Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3439/06, rješavajući apelaciju Mileve Novaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2., člana 61. st. 1. i 2., člana 64. stav 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Mileve Novaković.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj I-3712/03.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom postupku, okonča izvršni postupak u predmetu broj I-3712/03, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, Milevi Novaković isplati iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog dužine izvršnog postupka u predmetu broj I-3712/03.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Mileva Novaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa advokat Zoran Kisin, podnijela je 27. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka izvršenja pravosnažne presude u izvršnom postupku broj I-3712/03 pred Osnovnim sudom Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 5. januara 2007. godine, a zatim 10. septembra 2008. godine, dostavljanje odgovora na apelaciju.
  • 3.
    Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. januara 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 29. januara 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Osnovni sud u Bosanskom Novom je donio Presudu broj P-442/86 od 12. novembra 1987. godine kojom je razveden brak između G.N. i apelantice. Istom presudom G.N. je obavezan da apelantici, na ime supružničkog izdržavanja, plaća mjesečni iznos od 80.000 dinara od dana presuđenja pa dalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, i to tako što će dospjele obroke platiti odjednom, a dospijevajuće svakog 1. najdalje do 15. u mjesecu unaprijed, na apelanticine ruke. Presudom Višeg suda Banja Luka broj Gž-262/88 od 9. marta 1988. godine prvostepena presuda je preinačena tako što je utvrđena obaveza G.N. od 21. oktobra 1986. godine.
  • 7.
    Apelantica je 3. juna 2003. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje, s obzirom na to da G.N. nije izvršio svoju obavezu. Apelantica je tražila da sud donese rješenje kojim će odrediti izvršenje protiv G.N. "radi isplate naknade za supružničko izdržavanje od 2. do 12. mjeseca 2002. godine i od 2. do 5. mjeseca 2003. godine, u iznosu od 80.000 dinara mjesečno, sada 110,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom za svaki dospjeli a neisplaćeni iznos, počevši od dana dospijeća pa do konačne isplate, kao i troškova izvršenja koliko oni budu iznijeli popisom i prodajom pokretnih stvari dužnika G.N. koje se nalaze u njegovoj kući".
  • 8.
    Osnovni sud je zakazao ročište za 24. decembar 2003. godine, 5. februar i 26. februar 2004. godine, a dopisom od 26. februara 2004. godine pozvao je Razvojnu banku Jugoistočna Evropa a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: Banka) da izvrši obračun dinara u konvertibilne marke (u daljnjem tekstu: KM). Banka je odgovorila na zahtjev suda 5. marta 2004. godine i dostavila obračun. Osnovni sud je zakazao ročište 20. septembra 2004. godine. Na ročištu je utvrdio da ponovo treba tražiti od Banke da izvrši obračun 80.000 dinara u KM. Banka je odgovorila na zahtjev suda 29. septembra 2004. godine.
  • 9.
    Osnovni sud je održao ročište 19. novembra 2004. godine na kojem je prihvatio apelanticin prijedlog da se odredi vještak finansijske struke radi provođenja vještačenja i utvrđivanja iznosa u KM, nakon čega je 17. februara 2005. godine pozvao apelanticu da uplati iznos troškova na ime provedenog vještačenja. Vještak je 27. aprila 2005. godine dostavio sudu izvještaj o finansijskom vještačenju sa revalorizacijom.
  • 10.
    Apelantica je podneskom od 7. jula 2005. godine, nakon izvršenog vještačenja, precizirala prijedlog radi izvršenja pravosnažne presude. Osnovni sud je zakazao ročište 7. jula 2005. godine.
  • 11.
    Osnovni sud je pozvao vještaka 13. jula 2005. godine da dopuni vještačenje. Vještak je dopunio nalaz 14. jula 2005. godine.
  • 12.
    Apelantica je 26. augusta 2005. godine ponovo precizirala prijedlog za izvršenje nakon čega je Osnovni sud donio Rješenje o izvršenju broj I-3712/03 od 1. novembra 2005. godine kojim je određeno izvršenje protiv G.N., u skladu sa apelanticinim zahtjevom i nalazom vještaka finansijske struke. Tačkom 2. dispozitiva rješenja je utvrđeno da, ukoliko izvršenik ne postupi prema stavu 1. rješenja, izvršenje će provesti popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
  • 13.
    Izvršenik je podnio prigovor 15. novembra 2005. godine protiv rješenja o izvršenju od 1. novembra 2005. godine na koji je apelantica odgovorila 16. marta 2006. godine.
  • 14.
    Apelantica je dopisom od 10. decembra 2005. godine, a zatim 30. augusta i 19. novembra 2006. godine urgirala na što hitnijem rješavanju predmeta.
  • 15.
    Osnovni sud je zakazao ročište za 26. decembar 2007. godine. Na apelanticin prijedlog sud je odredio dopunu vještačenja zbog izmjene propisa, konkretno Zakona o visini stope zakonske kamate. Vještak je 17. januara 2008. godine Osnovnom sudu dostavio drugi dopunski izvještaj. G.N. je 4. marta 2008. godine dostavio sudu prigovor na nalaz vještaka.
  • 16.
    Osnovni sud je zakazao ročište 25. marta 2008. godine, a zatim je 31. marta 2008. godine donio Rješenje broj I-3712/03 kojim je odbio prigovor G.N. izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 1. novembra 2005. godine i prvostepeno rješenje o izvršenju u cijelosti potvrdio.
  • 17.
    G.N. je izjavio žalbu 15. aprila 2008. godine protiv Rješenja Osnovnog suda broj I-3712/03 od 31. marta 2008. godine. Apelantica je dostavila Osnovnom sudu odgovor na žalbu 12. maja 2008. godine.
  • 18.
    Okružni sud je 29. septembra 2008. godine pozvao Osnovni sud da od apelanticinog advokata zatraži urednu punomoć za zastupanje, jer ona nije uložena u spis. Osnovni sud je pozvao advokata 24. oktobra 2008. godine da dostavi urednu punomoć. Advokat je uložio punomoć u spis 31. oktobra 2008. godine. Osnovni sud je vratio spis Okružnom sudu radi odlučivanja o žalbi 3. decembra 2008. godine.
  • 19.
    Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Gž-08-001294 od 19. decembra 2008. godine kojim je žalba uvažena, rješenje od 1. novembra 2005. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

