Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 9/07, rješavajući apelaciju Vilke Jovandić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Koviljke Malenčić i Marijane Ćosić.

Djelomično se usvaja apelacija Vilke Jovandić i Nenada Vučenovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se:

  • -
    Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-580/05 od 14. novembra 2006. godine,
  • -
    Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-06-000 074 od 14. novembra 2006. godine,
  • -
    Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-06-000 717 od 12. decembra 2006. godine,
  • -
    Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-622/05 od 27. novembra 2006. godine.

Predmeti se vraćaju Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vilke Jovandić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-580/05 od 14. novembra 2006. godine u dijelu u kojem je ukinuta Presuda Osnovnog suda Gradiška broj RS-19/2004 od 22. septembra 2005. godine i tužbeni zahtjev za isplatu dijela plaće odbačen kao nepravovremen zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Vučenovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-06-000 717 od 12. decembra 2006. godine u dijelu u kojem je potvrđena Presuda Osnovnog suda Gradiška broj RS-71/2005 od 20. jula 2006. godine u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu dijela plaće za 2001. godinu i regresa, zimnice i ogrjeva za 2002. godinu koji je odbačen kao nepravovremen zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Vilka Jovandić, Koviljka Malenčić, Nenad Vučenović i Marijana Ćosić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupaju Radmila i Marinko Plavšić, podnijeli su u periodu od 28. decembra 2006. godine do 15. februara 2007. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-580/05 od 14. novembra 2006. godine, Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 074 od 14. novembra 2006. godine, Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000717 od 12. decembra 2006. godine i Presude Okružnog suda broj Ž-622/05 od 27. novembra 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Pravobranilaštva Republike Srpske, koje je zastupalo Osnovni sud Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je da dostave odgovore na apelacije.
  • 3.
    Okružni sud, Osnovni sud i tuženi su dostavili svoje odgovore u periodu od oktobra 2007. godine do januara 2009. godine za pojedine apelacije.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog i Osnovnog suda, te tuženog dostavljeni su apelantima na koje su se odnosili u periodu od novembra 2007. godine do februara 2009. godine.
  • 5.
    S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedinstven postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 9/07. Spojene su sljedeće apelacije: AP 9/07, AP 10/07, AP 607/07 i AP 609/07.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 7.
    U svim predmetima apelanti su tužbama pokrenuli postupak pred Osnovnim sudom u kojima su naveli da su radnici tuženog, te da im tuženi nije isplatio plaće za jun i jul 2001. godine, kao ni zimnicu, ogrjev i regres za 2002. i 2003. godinu, pa su tražili da sud donese presudu kojom će obavezati tuženog da im ispati plaću i ostalo.

Činjenice u predmetu broj AP 9/07 (Vilka Jovandić)

  • 8.
    Presudom Osnovnog suda broj RS-19/2004 od 22. septembra 2005. godine tuženi je obavezan da apelantici na ime plaće za jun i jul 2001. godine isplati iznose navedene u dispozitivu te presude sa kamatama i troškovima postupka. U preostalom dijelu apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj se isplate regres, zimnica i ogrjev je odbijen. Presudom broj Ž-580/05 od 14. novembra 2006. godine Okružni sud je žalbu tuženog uvažio i prvostepenu presudu ukinuo u dijelu u kojem je tuženi obavezan da apelantici isplati utvrđeni iznos na ime plaća za jun i jul 2001. godine, pa je u tom dijelu tužbu odbacio kao nepravovremenu. Apelanticinu žalbu sud je odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio u odbijajućem dijelu, uz apelanticinu obavezu da tuženom naknadi troškove postupka.

Predmet broj AP 10/07 (Koviljka Malenčić)

  • 9.
    Presudom Osnovnog suda broj RS-23/2004 od 10. juna 2005. godine tuženi je obavezan da apelantici na ime plaće za jun 2001. godine isplati iznos od 140 KM sa kamatama i troškovima postupka. U preostalom dijelu apelanticin tužbeni zahtjev je odbijen. Odlučujući o žalbama apelantice i tuženog, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-06-000 074 od 14. novembra 2006. godine kojom je apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio u odbijajućem dijelu.

