Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
Strategija prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za Bosnu i Hercegovinu za period 2009 - 2011. godine
Strategija
prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za Bosnu i Hercegovinu za period 2009 - 2011. godine
UVOD
1. Nastanak Strategije prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za BiH
Programom rada Vijeća ministara Bosne i Hercegovine za 2008. godinu i Programom rada Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH za 2008. godinu, predviđena je izrada Strategije prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za Bosnu i Hercegovinu. Izrada Strategije predviđena je i Gender akcionim planom Bosne i Hercegovine, kao petogodišnjim strateškim dokumentom, u kojem su spojene vertikalno i horizontalno, sve obaveze Bosne i Hercegovine iz oblasti ravnopravnosti spolova, koje proizilaze iz dokumenata Ujedinjenih nacija, Evropske unije i Vijeća Evrope. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je usvojilo Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine na 129 sjednici, 14.09.2006. godine.
Tokom 2007. godine Gender centar Republike Srpske, u saradnji sa Ministarstvom pravde Republike Srpske, Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Ministarstvom porodice, omladine i sporta Republike Srpske i Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske izradio je Akcioni plan za borbu protiv nasilja u porodici u 2007. i 2008. godini u Republici Srpskoj, a čije provođenje je još uvijek u toku.
Akcioni plan je usvojila Vlada Republike Srpske u julu 2007. godine i on predstavlja prelaznu fazu do donošenja Strategije za borbu protiv nasilja u porodici u Republici Srpskoj, za period 2009-2013. godine, čije je donošenje planirano tokom 2009.godine. Nakon donošenja Strategije za borbu protiv nasilja u porodici u Republici Srpskoj, za period 2009-2013. godine predviđena je revizija Strategije prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za BiH.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na svojoj 77. sjednici, održanoj 13.11.2008. godine usvojila Strateški plan za prevenciju nasilja u obitelji za Federaciju Bosne i Hercegovine - 2009-2010. ("Službene novine Federacije BiH", broj 75/08).
Strateški plan ima šest osnovnih ciljeva koji obuhvataju legislativu, umrežavanje stručnih servisa, edukaciju i senzibiliziranje profesionalaca i javnosti, multidisciplinarni model postupanja u prevenciji i zaštiti od nasilja, te jedinstvenu bazu podataka i jedinstvenu SOS liniju za prijavljivanje nasilja u porodici.
Zbog potrebe izvještavanja prema međunarodnim organima, iako se većina nadležnosti koje se odnose na nasilje u porodici nalazi na nivou entiteta, ukazala se potreba za izradom zajedničke Strategije sa razrađenim aktivnostima, u kojoj bi bili objedinjeni podaci iz Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Radna grupa za izradu Strategije prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za BiH donijela je odluku da Agencija za ravnopravnost spolova, kao krovna institucija za ostvarivanje principa ravnopravnosti spolova u okviru izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini, sublimiranjem ciljeva i aktivnosti entitetskih starteških i akcionih planova, kreira Strategiju prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za Bosnu i Hercegovinu. Cilj Strategije je koordinacija implementacije entitetskih strateških i akcionih planova za borbu protiv nasilja u porodici, radi njihove što efikasnije primjene, naročito ukoliko se uzme u obzir fragmentarnost i neusklađenost zakonske regulative u Bosni i Hercegovini, te neobjedinjenost statističkih podataka koji se odnose na pitanje nasilja u porodici.
2. Pregled međunarodnog i domaćeg pravnog okvira
2.1. Međunarodni dokumenti
- -Prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njenim Protokolima izravno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svakim drugim zakonodavstvom. Evropskom konvencijom zagarantovano je pravo na život (član 2), pravo na slobodu od mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana (član 3) i pravo na slobodu i sigurnost pojedinca (član 5). Član 14 Evropske konvencije glasi: "uživanje prava i sloboda regulisanih u ovoj Konvenciji bit će osigurano bez diskriminacije po bilo kakvoj osnovi kao što je spol."
- -Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala 1992. godine, temelji se na principima koji svakoj osobi priznaju ljudsko dostojanstvo i podjednako uživanje prava i temeljnih sloboda, bez obzira na spol, rasu, boju kože, jezik, nacionalno porijeklo, dob, klasnu pripadnost, vjersko ili političko uvjerenje.
- -Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine, predviđa u članu 2 i 3 uživanje građanskih i političkih prava navedenih u Paktu bez obzira na spol, te državama ugovornicama nameće obavezu osiguranja jednakog uživanja navedenih građanskih i političkih prava bez obzira na spol. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.g. predviđa iste odredbe u pogledu spolova kao i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima.
- -Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala 1993. godine sadržana je u aneksu Ustava Bosne i Hercegovine, tj. nalazi se na listi međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava. Konvencija se primjenjuje direktno i ima prioritet nad domaćim pravnim aktima, ukoliko nisu u saglasnosti sa Konvencijom. U Konvenciji je navedeno da se smatraju nedopustivim različiti oblici diskriminacije nad ženama. Uvrštavanjem Konvencije u Ustav Bosna i Hercegovina je potvrdila svoju odlučnost da ženama osigura apsolutno i jednako ostvarenje svih ljudskih prava i sloboda. Bosna i Hercegovina je ratifikovala Opcioni protokol Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena kojim se omogućava pravo upućivanja individualne žalbe Komitetu CEDAW u pogledu kršenja odredbi Konvencije.
- -UN Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama (A/RES/48/104, 20 decembar 1993. godine) široko definiše nasilje nad ženama i konkretizuje akcije koje bi država trebala da preduzme u cilju eliminisanja nasilja koje se događa u privatnoj sferi.
- -Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija 1325 - Žene, mir i sigurnost" Vijeće sigurnosti je usvojilo 2000. godine. Rezolucijom se traži uključivanje žena na svim nivoima donošenja odluka, perspektiva spolova u treninzima za policijske i vojne strukture, zaštita i poštovanje ljudskih prava žena, djevojaka i djevojčica, te perspektivi spolova u izvještajima Generalnog sekretara i misijama Vijeća sigurnosti UN-a.
- -Pekinškom deklaracijom i platformom za akciju, usvojenoj na Četvrtoj svjetskoj konferenciji žena u Pekingu 1995. godine, nasilje je određeno kao: "bilo koji čin rodno temeljenog nasilja koje rezultira, ili bi moglo rezultirati u fizičkoj, seksualnoj ili psihološkoj šteti i patnji žena, uključujući prijetnje takvim činom, prinudom ili samovoljnim lišavanjem slobode, u javnom i privatnom životu".
- -Preporuka Vijeća Evrope Rec (2002)5 ukazuje na to da se nasilje nad ženama dešava u svim segmentima porodice i na svim nivoima društva, te preporučuje vladama zemalja članica da podstiču sve relevantne institucije, koje se bave nasiljem nad ženama, da izrade srednjoročne i dugoročne planove akcija, koji sadrže aktivnosti za prevenciju nasilja i zaštitu žrtava.