  • 20.
    Apelantica se žali da joj je zbog dužine postupka izvršenja pravosnažne presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica se žali da joj je zbog nepostupanja suda nanijeta ogromna šteta. Apelantica ističe da se radi o predmetu koji je izuzetno hitan, jer je u pitanju njezino izdržavanje, bez kojeg živi ispod minimuma životne egzistencije. Apelantica traži naknadu na ime nematerijalne štete koju trpi zbog neizvršenja pravosnažne presude u iznosu od 4.000 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 21.
    U odgovoru na apelaciju Osnovni sud, odnosno sudeća sutkinja V.M., se izjasnila da je bila zadužena za predmet do 2004. godine kada je za predmet zadužena druga sutkinja. Zbog bolesti stručnog saradnika ne predmetu se nije radilo skoro godinu dana kada je opet vraćen sutkinji V.M. koja je u predmetu preduzela određene radnje.

V. Relevantni propisi

  • 22.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05):

Član 3.

Pokretanje postupka

(1) Izvršni postupak pokreće se prijedlogom tražioca izvršenja.

(2) Izvršni postupak pokreće se i prema službenoj dužnosti, kao i na prijedlog lica i organa kad je to zakonom izričito određeno.

(3) Lica i organi iz stava 2. ovog člana imaju u izvršnom postupku položaj tražioca izvršenja.

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 12.

Pravni lijekovi

(1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odgađa do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

(6) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

VI. Dopustivost

  • 23.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 24.
    Apelantica se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da izvršni postupak traje pet godina i šest mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno da se izvrši sudska presuda. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva, koja su pojedincu na raspolaganju, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, Ustavni sud ukazuje da postoji već izgrađena praksa Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
  • 25.
    Imajući u vidu navedeno, te odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 26.
    Apelantica je podnijela apelaciju u kojoj se žali na dužinu trajanja izvršnog postupka, navodeći da joj je nepostupanjem suda u dugom periodu povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. 1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

  • 27.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 28.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
    • 29.
      Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30). Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog predmeta (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 769/04 od 30. novembra 2004. godine, tačka 32).

Period koji se uzima u obzir

  • 30.
    Apelantica je pokrenula izvršni postupak 3. juna 2003. godine. Do dana donošenja ove odluke izvršni sud nije okončao postupak. Prema tome, predmetni izvršni postupak traje više od pet godina i sedam mjeseci.

Složenost izvršnog postupka

  • 31.
    Predmetni postupak se tiče isplate novčanog iznosa na ime supružničkog izdržavanja koji je utvrđen pravosnažnom sudskom presudom. U izvršnom postupku učestvuju samo tražilac izvršenja - apelantica i izvršenik - G.N., tj. ne postoji miješanje trećih lica. Angažiranost banke i vještaka u izvršnom postupku bila je potrebna radi obračuna dinarskog iznosa, koji je dosuđen u vrijeme kada je donijeta pravosnažna presuda, u KM. Predmet izvršenja su novčana potraživanja, i to zaostala, kao i novčani iznos koji se ubuduće treba isplaćivati apelantici. S obzirom na pravosnažnu presudu kojom je utvrđeno apelanticino pravo i obaveza G.N., jedina "složenost" ovog predmeta je obračun dinarskog iznosa u KM. Međutim, Ustavni sud nije mogao pronaći elemente koji bi ukazivali na takvu kompliciranost izvršnog postupka koji zahtijeva rješavanje duže od pet godina, pogotovo s obzirom na učestvovanje vještaka finansijske struke u predmetu. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno jednostavnom izvršnom postupku.

