Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2856/06, rješavajući apelaciju "Radio Doboja", na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija "Radio Doboja" podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju broj GŽ-578/02 od 15. novembra 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj RS-73/02 od 20. augusta 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    "Radio Doboj" (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Miroslav Ristić, advokat iz Doboja, podnio je 16. oktobra 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj GŽ-578/02 od 15. novembra 2002. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-73/02 od 20. augusta 2002. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 3. novembra 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud i Okružni sud su 13. novembra 2006. godine, a Osnovni sud 22. novembra 2006. godine, dostavili tražene odgovore.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 19. januara 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Rješenjem Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS) broj 02/1-020-1314-1/98 od 27. jula 1998. godine razriješeni su dužnosti dotadašnji direktor apelanta Milenko Gligorić i urednik Ozren Jorganović, a Marko Mičić je kao povjerenik Vlade RS imenovan za direktora i urednika. Navedene mjere su poduzete s ciljem da se uvedu hitne vanredne mjere zbog kršenja čl. 5. i 10. Zakona o javnom informiranju RS zbog toga što su pojedine lokalne RTV stanice čiji su osnivači općine, a među kojima je bio i apelant, prijavljivali netačne i neažurne podatke Ministarstvu informiranja.
  • 7.
    Presudom Vrhovnog suda broj U-308/98 od 9. marta 2001. godine djelimično je usvojena žalba Milenka Gligorića i Ozrena Jorganovića protiv navedenog rješenja Vlade RS i osporeni akt je poništen u dijelu u kojem su imenovani razriješeni dužnosti direktora i urednika.
  • 8.
    Nakon toga, Upravni odbor apelanta je, na osnovu navedene presude Vrhovnog suda, Odlukom broj 1/01 od 10. aprila 2001. godine koja je stupila na snagu istog dana, imenovao Milenka Gligorića za v.d. direktora, nakon čega je po njegovom usmenom nalogu Marku Mičiću zaključena radna knjižica i odjavljen je sa socijalnog osiguranja 4. maja 2001. godine. Budući da se Marko Mičić pismenim putem 15. juna 2001. godine obratio apelantu sa zahtjevom za uspostavu radno-pravnog statusa, a da je apelant odbio da vrati Marka Mičića na rad, Marko Mičić je podnio tužbu Osnovnom sudu u Doboju za zaštitu prava iz radnog odnosa.
  • 9.
    Osnovni sud je Presudom broj Rs-73/02 od 20. augusta 1991. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-578/02 od 15. novembra 2002. godine, usvojio tužbeni zahtjev Marka Mičića i utvrdio da mu je na nezakonit način prestao radni odnos kod apelanta, te je naložio apelantu da Marka Mičića vrati na rad i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
  • 10.
    Iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da se razlozi za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva sastoje u tome što je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti član 53. Zakona o radnim odnosima koji je bio na snazi u relevantnom periodu, po kojem radniku može prestati radni odnos kod poslodavca samo pod uvjetima propisanim u toj odredbi, kao i da rješenje o prestanku radnog odnosa mora sadržavati podatke o osnovu prestanka radnog odnosa, datum prestanka radnog odnosa, kao i uputu o postupku sudske zaštite prava iz radnog odnosa. Kako osporeno Rješenje Upravnog odbora apelanta broj U 1/01 od 10. aprila 2001. godine nije sadržavalo navedene obligacijske elemente, utvrđeno je da je Marku Mičiću radni odnos kod tuženog prestao na nezakonit način.
  • 11.
    Apelant je na presudu Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je donio Presudu broj Rev-106/03 od 9. decembra 2003. godine. Navedenom presudom Vrhovni sud je apelantovu reviziju usvojio i preinačio presude Osnovnog suda i Okružnog suda tako što je odbio tužbeni zahtjev Marka Mičića. Vrhovni sud je u obrazloženju revizione presude istakao da je osnovno pitanje u predmetnom sporu da li je Marko Mičić bio u radnom odnosu sa apelantom, te je taj sud našao da je odgovor na navedeno pitanje negativan. Pored toga, navedeno je da je odredbom člana 2. Zakona o radioteleviziji ("Službeni glasnik RS" broj 8/96), koji je bio na snazi u relevantnom periodu, propisano da se za obavljanje radiodifuzne djelatnosti osnivaju radio i televizijske organizacije koje obavljaju djelatnost u skladu s propisima o državnim preduzećima. Odredbom člana 68. stav 2. Zakona o državnim preduzećima ("Službeni glasnik RS" br. 3/95, 4/96, 21/96 i 3/97) je propisano da sa direktorom preduzeća Upravni odbor u ime osnivača zaključuje ugovor o međusobnim pravima i obavezama. Kod te činjenice, na koju se apelant pozivao tokom postupka, Vrhovni sud je zaključio da Marko Mičić sa tuženim nije zasnovao radni odnos po zakonu, već se u konkretnom slučaju radilo o faktičkom radu. Naime, povjerenik Vlade RS u funkciji direktora preduzeća koji obavlja radiodifuznu djelatnost pravno ne postoji jer nije predviđen bilo kojim važećim propisom, pa se na takvom "radnom mjestu" radni odnos nije mogao ni zasnovati. Pri tom je, po ocjeni Vrhovnog suda, pravno irelevantna činjenica da su za Marka Mičića uplaćivani doprinosi za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje.
  • 12.
    Protiv navedene presude Marko Mičić je podnio apelaciju Ustavnom sudu koji je donio Odluku broj AP 356/04 od 9. maja 2006. godine kojom je apelaciju Marka Mičića usvojio, ukinuo Presudu Vrhovnog suda broj Rev-106/03 od 9. decembra 2003. godine i predmet vratio Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ustavni sud je zaključio da je Vrhovni sud Marku Mičiću povrijedio pravo na pravično suđenje, i to tako što je proizvoljnom primjenom i tumačenjem materijalnih propisa zaključio da Marko Mičić nije bio u radnom odnosu kod apelanta i tako je donio arbitrarnu odluku kojom se krše ustavna prava.
  • 13.
    U postupku izvršenja navedene odluke Ustavnog suda Vrhovni sud je donio novu Presudu broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula 2006. godine, kojom je apelantovu reviziju odbio jer je zaključio da su Okružni i Osnovni sud pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo, a koju apelant ovom apelacijom osporava.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, budući da sudovi nisu uzeli u obzir činjenicu da apelant, u vrijeme kada je Marko Mičić bio postavljen za direktora kao povjerenik Vlade RS, nije imao status ni državnog ni javnog preduzeća, već status dioničkog društva u mješovitoj svojini. Naime, apelant navodi da je osnovan Odlukom broj 183/91 od 28. juna 1991. godine kao dioničko društvo u mješovitoj svojini, te da je donio Odluku o izdavanju internih dionica broj 182/91 od 28. februara 1991. godine, te upisan u Registar privrednih društava kod Osnovnog suda na osnovu Rješenja broj U/I-706/91 od 8. jula 1991. godine. Ovakav status apelant je imao do 5. augusta 2002. godine kada je Rješenjem Osnovnog suda broj U/I-505/02 transformiran u Osnovno javno državno preduzeće za radiodifuznu, novinsko-izdavačku i prometnu djelatnost "Radio Doboj" sa p.o. Doboj. Apelant tvrdi da na osnovu navedenog proizlazi da Vlada RS nije imala ovlaštenje da imenuje Marka Mičića za direktora, već da su takvo ovlaštenje imali samo organi dioničkog društva.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    Vrhovni sud je u odgovoru naveo da je apelacija u potpunosti neosnovana i da je treba odbiti.
  • 16.
    Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u postupku donošenja osporenih presuda nisu povrijeđena apelantova prava i da apelaciju treba odbiti.
  • 17.
    Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelant u apelaciji samo ponavlja navode koje je isticao u toku postupka pred redovnim sudovima, bez obrazloženja u čemu vidi povredu navedenih prava, te da iz tih razloga apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

