PRESUDA
Sud Bosne i Hercegovine, u vijeću za upravne sporove sastavljenom od sudija Jasminke Oručević-Čohadžić, kao predsjednika vijeća, Davora Žilića i Branimira Orašanina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivke Kafedžić, u upravnom sporu tužitelja Buha Tatjane i Trifka iz Banja Luke, zastupanih po punomoćniku Siniši Mariću, advokatu iz Banja Luke, ul. Vladike Paltona br. 1, protiv Odluke broj VSTV-08-0113-26012007 od 26. januara 2007. godine, tuženog Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine, u upravnoj stvari slobodnog pristupa informacijama, na nejavnoj sjednici održanoj 17. kolovoza 2009. godine, donio je slijedeću
PRESUDU
Tužba se odbija.
ObrazloŽenje
Odlukom tuženog Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu VSTV BiH), broj i datum naveden u uvodu, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv odgovora na zahtjev za pristup informacijama donesenog od strane direktora Sekretarijata tuženog broj VSTV-10-1415-2111206 od 21.11.2006.godine, kojim je tužiteljima odbijen zahtjev za pristup informacijama u vezi aplikacije Dakić Rajka na mjesto zamjenika Okružnog javnog tužitelja Banja Luka, kao i dostave kopije konkursa i odluke tuženog o njegovom imenovanju.
Protiv ove odluke tužitelji su blagovremeno podnijeli tužbu za pokretanje upavnog spora, kojom predlažu da se tužba uvaži, poništi odluka VSTV BiH od 26.01.2007. godine i preinači prvostepena odluka tako da se usvoji zahtjev tužitelja za pristup traženim informacijama. Tužitelji traže i naknadu troškova postupka.
U tužbi detaljno navode iz kojih razloga smatraju da je pobijana odluka nepravilna i nezakonita. Smatraju da se osporena odluka temelji na nepravilnoj primjeni zakona BiH, zato što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i iz razloga što u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke nije postupljeno po pravilima postupka. Tužitelji povredu materijalnih propisa vide u tome što je tuženi svoju odluku zasnovao na odredbama člana 11. stav 3. Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 28/00) i člana 16. Poslovnika tuženog, pri tome zanemarujući odredbu člana 9. citiranog zakona kojim je propisano da će se zahtijevane informacije objaviti bez obzira na utvrđene izuzetke ako je to opravdano javnim interesom. Povredu pravila postupka tužitelji vide u činjenici da je tuženi svoju odluku zasnovao i na odredbama Poslovnika, koji je propis nižeg ranga od zakona, pa se tim odredbama ne mogu derogirati odredbe zakona. Tuženi organ nije uopće ispitao opravdanost zahtjeva tužitelja sa aspekta javnog interesa, pri tome ukazujući na inters javnost da na mjesta nosilaca pravosudnih funkcija budu izabrane osobe visokih profesionalnih i moralnih kvaliteta. Tužitelji su u sporu sa Rajkom Dukićem, pa u sudskom postupku koji je u toku imaju interes da sudu prezentiraju i ove dokaze kako bi dokazali u parničnom postupku da je Dokić Rajko postupao nesavjesno i nemoralno, a što kao zamjenik okružnog javnog tužitelja nikako ne bi smio činiti.
U odgovoru na tužbu tuženi organ je predložio da se tužba odbije.