Ponašanje strana u postupku

  • 32.
    Nakon podnošenja prijedloga za izvršenje Osnovni sud je zakazao veći broj ročišta. Osnovni sud je tek 1. novembra 2005. godine, dakle dvije godine i pet mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, donio rješenje kojim je dopustio izvršenje, a za donošenje odluke o prigovoru sudu je trebalo dvije godine i četiri mjeseca. Okružni sud je o žalbi riješio u vremenskom periodu od osam mjeseci. Nakon odluke Okružnog suda postupak je ponovo na početku, jer je rješenje o izvršenju ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak prvostepenom sudu.
  • 33.
    Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud zakazivao ročišta i angažirao vještaka, te je zatražio i izvještaj Banke. Na traženje suda, Banka i vještak su odgovorili u relativno kratkom vremenu. Ustavni sud je utvrdio da je Osnovni sud, u vrijeme kada je postupak pokrenut, bio relativno aktivan u smislu zakazivanja velikog broja ročišta, kao i angažiranja vještaka. Međutim, Ustavni sud napominje da "sud vodi postupak" i pri tome treba paziti na ekonomičnost i efikasnost, kao i na interes strana u postupku. Osim toga, Ustavni sud je utvrdio da je, od donošenja rješenja o dozvoli izvršenja do odlučivanja o prigovoru, protekao period od dvije godine i četiri mjeseca, i u tom periodu sud nije "postupao" sve do 26. decembra 2007. godine kada je opet zatražio dopunu vještačenja. Ustavni sud je dobio obrazloženje da je sud, odnosno sudija koji je zadužen za predmet, bio pretrpan velikim brojem predmeta, kao i da se u periodu od godinu dana, zbog bolovanja stručnog saradnika, nije radilo na predmetu. Ustavni sud napominje da se preopterećenost sudstva, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32; i Ustavni sud, odluke br. AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25; i AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). Ipak, u konkretnom predmetu izvršni sud nije obrazložio od kada je i kako nastao zaostatak u rješavanju predmeta, te kakve mjere je preduzeo izvršni sud s ciljem poboljšanja administriranja pravde. Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod o velikom broju predmeta ili o mijenjanju različitih sudija i saradnika na predmetu, a da ne uoči dobru namjeru i konkretan rad nadležnog organa u borbi protiv takvih problema. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da Osnovni sud nije dao valjane razloge zašto se postupak izvršenja vodi od 3. juna 2003. godine i još nije završen.
  • 34.
    Također, Ustavni sud primjećuje da je apelantica u dva navrata precizirala svoj izvršni prijedlog, ali, isto tako, apelantica je u više navrata urgirala da se predmet uzme u rad. Ustavni sud ne može naći odgovornost na apelanticinoj strani za nerazumnu dužinu postupka.
  • 35.
    Konačno, Ustavni sud primjećuje da se radi o jako "osjetljivom" i značajnom predmetu za apelanticu, jer je u pitanju njezino izdržavanje. Apelantica je navela da je neizvršenjem presude i nepostupanjem suda dovedena na rub životne egzistencije, jer ne može da realizira pravo na izdržavanje. Na značaj i važnosti postupanja u ovom slučaju upućuje i odredba člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku u kojoj je navedeno "prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odgađa do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja Š...Ć može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru". Uzimajući u obzir ovu odredbu, Ustavni sud primjećuje da je sud bio u obavezi predmet rješavati hitno i prioritetno, pa čak i pristupiti namirenju, a ne čekati dvije godine i četiri mjeseca da riješi o prigovoru, ili sveukupno da vodi postupak više od pet godina i sedam mjeseci.
  • 36.
    Ustavni sud zaključuje da nadležni sud, usprkos činjenici da je preduzeo određene radnje, nije vladao izvršnim postupkom i nije reagirao u razumnom roku. Opravdanja koja su data nisu dovoljna da bi opravdala izvršni sud zbog neizvršenja pravosnažne presude u periodu dužem od pet godina i sedam mjeseci, i taj period se nastavlja, s obzirom na to da je predmet ponovo na početku. Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog neizvršenja presude u razumnom roku.

Kompenzacija

  • 37.
    Apelantica je tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000 KM, koju trpi zbog neizvršenja pravosnažne presude. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, s tim što Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).
  • 38.
    Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja izvršenja presude trebalo isplatiti iznos od približno 300,00 KM, imajući u vidu činjenicu da je postupak izvršenja hitan, posebno postupak radi izvršenja utvrđenog izdržavanja. S obzirom na činjenicu da postupak traje više od pet godina, apelantici se određuje naknada u visini od 1.500 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 39.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da izvršni postupak u kojem se traži naplata iznosa utvrđenog radi izdržavanja traje više od pet godina, kada se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati ponašanju nadležnog suda, te kada taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
  • 40.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. člana 64. stav 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 41.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.