crvenih svjetala na zadnjoj strani.

Član 151.

Obilježavanje radova i prepreka na putu

(1) Dio puta na kome su nastale prepreke koje se ne mogu odmah otkloniti ili na kome se izvode radovi, mora se vidno obilježiti i učiniti sigurnim za učesnike u saobraćaju.

(2) Obilježavanje dijela puta iz stava (1) ovog člana vrši se postavljanjem odgovarajućih saobraćajnih znakova, a osiguranje učesnika u saobraćaju – postavljanjem branika.

(3) Branici moraju biti obojeni naizmjenično crvenom i bijelom bojom, opremljeni refleksnim staklima ili presvučeni reflektujućim materijama odgovarajuće boje, a noću, kao i danju u slučaju smanjene vidljivosti, na njima moraju biti postavljena i trepćuća svjetla narandžaste boje.

Član 203. stav 1.

(1) Vozila u saobraćaju na putu moraju ispunjavati propisane uvjete u pogledu dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja, zaštite čovjekove okoline te imati ispravne propisane uređaje i opremu.

  • 21.
    U Pravilniku o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koju moraju imati vozila i o osnovnim uvjetima koje moraju ispunjavati uređaji i oprema u saobraćaju na putevima ("Službeni glasnik BiH" broj 23/07) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se dimenzije vozila, ukupne mase vozila, osovinska opterećenja vozila i osnovni uvjeti koje moraju da ispunjavaju uređaji i oprema na vozilima u saobraćaju na cestama (…), kao i drugi tehnički uvjeti kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima koji su od značaja za sigurnost saobraćaja.

  • 22.
    U Pravilniku o saobraćajnim znakovima i signalizaciji na cestama, načinu obilježavanja radova i prepreka na cesti i znakovima koje učesnicima u saobraćaju daje ovlašćena osoba ("Službeni glasnik BiH" broj 16/07) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim Pravilnikom se propisuju vrsta, značenje, oblik, boja, dimenzije i postavljanje saobraćajne signalizacije na cestama, znaci koje učesnicima u saobraćaju na cestama daju ovlašćene osobe (…).

  • 23.
    U Zakonu o krivičnom postupku – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 100/09) relevantne odredbe glase:

Član 3.

Pretpostavka nevinosti i načelo in dubio pro reo

(1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravnosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica.

(2) Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja krivičnog djela ili od kojih ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva, sud rješava odlukom na način koji je povoljniji za optuženog.

Član 161. stav 2.

(2) Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova ili se vještačenje može obaviti u okviru državnog organa, takva vještačenja, a posebno složenija, povjerit će se, po pravilu, takvoj ustanovi, odnosno organu. U tom slučaju, ta ustanova, odnosno organ određuje jednog ili više stručnjaka koji će izvršiti vještačenje.

VI. Dopustivost

  • 24.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 25.
    U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 26.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 95 0 K 004729 12 Kžk od 11. februara 2013. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 19. marta 2013. godine, a apelacija je podnesena 27. marta 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena.
  • 27.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 28.
    Apelant osporava navedenu odluku tvrdeći da su mu tom odlukom povrijeđena prava na odbranu u smislu člana 5. Evropske konvencije i pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da iz navoda apelacije proizlazi da apelant osporava odluku zbog povrede prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije, zbog čega će u tom smislu i ispitati apelaciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 29.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 30.
      Član 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
    • 2.
      Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
    • 31.
      Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se postupak tiče utvrđivanja krivične optužbe protiv apelanta, te je stoga član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga će Ustavni sud ispitati je li taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
    • 32.
      Apelant smatra da je Okružni sud pri odlučivanju o konkretnoj pravnoj stvari pogrešno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio pozitivne propise.
    • 33.
      S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
    • 34.
      Ustavni sud se, dakle, prema navedenim stavovima, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao u utvrđivanju činjenica, ali i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
    • 35.
      Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Okružni sud utvrdio da je apelant odgovoran za navedeno krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja jer je propustio da preduzme sve mjere propisane citiranim odredbama ZOSS-a, a koje je Sud naveo u izreci presude. Okružni sud je istakao da je apelant, u skladu s navedenim propisima, bio dužan na predmetnoj dionici puta postaviti saobraćajne znakove, kao što su ograničenje brzine kretanja od 40 km/h, radovi na putu, zabrana prestizanja, zatim branik sa stalnim crvenim svjetlom, radnika koji regulira saobraćaj sa zelenom i crvenom zastavicom itd. Ustavni sud zapaža da su odredbama ZOSS-a na koje se pozvao Okružni sud (čl. 19, 20, 90, 151. i 203) propisani načini prema kojima su se preduzeća i drugi subjekti koji izvode radove na javnom putu dužni ponašati, kao i pravila o upaljenim svjetlima za vrijeme upravljanja motornim vozilom. Međutim, Ustavni sud ističe da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je apelant vršio deponiranje otpadnog željeza pored magistralnog puta, dakle da nije izvodio radove na putu zbog kojih bi bio dužan preduzeti sve nabrojane mjere osiguranja, odnosno apelantu su stavljene na teret sve radnje koje su zakonom propisane za izvođenje radova na javnom putu.
    • 36.
      Nasuprot odredbama koje je citirao Okružni sud, Ustavni sud zapaža da je članom 70. stav 2. ZOSS-a predviđeno da vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu ili zbog drugog opravdanog razloga prinuđen zaustaviti vozilo na kolovozu dužan je obilježiti ga sigurnosnim trouglom i preduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila i što prije ga ukloniti s kolovoza. Ustavni sud zapaža da je u krivičnom postupku utvrđeno da je apelant započeo radnju prelaska preko ceste ispravnom radnom mašinom, te da je zbog tehničkog kvara bio prinuđen zaustaviti radnu mašinu na kolovozu poslije čega je došlo do saobraćajne nezgode. S druge strane, Ustavni sud zapaža da Okružni sud nije utvrđivao da li je apelant imao pravo, nakon što se uvjerio da sigurno može prijeći kolovoz, da prijeđe sa radnom mašinom na drugu stranu kolovoza, odnosno koje je mjere osiguranja trebao preduzeti u tom slučaju. Također, Ustavni sud zapaža da Okružni sud nije obrazložio zašto u konkretnom slučaju nije primijenio odredbe člana 70. stav 2. ZOSS-a, iako konkretni slučaj pokreće i pitanje regulirano tom odredbom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u konkretnom slučaju proizvoljno na apelantovu štetu primijenio odredbe ZOSS-a.
    • 37.
      Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra osnovanim apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Princip in dubio pro reo

