USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3096/06, rješavajući apelaciju Nevresa Kahrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Nevresa Kahrića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-000309 od 17. oktobra 2006. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Nevres Kahrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 17. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000309 od 17. oktobra 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 9. oktobra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. oktobra 2007. godine, a tuženi 31. oktobra 2007. godine.
- 3.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 3. jula 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelant je 11. marta 2005. godine Općinskom sudu u Živinicama podnio tužbu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog radi isplate regresa za 2002. i 2003. godinu. Općinski sud je, Presudom broj P-185/05 od 13. januara 2006. godine, obavezao tuženog da apelantu na ime neisplaćenog regresa za 2002. i 2003. godinu isplati ukupan iznos od 1.001,38 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11. marta 2005. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, uz troškove parničnog postupka u iznosu od 1.044,00 KM. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je apelant ostvario pravo na korištenje godišnjeg odmora u 2002. i 2003. godini na osnovu Rješenja Općinskog suda za prekršaje Živinice br. Su-152/02 od 1. jula 2002. godine i Su-159/03 od 11. augusta 2003. godine. Među parničnim strankama je, kako navodi taj sud, nesporno da apelantu nije isplaćen regres. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije sud je ocijenio neosnovanim, jer pasivna legitimacija proizlazi iz odredbe člana 106. Zakona o sudovima ("Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona" br. 3/96, 7/96, 2/97). U pogledu prigovora neblagovremenosti tužbe sud je obrazložio da je i taj prigovor neosnovan, jer je odredbom člana 45. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 32/00) propisano da uposlenik može podnijeti tužbu pred nadležnim sudom u roku od godine dana od dostave odluke kojom mu je povrijeđeno pravo iz radnog odnosa, odnosno od saznanja za povredu. Po mišljenju suda, kod primjene ove zakonske odredbe radi se o povredama prava radnika o kojima se odlučuje pojedinačnim aktima poslodavaca, što znači da se ne odnosi na ostvarenje dospjelih a neisplaćenih novčanih primanja za koja se primjenjuje zastarni rok od tri godine, propisan u članu 106. Zakona o radu ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 43/99). U konkretnom slučaju, apelantova potraživanja potiču iz 2002. i 2003. godine, a tužba je podnesena 2005. godine, dakle prije isteka zastarnog roka od tri godine.
- 6.Obrazlažući dalje presudu, Općinski sud je zaključio da je apelantov zahtjev osnovan jer je tuženi, 2. aprila 2002. godine, potpisao Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). Članom 2. Sporazuma o uređenju odnosa o primjeni navedenog Kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: Sporazum), kojeg su potpisali Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti, odložena je primjena odredbi Kolektivnog ugovora dok se u budžetu Kantona ne osiguraju sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora. Dalje, odredbom člana 4. stav 1. navedenog Sporazuma propisano je da će isplata regresa službenicima biti regulirana na isti način kao i za sve druge korisnike budžeta u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom. Kako je u članu 162. stav 1. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 13/98) utvrđeno da službenicima pripada pravo na naknadu troškova u vezi sa službom, kao i druge naknade i materijalna prava utvrđena Kolektivnim ugovorom, a članom 30. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 14/01), koji je stupio na snagu 8. januara 2002. godine je regulirano da radnicima pripada pravo na regres za godišnji odmor, kao i druga primanja i naknade po osnovu rada u skladu sa propisima i Kolektivnim ugovorom, Općinski sud je zaključio da pravo apelanta na regres proizlazi iz naprijed citiranih odredbi Zakona i Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor). Također, taj sud je utvrdio da je Kolektivni ugovor potpisan 2. aprila 2002. godine, pa je zaključio da se od dana potpisivanja mora i primjenjivati, te da je njegova odložena primjena po Sporazumu ugovornih strana neodrživa. Naime, prema zaključku prvostepenog suda, činjenica da tuženi nije obezbijedio novčana sredstva za potrebe isplate regresa radnika ne može ići na štetu apelanta zato što se radi o njegovom pravu po osnovu radnog odnosa i obavezi tuženog da isplati regres. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomsko-finansijske struke.