Sud je ispitao pravilnost i zakonitost osporenog rješenja u granicama odredbe člana 35. Zakona o upravnim sporovima BiH ("Službeni glasnik BiH", br. 19/02 i 88/07), pa je odlučio kao u dispozitivu presude iz sljedećih razloga:
Osporenom odlukom konačno je odbijen zahtjev tužitelja za pristup informacijama donesenog od strane prvostepenog organa-direktora Sekretarijata tuženog broj VSTV-10-1415-2111206 od 21.11.2006. godine, kojim je tužiteljima odbijen zahtjev za pristup informacijama u vezi aplikacije Dakić Rajka na mjesto zamjenika okružnog javnog tužitelja Banja Luka. Prema razlozima pobijanog akta, tuženi organ je odlučio da žalba tužitelja nije osnovana iz razloga što je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog akta utvrđeno da je prvostepeni organ pravilno odlučio kada je odbio zahtjev tužitelja za pristup informacijama, jer se tražene informacije smatraju ličnim informacijama u smislu čl. 11. stav 3. Zakona o slobodnom pristupu informacijama u BiH, te da je i u skladu sa odrebama čl. 16. Poslovnika VSTV BiH propisano da informacije pod kontrolom Vijeća su dostupni javnosti osim spisa, dosijea, sadržaja razgovora sa kandidatima i diskusije o imenovanju. Isto tako, tuženi je utvrdio da su tražene informacije zatražene u svrhu korištenja kao dokazno sredstvo u parničnom postupku, kojeg je pokrenuo Dukić Rajko protiv tužitelja u postupku raspravljanja o zakonitosti i pravilnosti ugovora o otkupu stana kojeg su zaključili Vlada Republike Srpske i tužitelji. Kako je pravo na pravni lijek i mogućnost pokretanja sudskih postupaka u cilju ostvarivanja i zaštite zagrantovano svakom građaninu, bez obzira na funkciju koju obnaša, ovakvo ponašanje se ne može tretirati nesavjesnim i nemoralnim. Stoga ne postoji, niti je utvrđen javni interes da se tražene informacije objave, pa je stoga žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.
Iz navoda tužbe i zahtjeva za pristup informacijama proizlazi da tužitelji zahtijevaju da im se dostave informacije koje su vezane za aplikaciju Dokić Rajka za mjesto zamjenika Okružnog javnog tužitelja Banja Luka, tekst oglasa i Odluka o imenovanju. Sve ovo, prema navodima tužitelja potrebno je u svrhu vođenja sudskog postupka pred Osnovnim sudom u Banja Luci koji se vodi po tužbi Dokić Rajka protiv tuženih i ODP "Zavod za izgradnju grada" p.o. Banja Luka radi utvrđenja ništavosti zaključenog ugovora o otkupu stana zaključenog između Vlade Republike Srpske i tužitelja dana 01.04.2003. godine.
Zakon o slobodnom pristupu informacijama u BiH ima za cilj da informacije pod kontrolom javnog tijela i koje predstavljaju javno dobro od vrijednosti i da javni pristup ovim informacijama promovira veću otvorenost i odgovornost tih javnih tijela (čl. 1. tačka 1. citiranog zakona). Svaka osoba ima pravo pristupa ovim informacijama u najvećoj mogućoj mjeri, u skladu s javnim interesom, a javna tijela imaju odgovarajuću obavezu objavljivanja informacija, (tačka 2. istog članka). U smislu citiranog zakona, definiranje pojam "lična informacija" tako da je to svaka informacija koja se odnosi na fizičku osobu koja se može izravno ili posredno identificirati činjenicama kao što su, ali nije ograničeno, na identifikacijski broj ili fizički, mentalni, ekonomski, etnički, vjerski, kulturni ili socijalni identitet te osobe. (čl. 3. stav 4. citiranog zakona). Pravilnim tumačenjem navednih odrebi Zakona o slobodnom pristupu informacijama u BiH, sud zaključuje da je pravo svake osobe da zahtijeva pristup informacijama koje imaju javna tijela kada to nije u suprotnosti sa javnim interesom. Nadalje, sadržaj zahtjeva tužitelja za pristupom informacijama odnosi se upravo na osobne informacije o licu Dokić Rajku. Navedenim zakonom u odredbama člana 4. do 11. (Odjeljak II-Pristup informacijama) utvrđeni su izuzeci tako da se na osnovu ispitivanja svakog pojedinog slučaja, izuzetak od objavljivanja informacije utvrđuje samo ako nadležni javni organ utvrdi izuzetak u smislu čl. 6. 