USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3321/06, rješavajući apelaciju Savke Đeković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Savke Đeković podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 575-484-1/1 od 2. maja 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Savka Đeković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Berana, Republika Crna Gora, koju zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnijela je 15. decembra 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja konačne odluke u postupku izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 575-484-1/1 od 2. maja 2000. godine. Apelantica je dostavila dopunu apelacije 4. juna i 2. oktobra 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općine Gradačac-Općinske službe za komunalne poslove i preduzetništvo (u daljnjem tekstu: Služba), zatraženo je 18. jula 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Služba je dostavila odgovor na apelaciju 13. augusta 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 5. februara 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Postupak izvršenja odluke CRPC-a
- 6.Apelantica je nositeljica stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Gradačcu, ulica Ibrahima Kapetanovića broj 2 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Apelantica je predmetni stan napustila u toku rata, a 9. jula 1998. godine CRPC-u je podnijela zahtjev za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo.
- 7.Odlukom CRPC-a broj 575-484-1/1 od 2. maja 2000. godine potvrđeno je da je apelantica 1. aprila 1992. godine bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu. Tačkom 3. dispozitiva navedene odluke propisano je da su nadležni sudski i upravni organi dužni apelanticu, kao nositeljicu stanarskog prava, na njezin zahtjev uvesti u posjed stana.
- 8.Apelantica je 2. augusta 2000. godine Upravi za rješavanje u stambenoj oblasti Općine Gradačac podnijela zahtjev za izvršenje navedene odluke CRPC-a, a 4. oktobra 2001. godine takav zahtjev je podnijela i Službi.
- 9.Povodom zahtjeva za ponovno razmatranje Odluke CRPC-a broj 575-4841/1 od 2. maja 2000. godine, koji je podnijela Općina Gradačac kao vlasnik predmetnog stana, CRPC je donio Odluku broj R-575-484-171-90-126 od 24. jula 2001. godine kojom je odbio zahtjev kao neosnovan.
- 10.U međuvremenu, predmetni stan je Općina Gradačac rješenjem od 2. aprila 2000. godine dodijelila na trajno korištenje Refiku Šehiću koji je 3. maja 2000. godine zaključio ugovor o korištenju stana sa JSP Gradačac. Refik Šehić i njegova supruga Halida zaključili su sa Općinom Gradačac 19. juna 2000. godine ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo i uknjižili se kao vlasnici na predmetnom stanu u KPU broj 164/00 k.o. Gradačac sa dijelom �. Refik i Halida Šehić su predmetni stan 18. septembra 2001. godine prodali Hajriji Bristrić koja se uknjižila kao vlasnica u zk. ul. broj 3175 k.o. Gradačac sa dijelom 1/1.
- 11.Apelantica je ponovo 4. oktobra 2001. godine Službi podnijela zahtjev za izvršenje Odluke CRPC-a broj 575-4841/1 od 2. maja 2000. godine.
- 12.Apelantica je urgencijom od 13. novembra 2006. godine od Službe tražila izvršenje Odluke CRPC-a broj 575-484-1/1 od 2. maja 2000. godine.
- 13.Služba je donijela Zaključak broj 03-372-99/06 od 28. novembra 2006. godine kojim se prekida postupak izvršenja Odluke CRPC-a broj 575-4841/1 od 2. maja 2000. godine zbog "prethodnih pitanja koja se tiču suda, zasnovanih na dva obligaciona odnosa iz predmetne upravne stvari".
- 14.Apelantica je protiv zaključka Službe podnijela žalbu Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoline Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), koje je Rješenjem broj 12-06/1-23-1254/06 od 2. februara 2007. godine odbilo žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je, imajući u vidu član 7. st. 7. i 8. Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju), prvostepeni organ donio pravilnu odluku. Naime, to Ministarstvo je istaklo da je navedenim propisima reguliran slučaj kada je izvršena zamjena stana ili izvršen prijenos prava na stanu nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke CRPC-a, tako što će nadležni organ, u skladu sa odredbama koje reguliraju prethodna pitanja, prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadležnim sudom s ciljem odlučivanja o navodima, odnosno da će obustaviti postupak izvršenja ukoliko je započet. Također je navedeno da u spisu predmeta postoje dokazi da je postupak povodom žalbe u parnici koja se vodi između Općine Gradačac i sadašnjih korisnika stana radi utvrđivanja ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana u toku.