Predmet broj AP 607/07 (Nenad Vučenović)

  • 10.
    Presudom Osnovnog suda broj RS-71/2005 od 20. jula 2006. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u kojem je tražio da sud obaveže tuženog da mu isplati naknadu na ime sredstava za osiguranje zimnice, ogrjeva i regresa za 2003. godinu. Apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi isplati neisplaćenu plaću za 2001. godinu, regres, zimnicu i ogrjev za 2002. godinu odbačen je kao nepravovremen i apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-06-000 717 od 12. decembra 2006. godine kojom je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.

Predmet broj AP 609/07 (Marijana Ćosić)

  • 11.
    Presudom Osnovnog broj RS-16/2004 od 22. septembra 2005. godine tuženi je obavezan da apelantici na ime plaće za jun i jul 2001. godine isplati iznos utvrđen u dispozitivu presude sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj isplati troškove parničnog postupka. U preostalom dijelu apelanticin tužbeni zahtjev je odbijen. Odlučujući o žalbama apelantice i tuženog, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-06-000 717 od 12. decembra 2006. godine kojom je apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio u odbijajućem dijelu.
  • 12.
    U obrazloženjima svih osporenih odluka je navedeno da je prvostepeni sud u svim predmetima zaključio da se radi o novčanom potraživanju iz radnog odnosa, te da se u konkretnom slučaju treba da primijene Zakon o radu i Zakon o radnim odnosima u državnim organima, kao i Opći i Granski kolektivni ugovor. U obrazloženju svih prvostepenih presuda, u dijelu koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen, a koji se tiče isplate regresa, ogrjeva i zimnice, Osnovni sud je naveo da je tuženi osporio da apelanti imaju pravo na to potraživanje. U svim presudama sud se pozvao na član 55. tačka 6. i član 57. Općeg kolektivnog ugovora, kao i član 48. Posebnog kolektivnog ugovora za oblast pravosuđa, kojima je regulirano pravo na isplatu regresa, zimnice i ogrjeva. Međutim, sud je prihvatio navode tuženog da, zbog općepoznatih teškoća u pogledu isplate materijalnih troškova budžetskim korisnicima, odnosno zbog nedostatka sredstava, nikom od radnika nisu isplaćena ta sredstva. Zbog toga je sud zaključio da bi apelanti, kada bi naplatili ova potraživanja, bili dovedeni u neravnopravan, odnosno privilegiran položaj u odnosu na ostale radnike tuženog, te je ovaj dio tužbenog zahtjeva apelanata sud odbio.
  • 13.
    Odlučujući o žalbama svih apelanata u vezi sa žalbenim navodima koji se odnose na odbijajući dio tužbenih zahtjeva, Okružni sud je naveo da je članom 57. Općeg kolektivnog ugovora isplata regresa, zimnice i ogrjeva uvjetovana činjenicom da li poslodavac raspolaže sredstvima. Okružni sud je, dalje, naveo da su apelanti bili obavezni da dokazuju da su ova sredstva bila osigurana u budžetu i doznačena budžetskim korisnicima, što nisu uspjeli. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da bi isplatom ovih sredstava apelanti bila dovedeni u povoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, te je odbio žalbe svih apelanata kao neosnovane i dio prvostepene presude koji se odnosi na isplatu zimnice, regresa i ogrjeva potvrdio.
  • 14.
    U vezi sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu plaća, u obrazloženju osporenih presuda prvostepeni sud je u predmetima Vilke Jovandić, Koviljke Malenčić i Marijane Ćosić naveo da je utvrđeno da treba udovoljiti tužbenom zahtjevu apelanata i obavezao tuženog da im isplati neisplaćene plaće. Sud je naveo da je to zakonska obaveza tuženog, a pošto on nije dokazao da je tu obavezu ispunio, prvostepeni sud ga je obavezao da isplati plaće. U predmetu Vilke Jovandić Okružni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, zaključio da nije ispunjen zakonski uvjet na koji sud pazi po službenoj dužnosti, a koji se odnosi na pravovremenost tužbe. Okružni sud je naveo da je postupanjem prvostepenog suda povodom nepravovremene tužbe povrijeđeno materijalno pravo, te je prvostepenu presudu u ovom dijelu ukinuo i odbacio tužbeni zahtjev. U predmetima Koviljke Malenčić i Marijane Ćosić dio koji se odnosi na isplatu plaća ostao je neizmijenjen, odnosno postao pravosnažan, jer tuženi nije pravovremeno izjavio žalbu protiv prvostepenih presuda. U predmetu Nenada Vučenovića u obrazloženju prvostepene presude sud je naveo da je tuženi prigovorio na pravovremenost tužbe u dijelu koji se odnosi na isplatu plaća za 2001. godinu i regresa, zimnice i ogrjeva za 2002. godinu, te je u tom dijelu prvostepeni sud primijenio odredbu člana 105. Zakona o radu i odbacio tužbu, a ovakvu odluku je potvrdio i Okružni sud.

