USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2720/06, rješavajući apelaciju Hasana Pilipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Hasana Pilipovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 023-0-P-08-000267.
Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da hitno okonča postupak u predmetu broj 023-0-P-08-000267, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Unsko-sanskom kantonu da Hasanu Pilipoviću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.900 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Unsko-sanskom kantonu da obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Hasan Pilipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Male Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 26. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) ) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 023-0-P-08-000267.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 11. januara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je naknadno, 26. decembra 2008. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj 023-0-P-08-000267.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor 28. januara 2008. godine, a traženi spis je dostavio 8. januara 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 26. decembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant je 28. novembra 1986. godine tadašnjem Osnovnom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio tužbu protiv tuženog Sulejmana Dautovića zbog smetanja posjeda. U tužbi je navedeno da je tuženi nepropisnom izgradnjom štale ometao apelanta u mirnom uživanju posjeda imisijom štetnih materija iz štale, kao i zbog padanja kiše i snijega sa štale na apelantovu parcelu.
- 7.Na pripremnom ročištu, održanom 30. juna 1988. godine, Osnovni sud je donio rješenje kojim je zakazano ročište bilo odgođeno, a novo je trebalo da se zakaže nakon što se od Općinskog sekretarijata za urbanizam i imovinskopravne poslove Skupštine općine Velika Kladuša pribave rješenja i dokumentacija u vezi sa izgradnjom garaže, odnosno štale tuženog.
- 8.Na pripremnom ročištu, održanom 6. marta 1989. godine, doneseno je rješenje kojim se rasprava odgađa, a nova je zakazana za 31. mart 1989. godine na mjestu događaja, u selu Marjanovac, u prisustvu vještaka geometra. Na raspravi održanoj na mjestu događaja 31. marta 1989. godine sud je donio rješenje da se naredno ročište zakaže za 5. maj 1989. godine s tim da do tada vještak geometar dostavi skicu terena sa utvrđenim granicama. Na raspravi 5. maja 1989. godine sud je donio rješenje da se pozove sanitarni inspektor da izvrši uviđaj na mjestu događaja i utvrdi stepen zagađenosti zraka usljed imisija koje dolaze iz predmetnog građevinskog objekta-štale. Sud je primio nalaz sanitarnog inspektora 1. marta 1990. godine. Rasprava od 3. decembra 1990. godine je odgođena zbog neuredne dostave poziva tuženom. Rasprava zakazana za 25. decembar 1990. godine, na traženje apelantovog opunomoćenika, odgođena je na neodređeno vrijeme.
- 9.Na ročištu koje je održano 28. maja 1999. godine Općinski sud, nakon što su parnične stranke izjavile da ne žele sklopiti sudsku nagodbu, donio je rješenje o zakazivanju novog ročišta na mjestu događaja 9. jula 1999. godine kojem bi prisustvovao sanitarni inspektor. U spisu predmeta nema dokaza da je zakazano ročište održano.
- 10.Apelant je 12. jula 2002. godine, 8. augusta 2003. godine, 24. septembra 2004. godine, 26. novembra 2004. godine i 5. maja 2005. godine pismenim podnescima urgirao kod Općinskog suda da se nastavi rad na predmetu.
- 11.Na ročištu održanom 30. juna 2005. godine Općinski sud je donio rješenje da se parnični postupak prekine zbog smrti tuženog, koji nije imao opunomoćenika, nakon što je primio poštansku povratnicu na kojoj je bilo naznačeno da poziv za ročište nije uručen jer je tuženi umro. Apelant je pismenim podneskom od 11. augusta 2005. godine obavijestio sud o nasljednicima tuženog, njihovim adresama i predložio da sud pozove navedene nasljednike radi preuzimanja postupka i njegovog nastavljanja. Apelant je 21. jula 2008. godine izvršio preinaku tužbe, tako što je kao tuženog označio Samira Dautovića. Ročište od 21. jula 2008. godine je odgođeno rješenjem suda zbog saglasno izražene volje parničnih stranaka da u predmetu zaključe sudsku nagodbu. U zapisniku je navedeno da je novooznačeni tuženi pozvan da u roku od 30 dana dostavi odgovor na preinačenu tužbu u slučaju da ne bude zaključena sudska nagodba.