- 15.Protiv Rješenja Ministarstva broj 12-06/1-23-1254/06 od 2. februara 2007. godine apelantica je pokrenula upravni spor. Kantonalni sud u Tuzli je Presudom broj 003-0-U-07-000167 od 31. augusta 2007. godine poništio rješenje Ministarstva, kao i zaključak Službe, te predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
- 16.U ponovljenom postupku Služba je donijela Zaključak broj 03-372-99/98 od 18. augusta 2008. godine o dozvoli izvršenja konačne odluke CRPC-a broj 575-484-1/1 od 2. maja 2000. godine. Tačkom 3. dispozitiva navedenog zaključka Služba je navela da je izvršenik Hajrija Bristrić, koja predmetni stan koristi na osnovu Ugovora o kupoprodaji stana, ovjerenog u Općinskom sudu, broj 2299/2001 od 18. septembra 2001. godine, dužna predmetni stan slobodan od lica i stvari predati 15. septembra 2008. godine.
- 17.Zaključkom Službe broj 03-372-99/98 od 10. septembra 2008. godine administrativno izvršenje Odluke CRPC-a broj 575-484-1/1 od 2. maja 2000. godine, određeno i zakazano Zaključkom o dozvoli izvršenja broj 03-372-99/98 od 18. augusta 2008. godine, odgođeno je do daljnjeg. U stavu 2. dispozitiva zaključka navedeno je da se zakazano administrativno izvršenje odgađa za period ponovnog postupka povodom tužbe za utvrđivanje ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana tužioca Općine Gradačac i apelantice kao umješača.
- 18.U obrazloženju zaključka Služba je istakla da je apelantica bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu 1. aprila 1992. godine, ali da se ne može uvesti u posjed stana zbog toga što je Hajrija Bristrić stekla vlasništvo nad predmetnim stanom, nezavisno od odluke CRPC-a. Hajrija Bristrić je zaključila kupoprodajni ugovor sa Refikom i Halidom Šehić i vodi se kao jedina stvarna vlasnica predmetnog stana sa dijelom 1/1 i upisana je u zk. ul. broj 3175 k.o. Gradačac. Služba je, također, istakla da postoji sukob interesa u odnosu na predmetni stan, s jedne strane između imaoca odluke CRPC-a sa kojom apelantica ima samo svojstvo nositeljice stanarskog prava koje je proizašlo iz Zakona o stambenim odnosima, a sa druge strane, stvarno vlasništvo koje je Hajrija Bristrić stekla na osnovu ugovora o kupovini i time zasnovala obligacioni odnos sa prodavcima Refikom i Halidom Šehić. Služba je zaključila da apelantica, kao tražilac izvršenja odluke CRPC-a, zadire u tuđe vlasništvo kao jedino i neotuđivo pravo, a time i uznemirava imaoca posjeda, Hajriju Bristrić, koja je kroz postojeću odluku CRPC-a okarakterizirana kao izvršenik. Na kraju, Služba je istakla da je u toku postupak pred Općinskim sudom koji je pokrenula Hajrija Bristrić protiv Refika i Halide Šehić, radi poništenja ugovora u kupovini stana. Služba je, također, zaključila i da se nije stekao punovažan pravni osnov za izvršenje CRPC odluke, jer je na snazi stvarno vlasništvo koje posjeduje Hajrija Bristrić na predmetnom stanu.
- 19.Apelantica je protiv Zaključka Službe broj 03-372-99/98 od 10. septembra 2008. godine izjavila žalbu. Postupak je, prema stanju spisa, u toku.
Sudski postupak radi utvrđivanja ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana
- 20.Općina Gradačac je podnijela tužbu Općinskom sudu u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženih Refika i Halide Šehić, radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo, koji su zaključili sa tuženim. Apelantica u ovom postupku ima status umješača na strani tužioca.