  • 18.
    U Zakonu o radnim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 25/93) relevantne odredbe glase:

"Član 53. stav 2.

Š...Ć

(2) Rješenje o prestanku radnog odnosa sadrži, pored ostalog, podatke o osnovu prestanka radnog odnosa, datum prestanka radnog odnosa i uputstvo o postupku za zaštitu prava."

U Zakonu o radnim odnosima u državnim preduzećima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 3/95 i 3/97) relevantne odredbe glase:

"Član 8. stav 2.

Radni odnos sa licem koje je u smislu stava 1. tačka 1. ovog člana imenovano odnosno postavljeno na osnovu akta o izboru, odnosno imenovanju od strane nadležnog organa, zasniva se danom stupanja na rad."

U Zakonu o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 4/93, sa izmjenama 29/94, 31/94 i 8/96) relevantne odredbe glase:

"Član 3.

Sredstva u društvenoj svojini svih pravnih lica čija su sjedišta na teritoriji Republike Srpske, postaju državna svojina."

U Zakonu o državnim preduzećima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 3/95, 4/96, 21/96 i 3/97) relevantne odredbe glase:

"Član 68. stav 2.

Izbor direktora.

Š...Ć

Sa direktorom preduzeća upravni odbor u ime osnivača zaključuje ugovor o međusobnim pravima i obavezama."

