USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 677/08, rješavajući apelaciju "Avanti" d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija "Avanti" d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine, Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Pž-06-000004 od 30. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1."Avanti" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine, Presude Vrhovnog suda broj 070-0-Pž-06-000004 od 30. novembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje Presude zbog izostanka Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Kantonalnog suda i učesnika u postupku "Sava-Tires" d.o.o. Kranj, Republika Slovenija (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 18. marta 2008. godine i 6. oktobra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je odgovor dostavio 26. marta 2008. godine, Kantonalni sud 28. marta 2008. godine, a tužilac 13. oktobra 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 9. jula 2008. godine i 16. oktobra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Kantonalni sud je donio Presudu zbog izostanka broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine o tužbenom zahtjevu tužioca kojom je obavezao apelanta, kao tuženog, da isplati tužiocu iznos od 63.750,77 KM sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Apelant je izjavio žalbu protiv navedene presude zbog izostanka. Prije toga, apelant je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Povodom ovoga prijedloga za povrat u prijašnje stanje, Kantonalni sud je donio Rješenje broj PS-146/02 od 10. jula 2003. godine kojim je odbacio prijedlog kao nedopušten, jer je apelant propustio ročište koje je sud zakazao u povodu podnesenog prijedloga. Ovu odluku Kantonalnog suda Vrhovni sud je potvrdio svojim Rješenjem broj Pž-2/04 od 31. augusta 2004. godine, a o izjavljenoj reviziji je isti sud donio rješenje kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu.
- 7.Drugostepenom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Pž-06-000004 od 30. novembra 2006. godine apelantova žalba je odbijena i potvrđena je prvostepena Presuda Kantonalnog suda broj PS-146/02 od 28. maja 2002. godine.
- 8.Apelant je protiv drugostepene presude pravovremeno izjavio reviziju, koju je kao neosnovanu odbio Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine.
- 9.U obrazloženju osporene presude se navodi da nije osnovan revizijski prigovor o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka putem navoda da je drugostepeni sud u obrazloženju osporene odluke samo paušalno naveo da su ispunjeni uvjeti iz člana 314. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99; u daljnjem tekstu: ZPP) za donošenje presude zbog izostanka. Pošto tuženi u svojoj žalbi nije naveo razloge zbog kojih osporava presudu zbog izostanka, to je pri odlučivanju o njegovoj žalbi Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, prvostepenu presudu ispitao u granicama koje nalaže član 347. stav 2. ZPP i ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava. U odnosu na apelantovu žalbu da je prvostepenu presudu trebalo donijeti Vijeće, a ne predsjednik Vijeća, Vrhovni sud navodi da, prema članu 260. ZPP, predsjednik Vijeća može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu zbog izostanka. Stoga se ne mogu prihvatiti apelantovi revizijski prigovori da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka putem navoda da taj sud nije pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju radilo o privrednom sporu u kojem je, s obzirom na označenu visinu spora, presudu trebalo donijeti Vijeće, a ne predsjednik Vijeća. Ovo zbog toga što, prema članu 314. stav 1. ZPP, predsjednik vijeća može donijeti presudu zbog izostanka i na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano, a što je slučaj u konkretnom predmetu, bez obzira na to što se radi o sporu o kojem bi, inače, trebalo odlučiti vijeće (Komentar ZPP, dr. sci. Mihajlo Dika i mr. sci. Jozo Čizmić, Sarajevo, 2000. godina, strana 466).
