Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2332/06, rješavajući apelaciju POIN-a d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija POIN-a d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Pž-06-000152 od 27. aprila 2006. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    POIN d.o.o Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-PŽ-06-000152 od 27. aprila 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Federacije BiH (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 26. novembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. decembra 2008. godine, a izvršenik 5. decembra 2008. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantu 12. februara 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Presudom tadašnjeg Višeg suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj Ps-34/94 od 11. decembra 1996. godine obavezan je tuženi DP "Elektronabavka" Sarajevo da apelantu isplati iznos od 83.735 BHD sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 17. novembra 1993. godine do konačne isplate, kao i troškove od 868 DM isplative u BHD prema kursu Narodne banke na dan isplate.
  • 7.
    Apelant je 28. februara 1997. godine pokrenuo postupak izvršenja navedene pravosnažne presude pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), koji je Rješenjem o izvršenju broj Ip-159/97 od 3. marta 1997. godine dopustio izvršenje i odredio troškove izvršnog postupka od 56 DM, plative u BHD. Rješenje je dostavljeno kao pravosnažno i izvršno Zavodu za platni promet.
  • 8.
    Apelant je 6. februara 2002. godine od Općinskog suda zatražio da se nastavi provođenje rješenja o izvršenju, jer ono u cijelosti nije izvršeno iako je 18. marta 1997. godine naplaćen iznos od 181.315 BHD i 31. marta 1997. godine iznos od 1.000.000 BHD. U toku postupka apelant je kao izvršenika označio Federaciju BiH (u daljnjem tekstu: izvršenik), kao pravnog sljednika DP "Elektronabavka" Sarajevo, i predložio da se izvršenje provede u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Jusufa Alajbegovića, te naložio da se izvrši valorizacija iznosa glavnice i kamata i za period od 15. jula 1994. godine pa do kraja ratnog perioda.
  • 9.
    Općinski sud je Rješenjem broj Ip-4359/02-A od 10. marta 2005. godine odredio da se nastavi provođenje Rješenja o izvršenju broj Ip-159/97 od 3. marta 1997. godine. UPI banci d.d. Sarajevo je naloženo da izvrši pljenidbu i prenos novčanih sredstava sa računa izvršenika broj 1540012000047141 u iznosu od 30.453,00 KM, kao i da obračuna zakonske zatezne kamate na iznos dijela glavnog duga od 15.652,77 KM za period od 16. februara 2005. godine pa do konačne isplate, te troškove u iznosu od 3.390,00 KM. U obrazloženju ovog rješenja Općinski sud je naveo da je na osnovu Izvještaja AFIP-a broj 01-40-01/03 od 13. januara 2003. godine nesporno utvrđeno da izvršenik uplatama od 18. i 31. marta 1997. godine, čiji je ukupni iznos 11.813,25 KM, nije u cijelosti postupio u skladu sa Rješenjem o izvršenju broj Ip-159/97 od 3. marta 1997. godine. Sud je istakao da je među strankama sporna visina novčanog iznosa koju izvršenik treba da isplati apelantu kako u odnosu na glavni dug, tako i u odnosu na zakonske zatezne kamate, budući da je izvršenik bio u docnji u periodu kada je vladala velika inflacija. U vezi s tim sud je proveo vještačenje, koje je izvršio vještak finansijske struke Abid Hodžić, a zatim nadvještačenje koje je izveo vještak Jusuf Alajbegović. Nalaz i mišljenje vještaka od 15. februara 2005. godine sud je u cijelosti prihvatio. Sud je naveo da je vještak, koristeći konformnu metodu, obračunao kamate od 17. novembra 1993. do 15. jula 1994. godine i pripisao glavnici, izvršivši pri tome revalorizaciju glavnog duga radi zaštite apelantovog novčanog potraživanja za period kada je vladala velika inflacija i glavni dug svakodnevno gubio vrijednost. Od 16. jula 1994. godine, kada je prestala potreba za revalorizacijom glavnog duga, vještak je, na osnovu revalorizirane glavnice, obračunao kamate u skladu sa važećim zakonom o visini stope zatezne kamate i ustanovio da izvršenik duguje apelantu po osnovu glavnog duga i kamate ukupan iznos od 30.453,00 KM zaključno sa 15. februarom 2005. godine, kao danom kada je sačinjen nalaz. Sud je, dalje, naveo da iz predmetnog nalaza