2.2. Domaći dokumenti
- -Ustav Bosne i Hercegovine (kao Aneks 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini), članom II koji se odnosi na ljudska prava i temeljne slobode, osigurava najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slična rješenja ponuđena su i u ustavima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Uživanje prava i sloboda zagarantovanih Ustavom ili međunarodnim sporazumima koji su navedeni u Dodatku I Ustava Bosne i Hercegovine osigurava se svim osobama u Bosni i Hercegovini, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, poput spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkoga ili drugog mišljenja, nacionalnoga ili socijalnog porijekla, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja ili drugoga statusa.
- -Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je usvojila Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 16/03) kojim se uređuje, promovira i i štiti ravnopravnost spolova i garantuju jednake mogućnosti svim građanima, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi društva, te sprečava direktna i indirektna diskriminacija zasnovana na spolu.
Član 17. Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini glasi: "Zabranjen je svaki oblik nasilja u privatnom i javnom životu po osnovu spola". Ova odredba u vezi sa članom 154 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) predstavlja osnov za naknadu štete u slučaju nasilja, čime je općenito omogućena privatnopravna zaštita u slučaju nasilja na osnovu spola.
- -Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05) u čl. 222 predviđa posebnu inkriminaciju pod nazivom "Nasilje u porodici". Pored osnovnog oblika ovog krivičnog djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, postoje i kvalifikovani oblici koji predviđaju novčane kazne ili kazne zatvora.
- -Krivični zakon Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) u čl. 208 predviđa posebnu inkriminaciju pod nazivom "Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici". Pored osnovnog oblika ovog krivičnog djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do dvije godine, postoje i kvalifikovani oblici koji predviđaju kazne zatvora u dužem trajanju u odnosu na osnovni oblik ovog krivičnog djela.
- -Krivični zakon Brčko Distrikta ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" br. 10/03, 45/04 i 06/05). U navedenom zakonu članom 218 predviđena je posebna inkriminacija pod nazivom "Nasilje u porodici". Pored osnovnog oblika ovog krivičnog djela za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, postoje i kvalifikovani oblici koji predviđaju novčane kazne ili kazne zatvora.
- -Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 118/05, 17/08) kao osnovne sankcije propisuje novčane kazne i zaštitne mjere sa ciljem efikasnije zaštite žrtava nasilja u porodici.
- -Zakon o zašiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", broj 22/05 i 51/06) kao osnovne sankcije propisuje novčane kazne i zaštitne mjere sa ciljem efikasnije zaštite žrtava nasilja u porodici.
- -Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", broj 30/05 i 41/05). članom 4. stav 1. propisuje "zabranjuje se nasilničko ponašanje bračnog druga i bilo kojeg drugog člana obitelji".
- -Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 19. sjednici Predstavničkog doma, održanoj, 2007. godine i na 11. sjednici Doma naroda, 2008. godine, usvojila je "Rezoluciju o borbi protiv nasilja nad ženama u porodici" ("Službeni glasnik BiH", broj 15/08). Rezolucija potvrđuje da je svaki oblik nasilja nad ženama, pa tako i nasilje nad ženama u porodici, kršenje prava i osnovnih sloboda, te da ono sprečava ili poništava ostvarivanje tih prava i osnovnih sloboda. Rezolucijom je izražena zabrinutost zbog nedovoljnog napretka u zaštiti i promovisanju tih prava i sloboda u svim slučajevima nasilja nad ženama.
- -Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine je strateški dokument iz oblasti ravnopravnosti spolova, usvojen na 129. sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, 14. septembra 2006. godine. Gender akcioni plan se sastoji se od 15 oblasti koje sadrže aktivnosti, rokove i nadležne institucije čija je saradnja neophodna za implementaciju aktivnosti predviđenih u Gender akcionom planu. Poglavlje XI Gender akcionog plana Bosne i Hercegovine nosi naziv "Nasilje u porodici, nasilje na osnovu spola, seksualno uznemiravanje i uznemiravanje i trgovina osobama (trafficking)".
3. Analiza stanja
Nasilje nad ženama u porodici je prisutno u svim društvenim sistemima bez obzira na politički ili ekonomski poredak, bogatstvo društva, rasu ili kulturu. Od rođenja do smrti, žene se suočavaju sa diskriminacijom i nasiljem.
U Bosni i Hercegovini veliki broj žena suočava se sa problemom porodičnog nasilja. Naše društvo izgrađeno je na dubokim patrijarhalnim temeljima, tako da žene žrtve nasilja ne uživaju podršku društva i suočene su sa brojnim predrasudama. Od 1996. godine u Bosni i Hercegovini se ozbiljnije pristupilo istraživanju problema nasilja u porodici. Prihvatanje činjenice da porodica može predstavljati izuzetno nasilno okruženje u kojem se krše osnovna ljudska prava njenih članova je veoma spor i bolan proces, koji je dodatno usporen tradicionalnim stavom da se problemi nastali između pojedinih članova porodice moraju rješavati isključivo unutar nje same.
Veoma je teško utvrditi obim prisutnosti porodičnog nasilja u Bosni i Hercegovini. Osnovni razlozi za to se prije svega nalaze u skrivenoj prirodi problema, neprijavljivanju slučajeva nasilja u porodici, nepostojanju jedinstvene statističke evidencije i tretiranju nasilja u porodici kao isključivo "privatnog problema".
Nasilje u porodici je bilo koji oblik fizičkog, seksualnog, psihološkog (emotivnog) ili ekonomskog nasilja koji izlaže riziku sigurnost nekog člana porodice, stalnih ili povremenih partnera i/ili upotreba fizičke ili emotivne snage ili prijetnje fizičkom snagom, uključujući seksualno nasilje, u porodici ili domaćinstvu. Uključuje zlostavljanje djece, incest, udaranje supružnika i seksualno ili drugo zlostavljanje nekog člana domaćinstva.
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, nasiljem u porodici smatraju se sljedeće radnje:
svaka primjena fizičke sile ili fizičke prinude na fizički ili psihički integritet člana porodice,
svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati fizičku ili psihičku bol ili ekonomsku štetu drugom članu porodice,
prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ucjenom ili drugom prinudom,
fizički napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira da li je nastupila fizička povreda ili nije,
verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice,
seksualno uznemiravanje i uznemiravanje drugog člana porodice,
uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice,
oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini,
propuštanje dužne pažnje, nadzora prema drugom članu porodice ili nepružanje pomoći i zaštite tom članu porodice, iako za to postoji obaveza prema zakonu i moralu, što može imati za posljedicu stanje ili osjećaj fizičke, psihičke ili ekonomsko-socijalne ugroženosti tog člana porodice,
Izolacija i ograničavanje slobode kretanja i komuniciranja sa trećim licima.
Nasilje u porodici se manifestuje na različite načine, a kao najčešći oblici nasilja u porodici se izdvajaju:
Fizičko nasilje, koje obuhvata pojave poput: guranja, udaranja rukama, nogama ili različitim predmetima, davljenja, paljenja, povlačenja za kosu, mučenja, sakećenja i sl.
Psihičko nasilje, koje se manifestuje kroz različite oblike izrugivanja, prigovora, izolacije, javnih uvreda i sl.