- 21.U odgovoru na tužbu i u toku postupka tuženi Refik i Halida Šehić su isticali da su odmah nakon otkupa predmetnog stana taj stan prodali Hajriji Bristrić radi završetka porodične kuće u kojoj su odlučili živjeti, te naveli da oni stan ne mogu vratiti jer nije u njihovom posjedu a ni vlasništvu.
- 22.Presudom Općinskog suda broj P-242/03 od 21. augusta 2006. godine djelimično je usvojen zahtjev Općine Gradačac i utvrđeno je da su u cijelosti ništavi ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo, zaključen između Općine Gradačac, kao tužioca, i tuženih, Refika i Halide Šehić, koji je ovjeren u Općinskom sudu pod brojem OV br. III-144/00 od 27. jula 2000. godine, kao i upis prava vlasništva u korist tuženih na predmetnom stanu, izvršen u KPU broj 164/00 k.o. Gradačac. Općina Gradačac je obvezana da tuženim vrati iznos kupoprodajne cijene za navedeni stan od 21.566,62 KM u certifikatima, u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužioca kojim je traženo da tuženi oslobode od lica i stvari predmetni stan i predaju ga u posjed tužiocu, kao vlasniku, a ako vraćanje tog stana ne bude moguće da tuženi tužiocu solidarno isplate njegovu novčanu protivvrijednost od 40.000,00 KM, odbijen je kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno da, kako je nadležni općinski organ proglasio ništavim Ugovor o korištenju stana broj 175/00 od 3. maja 2000. godine, zaključen između JSP Gradačac i prvotuženog Refika Šehića i kako je nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu Savka Đeković (apelantica) umješač u ovom postupku i kojoj pripada pravo na povrat stana u smislu člana 3. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, to je ništav i ugovor o kupoprodaji stana, jer više ne postoje zakonski uvjeti za njegovo zaključenje i punovažnost propisani članom 7. stav 1. i članom 8. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, tj. suprotan je prinudnim propisima. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je ništav i upis prava vlasništva u korist tuženih na predmetnom stanu, a koji je izvršen na osnovu navedenog ugovora.
- 23.Odlučujući o žalbama koje su protiv Presude Općinskog suda broj P-242/03 od 21. augusta 2006. godine izjavili tužilac, Općina Gradačac, i tuženi, Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 003-0-Gž-06-00 1892 od 16. marta 2007. godine uvažio žalbu tuženih i prvostepenu presudu preinačio tako što je tužbeni zahtjev tužioca odbijen u cjelini. U obrazloženju presude je navedeno da iz odredbe tačke 11.B) Uputstva o postupku kontrole zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana nesumnjivo proizlazi da aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe, kojom se traži poništenje ugovora o otkupu stanova koje su privremeno napustili njihovi prijeratni nosioci stanarskog prava, ima isključivo nadležno pravobranilaštvo koje je bilo dužno da neposredno i u vlastito ime podnese tužbu za poništenje ugovora o prodaji spornog stana. Osim toga, Općina Gradačac nije dokazala da ima pravni interes u konkretnoj parnici jer, uz okolnost da su tuženi sporni stan prodali Hajriji Bristrić, koja se i upisala kao vlasnica sa dijelom 1/1 na predmetnom stanu, nemaju opravdani pravni interes da kao prodavac podnošenjem tužbe protiv tuženih, koji se više ne vode kao vlasnici spornog stana, zatraže od suda poništenje takvog ugovora. Kako je u konkretnom slučaju postupak pokrenula i vodila Općina Gradačac, koja nije bila aktivno legitimirana za vođenje postupka, Kantonalni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtjev.