- 10.U obrazloženju se, također, navodi da nisu osnovani revizioni prigovori pozivanjem na član 63. stav 1. tačka 4. ZPP, odnosno da u donošenju osporene presude Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji nisu mogli odlučivati članovi Vijeća (tri sudije) koji su već odlučivali o apelantovoj žalbi, odnosno reviziji protiv prijašnjeg rješenja zbog odbacivanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, sudija ne može suditi ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke nižeg suda ili organa, a to u odnosu na trojicu sudija koje navodi apelant nije slučaj. Naime, u donošenju osporene presude niti jedan član Vijeća nije učestvovao u donošenju odluke nižeg suda, pa, stoga, nije bilo razloga da se izuzmu trojica sudija koji su na istom nivou suđenja ranije postupali u povodu pravnih lijekova (žalbe i revizije) protiv rješenja o odbacivanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Ovo zbog toga što je apelant podneskom od 12. juna 2007. godine zahtijevao, u slučaju da ne uspije sa povratom u prijašnje stanje, da se taj podnesak istovremeno smatra žalbom protiv presude zbog izostanka. Stoga, sticanjem takvih procesnih okolnosti nije bilo procesnih smetnji da o tome sudi i odluči jedno (isto) vijeće, odnosno sudije istog nivoa odlučivanja. Time drugostepeni sud, prema mišljenju revizionog suda, nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (član 336. stav 2. tačka 2. ZPP). Vrhovni sud zaključuje da je neprihvatljiv stav iznesen u reviziji da su pri donošenju osporene presude dovedene u pitanje nepristranost i objektivnost drugostepenog suda, jer ta tvrdnja nije osnovana, pa kao takva nije dovela u sumnju pravičnost i zakonitost drugostepene presude.
- 11.Osim toga, Vrhovni sud je zaključio da su pravilno postupili nižestepeni sudovi kada su, u granicama mogućnosti koje predviđaju pravila parničnog postupka (svi uvjeti iz člana 314. ZPP su bili kumulativno ispunjeni), presudom zbog izostanka usvojili tužbeni zahtjev, jer su izveli pravilan zaključak da su parnične stranke bile u obligacionopravnom odnosu na osnovu kupoprodajnog ugovora, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te da te činjenice nisu suprotne ni sa dokazima koje je sam tužilac priložio uz predmetnu tužbu (postoji i materijalnopravna pretpostavka za donošenje presude zbog izostanka). Stoga je prigovor naveden u reviziji, u smislu člana 367. stav 1. tačka 3. ZPP, valjalo odbiti kao neosnovan. Ostali revizijski prigovori, naveo je Vrhovni sud, upućuju na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje zbog čega se revizija ne može izjaviti, kako je propisano članom 367. stav 3. ZPP.
- 12.U vezi sa postupkom koji je vođen povodom apelantovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, registriranu pod brojem AP 2743/06, koja je, na sjednici Ustavnog suda održanoj 15. februara 2007. godine, odbačena zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da je Vrhovni sud osporenom odlukom povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenice, da su pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo, te da nisu dali potrebna obrazloženja stavova usvojenih u svojim odlukama, a narušen je i princip nepristranosti i objektivnosti u odlučivanju, jer je prvostepenu presudu zbog izostanka donio predsjednik Vijeća, umjesto Vijeće. Osim toga, iste sudije Vrhovnog suda su učestvovale u postupku koji je vođen povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje i u postupku o osnovanosti presude zbog izostanka.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da u osporenim presudama tog suda nisu počinjene povrede prava na koje se apelant žali. Predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 15.Kantonalni sud u odgovoru je naveo da je postupak pred tim sudom vođen korektno i potpuno u skladu s važećim zakonskim propisima, te smatra da nikakva apelantova prava pred tim sudom nisu povrijeđena.
- 16.U odgovoru na apelaciju tužilac je naveo da se parnični postupak pred Kantonalnim sudom vodio prema odredbama tada važećeg ZPP, te da iz relevantnih odredaba člana 314. ZPP proizlazi da, budući da tuženi nije osporio pismenim podneskom tužbeni zahtjev, niti pristupio glavnoj raspravi zakazanoj za 28. maj 2002. godine, sud je donio presudu zbog izostanka. Osim toga, on navodi da pri donošenju presude zbog izostanka nije potrebno da se dostave dokazi uz tužbu, nego da se samo navedu. Naime, pri donošenju presude zbog izostanka sud ne ocjenjuje i ne provodi dokaze, pa je prigovor da su fakture priložene na slovenačkom jeziku neosnovan, jer i bez njihovog prilaganja uz tužbu postojali su uvjeti za donošenje presude zbog izostanka. Smatra da se zakonitost osporenih presuda ne može dovesti u sumnju.