IV. Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

  • 15.
    Apelanti se žale da su im povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Svi apelanti se žale na presude Okružnog suda u dijelu u kojem im je odbijen zahtjev za isplatu zimnice, regresa i ogrjeva. Apelanti navode da predmet tužbenog zahtjeva nije bilo dokazivanje činjenica da li je tužena imala, ili nije imala novčanih sredstava za isplatu zimnice, ogrjeva i regresa, nego da je predmet tužbenog zahtjeva bilo utvrđivanje obaveze tuženog da im isplati ove naknade. Naime, to predstavlja zakonsku i ugovornu obavezu tuženog kao poslodavca, koja proizlazi iz odredbe člana 55. stav 1. tačka 6. Općeg kolektivnog ugovora, te odredaba člana 48. stav 1. tač. 6. i 7. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u pravosuđu koje su jasne i obavezujuće. Apelanti su naveli da nije značajna činjenica da li su ta sredstva planirana u budžetu tuženog ili ne. Zbog toga, smatraju da su sudovi "zamijenili teze", odnosno pogrešno utvrdili ko šta treba dokazati u postupku.
  • 16.
    Apelanti Vilka Jovandić i Nenad Vučenović se žale i zbog toga što im je dio tužbenog zahtjeva za isplatu plaća odbačen kao nepravovremen. U odnosu na to, apelanti navode da su osporene odluke nezakonite zbog toga što je Okružni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu člana 105. Zakona o radu i rokove propisane navedenim članom. Apelanti navode da su se u konkretnom slučaju trebale primijeniti odredbe Zakona o obligacionim odnosima i rokovi propisani njime. Naime, apelanti smatraju da se radi o njihovoj zarađenoj imovini, koja je neosnovano ostala kod tuženog koji je koristi bez njihove saglasnosti, te je sud trebalo da primijeni odredbe čl. 371, 372. ili 376. Zakona o obligacionim odnosima, odnosno odredbe kojima su određeni opći rokovi zastare od pet godina. Apelanti smatraju da se pri novčanom potraživanju iz radnog odnosa ne mogu primijeniti odredbe o prekluzivnim rokovima, nego odredbe o rokovima zastarjelosti potraživanja iz Zakona o obligacionim odnosima.