- 24.Odlučujući o reviziji Općine Gradačac izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-00 1892 od 16. marta 2007. godine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Rješenjem broj 070-0-Rev-07-001290 od 12. augusta 2008. godine reviziju uvažio, drugostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje Kantonalnom sudu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da Općina Gradačac, kao vlasnik stana, ima pravni interes za utvrđenje ugovora ništavim tim prije što je odlukom CRPC-a od 2. maja 2000. godine potvrđeno apelanticino stanarsko pravo stečeno prije 1. aprila 1992. godine i što je tužiocu, Općini Gradačac, kao davaocu stana ranijem nosiocu stanarskog prava, naloženo da stan vrati apelantici iz čega proizlazi da nije ni mogao dodjeljivati sporni stan tuženim niti ga prodati i prenijeti u vlasništvo tuženim. Također, taj sud je istakao da tužilac, kao vlasnik stana i davalac stana na korištenje, ima pravo zahtijevati predaju stana u posjed, a ne kako to neosnovano smatraju nižestepeni sudovi, da to pravo pripada samo apelantici kao nositeljici stanarskog prava.
- 25.U ponovnom postupku Kantonalni sud je Presudom broj 003-0-Gž-08-001563 od 14. novembra 2008. godine žalbu tuženih odbio i prvostepenu presudu u stavu I izreke potvrdio, a žalbu tužioca uvažio i prvostepenu presudu ukinuo u stavu II i III izreke i u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju presude taj sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio ništavost ugovora o kupoprodaji predmetnog stana na kojem postoji stanarsko pravo jer je zaključen suprotno prinudnim propisima u smislu člana 103. stav 1. a u vezi sa članom 52. Zakona o obligacionim odnosima. Taj sud je smatrao nepravilnim stav prvostepenog suda da tužilac nije aktivno legitimiran za predaju u posjed nego da to pravo pripada samo apelantici kao nositeljici stanarskog prava, te je u tom dijelu prvostepenu presudu ukinuo i vratio na ponovni postupak. Također, taj sud smatra da je prvostepeni sud propustio da dopusti proširenje tužbe na Hajriju Bristrić koja je kupila stan od tuženih i koja ima položaj jedinstvenog materijalnog suparničara sa tuženim u ovom postupku.
- 26.Prema stanju spisa postupak pred Općinskim sudom je u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 27.Apelantica u apelaciji hronološki iznosi tok postupka pred organom uprave i postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u kojem je ona umješač na strani tužioca protiv tuženih Refika i Halide Šehić, radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji predmetnog stana. Apelantica smatra da cijeli postupak izvršenja odluke CRPC-a traje neopravdano dugo i da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Predložila je da Ustavni sud usvoji apelaciju, naredi Federaciji da je uvede u posjed predmetnog stana i da joj, zbog dužine trajanja postupka izvršenja odluke CRPC-a, isplati naknadu štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 28.U odgovoru na apelaciju Služba opširno iznosi tok postupka pred organom uprave i redovnim sudom, te napominje da su u međuvremenu tuženi iz sudskog postupka predmetni stan prodali trećem licu, pa nisu bili u mogućnosti postupiti prema apelanticinom zahtjevu za izvršenje CRPC odluke, odnosno uvesti je u posjed. Služba je istakla da je, u smislu relevantnih propisa, morala prekinuti postupak radi rješavanja prethodnog pitanja koje se tiče redovnog suda.
V. Relevantni propisi
- 29.U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Kada organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja vode postupak i rješavaju dužni su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pritom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom.
Š...Ć
Član 6.
Kada organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća, ustanova i drugih pravnih lica što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Š...Ć
Član 278. stav 2.
Administrativno izvršenje će se odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obaveze dopušten poček ili je umjesto privremenog rješenja koje se izvršava doneseno rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. Odgađanje izvršenja odobrava organ koji je donio zaključak o dozvoli izvršenja.
- 30.U Zakonu o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 51/00, 56/01 i 24/03) relevantne odredbe glase:
Član 2.
(1) Odluke Komisije postaju konačne danom njihovog donošenja.
Član 3.
(1) Izvršenje odluka Komisije provodi se upravnim putem na zahtjev lica iz člana 4. st. 1. ili 2. (tražilac izvršenja).
(3) Upravni organ nadležan za imovinskopravne poslove u općini u kojoj se nalazi imovina izvršava odluke Komisije koje se odnose na nekretnine u vlasništvu građana, odnosno stanove na kojima postoji stanarsko pravo, na zahtjev tražioca izvršenja.
Član 7.