  • 38.
    U odnosu na apelantove navode da je u konkretnom krivičnom postupku povrijeđen princip in dubio pro reo, Ustavni sud ukazuje na to da ZKPRS propisuje presumpciju nevinosti i primjenu principa in dubio pro reo, pravilo da i najmanja sumnja u vezi s dokazom mora ići u prilog optuženom, što je i bitan element prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. Presumpcija nevinosti ne odnosi se samo na krivicu, već i na sve druge elemente koji stoje u međusobnoj vezi u pojmu krivičnog djela (radnja izvršenja, protivpravnost ili kažnjivost). Prema praksi Evropskog suda, presumpcija nevinosti znači da optuženi nije dužan da se brani, mada ima pravo na odbranu, nije dužan dokazivati svoju nevinost, a teret dokazivanja je na tužiocu. U skladu s tim, sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog nego i onda kada nije uvjeren ni u njegovu krivicu ni u njegovu nevinost. Dakle, u sumnji, sud mora primijeniti princip in dubio pro reo, što je i bitan element prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 77). Također, Ustavni sud je u svojoj praksi iskazao stav da zbog primjene principa in dubio pro reo činjenice koje idu na teret optuženog moraju biti sa sigurnošću utvrđene, za razliku od činjenica koje idu u korist okrivljenog, a koje se uzimaju kao utvrđene čak i onda kada su samo vjerovatne, to jest kada postoji sumnja u njihovo postojanje (vidi, npr., Ustavni sud, odluke br. AP 661/04 od 22. aprila 2005. godine, AP 1603/05 od 21. decembra 2006. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 34/07, tačka 41. i AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).
  • 39.
    U konkretnom slučaju Okružni sud je i sam u osporenoj presudi naveo da nije mogao na pouzdan način utvrditi činjenicu da je u momentu nailaska vozila Golf 2 na kolovozu zaista bio postavljen sigurnosni trougao, mada je kao nesporno utvrđeno da je sigurnosni trougao nađen van kolovoza u ležećem položaju na 21,35 metara prije mjesta kontakta uz desnu ivicu kolovoza. Okolnost da Okružni sud iz činjenica konkretnog predmeta nije mogao na siguran način utvrditi činjenicu da je na desnoj kolovoznoj traci bio postavljen sigurnosni trougao, te zbog sumnje navedenu činjenicu nije ni prihvatio, vodi ka kršenju principa in dubio pro reo. U konkretnom slučaju radi se o činjenici koja apelantu ide u korist, a koja se, kako je već naglasio Ustavni sud, prema principu in dubio pro reo uzima kao utvrđena čak i onda kada je samo vjerovatna, to jest kada postoji sumnja u njeno postojanje. Također, u odnosu na stepen alkoholiziranosti oštećenog od 2,11 promila alkohola u krvi, Ustavni sud zapaža da je prema jednom nalazu vještaka zbog navedene koncentracije alkohola u krvi kod vozača D. P. došlo do paralize psihičkih i motornih aktivnosti. Prema drugom nalazu vještaka, a koji je prihvatio Okružni sud, na osnovu koncentracije alkohola ne može se utvrditi očigledna nesposobnost nekog lica za sigurnu vožnju. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da u situaciji kada je moguće da redovni sud izvede zaključak iz činjenica koje su proizašle iz direktnih ili indirektnih dokaza princip in dubio pro reo nalaže da se mora razmotriti da li je takav zaključak, koji je moguć na osnovu utvrđenih činjenica, nedosljedan sa krivicom apelanta kao optuženog, odnosno zahtijeva da se usvoji zaključak koji pogoduje optuženom.
  • 40.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 2. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 41.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je redovni sud proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise.
  • 42.
    Također, povrijeđen je princip in dubio pro reo zagarantiran članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te član 6. stav 2. Evropske konvencije kada redovni sud u sumnji o postojanju određenih činjenica nije utvrdio činjenice koje idu apelantu u korist.
  • 43.
    S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP 1328/13 od 21. oktobra 2014. godine.
  • 44.
    Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 45.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.