Seksualno nasilje, koje obuhvata pojave poput: nepoželjnih komentara, neprimjerenih komplimenata, egzibicionalizma, neželjenih seksualnih prijedloga, neželjenog diranja, prisilnog seksa, silovanja, incesta, nasilne trudnoće, kao i svaki drugi čin seksualne prirode koji je počinjen protiv volje druge osobe,
Ekonomsko nasilje, iskazuje se kroz uskraćivanje pristupa novcu, zaposlenju ili obrazovanju i sl.
Najčešći uzroci koji dovode do nasilja u porodici su: neadekvatni uslovi života, nezaposlenost, finansijska nesigurnost, alkoholizam, stres, mentalne bolesti, narkomanija, te nasilje kao način ponašanja, proistekao iz partijarhalnog shvatanja odnosa žene i muža. Žrtve nasilja u porodici su bračni drugovi, bivši bračni drugovi, djeca, roditelji, kao i druga lica koja žive u porodičnoj zajednici.
Međunarodni i regionalni pravni okvir upućuje da je uzrok nasilju nad ženama u porodici nejednaka raspodjela moći u korist muškaraca, a na štetu žena što dovodi do dominacije i diskriminacije prema ženama od strane muškaraca i onemogućava ih da na jednakoj osnovi uživaju u svojim osnovnim pravima i slobodama te ih sprečava u razvitku.
Iako žrtve porodičnog nasilja mogu biti osobe oba spola, studije nasilja u porodici pokazuju da je žena najčešće žrtva nasilja u porodici, dok je muškarac u najvećem broju slučajeva nasilnik. U slučajevima porodičnog nasilja, djeca se po pravilu smatraju žrtvama, bez obzira da li je nad njima izvršeno fizičko nasilje ili ne. Nasilje u porodici na djecu ostavlja veoma duboke posljedice i traume. Nasilna lica uglavnom dolaze iz porodica u kojima je nasilje bilo prisutno.
Prevencija nasilja u porodici je aktivnost od izuzetnog značaja, kojoj se mora posvetiti posebna pažnja. Prevencija podrazumijeva tri kategorije:
Primarna prevencija: sprečavanje pojave nasilja (podizanje svijesti, kampanje, edukacija o ljudskim pravima, edukativni programi za djecu i adolescente i sl.)
Sekundarna prevencija: identifikacija faktora rizika i rizičnih grupa, osiguravanje pomoći (otvaranje SOS telefona, pravno savjetovanje - tumačenja odredbi zakona i sl.)
Tercijarna prevencija: odredbe koje sprečavaju pojavu daljnjeg nasilja (direktna pomoć žrtvama nasilja, otvaranje skloništa, efikasne policijske intervencije, sudske procedure, rad sa nasilnicima).
Porodično nasilje predstavlja posebnu vrstu kriminaliteta. Odnos između žrtve i počinioca je specifičan jer se kao počinioci najvljaju najbliži srodnici, po krvnoj ili bračnoj liniji. U pružanju pomoći žrtvama nasilja u porodici, posebnu ulogu ima policija, čiji službenici prvi stupaju u kontakt sa nasilnikom i žrtvom porodičnog nasilja. Pored policije veoma je značajna uloga Centara za socijalni rad. Lica koja rade u centrima za socijalni rad imaju veoma značajnu ulogu jer mogu pomoći da se zaustavi nasilje i izbjegne viktimizacija žrtve.
3.1. Federacija Bosne i Hercegovine
Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine nasilje u porodici definisano je kao krivično djelo. Na temelju podataka koje je dostavilo svih deset kantonalnih tužiteljstava, a vezano uz član 222. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, zaprimljena je 781 kaznena prijava, podignuto 414 optužnica, pravomoćno je izrečeno 257 presuda dok je u 284 slučaja postupak u toku. Žene su kao žrtve navedene u 712 slučaja, a muškarci u 66 slučajeva.
Na temelju analize dostavljenih podataka 26 općinskih sudova vidljivo je da je ovih 26 općinskih sudova, vezano uz član 222. Kaznenoga zakona Federacije Bosne i Hercegovine, zaprimilo ukupno 399 tužbi, od čega su procesuirana 323 predmeta, pravomoćno je izrečeno 177 presuda, nepravomoćno su izrečene 73 presude, a 161 predmet je u toku.
Prema dostavljenim podacima Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova u 2007. godini, prijavljena su 1093 kaznena djela nasilja u porodici (član 222. KZ F BiH), od kojih je u 647 slučajeva mjerodavnomu tužiteljstvu podnesen izvještaj o počinjenom kaznenome djelu.
3.1.1. Sigurne kuće
Nevladine organizacje u Federaciji Bosne i Hercegovine koje u svom sastavu imaju sigurne kuće su: Udruženje "Žena BiH" Mostar, Udruženje žena "Mirjam" Mostar, Udruženje "Žene sa Une" Bihać, "Fondacija lokalne demokratije" - Sarajevo, U. G. "Medica" Zenica i Udruženje žena "Vive Žene" Tuzla. U navedenim skloništima u toku 2007. godine privremeno je boravilo 265 žrtava nasilja u porodici, od čega je 41,5% boravilo u sigurnoj kući koja djeluje u sastavu Fondacije lokalne demokratije, Sarajevo
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je iz proračunskih sredstava izdvojila 200.000 KM za provedbu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Sredstva će se u skladu sa programom Gender Centra Federacije Bosne i Hercegovine, raspodijeliti na sljedeći način: "Fondacija lokalne demokratije" Sarajevo (37.500 KM), Udruženje "Žene sa Une" iz Bihaća 35.000 KM, Prihvatilište za žene i djecu u nevolji "Mirjam" iz Mostara - 37.500 KM, te po 30 hiljada KM udruženjima "Žena BiH" - Mostar, "Medica Zenica" - Zenica i "Vive žene" Tuzla.
3.1.2. SOS telefon
Gender Centar Federacije Bosne i Hercegovine je uspostavio SOS liniju 1265 za pomoć žrtvama nasilja u porodici za nivo Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovaj projekat je urađen u partnerstvu sa Centrom za socijalni rad, Jajce, Fondacijom lokalne demokratije, Sarajevo, "Udruženjem građana "Medica" - Zenica, Udruženjem žena "Vive Žene" - Tuzla, Udruženjem "Žena BiH" - Mostar i Udruženjem "Žene sa Une" - Bihać.
Gender Centar Federacije Bosne i Hercegovine je u saradni sa svim telekom oparaterima u Bosni i Hercegovini dogovorio da pozivi upućeni na navedeni broj budu besplatni.
3.2. Republika Srpska
Krivičnim zakonom Republike Srpske nasilje u porodici definisano je kao krivično djelo.
Okružna tužilaštva u Republici Srpskoj dostavila su podatke za 2006. godinu o kršenju odredbi Krivičnog zakona Republike Srpske. Po članu 162. "povreda ravnopravnosti građana" nije evidentiran ni jedan slučaj, a po članu 208. nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici evidentirana su 554 slučaja, od čega je osumnjičeno 524 muškarca i 11 žena. U 105 slučajeva žrtve su muškarci, od toga 84 dječaka, a 525 su osobe ženskog spola od čega 105 žrtava su djevojčice.