(7) U slučaju kada lice koje ima pravni interes za predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije, i kada može prezentirati važeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava, nadležni organ uprave će, u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 2/98) kojima se rješavaju prethodna pitanja, prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadležnim sudom s ciljem odlučivanja o navodima.
(8) Izuzetno, u slučaju kada lice ima pravni interes za predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije, i kada je nadležni organ uprave donio zaključak o dozvoli izvršenja prije stupanja na snagu ovog zakona, a koji još nije izvršen, nadležni organ uprave će, po službenoj dužnosti, obustaviti postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske odluke ukoliko zainteresirana strana pruži dokaz o pokretanju postupka pred nadležnim sudom i prezentira važeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava.
VI. Dopustivost
- 31.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 32.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 33.Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog činjenice da postupak povodom njezinog zahtjeva za izvršenje CRPC odluke nerazumno dugo traje, odnosno da u njezinom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 34.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 35.Apelantica je navela da je zbog nerazumno dugog trajanja postupka izvršenja CRPC odluke koji je pokrenula pred Službom došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
- 36.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 37.U odnosu na apelanticine navode koji se odnose na dužinu trajanja postupka izvršenja odluke CRPC-a, Ustavni sud zapaža da se apelantica, u suštini, žali što je postupak izvršenja odluke CRPC-a, zaključkom od 10. septembra 2008. godine, odložen do okončanja postupka povodom tužbe tužioca Općine Gradačac protiv tuženih Refika i Halide Šehić, radi utvrđivanja ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana, u kojem je apelantica umješač na strani tužioca i do okončanja postupka koji je pokrenula Hajrija Bristrić protiv Refika i Halide Šehić, radi poništenja ugovora o kupovini predmetnog stana.
- 38.Ustavni sud zapaža da je, prema suštini navoda iz apelacije, sporno pitanje je li Služba pravilno primijenila odredbe Zakona o izvršenju odluka CRPC-a, kao i Zakona o upravnom postupku, kada je, postupajući povodom apelanticinog zahtjeva za izvršenje odluke CRPC-a, odgodila administrativno izvršenje odluke CRPC-a. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da, u skladu sa članom 278. stav 2. Zakona o upravnom postupku, organ koji je donio zaključak o dozvoli izvršenja može odgoditi administrativno izvršenje ako utvrdi da je u pogledu izvršenja obaveze dopušten poček. Također, Ustavni sud zapaža da je članom 7. stav 8. Zakona o izvršenju propisano da će izuzetno, u slučaju kada lice ima pravni interes za predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije, i kada je nadležni organ uprave donio zaključak o dozvoli izvršenja prije stupanja na snagu ovog zakona, a koji još nije izvršen, nadležni organ uprave prema službenoj dužnosti obustaviti postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske odluke ukoliko zainteresirana strana pruži dokaz o pokretanju postupka pred nadležnim sudom i prezentira važeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava.
- 39.U konkretnom slučaju, Općina Gradačac, vlasnik stana, koja je predmetni stan dodijelila svom radniku Refiku Šehiću, a zatim zaključila i ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, ima sasvim opravdan interes da u sudskom postupku utvrdi ništavost ugovora o otkupu predmetnog stana. Ustavni sud zapaža da je Općina Gradačac kao tužilac pokrenula navedeni parnični postupak koji je ponovo u toku pred Općinskim sudom. Nadalje, u navedenom parničnom postupku apelantica je umješač na strani tužioca i prema uputstvu Kantonalnog suda dopušteno je proširenje tužbe na novog kupca predmetnog stana Hajriju Bristrić koja je u međuvremenu kupovinom stana od tuženih postala stvarna vlasnica i upisala se u zk. ul. broj 3175 k.o. Gradačac sa dijelom 1/1. Također, Ustavni sud zapaža da je i Hajrija Bristrić, kao stvarna vlasnica predmetnog stana, pokrenula postupak poništenja ugovora o kupoprodaji predmetnog stana protiv prodavaca Refika i Halide Šehić, a koji je u toku pred Općinskim sudom.