7. ili 8. za cijelu informaciju ili dio informacije. U članu 8. citiranog zakona utvrđen je izuzetak kod zaštite privatnosti tako što će javno tijelo utvrditi da tražena informacija uključuje osobne interese koji se odnose na privatnost treće osobe. U konkretnom slučaju, pravilno je tuženi utvrdio da se tražena informacija može smatrati ličnom informacijom, jer sadržaj traženih informacija upućuje na zaključak da se informacije odnose na činjenice koje mogu jasno identificirati fizičku osobu za koju su zatražene ove informacije. Da bi lična informacija mogla biti dostupna zahtjev mora ispunjavati predviđene uvjete iz člana 11. stav 3. ovog zakona. Odnosno zahtjev za pristup informaciji koja se smatra ličnom informacijom, osim ispunjavanja formalnih uvijeta iz čl. 11. stav 2. treba biti sačinjen od strane fizičke osobe na koju se isti odnosi ili od strane zakonskog zastupnika podnosioca zahtjeva ili od osobe koju je podnosilac zahtjeva ovlastio u pismenoj formi. Dakle, kada su u pitanju lične informacije samo lice na koje se te informacije odnose ili od njega ovlašteno lice imaju legitimaciju za podnošenje zahtjeva za pristup tim informacijama. Tačno je da je u čl. 9. stav 1. ovog zakona propisano da će nadležno javno tijelo objaviti traženu informaciju, bez obzira na utvrđene izuzetke (pa tako i kada je u pitanju lična informacija) ako je to opravdano javnim interesom i uzet će u obzir svaku korist i svaku štetu koje mogu proisteći iz toga. U donošenju odluke da li je objavljivanje informacije opravdano javnim interesom, nadležno javno tijelo će razmotriti okolnosti kao što su, ali nisu ograničeni na, svako nepoštivanje zakonske obaveze, postojanje bilo kakvog prijestupa, sudske greške, zloupotrebe vlasti ili nemar u vršenju službene dužnosti, neovlašteno korištenje javnih fondova ili opasnost po zdravlje ili sigurnost pojedinca, javnosti ili okoline. Tuženi organ je razmatrajući žalbu tužitelja u svom internom memorandumu sačinjenom dana 12.01.2007. godine utvrdio da je nesporna činjenica da je Dukić Rajko dobrovoljno napustio predmetni stan i tako postupio u skladu sa rješenjem nadležnog ministarstva, te da okolnosti slučaja ne ukazuju na postojanje javnog interesa koji bi opravdao objavljivanje zahtijevanih informacija.
Pravilno je odlučio tuženi kada je odbio žalbu tužitelja za pristupom traženim informacijama. Ovo iz razloga što su tražene informacije lične informacije i što nema opravdanog javnog interesa za objavljivanjem istih. Tužitelji zapravo zahtijevaju da im se dostave informacije za koje pogrešno smatraju da mogu biti dokazno sredstvo u sudskom postupku kojeg vode pred Osnovnim sudom u Banja Luci po tužbi tužitelja Dokić Rajka. Predmet ovog sudskog postupka je utvrđenje zakonitosti sklopljenog ugovora o otkupu stana zaključenog između Vlade R. Srpske i tužitelja. Sud primjećuje da na pravilnost i zakonitost sudske odluke u ovom parničnom postupku ni na koji način ne mogu uticati tražene informacije, jer su one pravno potpuno irelevantne za donošenje sudske odluke. Nadalje, dio traženih informacija je već javno dostupan. Notorno je da se oglas za imenovanje nosioca pravosudnih funkcija javno objavljuje u "Službenom glasniku BiH", na web stranici tuženog i putem dnevne štampe, dok je Odluka o imenovanju javno dostupna putem "Službenog glasnika BiH" i web stranice tuženog.
Prigovor tužbe da je postupanje Dokić Rajka neetičko i neprofesionalno ne može biti predmet raspravljanja u ovom upravnom sporu, dok ostali prigovori tužbe nisu od značaja za drugačije rješavanje ovog upravnog spora.
Iz svega izloženog ovaj sud je našao da se osporena odluka temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni zakona, te da u postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke nije bilo povrede postupka, zbog čega tužba tužitelja nije osnovana, pa je u smislu odredbe člana 37. stav 2. Zakona o upravnim sporovima BiH odlučeno kao u dispozitivu presude.
Broj U-350/07
17. augusta 2009. godine
Sarajevo
Predsjednica Vijeća
Sudija
Jasminka Oručević Čohadžić, s. r.