Podignuto je 379 optužnica, a izrečene 233 presude. U 457 slučajeva osumnjičeni su muškarci, a u 6 žene. Presude su izrečene protiv 297 muškaraca i 4 žene, a u 273 slučaja žrtva je bila osoba ženskog spola, a u 22 slučaja osoba muškog spola. Prema podacima okružnih tužilaštava Republike Srpske za 2007. godinu prijavljen je 301 slučaj nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici. Podignuto je 209 optužnica, a izrečena 181 presuda. Po 5 je odbijajućih i oslobađajućih, a osuđujućih 171, od čega je za 12 izrečena kazna zatvora, 13 novčana kazna i 146 uslovnih osuda.
Prema podacima osnovnih sudova Republike Srpske za 2006. godinu zaprimljeno je 338 predmeta vezano za član 208. Krivičnog zakona Republike Srpske, a izrečeno je 250 osuđujućih presuda od toga 233 uslovne kazne. U 2007. godini ukupno je zaprimljeno 415 predmeta, a osuđujućih presuda je bilo 220. Podaci koji se odnose na Zakon o zaštiti od nasilja u porodici pokazuju da je u 2007. godini završeno 130 predmeta i u 40 slučajeva izrečene zaštitne mjere. U okružnim sudovima Republike Srpske procesuirana su 2 slučaja nasilja u porodici i porodičnoj zajednici i izrečene dvije osuđujuće presude. Vezano za Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske izrečena je jedna osuđujuća presuda i to novčana kazna.
Centri javne bezbjednosti Banjaluka, Bijeljina, Doboj, Istočno Sarajevo i Trebinje dostavili su podatke iz kojih se vidi da je u 2006. godini evidentirano 537 slučajeva nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici od čega je prijavljeno 277 muškaraca i 12 žena. U 231 slučaju žrtva je bila osoba ženskog spola, a u 39 slučajeva muškog spola. U 2007. godini prijavljeno je 464 slučaja nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, a žrtve su u 121 slučaju bili muškarci i u 445 slučajeva žene i što je naročito zabrinjavajuće u 37 slučajeva to su bili dječaci, a u 48 slučajeva djevojčice.
3.2.1. Sigurne kuće u Republici Srpskoj
Trenutno u Republici Srpskoj rade tri "sigurne kuće" koje ispunjavaju uslove propisane zakonom i podzakonskim aktom i njihov ukupni kapacitet je 57 mjesta (Banja Luka: 21 mjesto, Modriča: 16 mjesta i Prijedor: 20 mjesta). Strategijom za borbu protiv nasilja u porodici odredit će se budući modeli i kapaciteti za zbrinjavanje žrtava porodičnog nasilja uzimajući pri tom u obzir da je preporukom Vijeća Evrope utvrđen standard da na svakih 7500 - 10 000 stanovnika treba da postoji jedan smještajni kapacitet.
Način finansiranja propisan je Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici te prema odredbi člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti od nasilja u porodici, sredstva za ovaj smještaj obezbjeđuju se iz budžeta entiteta 70% i iz budžeta lokalnih zajednica 30%. Sredstva koja se obezbjeđuju iz budžeta opštine/grada prenose se po mjestu prebivališta žrtve nadležnom centru za socijalni rad, odnosno službi socijalne zaštite, koja ta sredstva doznačuje sigurnoj kući u koju je žrtva zbrinuta. Sredstva iz budžeta entiteta doznačuju se sigurnim kućama.
Nevladine organizacje u Republici Srpskoj koje u svom sastavu imaju sigurne kuće su: "Budućnost", Modriča, "Udružene žene", Banja Luka i "Fondacija za obrazovanje, razvoj i socijalnu zaštitu djece", Prijedor.
Vlada Republike Srpske je krajem 2003. godine iz budžetske rezerve odobrila iznos od 70.000 KM kao finansijsku pomoć u cilju pružanja podrške za izgradnju Sigurne kuće u Banjoj Luci, dok je 2004. godine odobrila 70.000 KM korisniku "Ženski centar" iz Trebinja, za kupovinu Sigurne kuće u Trebinju. Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske je doniralo iz vlastitih budžetskih sredstava 10.000 KM Udruženju građana "Budućnost" iz Modriče na ime finansiranja rada Sigurne kuće, kao i 10.000 KM Udruženju građana "Udružene žene" iz Banja Luke za istu svrhu. Iz budžeta Akcionog plana za borbu protiv nasilja u porodici u 2007. i 2008. godini dodijeljen je grant u visini od 100.000 KM za privremeno finansiranje sigurnih kuća u Banja Luci i Modriči.
Vlada Republike Srpske je u 2008. godini izdvojila pored ovog iznosa još oko 400 000 KM i ta sredstva su dodijeljena putem nadležnih ministarstava. Nacrtom Budžeta Republike Srpske za narednu godinu je planirano 400.000 KM za rad sigurnih kuća, odnosno smještaj žrtava porodičnog nasilja.
3.2.2. SOS telefon
Potpisivanjem Memoranduma o saradnji i razumijevanju mjeseca juna 2005. godine između četiri nevladine organizacije u Republici Srpskoj sa Gender centrom Republike Srpske uspostavljena je jedinstvena SOS telefonska linija za cijelo područje Republike Srpske na broj 1264. Prema podacima nevladinih organizacija koje vode SOS liniju: "Udružene žene" Banjaluka, "Budućnost" Modriča, OŽ "Lara" Bijeljina i "Ženski centar" Trebinje, u pet mjeseci 2005. godine (od osnivanja SOS linije 1264 do kraja 2005. godine) zabilježeno je 1.019 poziva vezanih za nasilje u porodici. U 2006. godini evidentirano je 2.657 poziva. U 70 slučajeva žrtve su muškarci a u 2.587 slučajeva žrtve su žene i to u 88% slučajeva u dobi od 19-60 godina. Nakon dvije godine od osnovanja SOS linije u Republici Srpskoj zabilježen je 1.973 poziv od čega su žene bile žrtve u 1.941 slučaju, a muškarci u 32 slučaja.
Aneksom Memoranduma o razumijevanju, od novembra 2007. godine, usluge na ovoj liniji pruža i nevladina organizacija iz Prijedora "Fondacija za obrazovanje, razvoj i socijalnu zaštitu djece". Prema podacima dobijenim iz evidencije SOS linije 1264 za 2007. godinu evidentno je da se broj prijava povećava i da je za ovu godinu iznosio 3.513, a odnos je 3.456 žena i 149 muškaraca, što u procentima iznosi 98% prema 2%.
3.3. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine
U ovom periodu u Brčko distriktu prijavljeno je 130 slučajeva nasilja u porodici od kojih su svi slučajevi procesuirani.
4. Definicije
Diskriminacija predstavlja stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe ili grupe osoba u uživanju zagarntovanih prava zbog bilo kojeg zabranjenog osnova.
Diskriminacija na osnovu spola - direktna
Svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada se neka osoba ili grupa osoba stavlja u nepovoljniji položaj za razliku od neke druge ili je bila ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj u uporedivim situaciji, zbog spola smatra se direktnom diskriminacijom.