b) Odgovor na apelaciju

  • 17.
    Okružni sud je odgovorio na apelacije i naveo da su neosnovani navodi o povredi prava, te predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.
  • 18.
    U apelacijama u kojima je dao odgovore Osnovni sud je istakao da su neosnovani navodi apelanata o "teretu dokazivanja" s obzirom na to da je tuženi podneskom od 14. oktobra 2005. godine dostavio konkretne dokaze u vezi sa navodima, te da je sud zaključak donio primjenjujući član 126. Zakona o parničnom postupku. Osnovni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu neosnovani, kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, jer je sud prihvatio sve dokaze koje su apelanti predložili. Osnovni sud je predložio da se apelacije odbace kao prima facie neosnovane.
  • 19.
    Tuženi je, također, osporio navode iz apelacija, ističući da je Okružni sud pravilno postupio kada je odbio zahtjeve za isplatu plaća za jun i jul 2001. godine, pravilno primjenjujući odredbe Zakona i radu i rokove koji su tim zakonom propisani. Osporene odluke tuženi smatra pravičnim i zasnovanim na zakonu, te je predložio da Ustavni sud odbije apelacije.

V. Relevantni propisi

  • 20.
    Zakon o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 38/00, 40/00, 41/00, 26/01, 38/03 i 66/03) u relevantnom dijelu glasi:

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu bliže se uređuju prava po osnovu rada, obim prava i način i postupak njihovog ostvarivanja.

Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava. Pravo na podnošenje tužbe nije uvjetovano ranijim obraćanjem radnika poslodavcu za zaštitu prava.

Tužbu za zaštitu prava radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede.

  • 21.
    Opći kolektivni ugovor ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/98, 39/99 i 21/01) u relevantom dijelu glasi:

Poslodavac zaposlenim isplaćuje na teret materijalnih troškova poslovanja.

  • 6.
    regres za korištenje godišnjeg odmora u visini tri najniže cijene rada u mjesecu koji prethodi mjesecu otpočinjanja korištenja odmora.

Poslodavac može na teret materijalnih troškova poslovanja u toku godine dodijeliti radnicima sredstva za osiguranje zimnice i ogrjeva u visini trostrukog iznosa najniže cijene rada iz člana 42. ovog kolektivnog ugovora prethodnog mjeseca za svako davanje. Pri dodjeli ove pomoći moraju biti obuhvaćeni svi radnici, računajući i one koji se nalaze na čekanju, bolovanju i plaćenom odsustvu.

  • 22.
    Poseban kolektivni ugovor za oblast pravosuđa ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/98 i 61/01) u relevantnom dijelu glasi:

Poslodavac zaposlenim isplaćuje na teret materijalnih troškova poslovanja.

  • 6.
    regres za korištenje godišnjeg odmora u visini tri najniže cijene rada u mjesecu koji prethodi mjesecu otpočinjanja korištenja odmora.
  • 7.
    sredstva za osiguranje zimnice i ogrjeva u visini do trostrukog iznosa najniže cijene rada iz prethodnog mjeseca s tim da pri dodjeli ove pomoći budu obuhvaćeni svi radnici, računajući i one koji se nalaze na čekanju, bolovanju, plaćenom odsustvu, kao i članovi porodica radnika-poginulih boraca.
  • 23.
    U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe glase:

Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:

  • 4.
    Ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kada nađe da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

VI. Dopustivost

  • 24.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 25.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 26.
    Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na povredu prava na pravično suđenje u predmetima br. AP 9/07 i AP 607/07 u dijelu u kojem su sudovi dio tužbenog zahtjeva odbacili kao nepravovremen, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, koje glase:

Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

  • 4)
    Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

  • 27.
    Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
  • 28.
    U konkretnom slučaju apelanti Vilka Jovandić i Nenad Vučenović osporavaju odluke Okružnog suda br. Ž-580/05 i 011-0-Ž-06-000074 u dijelu u kojem je sud odlučio da odbaci njihove tužbene zahtjeve za isplatu plaća za jun i jul 2001. godine, te regresa, zimnice i ogrjeva za 2002. godinu kao nepravovremene.
  • 29.
    Ustavni sud zapaža da je podnošenje tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa u Republici Srpskoj regulirano Zakonom o radu, tako što je odredbom člana 105. stav 2. propisano da radnik s ciljem zaštite svojih prava može u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede, podnijeti tužbu za zaštitu svojih prava.
  • 30.
    U konkretnim slučajevima Okružni sud je utvrdio da su tužbe apelanata Vilke Jovandić i Nenada Vučenovića nepravovremene zato što su im za taj dio tužbenog zahtjeva istekli propisani rokovi. Da bi se raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali pravovremeno zatražiti sudsku zaštitu, ili opravdati nemogućnost da pravovremeno podnesu tužbu, tj. iscrpljivanje pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda br. AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine i AP 1310/06 od 15. februara 2007. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu dali bilo kakve argumente koji bi mogli ukazati na to da je podnošenje tužbe u odnosu na ove zahtjeve u rokovima propisanim zakonom bio "prevelik teret" za njih, te zbog čega bi osporene odluke u vezi s tim pitanjem mogle predstavljati povredu iz Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, u dijelu u kojem se apelanti žale na povredu prava na pravično suđenje, zbog odluke suda da se njihove tužbe odbace kao nepravovremene, da bi se apelacija meritorno razmatrala, nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
  • 31.
    Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Dalje, Ustavni sud primjećuje da svi apelanti osporavaju presude Okružnog suda u dijelu u kojem su odbijeni njihovi zahtjevi za isplatu regresa, zimnice i ogrjeva. Ustavni sud primjećuje da protiv osporenih presuda Okružnog suda broj Ž-580/05 od 14. novembra 2006. godine, broj 011-0-Ž-06-000074 od 11. novembra 2006. godine, broj 011-0-Ž-06-0000717 od 12. decembra 2006. godine i broj Ž-622/05 od 27. novembra 2006. godine nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacije su podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive u ovom dijelu.
  • 33.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije u dijelu koji se tiče isplate regresa, zimnice i ogrjeva ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 34.
    Apelanti osporavaju navedene presude, tvrdeći da su im tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 13. Evropske konvencije.
  • 35.
    Ustavni sud ukazuje na to da je o istim činjeničnim i pravnim pitanjima već odlučivao u svojoj odluci broj AP 3271/06 (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 3271/06 od 18. decembra 2008. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) povodom apelacije koju je grupa apelanata podnijela, između ostalog, zbog neisplaćenih naknada za ogrjev, zimnicu i regres. U citiranoj odluci Ustavni sud je zaključio da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud je zaključio da su razlozi koje su sudovi ponudili u osporenim odlukama - da je samo pravo na regres, ogrjev i zimnicu apelantima uskraćeno zbog nedostatka sredstava u budžetu - proizvoljni, jer je obaveza tuženog da isplati zimnicu i ogrjev za 2002. godinu, te zimnicu, ogrjev i regres za 2003. godinu utvrđena zakonom i kolektivnim ugovorima. Prema tome, Ustavni sud je zaključio da argument da apelantima ne pripada pravo na regres, zimnicu i ogrjev, zbog nedostatka novca u budžetu, koji je Okružni sud prihvatio kao razlog da odbije tužbeni zahtjev apelanata, nije objašnjenje koje Ustavni sud može prihvatiti. Također, takav argument nije prihvaćen ni u dosadašnjoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, te se ne može protumačiti drugačije nego kao proizvoljnost u primjenjivanju zakona.
  • 36.
    Stoga, Ustavni sud smatra da je ovakvim ponašanjem Okružnog suda povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud smatra da navode apelanata koji se tiču kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije potrebno posebno razmatrati.

VIII. Zaključak

  • 37.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je drugostepeni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev apelanata za isplatu regresa, ogrjeva i zimnice. Pri tome drugostepeni sud se pozvao na nedostatak sredstava i princip pravičnosti u odnosu na ostale zaposlene iako su prava na regres, ogrjev i zimnicu utvrđena zakonom i kolektivnim ugovorima.
  • 38.
    Na osnovu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 39.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.