Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1094/07, rješavajući apelaciju Mehmeda Mehića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Mehmeda Mehića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P:435/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Mehmed Mehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Todorovske Slapnice podnio je 16. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P: 435/05.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 6. januara 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju su dostavili Kantonalni sud 12. januara 2009. godine, a Općinski sud 15. januara 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 2. aprila 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je 25. januara 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi poništenja Rješenja Općinskog suda o nasljeđivanju broj O:11/02 od 18. januara 2002. godine i utvrđivanja obaveze tuženih Šehika Hušidića, Ismeta Hušidića i Islama Hušidića (u daljnjem tekstu: tuženi) za predaju u posjed nekretnina bliže označenih u tužbenom zahtjevu, a po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između apelanta i umrlog oca tuženih Osmana Hušidića. Općinski sud je 4. decembra 2002. godine donio Presudu broj P:41/02 kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev, stavio van snage navedeno rješenje o nasljeđivanju i obavezao tužene na predaju spornih nekretnina apelantu. Pored toga, navedenom presudom je odbijen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere zabrane uknjižbe rješenja o nasljeđivanju u zemljišnim knjigama i katastru.
  • 7.
    Protiv navedene presude i apelant i tuženi su izjavili žalbe Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj GŽ-284/03 od 11. decembra 2005. godine žalbe uvažio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje zato što u obrazloženju presude nedostaju razlozi o bitnim činjenicama koje se tiču utvrđivanja vjerodostojnosti ugovora i zato što je odluka o odbijanju privremene mjere nerazumljiva.
  • 8.
    Nakon toga predmet je u Općinskom sudu dobio novi broj P:435/05, ali ni do dana donošenja ove odluke postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u dužini trajanja postupka i nedonošenju odluke u razumnom roku, te posebno neopravdanog ponašanja Općinskog suda koji do podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije zakazao niti održao ni jedno ročište u njegovom predmetu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je apelacija osnovana ukoliko je tačno da Općinski sud nije održao niti jedno ročište u konkretnom predmetu.
  • 11.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su sa predmetom bila zadužena trojica sudija od čega su dvojica bila na dužem bolovanju, nakon čega su napustili Općinski sud, dok je kod trećeg sudije, koji je trenutno zadužen sa predmetom, konkretan predmet na 627. rednom mjestu po prioritetu rješavanja. Zbog toga Općinski sud smatra da predmet nije riješen iz objektivnih razloga.

V. Relevantni propisi

  • 12.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBIH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

VI. Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 15.
    Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 17.
    Apelant je u apelaciji naveo da je u postupku pred redovnim sudovima prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 18.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š - Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 19.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š - Ć "

a) Relevantni principi

  • 20.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 21.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 22.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 23.
    Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 25. januara 2002. godine, te da se u apelaciji žali da, nakon što je Kantonalni sud rješavajući o žalbama apelanta i tuženih protiv prvostepene Presude broj P:41/0 od 24. decembra 2002. godine, 11. decembra 2005. godine Rješenjem broj GŽ-284/03 predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. Postupak nije okončan niti je donesena nova odluka ni u vrijeme podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir period od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period nešto duži od sedam godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 24.
    U konkretnom slučaju radi se o postupku poništenja rješenja o nasljeđivanju i utvrđivanju obaveze za predaju spornih nekretnina apelantu, a po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog između apelanta i umrlog oca tuženih. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
  • 25.
    Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je u periodu koji se razmatra, a nakon što je u decembru 2002. godine donesena prvostepena odluka, ta odluka ukinuta rješenjem Kantonalnog suda 2005. godine, te da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Ustavni sud zapaža da je prvostepena odluka donesena u periodu nešto kraćem od godinu dana, ali da je Kantonalnom sudu trebalo tri godine da odluči o žalbi protiv prvostepene presude, te da taj period Kantonalni sud nije ni na koji način opravdao. Dalje, Ustavni sud zapaža da od vraćanja predmeta Općinskom sudu do dana donošenja ove odluke, dakle u periodu od četiri godine, Općinski nije zakazao niti jedno ročište u ponovljenom postupku, niti je preduzeo bilo kakvu drugu procesnu radnju, te da postupak još nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u stavu 21. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
  • 26.
    Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost suda u konkretnom predmetu u periodu od četiri godine od kada je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, odnosno da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od sedam godina, u predmetu koji nije naročito složen. Osim toga, iz ovakvih opravdanja koja je ponudio Općinski sud se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta poduzete neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka, već je samo navedeno na kojem se rednom mjestu "po prioritetu za rješavanje" nalazi konkretni predmet. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način u konkretnom slučaju doprinio dužini postupka, te smatra da se ovako neopravdano dugo trajanje postupka u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima.
  • 27.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada postupak u predmetu koji se tiče poništenja rješenja o nasljeđivanju i obavezivanja tuženih na predaju nekretnina po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju, a koji nije naročito složen, traje sedam godina i nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji. Ta dužina postupka se može u cijelosti staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu pružili zadovoljavajuće razloge za ovako dugo trajanje postupka, a naročito za potpunu neaktivnost Općinskog suda u periodu od četiri godine.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.