proizlazi da je izvršenik uplatom 18. marta 1997. godine iznosa od 1.813,25 KM samo djelimično isplatio iznos kamate na glavni dug. Zatim, da je uplatom 31. marta 1997. godine iznosa od 10.000,00 KM izvršenik u cijelosti isplatio obaveze po osnovu obračunatih zateznih kamata, koje su iznosile 1.899,91 KM, a razlikom od 8.100,09 KM isplatio dio glavnice, tako da je revalorizirana glavnica (konačno formirana glavnica) sa iznosa od 23.752,86 KM smanjena na iznos od 15.652,77 KM. Budući da je prema nalazu vještaka kamata obračunata 15. februara 2005. godine, sud je naveo da je nadležna poslovna banka (UPI banka) obavezna da obračuna i kamatu počevši od 16. februara 2005. godine pa do konačne isplate, u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate.
  • 10.
    Rješenjem Općinskog suda broj Ip-4359/02-A od 22. februara 2006. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog izvršenika za obustavu izvršenja određenog Rješenjem broj Ip-4359/02-A od 10. marta 2005. godine.
  • 11.
    Odlučujući o žalbama apelanta i izvršenika izjavljenim protiv Rješenja Općinskog suda broj Ip-4359/02-A od 10. marta 2005. godine i žalbi izvršenika protiv Rješenja Općinskog suda broj Ip-4359/02-A od 22. februara 2006. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-PŽ-06-000 152 od 27. aprila 2006. godine kojim je apelantova žalba odbijena. Žalbe izvršenika su usvojene, osporena rješenja preinačena tako što je apelantov zahtjev za nastavak izvršenja po Rješenju broj Ip-159/97 od 3. marta 1997. godine odbijen, a zahtjev izvršenika za obustavu izvršenja usvojen i izvršni postupak obustavljen. Apelant je obavezan da izvršeniku na ime troškova postupka spora isplati iznos od 6.889,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se apelantov žalbeni prigovor odnosio na pogrešnu primjenu Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 56/04, 68/04 i 29/05).
  • 12.
    Dalje, u pogledu žalbenih prigovora izvršenika da su osporena rješenja donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava, Katonalni sud je naveo da su oni osnovani. Prema ocjeni suda, nalaz vještaka finansijske struke Jusufa Alajbegovića, koji je prvostepeni sud u cijelosti prihvatio, nije dat u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja. Naime, ovaj sud je ukazao da je članom 2. navedenog zakona propisano da se na neizmirena dugovanja iz člana 1. istog zakona, u koje se ubraja i apelantovo potraživanje, neće obračunavati zatezna kamata za vrijeme ratnog stanja od 18. septembra 1991. do 23. novembra 1995. godine. Sud je naveo da je vještak obračunao zateznu kamatu za period od 17. novembra 1993. godine, kao dana padanja u docnju, pa do 15. jula 1994. godine, do kada se kamata računala konformnom metodom, te tako i za taj period obračunatu kamatu pripisao glavnici i utvrdio novi dug. S obzirom na to, sud je naveo da je vještak postupio suprotno članu 4. navedenog zakona kojim je propisano da se on primjenjuje i na slučajeve koji su pravosnažno okončani, ali nisu izvršeni zbog čega nalaz vještaka o utvrđivanju visine neizmirenog duga Kantonalni sud nije mogao prihvatiti. Prema mišljenju suda, apelantu pripadaju kamate na glavni dug koji iznosi 837,35 KM za period od 15. novembra 1995. godine do isplate, a pošto je apelantu 18. i 31. marta 1997. godine isplaćen ukupan iznos od 12.831,25 KM, Kantonalni sud je zaključio da je predmetno izvršenje provedeno u cijelosti. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da je prijedlog izvršenika za obustavljanje izvršenja osnovan, kao i žalba, te ih je sud usvojio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 13.
    Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iznoseći hronološki tok izvršnog postupka, apelant navodi da Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja nije mogao biti primijenjen u konkretnom slučaju, navodeći pri tome da se primjenom navedenog zakona praktično izvršilo "revidiranje" pravosnažne odluke Višeg suda. Dalje, navodi da su izmjene i dopune navedenog zakona stupile na snagu 18. maja 2005. godine, dok je žalbeni postupak bio u toku. Prema tome, ove izmjene i dopune, prema apelantovom mišljenju, nisu mogle ni biti primijenjene. Također, apelant smatra da je primijenjeni zakon protivan Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji.