V. Relevantni propisi
- 17.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99; u daljnjem tekstu: ZPP)
Član 260.
Predsjednik vijeća može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti Š...Ć presudu zbog izostanka Š...Ć.
Član 314. st.1. i 5.
- 1.Kad tuženi ne dođe na pripremno ročište do njegovog zaključenja, ili na prvo ročište za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano, ili ako dođe na ta ročišta ali neće da se upusti u raspravljanje, ili se udalji s ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog izostanka), ako je udovoljeno ovim uvjetima:
- 1)ako je tuženi bio uredno pozvan;
- 2)ako tužilac predloži donošenje presude zbog izostanka;
- 3)ako tuženi nije podneskom osporio tužbeni zahtjev;
- 4)ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi;
- 5)ako činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužilac podnio ili s činjenicama koje su općepoznate;
- 6)ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište.
- 1)
- 5.Donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženi uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upućen. U tom slučaju predsjednik vijeća odredit će rok, koji ne može biti duži od trideset dana za dostavljanje u zemlji, odnosno duži od šest mjeseci za dostavljanje u inozemstvu, da se izvidi da li je tuženi uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tuženi bio uredno pozvan, predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka.
Član 336. stav 2. u relevantnom dijelu glasi:
Bitna povreda parničnog postupka uvijek postoji:
- 1)ako je sud bio nepropisno sastavljen Š...Ć;
Š...Ć;
- 6)ako je protivno odredbama ovog zakona sud donio presudu zbog izostanka Š...Ć;
Š...Ć.
Član 347. stav 2. glasi:
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. ovog zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Član 485.
U postupku u privrednim sporovima sudija pojedinac sudi ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 30.000 KM i u sporovima za plaćanje kamata, bez obzira na vrijednost spora.
U toku postupka stranke se mogu sporazumjeti da privredne sporove sudi sudija pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora.
Sudija pojedinac provodi postupak i donosi odluke u predmetima pravne pomoći i osiguranja dokaza.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 20.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000565 od 27. novembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 3. januara 2008. godine, a apelacija je podnesena 3. marta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 22.Apelant se žali da mu je osporenim presudama Vrhovnog i Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 23.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć
- 24.Razmatrajući konkretan slučaj, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 39/01, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02).
- 25.U konkretnom predmetu apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je zadatak Ustavnog suda ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovo, dalje, znači da Ustavni sud treba ispitati da li je apelant imao mogućnost da svoje žalbe u pogledu konkretnog sudskog postupka podnese višim sudskim instancama, koje su bile dužne da ih ispitaju i otklone eventualne povrede u konkretnom suđenju.
- 26.Razmatrajući predmetnu apelaciju, Ustavni sud konstatira da se, između ostalog, apelant žali da je u predmetnoj parnici u prvostepenom postupku povodom tužbenog zahtjeva tužioca odlučio predsjednik Vijeća, a ne Vijeće, kako je predviđeno zakonom, te da zbog toga nije imao pravično suđenje.
- 27.Ustavni sud konstatira da je apelant, također, svoje žalbene navode istakao u žalbenom i revizionom postupku pred Vrhovnim sudom, odnosno da su apelantovi žalbeni navodi o nepropisno sastavljenom sudu ispitani na drugoj i trećoj instanci Vrhovnog suda. Naime Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, odlučio je o apelantovoj žalbi u vijeću od pet sudija, a zatim je odlučivao o apelantovoj reviziji u novom vijeću od pet sudija.
- 28.U odnosu na apelantovu žalbu da je prvostepenu presudu trebalo da donese Vijeće, a ne predsjednik Vijeća, Vrhovni sud je smatrao da, prema članu 260. ZPP, predsjednik Vijeća može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu zbog izostanka. Stoga se ne mogu prihvatiti apelantovi revizijski prigovori da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer nije pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju radilo o privrednom sporu u kojem je, s obzirom na označenu visinu spora, presudu trebalo da donese Vijeće, a ne predsjednik Vijeća. Vrhovni sud je, dalje, obrazložio da, prema članu 314. stav 1. ZPP, predsjednik Vijeća može donijeti presudu zbog izostanka i na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano, što je slučaj u konkretnom predmetu, bez obzira na to što se radi o sporu o kojem bi, inače, trebalo da odluči Vijeće, i pri tome se Vrhovni sud pozvao na komentar ZPP.