Diskriminacija na osnovu spola - indirektna
Predstavlja situacije kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja osobe ili grupe osoba u nepovoljniji položaj, u odnosu na druge osobe u sličnoj situaciji, zbog spola, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.
Dostojanstvo na radu je pravo na poštovanje na radnome mjestu, koje posebno uključuje pravo na zaštitu od spolnog ili drugih oblika zlostavljanja ili uznemiravanja na radnome mjestu.
Mobing je specifičan oblik uznemiravanja na radnom mjestu, kojim jedno ili više lica sistematski, u dužem vremenskom periodu, psihički zlostavlja ili ponižava drugo lice s ciljem ugrožavanja njegovog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta.
Multidisciplinaran pristup uključuje približavanje znanja iz većeg broja disciplina (kao što je sociologija, planiranje, ekonomija, javno zdravstvo, statistika itd.) sa ciljem da se definiraju i primjene novi načina razumijevanja kompleksnih situacija.
Multisektorska odgovornost podrazumijeva da odgovornost za rješavanje problema nasilja pripada većem broju sektora društva (javno zdravstvo, socijalni rad, organi javnog reda i sigurnosti itd).
Nasilje na osnovu spola je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, mentalnu, seksualnu ili ekonomsku štetu li patnju, kao i prijetnje takvim djelima koje ozbiljno sputavaju osobe da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti spolova, u javnoj i privatnoj sferi života, uključujući i trgovinu ljudima radi prisilnog rada, te ograničenje ili proizvoljno lišenje slobode, uključujući silovanje, udaranje partnera, seksualno zlostavljanje, incest i pedofiliju.
Nasilje nad ženama je bilo koji čin nasilja koji se temelji na spolu/rodu, a koji za posljedicu ima, ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihičku štetu ili patnju za ženu, uključujući prijetnje nasiljem, prisilu, lišavanje slobode, bilo u javnom bilo u privatnom životu.
Nasilje u porodici je bilo koji oblik fizičkog, seksualnog, psihološkog (emotivnog) ili ekonomskog nasilja koji izlaže riziku sigurnost nekog člana porodice, stalnih ili povremenih partnera i/ili upotreba fizičke ili emotivne snage ili prijetnje fizičkom snagom, uključujući seksualno nasilje, u porodici ili domaćinstvu. Uključuje zlostavljanje djece, incest, udaranje supružnika i seksualno ili drugo zlostavljanje nekog člana domaćinstva.
Osnaživanje predstavlja proces ostvarivanja pristupa resursima i razvoj nečijih kapaciteta s ciljem aktivnog učešća u oblikovanju vlastitog života i života zajednice u ekonomskom, socijalnom i političkom smislu.
Reproduktivna prava su prava svakog pojedinca/ke ili para da slobodno i odgovorno odluči o broju djece i razmaku godina izmedu njih, i da posjeduje informacije i sredstva za to, kao i pravo da dostigne najviši standard seksualnog i reproduktivnog zdravlja.
Seksualno nasilje je bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze.
Seksualno uznemiravanje je svako ponašanje koje riječima, ili radnjama, ili psihičkim djelovanjem seksualne prirode za cilj ili rezultat ima nanošenje štete dignitetu osobe ili stvaranje zastrašujuće, neprijateljske, ponižavajuće, prijeteće ili slične situacije, koje je motivirano pripadnošću različitom spolu ili različitom seksualnom orijentacijom, a koje za oštećenu osobu predstavlja nepoželjno fizičko, verbalno, sugestivno i drugo ponašanje
Teret dokaza/teret dokazivanja (burden of proof) predstavlja situacije kada osoba koja smatra da je diskriminiran po nekom zakonom zabranjenom osnovu te da mu je usljed toga uskraćen pristup nekom pravu, i kad pred sudom ili drugim nadležnim upravnim organom pruži dokaze iz kojih se učini vjerovatnim da je postojala direktna ili indirektna diskriminacija, teret dokazivanja leži na protivnoj strani.
Uznemiravanje na osnovu spola je svaka situacija u kojoj dođe do neželjenog ponašanja u vezi sa spolom, a koje ima za cilj i rezultat nanošenje štete dignitetu osobe ili stvaranje zastrašujuće, neprijateljske, ponižavajuće, prijeteće ili slične situacije.
Viktimizacija je dovođenje u nepovoljniji položaj osobe koje je podnijela žalbu, molbu ili je pokrenula sudski postupak za zaštitu od diskriminacije, uznemiravanja, nasilja i sl. Sekundarna viktimizacija predstavlja pooštravanje primarne viktimizacije kroz negativnu reakciju socijalne sredine i kroz neadekvatnu ili čak pogrešnu reakciju organa gonjenja
GLAVNI I POSEBNI CILJEVI STRATEGIJE
Dugoročni strateški cilj u oblasti prevencije nasilja u porodici u je: osigurati usklađeno i adekvatno preventivno djelovanje organa vlasti na svim nivoima organiziranja vlasti i nevladinih organizacija u sprečavanju nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini, što podrazumijeva slijedeće specificne ciljeve:
Žrtve nasilja u porodici staviti u središte interesovanja i zaštite,
Podići svijest o nasilju u porodici kao društvenom problemu, kao i svijest o tome da nasilje u porodici predstavlja kršenje ljudskih prava i da mu se svaka institucija i pojedinac moraju suprotstaviti,
Društvenu zajednicu obavezati da ovom problemu da prioritet, da pokaže političku volju i obezbijedi resurse, multisektoralan i koordinisan pristup radi postizanja konkretnih rezultata u njegovom rješavanju.
Osnovni i posebni ciljevi Strategije prevencije i borbe protiv nasilja u porodici za BiH objedinjuju ciljeve Strateškog plana za prevenciju nasilja u obitelji u Federaciji Bosni i Hercegovini (2009-2010) i operativne ciljeve Akcionog plana za borbu protiv nasilja u Republici Srpskoj (2007 - 2008), odnosno buduće Strategije za borbu protiv nasilja u porodici 2009 -2013 u Republici Srpskoj.
I. Analiza i usklađivanje zakonodavstva u Bosni i Hercegovini koje reguliše oblast nasilja u porodici
I.1. Usaglasiti zakone o zaštiti od nasilja u porodici u oba entiteta, te izraditi svu neophodnu podzakonsku regulativu u oblasti nasilja u porodici;
I.2. Uskladiti postojeće i donijeti nove propise koji reguliraju oblast nasilja u porodici i uspostaviti sistem finansiranja preventivnog djelovanja, potreba žrtava nasilja i rad sa nasilnim osobama - od lokalne zajednice do nivoa Federacije BiH;
I.3. Usklađivanje zakonske regulative o nasilju u porodici u Republici Srpskoj sa drugim domaćim i međunarodnim pravnim standardima.