- 12.Ročište održano 24. septembra 2008. godine Općinski sud je završio tako što je po drugi put donio rješenje da se postupak prekine zbog smrti tuženog Sulejmana Dautovića, zato što sud prethodno nije pravilno utvrdio prekidanje postupka zbog smrti tuženog, te je od matičnog ureda zatražio izvod iz matične knjige umrlih i smrtovnicu za tuženog. U rješenju je navedeno da će se po pravosnažnosti odluke suda o prekidanju postupka postupak nastaviti na prijedlog stranaka prema važećim odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U zapisniku sa ročišta od 24. septembra 2008. godine je navedeno da je apelant 21. jula 2008. godine obavijestio sud da je tuženi u međuvremenu umro, da je kao jedinog tuženog označio njegovog sina Samira Dautovića, te da u međuvremenu nije zaključena sudska nagodba.
- 13.Općinski sud je 10. oktobra 2008. godine donio Rješenje broj 023-0-P-08-000267 kojim je utvrdio prekidanje postupka u predmetnoj pravnoj stvari. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud, nakon što ga je apelant obavijestio da je tuženi umro, iz izvoda matične knjige umrlih utvrdio da je tuženi umro 17. marta 2004. godine. Budući da tuženi u parnici nije imao opunomoćenika, sud je donio navedeno rješenje u smislu člana 378. ZPP. U rješenju je navedeno da će se postupak nastaviti u smislu člana 381. stav 1. ZPP. Navedeno rješenje o prekidanju postupka dostavljeno je apelantovom opunomoćeniku i putem oglasne table suda. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 30. oktobra 2008. godine. Dnevnom naredbom od 7. novembra 2008. godine predmetni spis je stavljen ad acta.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, navodeći da je tužbu podnio 1986. godine, a da konačna meritorna odluka još nije donesena. Smatra da predmet nije tako složen da se do danas nije mogao riješiti. U vezi sa Rješenjem Općinskog suda o prekidanju postupka zbog smrti tuženog od 10. oktobra 2008. godine, apelant je izjavio da se nije žalio, jer smatra da u spisu odranije postoje prijedlog da se nastavi postupak i preinačena tužba, kojom je tužio jednog od nasljednika a koji je nastavio da smeta apelantov posjed štetnim imisijama. Naveo je, također, da je povrijeđeno i njegovo pravo na neometano uživanje imovine zbog štetnih imisija sa tuženikove parcele. Predložio je Ustavnom sudu da utvrdi povredu navedenih prava, da naredi Općinskom sudu da donese odluku u što kraćem roku, te da obaveže Federaciju BiH da mu na ime duševnih bolova isplati iznos od 900 KM i iznos od 600 KM za troškove apelacije.
b) Odgovor na apelaciju
- 15.U odgovoru Općinskog suda je navedeno da je prvo ročište u predmetu održano 30. juna 1988. godine i da je do početka rata bilo održano ukupno pet ročišta. Nakon rata i nakon što je Sud zaposlio sudije, za predmet je bilo zaduženo više sudija, koji predmet nisu završili bilo zbog toga što je mandat sudije prestao u tom sudu, bilo zbog toga što su bili zaduženi velikim brojem predmeta. Smatraju da su tačni apelantovi navodi da spor dugo traje, ali da su razlozi za to ratno stanje, odgađanja ročišta zbog nemogućnosti izvođenja dokaza, odgađanja i na apelantov zahtjev, zatim, smrt tuženog, kao i prestanak mandata zaduženih sudija.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06):
Član 381. stav 1.
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak, ili kad ih sud na prijedlog protivne stranke pozove da to učine.
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se po odredbama ovog zakona.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 19.Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se žali da nije u mogućnosti u dugom vremenskom periodu doći do pravosnažne odluke suda zbog čega mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku.