- 29.U pogledu apelantove žalbe da nisu postojali uvjeti za donošenje presude zbog izostanka, u obrazloženju osporene presude Vrhovnog suda je navedeno da nije osnovan revizijski prigovor o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka kada apelant navodi da je drugostepeni sud samo paušalno naveo da su ispunjeni uvjeti iz člana 314. ZPP za donošenje presude zbog izostanka. Odlučujući o apelantovoj reviziji Vrhovni sud je smatrao, pošto apelant u svojoj žalbi nije naveo razloge zbog kojih osporava presudu zbog izostanka, niti postojanje bilo koje bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti bilo kojeg navoda o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, da je kao drugostepeni sud pravilno ispitao prvostepenu presudu u granicama koje nalaže član 347. stav 2. ZPP i pravilno ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava. Sudovi su utvrdili da je u ovoj pravnoj stvari pravilno primijenjeno materijalno pravo i da prvostepeni sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. ZPP.
- 30.Sagledavši konkretni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi prigovori u pogledu sastava suda ispitani u žalbenom i revizionom postupku, kao drugoj i trećoj instanci suđenja, i to u vijećima Vrhovnog suda od pet sudija. Osim toga, Ustavni sud konstatira da su oba vijeća Vrhovnog suda ispitala da li su postojali uvjeti za donošenje presude zbog izostanka, a što je, prema ZPP, jedino mogao i utvrđivati prvostepeni sud. Osim toga, Vrhovni sud je dao jasno obrazloženje svoje presude, odnosno presuda nije arbitrarna, jer je Vrhovni sud dao jasne razloge za svoje odlučivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 31.U pogledu apelantovih navoda da su iste sudije Vrhovnog suda učestvovale u postupku koji je vođen povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje i u postupku o osnovanosti presude zbog izostanka, Ustavni sud konstatira da se radilo o različitim vijećima na različitim nivoima odlučivanja u dva različita apelantova predmeta, te da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje neosnovani.
Ostali navodi
- 32.Apelant se, također, žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantira pravo na djelotvoran pravni lijek sâm po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelantovi navodi o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Međutim, apelant je imao mogućnost, koju je i koristio, da na prvostepenu sudsku odluku izjavi žalbu, a, zatim, da na drugostepenu odluku izjavi reviziju, tako da je u konkretnom predmetu odlučivano na tri sudske instance. Stoga, Ustavni sud smatra i ovaj navod apelacije neosnovanim.
- 33.Apelant se poziva i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Međutim, apelant ove navode nije obrazložio, niti je u vezi s tim dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se, zaista, radi o diskriminaciji prema bilo kom osnovu, kako je navedeno u članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu. Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o diskriminaciji paušalni, a eventualna proizvoljnost i diskriminirajuća primjena zakona nisu očigledne. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, također, neosnovani.
- 34.Apelant se, osim toga, žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Njegovi navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju se na tvrdnjama o nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na to da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke, te da u apelaciji nisu dostavljeni bilo kakvi dokazi koji bi mogli ukazati da su navodi o kršenju ovog prava mogući i vjerovatni, Ustavni sud zaključuje da su navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
- 35.Sagledavši konkretni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi prigovori u vezi sa sastavom suda ispitani u žalbenom i revizionom postupku, kao drugoj i trećoj instanci suđenja, i to u vijećima Vrhovnog suda od pet sudija. Osim toga, Ustavni sud konstatira da su oba vijeća Vrhovnog suda ispitala da li su postojali uvjeti za donošenje presude zbog izostanka, a što je, prema ZPP, jedino mogao i utvrđivati prvostepeni sud. Osim toga, Vrhovni sud je dao jasno obrazloženje svoje presude, odnosno da presuda nije arbitrarna, jer je Vrhovni sud dao jasne razloge za svoje odlučivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 36.S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
- 37.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 38.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.