II. Ostvarivanje veće zaštite žrtava nasilja u porodici i podizanje kvaliteta prakse kroz kontuiranu edukaciju i senzibilizaciju profesionalnih kadrova i veći stepen koordinacije svih subjekata u procesu zaštite žrtava i prevenciji nasilja u porodici
II.1. Utvrditi zajedničke i specifične sadržaje i metod rada u vidu uspostavljanja "modula" za edukaciju službenika/ca u državnim tijelima i javnim ustanovama o problemima nasilja u porodici;
II.2. Uspostaviti efikasnu mrežu stručnih servisa u obrazovnim institucijama za zaštitu djece od nasilja prouzrokovanog stanjem u porodici;
II.3. Kontinuirana edukacija i senzibiliziranje profesionalnih kadrova o problemu nasilja u porodici i potrebi zaštite žrtava nasilja u porodici sa pravnog, obrazovnog, zdravstvenog, psihološkog, socijalnog i ekonomskog aspekta;
II.4. Kreiranje sistemskog modela zaštite žrtava nasilja u porodici prema oblastima i oblicima zaštite;
II.5. Razviti jedinstveni multidisciplinarni model postupanja u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici i ostvariti suradnju svih subjekata u prevenciji nasilja u porodici i u procesu zaštite žrtve nasilja;
III. Senzibilizacija javnosti za problematiku nasilja u porodici i promociju prevencije
III.1. Utvrditi plan promotivnog djelovanja institucija i medija kada je u pitanju nasilje u porodici, u cilju predstavljanja nasilja u porodici kao pojave protiv koje se mora sistemski boriti i koja treba kroz medije biti tretirana na adekvatan način;
III.2. Senzibilizirati i educirati javnost o problemu nasilja u porodici sa pravnog, obrazovnog, zdravstvenog, psihološkog, socijalnog i ekonomskog aspekta;
IV. Sistematsko prikupljanje, objedinjavanje, obrađivanje i objavljivanje podatke koji se odnose na oblast nasilja u porodici te, na osnovu ovih podataka, nastavak izrade održivih strategija za borbu protiv nasilja u porodici
IV.1. Izraditi metodologiju prikupljanja i objedinjavanja statističkih podataka iz oba entiteta, te u skladu s tim, prikupljati, analizirati i redovno objavljivati podatke koji se odnose na oblasti nasilja u porodici;
IV.2. Uspostaviti jedinstvenu bazu podataka o žrtvama nasilja i o nasilnim osobama i jedinstvenu SOS liniju za prijave nasilja u porodici Federaciji BiH;
IV.3. Sistematizacija prikupljanja i obrade podataka o nasilju u porodici u Republici Srpskoj;
IV.4. Izrada Strategije za borbu protiv nasilja u porodici 2009-2013 za Republiku Srpsku
AKTIVNOSTI PO CILJEVIMA:
CILJ I
Analiza i usklađivanje zakonodavstva u Bosni i Hercegovini koje reguliše oblast nasilja u porodici
Posebni ciljevi
Nivo Bosne i Hercegovine:
I.1. Usaglasiti zakone o zaštiti od nasilja u porodici u oba entiteta, te izraditi svu neophodnu podzakonsku regulativu u oblasti nasilja u porodici
I.1.1. Osnovati Radnu grupu za analizu i izradu prijedloga za harmonizaciju entitetskih Zakona o zaštiti od nasilja u porodici
I.1.2. Javna rasprava i finaliziranje teksta izmjena i dopuna i podzakonskih akata
Nosioci odgovornosti:
Zakonodavna tijela na svim nivoima,
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova,
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske,
Policija Brčko Distrikta,
Odjeljenje za stručne i administrativne poslove Brčko Distrikta,
Ministarstvo pravde Republike Srpske,
Federalno ministarstvo pravde,
Federalno ministarstvo zdravstva,
Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske,
Federalno ministarstvo rada i socijalne zaštite,
Odjeljenje za zdravstvenu zaštitu Brčko Distrikta
Partneri: Agencija za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine, tužiteljstva i sudovi na svim nivoima, Gender centar Federacije Bosne i Hercegovine, Gender centar Republike Srpske
Rok provedbe: 2009
Osnovni indikator provedbe za posebni cilj I.1:
Izrađen prijedlog za harmonizaciju entitetskih zakona o zaštiti od nasilja u porodici
Nivo Federacije Bosne i Hercegovine:
I.2. Uskladiti postojeće i donijeti nove propise koji reguliraju oblast nasilja u porodici i uspostaviti sistem finansiranja preventivnog djelovanja, potreba žrtava nasilja i rad sa nasilnim osobama - od lokalne zajednice do nivoa Federacije BiH
I.2.1. Izraditi Nacrt zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (uključujući žrtve porodičnog nasilja)
Nosioci aktivnosti:
Kantonalna ministarstva pravde
Rok provedbe: juni 2010. godine
I.2.2. Izraditi prijedlog izmjena i dopuna Krivičnog zakona Federacije BiH u cilju uvećanja minimalnih kazni u slučajevima krivičnih djela u oblasti nasilja u porodici i proširivanje/definisanje krivičnih djela koja se odnose na uznemiravanje seksualno uznemiravanje, mobbing i bossing
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo pravde
Rok provedbe: juni 2009. godine
I.2.3. Izraditi izmjene i dopune Zakona o zdravstvenom osiguranju u smislu da se osigura zdravstvena zaštita žrtvama nasilja u porodici koje nisu zdravstveno osigurane.
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo zdravstva
Rok provedbe: maj 2010. godine
I.2.4. Analizirati i procijeniti mogućnost osnivanja porodičnog suda ili posebnog odjeljenja u okviru već postojećih sudova i tužilaštava.
Nosioci aktivnosti:
Visoko sudsko i tužilačko Vijeće Bosne i Hercegovine u saradnji sa Federalnim ministarstvom pravde i kantonalnim ministarstvima pravde
Rok provedbe: decembar 2010. godine
I.2.5. Stvoriti pravne pretpostavke da počinioci nasilja u porodici ne mogu obavljati javne funkcije, niti biti državni službenici u organima državne uprave.
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo pravde u saradnji sa Visokim sudskim i tužilačkim vijećem Bosne i Hercegovine
Rok provedbe: septembar 2009. godine
I.2.6. Stvoriti normativne pretpostavke i utvrditi standarde za finansiranje potreba žrtava nasilja i za rad na prevenciji nasilja u porodici - od lokalnog do federalnog nivoa:
I.2.6.1. Izmijeniti zakone o socijalnoj zaštiti na federalnom i kantonalnom nivou u smislu da se žrtve nasilja tretiraju kao kategorija korisnika prava socijalne zaštite
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u suradnji sa nadležnim kantonalnim ministarstvima i nevladinim organizacijama u čijem djelokrugu rada je ova problematika
Rok provedbe: decembar 2010. godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta nosioca aktivnosti i donatora
I.2.6.2. Donijeti podzakonski akt (pravilnik) o kriterijima i standardima za osnivanje, rad i finansiranje sigurnih kuća
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike
Rok provedbe: juni 2009.godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i donatora
I.2.7. Stvoriti uslove (infrastrukturu) za sprovedbu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, a prije svega za provedbu zaštitnih mjera: (npr. osnivanje novih i reorganizacija postojećih ustanova, izrada programa za rad sa nasilnom osobom, izrada kriterija za odabir subjekata koji mogu raditi sa nasilnom osobom i dr.)