- 40.Dakle, u konkretnom slučaju postoji smetnja za izvršenje navedene CRPC odluke dok se u parničnom postupku koji je u toku pred Općinskim sudom ne odluči o ništavosti navedenih obligacionopravnih odnosa. Kako je evidentno da je osporeni akt donesen nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna odredbe navedenog zakona, Ustavni sud smatra da bi drugačije tumačenje i primjena člana 7. stav 8. Zakona o izvršenju bilo nepravilno i ne bi vodilo zakonitom cilju i imalo bi za posljedicu stavljanje vlasnika i imaoca izvršene CRPC odluke u neravnopravan položaj, u pogledu ostvarivanja prava na stan. Ustavni sud podsjeća i na svoju neobjavljenu Odluku o dopustivosti i meritumu u predmetu broj AP 1970/06 od 15. januara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). U toj odluci Ustavni sud je u sličnoj situaciji zaključio da ne postoji povreda prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije u odnosu na apelantove navode o nedonošenju konačnih odluka povodom zahtjeva za povrat stana u posjed kada je postojalo zakonsko ovlaštenje nadležnih organa za prekid postupka izvršenja CRPC odluke radi rješavanja prethodnog pitanja.
- 41.S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelanticini navodi u vezi sa povredom njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na dom
- 42.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- f)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
Član 8. Evropske konvencije glasi:
- 1.Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 2.Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih.
- 43.Apelantica u apelaciji navodi da joj je zbog dugotrajnog postupka i neizvršenja odluke CRPC-a povrijeđeno i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Pri određivanju radi li se u konkretnom slučaju o povredi člana 8. Evropske konvencije, prvenstveno se mora utvrditi predstavlja li sporni stan apelanticin "dom" u smislu značenja stava 1. člana 8. Evropske konvencije i predstavljaju li osporene odluke "miješanje" javnih vlasti u poštivanje apelanticinog "doma".
- 44.Prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojam "dom" obuhvata, kako iznajmljen dom, tako i dom u privatnom vlasništvu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Gillow protiv Velike Britanije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A, broj 109, stav 46. f; i Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). U skladu sa ovom interpretacijom, Ustavni sud je proširio domen člana 8. Evropske konvencije na stanove u kojima se stanuje na osnovu stanarskog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 8/99 od 11. maja 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/99). Također, Ustavni sud tumači "dom" iz člana 8. Evropske konvencije tako da se radi o faktičkom stanju koje ne zahtijeva postojanje pravne osnove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 323/04 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/05).
- 45.Što se tiče pitanja može li se predmetni stan smatrati apelanticinim "domom", Ustavni sud zapaža da je apelantica nesporno bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu na osnovu ugovora o korištenju zaključenog sa JSP Gradačac 21. augusta 1991. godine, da je u predmetnom stanu živjela kao u svom porodičnom domu, da je stan napustili uslijed ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini i da je svojim zahtjevom za povrat iskazala namjeru ponovnog življenja u predmetnom stanu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da sporni stan predstavlja apelanticin "dom" u smislu člana 8. Evropske konvencije.
- 46.Nadalje, nakon što je utvrdio da se predmetni stan može smatrati apelanticinim domom, Ustavni sud je utvrdio da je došlo do miješanja nadležne vlasti u ovo apelanticino pravo. Miješanje je bilo u skladu sa zakonom, imajući u vidu prethodne zaključke Ustavnog suda u vezi sa pravom na pravično suđenje. Nadalje, postojao je legitiman cilj za miješanje koji se ogledao u dosljednoj primjeni odredaba imovinskih zakona kako bi se zaštitila prava svih lica koja su na određeni način obuhvaćena tim odredbama. Također je uspostavljena proporcionalnost između apelanticinog prava na poštivanje doma i legitimnog cilja koji je u konkretnom slučaju prevladao (vidi, loc. cit, Odluka broj AP 1970/06).
- 47.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji kršenje apelanticinog prava na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 48.Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kada je postojalo zakonsko ovlaštenje nadležnih organa za odlaganje administrativnog izvršenja odluke CRPC-a do okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana.
- 49.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 50.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.