VI. Dopustivost

  • 19.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 21.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 536 od 26. jula 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 17. augusta 2006. godine a apelacija je podnesena 16. oktobra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 23.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 24.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 25.
    Apelant u apelaciji navodi da su njegovo pravo na pravično suđenje povrijedili redovni sudovi pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom materijalnopravnih propisa. S tim u vezi, a prije nego što se upusti u meritorno ispitivanje apelantovih navoda, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), već da ispitaju radi li se o povredi ustavnih prava ili zanemarivanju tih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na efektivan pravni lijek i dr.). S tim u vezi, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).
  • 26.
    Međutim, kako apelant u konkretnom slučaju ukazuje upravo na to da su primjena i tumačenje zakona bili proizvoljni, što je za posljedicu imalo kršenje njegovog ustavnog prava na pravično suđenje, Ustavni sud ima nadležnost i zadatak da ispita apelantove navode u vezi sa proizvoljnosti primjene prava u ovom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 979/04 od 17. februara 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 48/05).
  • 27.
    U vezi sa navodima iz apelacije Ustavni sud primjećuje da je članom 13. stav 1. tačka 1. Odluke o promjeni statusa Društvenog preduzeća za radiodifuznu, izdavačku i prometnu djelatnost "Radio Doboj" Doboj u Dioničarsko društvo u mješovitoj svojini za radiodifuznu, izdavačku i prometnu djelatnost "Radio Doboj" Doboj broj 183/91 od 28. juna 1991. godine (u daljnjem tekstu: Odluka) predviđeno da je "visina dioničarskog kapitala koji predstavlja imovinu dioničarskog društva utvrđena Odlukom o izdavanju internih dionica koju je donio Zbor radnika, a to je: ukupna vrijednost društvenog kapitala preduzeća na dan 31.12.1990. godine je 2,058.272,80 dinara, a ukupan nominalni iznos emisije internih dionica na osnovu koje se vrši promjena svojinske strukture imovine je 1,740.000,00 dinara". Nadalje, članom 15. stav 1. Statuta Dioničarskog društva u mješovitoj svojini za radiodifuznu, izdavačku i prometnu djelatnost "Radio Doboj" Doboj predviđeno je da su "sredstva Dioničarskog društva sredstva Društvenog preduzeća koja se prenose na račun Društva i sredstva koja se dobiju prodajom internih dionica, saglasno Odluci o izdavanju internih dionica", a članom 23. stav 3. da "broj predstavnika društvenog kapitala zavisi od učešća društvenog kapitala u ukupnom kapitalu dioničarskog društva". Iz citiranih odredbi relevantnih akata proizlazi da je kapital apelanta u spornom periodu činio društveni kapital u iznosu od 2,058.272,80 dinara, te kapital prikupljen prodajom internih dionica u vrijednosti od 1,740.000,00 dinara. Iz navedenog proizlazi da je većinski kapital u apelantovom slučaju bio društveni kapital. Kako je članom 3. Zakona o prenosu sredstava društvene u državnu svojinu propisano da "sredstva u društvenoj svojini svih pravnih lica koja imaju sjedište na teritoriji Republike Srpske, postaju državna svojina", to je dio kapitala apelanta koji je bio društveni, transformiran u državni. S tim u vezi, apelant i jeste kasnije Odlukom o statusnim promjenama preduzeća broj 53/01 od 15. septembra 2001. godine izvršio transformaciju u Osnovno javno državno preduzeće "Radio Doboj". Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zaključio da redovni sudovi nisu ni mogli izvesti drugačiji zaključak od onoga koji je naveden u osporenim odlukama, te da nisu proizvoljno primijenili zakonske propise koji se odnose na radne odnose uposlenih u državnim preduzećima. Drugim riječima, ispravan je zaključak redovnih sudova da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti zakonske odredbe koji se odnose na radne odnose u državnim preduzećima te da je, nakon što je aktom Vlade RS Marko Mičić postavljen za direktora, nadležni organ apelanta bio dužan zaključiti ugovor o radu sa Markom Mičićem. Isto tako, radni odnos Marku Mičiću mogao je prestati samo na osnovu odgovarajućeg akta o prestanku radnog odnosa. Imajući u vidu navedeno, te da apelant ne nudi nikakve druge razloge iz kojih bi proizlazilo da je cjelokupan postupak u konkretnom slučaju bio vođen na njegovu štetu, Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu, niti je pronašao elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost prilikom vođenja postupka.
  • 28.
    Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 29.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku pred redovnim sudovima, a Ustavni sud nije utvrdio da su redovni sudovi proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise, kao ni da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak bio nepravičan ili na apelantovu štetu.
  • 30.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.