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo pravde,
Federalno ministarstvo zdravstva,
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova/Federalno ministarstvo unutarnjih poslova,
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u saradnji sa nadležnim kantonalnim ministarstvima,
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH
Nevladine organizacije koje se bave problematikom nasilja u porodici
Rok provedbe: decembar 2010. godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz Budžeta Federacije BiH, budžeta kantona i općina, nevladinih organizacija i donatora
I.2.8. Pokrenuti inicijativu da se u okviru zakonske regulative koja tretira oblast obrazovanja, u opće odredbe načela obrazovanja, ugradi značaj porodice kao osnove društva presudne za razvoj djeteta.
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u saradnji sa kantonalnim ministarstvima obrazovanja, nauke i sporta
Rok provedbe: decembar 2010. godine
I.2.9. Dopuniti nastavne planove i programe za osnovne i srednje škole u smislu obaveznog uključivanja pitanja nenasilničkog ponašanja.
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u saradnji sa kantonalnim ministarstvima obrazovanja, nauke i sporta
Rok provedbe: početak školske 2009/10. godine
I.2.10. U pedagoškim standardima predvidjeti obavezno angažovanje socijalnog radnika i psihologa u svim odgojno-obrazovnim ustanovama.
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u saradnji sa kantonalnim ministarstvima obrazovanja, nauke i sporta
Rok provedbe: početak školske 2009/10. godine
I.2.11. Osigurati da je procesuiranje i donošenje odluka zbog krivičnog djela nasilja u porodici hitne prirode i da ima prioritet u radu nadležnih sudova.
Nosioci aktivnosti:
Centar za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH u suradnji sa Federalnim ministarstvom pravde
Rok provedbe: kontinuirano
I.2.12. Osigurati da se tretiraju pravosnažno osuđene osobe, u vezi sa krivičnim djelima nasilja u porodici i drugim sličnim krivičnim djelima, na način da ove okolnosti za iste osobe uvijek predstavljaju otežavajuće okolnosti u svim vrstama postupaka (krivični, prekršajni i disciplinski postupak)
Nosioci aktivnosti:
Centar za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH u suradnji sa Federalnim ministarstvom pravde
Rok provedbe: kontinuirano
I.2.13. Uspostaviti sistem evidentiranja žrtve nasilja u zdravstvenim ustanovama sa obavezom dostave tih podataka zavodima za javno zdravstvo.
Nosioci aktivnosti:
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH u saradnji sa kantonalnim zavodima za javno zdravstvo
Rok provedbe: druga polovina 2010. godine.
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta nosioca aktivnosti i donatora
I.2.14. Dati preporuke institucijama iz oblasti zapošljavanja da u projekte zapošljavanja, kao posebnu ciljnu grupu, uvrste žrtve nasilja u porodici, bilo da je riječ o mjerama sufinansiranja zapošljavanja, obuke i prekvalifikacije ili njihovog samozapošljavanja.
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u saradnji sa kantonalnim ministarstvima u čijoj nadležnosti je socijalna politika, Federalni zavod za zapošljavanje u saradnji sa kantonalnim zavodima za zapošljavanje i Gender Centar Federacije BiH
Rok provedbe: mart 2009. godine
Osnovni indikatori provedbe za posebni cilj I.2:
Doneseni, izmijenjeni i dopunjeni zakoni navedeni u posebnom cilju I.2
Donesen podzakonski akt (pravilnik) o kriterijima i standardima za osnivanje, rad i finansiranje sigurnih kuća u Federaciji BiH
Izmjenjena legislativa u oblasti obrazovanja u Federaciji BiH
Dopunjeni nastavni planovi i programi u Federaciji BiH
Izrađeni programi za tretman i liječenje nasilnih osoba.
Nivo Republike Srpske:
I.3. Usklađivanje zakonske regulative o nasilju u porodici u Republici Srpskoj sa drugim domaćim i međunarodnim pravnim standardima
I.3.1. Osnivanje i rad Radne grupe za analizu pravnog okvira (domaći i međunarodni) o problematici nasilja u porodici (Zakon o zaštiti od porodičnog nasilja RS, Krivični zakon RS, Zakon o krivičnom postupku RS, Porodični zakon RS)
Nosioci aktivnosti:
Ministarstvo pravde Republike Srpske
Rok provedbe: 2008. (2009.)
I.3.2. Izrada pregleda i analize pravnog okvira o problematici nasilja u porodici sa ocjenom usklađenosti domaćeg pravnog okvira sa međunarodnim standardima i prijedlozima za izmjene i dopune
Nosioci aktivnosti:
Ministarstvo pravde Republike Srpske
Rok provedbe: 2008. (2009.)
I.3.3. Iniciranje pokretanja postupka za izmjene i dopune zakonske regulative
Nosioci aktivnosti:
Ministarstvo pravde Republike Srpske
Rok provedbe: 2008. (2009.)
I.3.4. Javna rasprava i finaliziranje teksta izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od nasilja u porodici (na regionalnom nivou: Banja Luka, Prijedor, Doboj, Bijeljina, Istočno Sarajevo i Trebinje)
Nosioci aktivnosti:
Ministarstvo pravde Republike Srpske
Rok provedbe: 2008. (2009.)
I.3.5. Upućivanje izmjena i dopuna Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u redovnu proceduru za usvajanje
Nosioci aktivnosti:
Ministarstvo pravde Republike Srpske
Rok provedbe: 2008. (2009.)
Osnovni indikator provedbe za posebni cilj I.3:
Izmijenjen i dopunjen Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u Republici Srpskoj
Obrazloženje aktivnosti:
Partneri nosioca aktivnosti: Gender centar RS, Ministarstvo porodice, omladine i sporta, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, Odbor za jednake mogućnosti NSRS, partnerske nevladine organizacije i drugi institucionalni i vaninstitucionalni partneri koje odredi nosilac aktivnosti.
Napomena:
Usklađivanje zakonske regulative o nasilju u porodici u Republici Srpskoj sa drugim domaćim i međunarodnim pravnim standardima razradiće se u posebne ciljeve i aktivnosti kroz Strategiju za borbu protiv nasilja u porodici u Republici Srpskoj.
CILJ II
Ostvarivanje veće zaštite žrtava nasilja u porodici i podizanje kvaliteta prakse kroz kontuiranu edukaciju i senzibilizaciju profesionalnih kadrova i veći stepen koordinacije svih subjekata u procesu zaštite žrtava i prevenciji nasilja u porodici
Posebni ciljevi
Nivo Bosne i Hercegovine:
II.1. Utvrditi zajedničke i specifične sadržaje i metod rada u vidu uspostavljanja "modula" za edukaciju službenika/ca u državnim tijelima i javnim ustanovama u Bosni i Hercegovini o problemima nasilja u porodici
II.1.1. Izraditi analizu postojećih programa edukacije
II.1.2. Izraditi programe obuka u oblasti prevencije i zaštite od porodicnog nasilja uključujući specificne sadržaje za potrebe svakog sustava/institucije
II.1.3. Provođenje obuka za uposlenike državnih tijela, javnih ustanova i dijela organizacija civilnog društva o problematici nasilja u obitelji
Nosioci odgovornosti:
Agencija za ravnopravnost spolova BiH
Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine
Ministarstvo civilnih poslova BiH - Sektor za obrazovanje.....
