Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 12. februara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3373/06, rješavajući apelaciju Edina Rešidbegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Edina Rešidbegovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-426/03 od 23. maja 2007. godine.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Edinu Rešidbegoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Edin Rešidbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-426/03 od 23. maja 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je 3. maja 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. maja 2007. godine.
  • 4.
    Ustavni sud je 19. septembra 2007. godine od Uprave za upravno rješavanje u stambenoj oblasti Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) tražio dostavljanje predmetnog spisa na uvid.
  • 5.
    Uprava je 25. septembra 2007. godine dostavila traženi spis na uvid.
  • 6.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 12. januara 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Apelant je 26. augusta 2003. godine izjavio žalbu protiv Presude Kantonalnog suda broj U-117/03 od 25. jula 2003. godine, a 22. septembra 2003. godine dopunu žalbe.
  • 9.
    Kantonalni sud je 21. oktobra 2003. godine cio spis predmeta dostavio Vrhovnom sudu na odlučivanje o izjavljenoj žalbi.
  • 10.
    Ustavni sud Bosne i Hercegovine je obaviješten da je predmetni postupak okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda broj Už-426/03 od 23. maja 2007. godine, dakle, neposredno nakon izjavljene apelacije. Presudom broj Už-426/03 od 23. maja 2007. godine Vrhovni sud je apelantovu žalbu odbio. U obrazloženju ove odluke Vrhovni sud je naveo da su upravni organi i sud pravilno zaključili da se apelant ne može smatrati nosiocem stanarskog prava na predmetnom stanu, jer je stanovao u službenom-namjenskom stanu na osnovu ugovora sa vlasnikom, pa mu ne pripada pravo na povrat.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant u apelaciji iznosi hronološki tok postupka pred organima uprave i redovnim sudom i poziva se na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da postupak nedopustivo dugo traje s obzirom na to da je 26. augusta 2003. godine izjavio žalbu protiv presude Kantonalnog suda o kojoj Vrhovni sud nije odlučio. Apelant je predložio da mu se dosudi naknada nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM i da se sud obaveže da donese odluku najkasnije za šest mjeseci.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ovaj predmet nije uzet u rad jer se prioritetno rješavaju žalbe iz 2002. godine, ali da će se uskoro pristupiti rješavanju predmeta povodom žalbi iz stambene oblasti, te će i apelantova žalba biti riješena.

V. Relevantni propisi

  • 13.
    Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00)

Član 43. st. 1. i 2.

Po žalbi Vrhovni sud Federacije donosi presudu ili rješenje.

Presudom se može žalba odbiti ili uvažiti i osporena presuda preinačiti.

Član 60.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

  • 14.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da postupak o njegovoj žalbi pred Vrhovnim sudom nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je, u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njezinog podnošenja, iako je u međuvremenu donesena presuda u žalbenom postupku. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajanja žalbenog postupka pred Vrhovnim sudom u postupku vraćanja spornog stana u posjed povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 20.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 21.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi

  • 22.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 23.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 24.
    S obzirom na to da se apelant žali na kršenje prava na suđenje u razumnom roku u periodu od kada je spis povodom žalbe dostavljen Vrhovnom sudu, dakle, od 21. oktobra 2003. godine do 23. maja 2007. godine, kada je drugostepeni sud donio odluku o apelantovoj žalbi, Ustavni sud smatra da je period koji treba uzeti u obzir u odnosu na ispitivanje razumnosti dužine postupka period od kada je spis primljen u Vrhovni sud, pa do donošenja odluke o žalbi.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

  • 25.
    U konkretnom slučaju se radi o apelantovoj žalbi izjavljenoj u postupku vraćanja u posjed stana nad kojim postoji stanarsko pravo. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.
  • 26.
    Ustavni sud zapaža da je Vrhovnom sudu trebalo tri godine i sedam mjeseci da odluči o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude donesene u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo radi poništenja akta drugostepenog organa uprave, u postupku vraćanja spornog stana u posjed.
  • 27.
    Ustavni sud dalje primjećuje da Vrhovni sud u svom odgovoru na apelaciju nije dao razloge kojim bi nastojao opravdati nepostupanje u predmetu, već samo navodi činjenicu da su se prioritetno rješavale žalbe iz 2002. godine. Preopterećenost sudova velikim brojem predmeta se, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države-ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud je svjestan činjenice da, generalno gledajući, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Vrhovni sud, imaju veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno tome, država obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. Formalno, odredbama Zakona o parničnom postupku, kojima su određeni rokovi u kojima su sudovi dužni preduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev.
  • 28.
    Evropski sud za ljudska prava u predmetu Zimmermann i Steiner (vidi Evropski sud, Presuda broj 8737/79 od 13. jula 1983. godine, stav 28, Izvještaj broj 66) je zaključio da privremeni zaostatak u poslovanju suda ne povlači međunarodnu odgovornost države, pod uvjetom da država preduzme djelotvorne i hitne mjere za otklanjanje takve situacije. Međutim, u konkretnom slučaju, očigledno je da nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine nisu preduzeli konkretne mjere, ne samo formalne već i suštinske, na rješavanju problema koji se tiču velikog broja predmeta pred Vrhovnim sudom. Naime, premda su Zakonom o parničnom postupku propisani konkretni rokovi za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o žalbi, očigledno da se Vrhovni sud u apelantovom slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupao od njih. Ustavni sud smatra da, s obzirom na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, principe navedene u tač. 31. i 32. i prethodno elaborirane stavove odluke, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije utjecao na trajanje žalbenog postupka, nije neophodno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Vrhovni sud nije u periodu od tri godine i sedam mjeseci okončao postupak o apelantovoj žalbi.
  • 29.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju nedonošenja odluke u navedenom vremenskom periodu došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da je žalbeni postupak okončan, Ustavni sud smatra da nije potrebno nalagati preduzimanje bilo kakvih konkretnih mjera u ovom slučaju, osim u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete.

Ostali navodi

  • 30.
    U svjetlu zaključka u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 31.
    Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka povodom žalbe pred Vrhovnim sudom. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 32.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na prije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak o apelantovoj žalbi trajao tri godine i sedam mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 600,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 33.
    Postupak povodom žalbe koju je apelant izjavio u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom i koji je trajao tri godine i sedam mjeseci, bez razumnog opravdanja redovnog suda, a apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, trajao je nerazumno dugo, čime je došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 34.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 35.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.