Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3393/06, rješavajući apelaciju Branislava Radlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Branislava Radlovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj RS-474/04.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj RS-474/04, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, Branislavu Radloviću isplati iznos od 1000 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Branislav Radlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 22. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj RS-474/04.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 22. januara 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i spis broj RS-474/04.
  • 3.
    Osnovni sud je 5. februara 2007. godine dostavio Ustavnom sudu traženi spis i odgovor na apelaciju, te 13. februara 2008. godine dopunu odgovora.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor i dopuna odgovora Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 23. oktobra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je 7. aprila 2004. godine, nezadovoljan Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 01-672/04 od 20. aprila 2004. godine kojim je djelimično usvojen njegov prigovor na rješenje o prestanku radnog odnosa, podnio tužbu Osnovnom sudu zbog zaštite prava iz radnog odnosa.
  • 7.
    Apelant je nekoliko puta usmeno, te dopisom od 27. januara 2007. godine, urgirao zakazivanje ročišta, ali do dana donošenja ove odluke Osnovni sud nije zakazao nijedno ročište.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 8.
    Apelant je naveo da mu je nedonošenjem odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
  • 9.
    . Apelant smatra da postupak po njegovoj tužbi traje nerazumno dugo, pogotovo ako se ima u vidu da se radi o radnom sporu koji prema odredbama Zakona o parničnom postupku spada u hitne postupke.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    U odgovoru na apelaciju Osnovni sud navodi da su sudije tog suda opterećeni jako velikim brojem predmeta, otprilike 2.000 predmeta po sudiji, te da se apelantov predmet smatra novijim jer je tužba podnesena 2004. godine. U dopuni odgovora Osnovni sud je obavijestio Ustavni sud da je, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, predmetnu tužbu dostavio tuženom na odgovor, da je nakon toga apelant izvršio preinaku tužbenog zahtjeva te da je navedena preinaka dostavljena tuženom na odgovor, a da je poslije toga i odgovor tuženog dostavljen apelantu.

V. Relevantni propisi

  • 11.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/03, 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe glase:

"Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova."

VI. Dopustivost

  • 12.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 14.
    Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da parnični postupak po njegovoj tužbi traje nerazumno dugo, odnosno da u njegovom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 16.
    Apelant je podnio apelaciju zbog povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku.

Pravo na pravičan postupak u razumnom roku

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili zasnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom."

a) Relevantni principi

  • 17.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 18.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 19.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 20.
    Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu postupak počeo 7. aprila 2004. godine kada je apelant podnio tužbu Osnovnom sudu zbog zaštite prava iz radnog odnosa, a o kojoj do dana donošenja ove odluke nije odlučeno. Period u kojem je pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje četiri godine i šest mjeseci.

c) Analiza razumnosti dužine trajanja postupka

  • 21.
    U konkretnom slučaju se radi o radnom sporu, u kojem je postupak pred Osnovnim sudom započeo 7. aprila 2004. godine kada je apelant podnio tužbeni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa.
  • 22.
    Ustavni sud zapaža da ni do donošenja odluke Ustavnog suda Osnovni sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu u konkretnom predmetu, a da tu činjenicu obrazlaže isključivo velikim brojem predmeta. U vezi s ovim navodima, Ustavni sud je već ukazao u tački 17. ove odluke da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje. Naime, države-ugovornice Evropske konvencije dužne su organizirati rad sudova na takav način da oni ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. S druge strane, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije naveo da se radi o privremenom zaostatku u rješavanju predmeta ili da preduzima bilo kakve mjere kako bi popravio situaciju sa rješavanjem predmeta u zaostatku, niti je dao bilo kakve druge razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje radnog spora.
  • 23.
    Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se trajanje parničnog postupka u periodu od četiri godine i šest mjeseci pred Osnovnim sudom zbog odlučivanja o apelantovom tužbenom zahtjevu može u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu, a da Osnovni sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem, niti je ukazao da su preduzete konkretne mjere radi okončanja konkretnog postupka.
  • 24.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

II. Ostali navodi

  • 25.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije

  • 26.
    Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku u iznosu od 1.000 KM. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kada se krše zagarantirana prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).
  • 27.
    U skladu sa navedenom odlukom Ustavnog suda i usvojenim stavom prema kojem se apelantima u Bosni i Hercegovini kao naknada na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku godinu za koju su nadležni organi odgađali da donesu odluku, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, Ustavni sud je u konkretnom slučaju, smatrajući da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, odredio da se apelantu isplati traženi iznos od 1000 KM. Navedenu naknadu zbog neopravdano dugog trajanja postupka pred Osnovnim sudom apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana donošenja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada odluka o tužbenom zahtjevu vezanom za zaštitu prava iz radnog odnosa u predmetu u kojem je apelant tužilac traje četiri godine i šest mjeseci, te kada se takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka može u cijelosti pripisati ponašanju nadležnog suda, koji nije naveo da preduzima bilo kakve mjere kako bi popravio situaciju sa rješavanjem predmeta u zaostatku, niti je dao druge razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.