- 20.Na osnovu navedenog, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava BiH, te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
a) Relevantni principi
- 23.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 24.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 25.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 26.Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 1986. godine. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je u vrijeme od kada je zasnovana nadležnost Ustavnog suda postupak trajao devet godina, a uzimajući u obzir stadij postupka dostignut od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak je trajao nepune dvadeset dvije godine.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
- 27.U konkretnom slučaju se radi o postupku radi smetanja apelantovog posjeda zbog štetnih imisija sa posjeda tuženog. Iako je radi utvrđivanja činjenica trebalo pribaviti nalaze i mišljenje sudskih vještaka, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.
- 28.Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud, nakon što je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembra 1995. godine), prvo ročište održao u maju 1999. godine, to jeste nakon 3 godine i pet mjeseci potpune neaktivnosti suda u postupanju s prijeratnim predmetima. Nakon toga sud nije postupao u predmetu više od šest godina. U junu 2005. godine Općinski sud je rješenjem prekinuo postupak zbog smrti tuženog, ali je apelant 11. augusta 2005. godine obavijestio sud o nasljednicima tuženog, njihovim adresama i predložio sudu da nastavi postupak. Ustavni sud je utvrdio da nakon ovoga Općinski sud tri godine nije preduzeo niti jednu parničnu radnju u predmetnom postupku. Općinski sud je 10. oktobra 2008. godine donio rješenje kojim je po drugi put utvrdio prekid postupka zbog smrti tuženog, zato što prethodno ova činjenica nije bila pravilno utvrđena. Ustavni sud, dalje, zapaža da je u predmetnom postupku, koji je nakon 14. decembra 1995. godine trajao nepunih trinaest godina, Općinski sud bio neaktivan dvanaest godina i pet mjeseci. Ročišta koja su bila zakazana prije bila su više formalna nego suštinska, odnosno ročišta nisu imala neki suštinski ishod, što se, opet, može izjednačiti s njihovim neodržavanjem. Ustavni sud smatra da za takvo odugovlačenje postupka nema nikakvog razumnog opravdanja.
- 29.Kad je riječ o apelantovom doprinosu dužini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je apelant u toku postupka više puta urgirao da se nastavi rad na predmetu. Nakon što je Općinski sud 30. juna 2005. godine donio rješenje o prekidanju postupka zbog smrti tuženog, apelant je nakon više od jednog mjeseca obavijestio sud o nasljednicima tuženog, njihovim adresama i predložio sudu da nastavi postupak. Nakon što su parnične stranke saglasno izrazile volju da zaključe sudsku nagodbu, koja, ipak, nije zaključena, Ustavni sud zapaža da je time i apelant na izvjestan način doprinio da se predmetni postupak ne okonča. Međutim, iz iznesenog može se zaključiti da apelant svojim ponašanjem nije značajnije doprinio ukupnoj dužini postupka pred Općinskim sudom.
- 30.Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 24. ove odluke, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka od nepune 22 godine, kao i ponašanje Općinskog suda i apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 31.U pogledu trenutnog statusa predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je na snazi pravosnažno rješenje o prekidu postupka i da je spis stavljen ad acta. Međutim, ne razmatrajući ispravnost rješenja kojim je po drugi put postupak prekinut, Ustavni sud smatra da u spisu predmeta, također, postoji apelantov prijedlog da se prekinuti postupak nastavi, sa imenima nasljednika i njihovim adresama, kao i preinačena apelantova tužba. Ustavni sud smatra da su time ispunjene zakonske pretpostavke iz člana 381. stav 1. ZPP da Općinski sud hitno i bez odugovlačenja okonča predmetni parnični postupak.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
- 32.Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 33.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je dio parničnog postupka povodom apelantove tužbe koji ulazi u okvir nadležnosti Ustavnog suda ratione temporis trajao nepunih 13 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.900 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan da isplati Unsko-sanski kanton, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
- 34.U skladu sa zaključkom u vezi sa pravom na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka od skoro 13 godina može, gotovo u potpunosti, staviti na teret nadležnog redovnog suda, te kada taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.