b) Odgovor na apelaciju

  • 14.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da ostaje pri svim navodima iz svoje Presude broj 009-0-PŽ-06-000152 od 27. aprila 2006. godine. Kantonalni sud je istakao da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. Zbog toga, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 15.
    U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da su navodi u apelaciji u cijelosti neosnovani, budući da je, prema mišljenju izvršenika, Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-PŽ-06-000152 od 27. aprila 2006. godine zasnovano na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, i da je apelantu u cijelosti izmiren dug 18. marta 2007. godine.

V. Relevantni propisi

  • 16.
    Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja ("Službene novine Federacije BiH" br. 56/04, 68/04 i 29/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom propisuje se način obračuna zateznih kamata po neizmirenim dugovanjima na osnovu ugovora iz dužničko-povjerilačkih odnosa i dugovanja nastalih na osnovu naknade štete iz osnove obaveznih osiguranja u periodu od 1.12.1989. godine do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate ("Službene novine Federacije BiH" broj 51/01).

Član 2.

Na iznos duga iz člana 1. ovog zakona, nastalog na osnovu dužničko-povjerilačkih odnosa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, plaća se zatezna kamata po stopi od 12% godišnje.

Zatezna kamata iz stava 1. ovog člana neće se obračunavati za period ratnog stanja od 18.9.1991. godine do 23.11.1995. godine.

Član 3.

Obračun zateznih kamata iz člana 1. ovog zakona vrši se primjenom metoda prostog kamatnog računa za godišnje periode, a konformnog kamatnog računa za ispodgodišnje periode.

Obračun zatezne kamate po pravosnažnim sudskim rješenjima vrše komercijalne banke kod kojih dužnik ima otvorene transakcijske račune, uz naplatu provizije.

Član 4.

Postupci za utvrđivanje visine zatezne kamate iz člana 1. ovog zakona koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona ili su okončani a nisu izvršeni, okončat će se prema odredbama ovog zakona i kamatnoj stopi od 12% godišnje.

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 19.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-PŽ-06-000152 od 27. aprila 2006. godine. Apelant je osporeno rješenje primio 6. juna 2006. godine, a apelacija je podnesena 3. augusta 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelant smatra da mu je konačnim Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-PŽ-06-000152 od 27. aprila 2006. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud primjećuje da je razmotrio isto činjenično i pravno pitanje u svojoj Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba>). U navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za period rata po osnovu člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja "nezakonito" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je zakon retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske zatezne kamate. Stoga je Ustavni sud zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 22.
    S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1311/06 od 31. januara 2009. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud u pogledu apelantovih žalbenih navoda poziva se na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Zbog tih razloga, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 23.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII. Zaključak

  • 24.
    Ustavni sud zaključuje da je otpisivanje zakonske zatezne kamate apelantu za period rata, izvršeno po osnovu člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja, "nezakonito" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je zakon retroaktivno mijenjao uvjete za isplatu pravosnažno dosuđene zakonske zatezne kamate. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 25.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.