- 7.Odlučujući o žalbi tuženog Kantonalni sud je, Presudom broj 003-0-Gž-06-000309 od 17. oktobra 2006. godine, žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu preinačio i odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obavezu da tuženom naknadi troškove postupka. Obrazlažući presudu, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno raspravio istaknute prigovore nedostatka pasivne legitimacije i neblagovremenosti tužbe, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, Kantonalni sud je zaključio da je tuženi osnovano ukazao da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio pravni značaj i učinke Sporazuma o uređenju odnosa u primjeni kolektivnog ugovora, jer je Opći kolektivni ugovor, koji je stupio na snagu 3. juna 2000. godine, primjenjivan do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, koji je u članu 3. propisao da će se odredbe Općeg kolektivnog ugovora primjenjivati samo o pitanjima koja nisu uređena Kolektivnim ugovorom. Odredbom člana 32. Kolektivnog ugovora propisano je da službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini od 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja Odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije. Kantonalni sud je ukazao da iz preambule proizlazi da tuženi nije potpisnik Kolektivnog ugovora, pa ga taj ugovor nije obavezivao do 2. aprila 2002. godine, kada je na osnovu Sporazuma o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: Sporazum), zaključenog između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH, pristupio navedenom ugovoru. Odredbom člana 2. navedenog Sporazuma ugovorne strane su se saglasile da odgode primjenjivanje odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora dok se u budžetu ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za njegovu potpunu primjenu. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je članom 4. Sporazuma predviđeno da će se isplata regresa regulirati prema mogućnostima tuženog u tekućoj godini, a članom 5. Sporazuma je regulirano da će strane potpisnice dva mjeseca prije isteka tekuće godine pristupiti pregovorima za sljedeću budžetsku godinu radi potpunog primjenjivanja i provođenja člana 32. Kolektivnog ugovora. Ukoliko se dogovor ne postigne, nastali radni spor povjerit će se na odlučivanje arbitraži. Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH nije pokrenuo kolektivni radni spor, pa je po mišljenju Kantonalnog suda prvostepeni sud pogrešno odlučio kada je, u situaciji u kojoj je i po isteku 2002. godine ostala odložena primjena odredaba člana 32. kolektivnog ugovora, primjenom ove odredbe tuženog ipak obavezao da apelantu isplati regres za 2002. i 2003. godinu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant smatra da mu je odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa diskriminacijom i zabranom zloupotrebe prava i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je Kantonalni sud kao osnovni razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva naveo Sporazum iako je taj dokument, po njegovom mišljenju, akt tehničke i operativne naravi. Apelant smatra da je sud pogrešno ocijenio značaj i učinke navedenog Sporazuma, pogotovu što nikada i nigdje taj Sporazum nije objavljen. Apelant se, također, "ali da sud nije uopće trebalo da bazira presudu na navedenom sporazumu. Također, apelant ističe da mu je povrijeđeno pravo na zabranu diskriminacije, jer je gotovo isti sastav sudskog vijeća donosio različite odluke (u drugim slučajevima u korist tužioca). Kad je riječ o povredi prava na imovinu, proizlazi da se apelant "ali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi sa primijenjenim Sporazumom i na neprimjenjivanje Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da su navodi apelacije neosnovani te da je odluka na koju se apelant "ali zakonita i pravilna.
- 10.Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da je Kantonalni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Kolektivni ugovor nije mogao obavezivati tuženog jer ga on nije potpisao, a Sporazumom od 2. aprila 2002. godine odgođeno je primjenjivanje odredaba Kolektivnog ugovora koji se odnosi na plaće. Dalje, tuženi je istakao da je Uredbom Vlade Tuzlanskog kantona o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim pitanjima službenika organa uprave ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 6/02 i 15/03) propisano da će se regres isplaćivati u skladu sa mogućnostima budžeta. Tuženi je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
V. Relevantni propisi
- 11.Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 1.
Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze, odgovornost, plaće i druge naknade iz radnog odnosa službenika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona - županija, odnosno u službama za upravu grada i općina (u daljnjem tekstu: organi uprave i službe za upravu) i drugim organima i službama određenim ovim zakonom.
Član 7.
Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa koji nisu uređeni ovim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.
Član 168.
(1) Odredbe člana 1. do 137. ovog zakona primjenjuju se i na namještenike u organima uprave i službama za upravu, kao i na službenike i namještenike u službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i u drugim institucijama kantona - županije, grada i općine, ako drugim federalnim zakonom nije drukčije određeno."
- 12.Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 14/01) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 1.
(1) Ovim zakonom reguliraju se prava, obaveze i odgovornosti, plaće i druga primanja iz radnog odnosa službenika i namještenika u organima uprave i upravnim ustanovama (u daljnjem tekstu: organi uprave) Tuzlanskog kantona.
Član 2.
(2) Na ostala prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koji nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se odredbe članova od 1. do 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98) i kolektivni ugovor.
Član 23.