Rok provedbe: Kontinuirano
Osnovni indikator provedbe za posebni cil II.1:
Razvijeni moduli za obuke i seminare uz prethodne analize postojećih obuka i modula, broj učesnika/ca na obukama
Nivo Federacije Bosne i Hercegovine:
II.2. Kontinuirana edukacija i senzibiliziranje profesionalnih kadrova o problemu nasilja u porodici i potrebi zaštite žrtava nasilja u porodici sa pravnog, obrazovnog, zdravstvenog, psihološkog, socijalnog i ekonomskog aspekta
II.2.1. Izraditi program sistemskog obrazovanja, odnosno edukacije nastavnog osoblja u predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama u vezi sa prepoznavanjem, prevencijom i suzbijanjem nasilja u porodici.
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u saradnji sa kantonalnim ministarstvima obrazovanja, nauke i sporta, prosvjetno-pedagoški zavodi i nevladine organizacije.
Rok provedbe: septembar 2009. godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta nosioca aktivnosti i donatora
II.2.2. Provoditi sistemsku edukaciju svih učesnika u odgojno-obrazovnom procesu: predškolskim, osnovnoškolskim, srednjoškolskim ustanovama, zavodima i centrima koji rade s djecom s posebnim potrebama, o svim pitanjima u vezi s nasiljem u porodici, kao i osoba koje rade na prevenciji i pružanju podrške žrtvama nasilja u porodici.
Nosioci aktivnosti:
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, kantonalni zavodi za javno zdravstvo i nevladine organizacije
Rok provedbe: kontinuirano
II.2.3. Izraditi program edukacije/doedukacije sudija i tužilaca u iz oblasti nasilja u porodici.
Nosilac aktivnosti:
Centar za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH
Rok provedbe: kraj 2009. godine s potrebom stalne dopune u zavisnosti od promjene propisa
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta Centra za edukaciju sudija i tužilaca i donatora
II.2.4. Izraditi program treninga i edukacije zdravstvenih radnika u Federaciji BiH iz oblasti nasilja u porodici koji sadrži:
II.2.4.1. Program treninga trenera (TOT)
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo zdravstva u saradnji s kantonalnim ministarstvima u čijoj nadležnosti je zdravstvo, Zavodom za javno zdravstvo Federacije BiH i kantonalnim zavodima za javno zdravstvo i nevladinim organizacijama
Rok provedbe: april 2009. godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta Federalnog ministarstva zdravstva i donatora
II.2.4.2. Program obuke zdravstvenih radnika
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo zdravstva u saradnji s kantonalnim ministarstvima u čijoj nadležnosti je zdravstvo, Zavodom za javno zdravstvo Federacije BiH i kantonalnim zavodima za javno zdravstvo i nevladinim organizacijama
Rok provedbe: decembar 2010. godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta kantona i donatora
II.2.5. Izraditi program treninga i edukacije zaposlenih u centrima za socijalni rad/službama u Federaciji BiH iz oblasti nasilja u porodici koji sadrži:
II.2.5.1. Program treninga trenera (TOT)
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u saradnji s kantonalnim ministarstvima u čijoj nadležnosti je socijalna politika i nevladinim organizacijama
Rok provedbe: april 2009. godine
II.2.5.2. Program obuke socijalnih radnika
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u saradnji s kantonalnim ministarstvima u čijoj nadležnosti je socijalna politika i nevladinim organizacijama
Rok provedbe: decembar 2010. godine
II.2.6. Izraditi program treninga i edukacije policijskih službenika u Federaciji BiH iz oblasti nasilja u porodici koji sadrži:
II.2.6.1. Program treninga trenera (TOT)
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova/Federalno ministarstvo unutarnjih poslova, Federalna uprava policije u saradnji s kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova i nevladinim organizacijama
Rok provedbe: april 2009. godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova/ Federalnog ministarstva unutarnjih poslova, Federalne uprave policije i donatora
II.2.6.2. Program obuke policijskih službenika
Nosioci aktivnosti:
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova/Federalno ministarstvo unutarnjih poslova, Federalna uprava policije u saradnji s kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova i nevladinim organizacijama
Rok provedbe: juni 2009. godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova/ Federalnog ministarstva unutarnjih poslova, Federalne uprave policije i donatora
II.2.7. Izraditi jedinstven program edukacije (zajedničko jezgro) sudija i tužilaca, nastavnog osoblja, zaposlenih u centrima za socijalni rad/službama, zdravstvenim institucijama, policijskim upravama i nevladinim organizacijama iz oblasti nasilja u porodici.
Nosioci aktivnosti:
Centar za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH,
Federalno ministarstvo zdravstva u saradnji s kantonalnim ministarstvima u čijoj nadležnosti je zdravstvo,
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH u saradnji sa kantonalnim zavodima za javno zdravstvo,
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u saradnji sa kantonalnim ministarstvima obrazovanja, nauke i sporta,
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u saradnji sa kantonalnim ministarstvima u čijoj nadležnosti je socijalna politika,
Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova/Federalno ministarstvo unutarnjih poslova,
Federalna uprava policije u saradnji s kantonalnim ministarstvima unutrašnjih poslova,
Nevladine organizacije
Gender Centar Federacije BiH
Rok provedbe: septembar 2010. godine
Izvori finansiranja: Sredstva iz budžeta nosioca aktivnosti i donatora
II.2.8. U program stručnog usavršavanja i obrazovanja državnih službenika koje provodi Agencija za državnu službu Federacije BiH, uvesti obuku o problemu nasilja u porodici onih državnih službenika koji u svom djelokrugu rada u oblasti pravosuđa, obrazovanja, zdravstva, sigurnosti i socijalne politike imaju i pitanje nasilja u porodici.
Nosioci aktivnosti:
Agencija za državnu službu Federacije BiH, Federalno ministarstvo pravde i Gender Centar Federacije BiH
Rok provedbe: mart 2009. godine
Osnovni indikatori provedbe za posebni cilj II.2:
Broj i kvalitet obuka za profesionalne kadrove u Federaciji BiH o problemu nasilja u porodici i potrebi zaštite žrtava nasilja u porodici sa pravnog, obrazovnog, zdravstvenog, psihološkog, socijalnog i ekonomskog aspekta
Broj stručnjaka, polaznika obuka i programa stručnog usavršavanja o problemu nasilja u porodici i potrebi zaštite žrtava u Federaciji BiH
II.3. Uspostavljena efikasna mreža stručnih servisa u obrazovnim institucijama za zaštitu djece od nasilja prouzrokovanog stanjem u porodici
II.3.1. Izraditi Protokol o formiranju stručnih servisa za prevenciju, prepoznavanje i suzbijanje nasilja u svim odgojno-obrazovnim institucijama, kao i postupak u slučaju nasilja u porodici koji će sadržavati zakonom prihvaćenu definiciju nasilja, obaveze državnih nadležnih tijela i drugih učesnika koji učestvuju u njegovom sprečavanju, otkrivanju i suzbijanju, te oblike, način i sadržaj suradnje.