(2) Pored plaće, službenicima pripadaju naknade i druga primanja u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Član 30.
Službenicima pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, ishranu u toku rada, regres za godišnji odmor, kao i druga primanja i naknade po osnovu rada u skladu sa propisima i kolektivnim ugovorom.
Član 32.
(2) Na ostala pitanja u vezi sa plaćama i drugim primanjima i naknadama po osnovu rada, koja nisu utvrđena ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor.
Član 34.
(1) Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na zaposlena lica u specijaliziranim organizacijama, agencijama i fondovima, kao i u stručnim i drugim službama koje osniva Skupština ili Vlada Kantona, u Kabinetu predsjednika Kantona, Kabinetu predsjednika Vlade, u službama za upravu i drugim službama općine na području Kantona koje izvršavaju prenesene poslove iz nadležnosti Kantona, pravnim licima koja vrše javna ovlaštenja, sudovima, tužilaštvima, pravobranilaštvima, sudovima za prekršaje, kantonalnim ustanovama za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, drugim kantonalnim ili općinskim institucijama, ako za pojedine od tih organa, službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno."
- 13.Zakon o radu ("Službene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 117.
Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje.
Član 119.
Kolektivni ugovor zaključen za teritoriju Federacije objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH", a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona."
- 14.Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 32.
Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije.
Član 73.
(1) Ovaj ugovor smatra se zaključenim i stupa na snagu kada ga potpišu ovlašteni potpisnici.
(2) Ovom ugovoru mogu naknadno pristupiti i drugi organi uprave, organi sudske vlasti i službe za upravu, odnosno upravne organizacije ili javne ustanove koji prihvataju odredbe ovog ugovora.
Član 74.
(1) Prijedlog za izmjene i dopune ovog ugovora mogu dati u ime organa uprave, sudske vlasti i javnih službi: Vlada Federacije i najmanje 1/3 vlada kantona, potpisnika ovog ugovora i Sindikat."
- 15.Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 1.
(1) Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju se osnovna prava i obaveze zaposlenika i poslodavaca u oblasti radnih odnosa koji nisu regulirani Zakonom o radu.
(2) Potpisnice kolektivnog ugovora saglasne su:
da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom, na teritoriji Federacije BiH;
Član 13.
Zaposleniku pripada regres za korištenje godišnjeg odmora u visini od najmanje 70% prosječne plaće ostvarene u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku."
- 16.Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, koji su zaključili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH 2. aprila 2002. godine u Tuzli, u relevantnom dijelu glasi:
"Član 1.
Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) koji se odnose na poglavlje V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: službenici).
Član 2.
Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to članova 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti.
Član 4.
Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za sve druge budžetske korisnike, prema mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom."
- 17.U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
"Član 4.
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.
Član 7.
(1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 14.
Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu preduzeti, stranke preduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta, ili usmeno na ročištu."
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 20.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000309 od 17. oktobra 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 8. novembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 17. novembra 2006. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000309 od 17. oktobra 2006. godine, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 22.Apelant osporava Presudu Kantonalnog suda, tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u vezi sa zabranom diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije i zabranom zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, te pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 23.Ustavni sud je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 6/08 i "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" broj 5/08 od 30. januara 2008. godine), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanta Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore u pogledu načina na koji je Kantonalni sud proizvoljnim tumačenjem pogrešno primijenio materijalno pravo, zaključujući da je Vlada Tuzlanskog kantona potpisivanjem sporazuma pristupila Kolektivnom ugovoru, uz odgođenu primjenu odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora. Ustavni sud u navedenoj odluci nije mogao prihvatiti ni obrazloženje Kantonalnog suda da zbog nedostatka sredstava u budžetu Tuzlanskog kantona regres nije isplaćen ni drugim uposlenim, te da ne postoje pravni akti kojima su javne vlasti bile dužne regulirati visinu regresa, koji je apelantima pripadao po samom zakonu, mogli biti opravdan razlog iz kojeg je odbijen zahtjev za isplatu regresa apelantima. Stoga je Ustavni sud u svojoj Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i time povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje. S obzirom da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je iz istih razloga zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni navode o zabrani diskriminacije i zabrani zloupotrebe prava iz čl. 14. i 17. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 24.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada drugostepeni sud proizvoljnom primjenom materijalnog prava preinači prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev za isplatu regresa, pozivajući se na nedostatak sredstava u budžetu i nepostojanje pratećih propisa kojima se utvrđuje visina regresa za apelanta, iako je samo pravo na regres utvrđeno Zakonom.
- 25.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 26.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine