USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 30. maja 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 775/08, rješavajući apelaciju Saliha i Muamera Alijagića i apelaciju Republike Srpske- Ministarstva trgovine i snabdijevanja i Općine Trebinje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2, člana 61. st. 1. i 2, člana 64. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
David Feldman, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Saliha i Muamera Alijagića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku, kao i na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000430 od 31. januara 2008. godine, Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-430/04 od 15. marta 2005. godine i Presuda Okružnog suda u Trebinju broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine.
Ostavlja se na snazi Presuda Okružnog suda u Trebinju broj Gž-577/03 od 24. septembra 2004. godine u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi materijalne štete za oduzeti repromaterijal.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Trebinju broj Gž-577/03 od 24. septembra 2004. godine u dijelu odluke o kamatama i naknadi za oduzete mašine i u tom dijelu vraća na ponovni postupak.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Trebinju, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Trebinju da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha i Muamera Alijagića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 250 od 5. decembra 2008. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva trgovine i snabdijevanja Republike Srpske i Općine Trebinje podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000 430 od 31. januara 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Salih i Muamer Alijagić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Vujadin Ivanović, advokat iz Beograda, podnijeli su 10. marta 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000430 od 31. januara 2008. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 26. marta, 2. juna, 7. jula, 10. jula i 23. septembra 2008. godine, 29. januara i 2. i 24. februara 2009. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Republici Srpskoj i Općini Trebinje da preduzimaju mjere represije prema prvoapelantu Salihu Alijagiću zbog radnji u postupku radi ostvarivanja naknade za oduzetu imovinu, sve do okončanja postupka koji se povodom apelacije vodi pred Ustavnim sudom. Predmetna apelacija je evidentirana pod brojem AP 775/08.
- 2.U dopuni apelacije od 24. februara 2009. godine apelanti su naveli da osporavaju i Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 250 od 5. decembra 2008. godine.
- 3.Ministarstvo trgovine i snabdijevanja Republike Srpske i Općina Trebinje (u daljnjem tekstu: drugoapelanti-tuženi) podnijeli su 15. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000430 od 31. januara 2008. godine. Apelacija drugoapelanata je evidentirana pod brojem AP 1186/08. Drugoapelanti-tuženi su na traženje Ustavnog suda 9. septembra 2008. godine dopunili apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 4.Apelanti su Ustavnom sudu podnijeli zahtjev za izuzimanje sudije Krstana Simića iz odlučivanja o predmetnoj apelaciji, navodeći kao razloge da se "u predmetnom postupku pojavio kao opunomoćenik jednog od tuženih i da se kao narodni poslanik založio za usvajanje Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine kojim se nastojalo onemogućiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja apelanata". Apelanti su naveli da bi učestvovanje sudije Krstana Simića u rješavanju predmetne apelacije predstavljalo "ogrešenje o princip nezavisnosti i nepristrasnosti postupanja".
- 5.Ustavni sud je, nakon razmatranja zahtjeva apelanata i zahtjeva sudije Krstana Simića za njegovo izuzimanje datog u odgovoru na zahtjev apelanata, u skladu sa članom 93. stav 3. Pravila Ustavnog suda, donio odluku da se sudija Krstan Simić izuzme iz rada i odlučivanja u ovom predmetu.
- 6.S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti kojim se osporava ista presuda Vrhovnog suda, te imajući u vidu da se predmetne apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 775/08 i AP 1186/08 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 775/08.
- 7.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), kao i od drugoapelanata-tuženih, koje zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, te DP "Metalac" iz Trebinja (u daljnjem tekstu: trećetuženi) zatraženo je 19. marta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 8.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. marta 2008. godine, Pravobranilaštvo Republike Srpske 9. aprila 2008. godine, a Okružni sud i trećetuženi nisu dostavili odgovore na apelaciju. Okružni sud je 9. oktobra 2008. godine dostavio spis predmeta broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine, kao i odluke koje su prethodile donošenju ove odluke.
- 9.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Vrhovnog suda i Pravobranilaštva Republike Srpske su dostavljeni apelantima 24. septembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 10.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
a) Postupak u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu štete u vezi sa oduzetim repromaterijalom
- 11.Apelanti su bili vlasnici samostalne zanatske bravarsko-limarske radnje u naselju Bihovi (Petrovo) u Trebinju. Zbog ratnih djelovanja, oni su 1993. godine morali da napuste Trebinje. Općina Trebinje je Rješenjem broj 09-012-46-3/93 od 19. maja 1993. godine imenovala Komisiju za izuzimanje alata, opreme i repromaterijala iz zanatsko-bravarske radnje apelanata (u daljnjem tekstu: Komisija) čiji je zadatak bio da popiše svu imovinu apelanata u radnji, imovinu izuzme i preda DP "Metalac" iz Trebinja. Zbog nemogućnosti da se povrati izuzeta imovina (naturalna restitucija), apelanti su tužbom podnesenom 9. septembra 1999. godine pokrenuli parnični postupak radi naknade materijalne štete za oduzete mašine, alat, opremu i repromaterijal, poluproizvode i gotove proizvode (u daljnjem tekstu: oduzeta imovina). Apelanti su zahtijevali da im se naknadi šteta tako što će im se isplatiti vrijednost stvari koje su sadržane u zapisnicima koje je sačinila Komisija.
- 12.Djelomičnom presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-246/99 od 13. oktobra 2000. godine drugoapelanti-tuženi i trećetuženi su obavezani da solidarno plate apelantima na ime naknade materijalne štete za oduzeti repromaterijal iznos od 7.148.544,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. jula 1993. godine pa do isplate, te da im nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 27.907,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 13.Rješenjem Okružnog suda broj Gž-269/00 od 22. decembra 2000. godine Presuda Osnovnog suda broj P-246/99 od 13. oktobra 2000. godine je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ovim rješenjem je naloženo prvostepenom sudu da otkloni nedostatke na koje je ukazano u žalbama tuženih, te da se izvedu dokazi o okolnostima stvarne visine materijalne štete pričinjene apelantima u pogledu repromaterijala vještačenjem istog ili drugog vještaka finansijske struke.
- 14.Djelomičnom presudom Osnovnog suda broj P-32/01 od 1. augusta 2001. godine tuženi su obavezani da solidarno plate apelantima na ime naknade materijalne štete za oduzetu imovinu iznos od 5.626.506,92 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. jula 1993. godine pa sve do isplate, te da im naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 32.807,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 15.Rješenjem Okružnog suda broj Gž-424/2001 od 29. decembra 2001. godine, donesenim povodom žalbi parničnih stranaka-apelanata i tuženih, njihove žalbe su uvažene, navedena djelimična presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Rješenjem je naloženo prvostepenom sudu da otkloni žalbene prigovore koji se odnose na pitanja aktivne legitimacije prvotužioca Saliha Alijagića, zatim, pitanje zastarijevanja potraživanja, te određivanja vještaka finansijske i mašinske struke koji treba, na osnovu zapisnika Komisije broj 1- 44, da utvrde količinu i vrstu preuzetog repromaterijala i da, na osnovu toga, odrede njegovu vrijednost prema maloprodajnim cijenama u vrijeme donošenja presude. Prvostepenom sudu je, također, naloženo da ponovo sasluša predsjednika Komisije R. V. kao svjedoka, te da, prema potrebi, i drugim dokaznim sredstvima utvrdi sporne činjenice.
- 16.Dalje, djelomičnom Presudom Osnovnog suda broj P-78/02 od 11. oktobra 2002. godine tuženi su obavezani da solidarno isplate apelantima iznos od 6.195,648,57 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. jula 1993. godine pa do isplate, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.
- 17.Rješenjem Okružnog suda broj Gž-433/02 od 29. maja 2003. godine uvažene su žalbe drugoapelanata-tuženih tako da je djelomična Presuda ovog suda broj P-78/02 od 11. oktobra 2002. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Okružni sud je utvrdio da je osnovan prigovor drugoapelanata-tuženih da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što se, prije svega, odnosi na vrstu i količinu elektroda iz zapisnika broj 9 od 2. juna 1993. godine i broj 39 od 21. juna 1993. godine, pa da te činjenice, a naročito količinu i vrstu elektroda, treba ponovno utvrditi u ponovnom postupku.
- 18.U ponovljenom postupku Presudom Osnovnog suda broj P-176/03 od 17. oktobra 2003. godine tuženi su obavezani da apelantima solidarno nadoknade štetu za oduzetu imovinu. Ukupna materijalna šteta, na čiju isplatu su tuženi obavezani ovom presudom, taksativno je navedena u izreci Presude broj P-176/03 od 17. oktobra 2003. godine i iznosi 6.033.985,07 KM. Osim glavnog duga, apelantima je dosuđena i isplata zakonske zatezne kamate počevši od 27. jula 1993. godine do isplate, uz obavezu plaćanja novčanog iznosa od 49.000,00 KM na ime naknade troškova parničnog postupka.
- 19.Ovu presudu Osnovni sud je donio nakon ponovnog utvrđivanja spornih činjenica i provođenja dokaza, koji su obuhvatili uvid u pismenu dokumentaciju ovog predmeta, saslušanje svjedoka, pregled zapisnika Komisije za izuzimanje imovine apelanata, uvid u razne dokumente dobijene od državnih organa, a posebno vještačenja ovlaštenih vještaka. Zbog nedostatka odgovarajućih dokaza, kao što su originalni zapisnici o izuzimanju imovine, Sud je koristio fotokopije isprava koje sadrže relevantne podatke za utvrđivanje visine štete, pri čemu je pojasnio da je predsjednik Komisije R.V. izričito naveo da se upisana količina od 4.000 kg, prema zapisniku broj 9 od 2. juna 1993. godine, odnosi isključivo na elektrode. Tako, na osnovu iskaza svjedoka M. V. i S. B., hemijske analize izvršene u laboratoriji Željezare Nikšić, te vještačenja vještaka, prof. dr. B.N. i prof. dr. R. R. sud je utvrdio da su apelantima oduzete srebrene elektrode i, u skladu sa tim, odlučeno o visini naknade štete. Osnovni sud je zaključio da je imovina apelanata oduzeta na protivpravan način, čime su se stekli pravni uvjeti da se apelantima nadoknadi materijalna šteta izražena u novcu s obzirom na to da je nemoguće vratiti imovinu u naturalnom obliku. Svoju odluku sud je zasnovao posebno na zapisnicima Komisije za popis, smatrajući da su oni vjerodostojni i da mogu poslužiti kao osnova za utvrđivanje štete na ime oduzete imovine. Također, Osnovni sud je visinu naknade štete odredio prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a prema odredbi člana 189. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Konačno, Osnovni sud je ocijenio da se ukazane nejasnoće i nepotpunosti, te protivrječnosti nalaza i mišljenja vještaka, u skladu sa datim primjedbama drugoapelanata-tuženih u ranijim parničnim postupcima, mogu otkloniti ponovnim saslušanjem stranaka i svjedoka, kao i dopunom vještačenja, u smislu člana 261. stav 2. Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPP).
- 20.Presudom Okružnog suda broj Gž-577/03 od 24. septembra 2004. godine, donesenom nakon održane rasprave u smislu čl. 217. do 220. ZPP, žalbe drugoapelanata-tuženih su odbijene i prvostepena presuda potvrđena u odnosu na dosuđujući dio naknade materijalne štete u iznosu od 6.033.987,07 KM; Žalbe su djelimično uvažene u odnosu na odluku o kamati, te je u tom dijelu prvostepena presuda preinačena tako što su tuženi obavezani da solidarno plate zakonsku zateznu kamatu na ovaj iznos od 1. januara 1999. godine do isplate; dalje, sva tri tužena su obavezana da solidarno isplate apelantima i naknadu materijalne štete za mašine i opremu u iznosu od 2.245.980,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 1999. godine do isplate, te da im naknade parnične troškove od 68.027,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Sud je naveo da su tuženi izjavili žalbu zbog svih žalbenih razloga, da su istakli da nalaz vještaka ima ozbiljnih nedostataka, da prvostepeni sud nije ocijenio primjedbe na nalaz vještaka iz podneska koji je sud primio na ročištu 17. jula 2003. godine, da je sud u raspravljanje trebalo da uključi i dio tužbenog zahtjeva o kojem se nije odlučivalo, te da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je apelantima dosudio kamatu od 27. marta 1993. godine, budući da bi apelantima primjenom odredaba člana 189. stav 2. ZOO kamata pripadala od dana donošenja prvostepene presude.
- 21.Sud je prvenstveno ocijenio da su osnovani žalbeni navodi da se radi o jednom, a ne dva tužbena zahtjeva (član 83. stav 2), te je odlučio da raspravlja i o drugom dijelu zahtjeva, pa je odredio vještačenje u pogledu vrijednosti mašina i opreme i nakon toga, 12. augusta 2004. godine, održao raspravu. Sud je naveo da su sve sporne činjenice navedene u žalbi, kao i prigovori iz podneska od 14. jula 2003. godine upućeni vještacima otklonjeni tako da drugoapelanati-tuženi nisu imali primjedaba ni prigovora na dopunjeno usmeno mišljenje vještaka, osim primjedaba na visinu carinske stope na srebrene elektrode i ukupnu količinu elektroda. Sud je, dalje, pojasnio da drugoapelanti nisu konkretizirali u čemu se sastoje te primjedbe. Nakon što su se vještaci usmeno očitovali na primjedbe o visini carinske stope, sud je zaključio da su primjedbe drugoapelanata u tom dijelu neosnovane. Dalje, sud je ocijenio neosnovanim materijalnopravne prigovore o aktivnoj legitimaciji i zastarijevanju potraživanja, prihvatajući u tom dijelu u cijelosti razloge prvostepenog suda, kao i u dijelu primjedaba da su vještaci u cijenu repromaterijala uključili i porez na promet, budući da apelanti kao fizička lica, prema odredbama važećih propisa, mogu kupiti samo robu po maloprodajnim cijenama.
- 22.Sud je prihvatio razloge prvostepenog suda da pravni osnov tužbenog zahtjeva nije sporan, te da postoji solidarna odgovornost tuženih da apelantima naknade štetu za stvari koje su im oduzete 1993. godine. Dalje je naveo da takvo ponašanje drugoapelanata-tuženih predstavlja povredu prava na mirno uživanje imovine, jer je apelantima na način koji nije imao uporišta u pozitivnom zakonodavstvu oduzeta imovina (oko 1.000 tona materijala), te da su, u smislu čl. 154, 155, 185, 187. i 190. ZOO, odgovorni za štetu. Odlučujući o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na naknadu za oduzete mašine i opremu, sud je naveo da je veći dio opreme otuđen u SCG, a da se jedan dio mašina nalazi kod trećetuženog, te da, zbog proteka vremena i nepravilnog uskladištenja, više nema upotrebnu vrijednost i da, stoga, nije moguća naturalna restitucija zbog čega je apelantima dosudio naknadu prema nalazu sudskih vještaka. Sud je, konačno, naveo da su nedostaci u vezi sa činjeničnim stanjem utvrđeni u prvostepenoj presudi otklonjeni pred drugostepenim sudom, da je "pravilno utvrđeno činjenično stanje i iz domena vrste, količine i utvrđenih cijena za stvari koje su predmet parnice, tako nije bilo potrebe ni da se primjenjuju odredbe člana 127. ZPP". Naime, tim članom je propisano da, ukoliko se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete na novčani iznos ili na zamjenjive stvari, ali se tačna visina iznosa, odnosno količina stvari ne može utvrditi, ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama, sud će o ovom odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Sud nije prihvatio prigovore drugoapelanata-tuženih da se vještačenje obavi u nekoj od stručnih ustanova, koji taj zahtjev nisu konkretizirali ni obrazložili, zaključivši da bi to vodilo odugovlačenju postupka, budući da postupak traje više od pet godina, da su provedena četiri vještačenja različitih vještaka, da su svi vještaci otklonili nedoumice o vrsti, količini i vrijednosti stvari, te da se njihovi nalazi umnogome ne razlikuju.
- 23.Okružni sud je, međutim, zaključio da su žalbe drugoapelanata-tuženih osnovane u dijelu odluke o kamatama na dosuđeni iznos glavnice. Sud je zaključio da se radi o naknadi "nenovčane materijalne štete iz člana 189. stav 1. ZOO, a u vezi sa članom 185. stav 4. istog zakona", te je naveo da se, u smislu člana 189. ZOO, visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja. Zbog tog razloga, Sud je ocijenio kao napravilan zaključak prvostepenog suda da, prema odredbi člana 186. ZOO, apelantima pripadaju kamate od dana nastanka štete (27. jula 1993. godine), jer bi se na taj način apelantima dosudila, osim obične štete, i izmakla korist, a što apelanti nisu tražili. Na taj bi se način, prema shvatanju Okružnog suda, naknada višestruko valorizirala i putem cijene oštećene stvari i putem kamate, "jer kamata ima svojstvo akcesornog potraživanja i samo je svojevrsna naknada zbog netrošenja novca ( član 277. ZOO)". Konačno, sud je zaključio da odredbu člana 186. ZOO ne treba tumačiti u doslovnom, već u širem smislu, te da se za prvoapelante - tužioce nastanak štete dogodio 1999. godine, jer su tog datuma, prema zaključku suda, saznali za štetu. Pošto su, zbog ratnih djelovanja, bili spriječeni da dođu u posjed svoje imovine, te da ostvaruju zaradu, sud je odlučio da apelantima na dosuđeni iznos glavnice pripadaju kamate od 1. januara 1999. godine.
- 24.Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-430/04 od 15. marta 2005. godine revizije tužilaca, drugoapelanata-tuženih su uvažene, drugostepena Presuda Okružnog suda broj Gž-577/03 od 24. septembra 2004. godine, kao i odluka o parničnim troškovima u odnosu na ove tužene su ukinute i odlučeno �� da se predmet u tom dijelu vrati drugostepenom Okružnom sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud je ocijenio da, s obzirom na to da oduzete stvari više nije bilo moguće vratiti, vrijednost stvari treba utvrditi prema vrijednosti stvari u vrijeme donošenja prvostepene presude, a ne prema vrijednosti stvari u vrijeme nastanka štetnog događaja. Oduzeta imovina, smatra Vrhovni sud, nije napuštena imovina, niti je nastupilo zastarijevanje potraživanja. Dalje je navedeno da je Okružni sud proveo prvostepeni postupak u vezi sa naknadom štete za mašine i opremu, te na taj način onemogućio drugoapelante-tužene da izjave žalbu u tom dijelu, već su navedenu odluku mogli pobijati samo revizijom. Sud je naveo da drugostepeni sud nije ocijenio žalbene navode u vezi sa nedostatkom nalaza sudskih vještaka, a bez toga se, prema ocjeni Vrhovnog suda, nije moglo potpuno utvrditi činjenično stanje, čime je počinjena povreda čl. 209. i 203. stav 1. u vezi sa članom 231. ZPPRS, te sud zaključuje da se "iz do sada izvedenih dokaza ne može pouzdano izvesti zaključak da su se u poslovnim prostorijama tužilaca nalazile srebrene elektrode, pošto u zapisnicima od broja 1 do broja 44 nije konstatiran njihov kvalitet". Stoga je rješenjem Vrhovnog suda naloženo da se detaljno sasluša drugotužilac Muamer Alijagić u vezi sa okolnostima kada su, kako i pod kojim uvjetima nabavljene elektrode s obzirom na njihovu visokoprocijenjenu vrijednost, te je naloženo da se od preduzeća "Obod" iz Cetinja pribavi ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Konačno, navedeno je da se nakon toga sudski vještaci treba da izjasne kako na navedene okolnosti, tako i na primjedbe drugoapelanata-tuženih "vezane za repromaterijal i opremu, a zatim da se izjasne o bližim tehničkim karakteristikama mašina i alata za koje se traži naknada štete". Sud je istakao da je uvažio reviziju, te u odnosu na ove tužene (dakle, ne i u odnosu na trećetuženog, koji nije izjavio reviziju) presudu ukinuo i primjenom člana 249. stav 1. ZPP predmet vratio na ponovno suđenje Okružnom sudu.
- 25.Presudom Okružnog suda broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine, koja je donesena u ponovnom postupku, djelimično su uvažene žalbe drugoapelanata-tuženih i Presuda Osnovnog suda broj P-176/03 od 17. oktobra 2003. godine preinačena tako što su drugoapelanti-tuženi obavezani da apelantima solidarno isplate na ime naknade materijalne štete iznos od 1.281.223,35 KM za oduzetu imovinu iz poslovnih prostorija tužilaca-apelanata, prema stavkama bliže navedenim na stranama 1. do 19. pismenog primjerka presude. Drugoapelanti-tuženi su obavezani da plate i zakonsku zateznu kamatu počevši od 22. augusta 2005. godine, kao dana procjene, pa do isplate u roku od 30 dana. Preostali dio tužbenog zahtjeva apelanata-tužilaca za naknadu materijalne štete preko dosuđenog iznosa, te zahtjev za dosuđenje zakonske zatezne kamate počevši od 27. jula 1993. godine pa do isplate su odbijeni. Drugoapelanti-tuženi su obavezani da solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 49.670,00 KM u roku od 30 dana.
- 26.U obrazloženju ove presude sud je prvenstveno istakao da je, prema uputama Vrhovnog suda datim u Rješenju broj Rev-430/04 od 15. marta 2005. godine, održao raspravu u skladu sa odredbama ZPP (čl. 217-220), te da je donio odluku na osnovu rezultata raspravljanja. Dalje je navedeno da su neosnovani žalbeni prigovori u vezi sa aktivnom legitimacijom apelanata-tužilaca i zastarijevanjem potraživanja. S obzirom na to da je među strankama nesporno da je Ratno predsjedništvo iz radnje apelanata izuzelo mašine, alat, opremu i repromaterijal, o čemu je Komisija sačinila zapisnike, te da je veći dio tih stvari prodat u Saveznu Republiku Jugoslaviju, Okružni sud je konstatirao da je zaključak prvostepenog suda o solidarnoj odgovornosti tuženih za štetu pravilan. Sud je, dalje, ocijenio da su neosnovani žalbeni navodi drugoapelanata-tuženih da je žalbeni sud trebalo da odlučuje i o dijelu tužbenog zahtjeva o kojem nije raspravljao prvostepeni sud (mašine, alati i oprema). Dalje, sud je, navodeći da postupa prema uputama iz rješenja revizionog suda, zaključio da se radi o složenijem vještačenju, te je, pozivajući se na odredbu člana 149. stav 4. ZPP i navodeći da je članom 45. Zakona o vještacima Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 16/05) propisano da poslove vještačenja vrše vještaci sa cijele teritorije BiH, a samo izuzetno i iz drugih država, odredio vještačenje u Institutu za strojarstvo Sveučilišta u Mostaru (u daljnjem tekstu: Institut). Sud je pojasnio da je vještak na ročištu naveo da su svi zapisnici o oduzimanju jasni osim zapisnika broj 9 i 39, te je navedeno da je vještak dao više varijanti o vrijednosti elektroda iz spornih zapisnika, ali da je jedino sud, a ne vještak, ovlašten da utvrdi da li je neka činjenica dokazana. Dalje je navedeno da iz revizionog rješenja proizlazi da je Vrhovni sud "pitanje visine naknade materijalne štete koja se zahtjevom traži u ovom sporu prihvatio kao primjenu materijalnog prava", te da proizlazi da je sud smatrao da za pravilnu primjenu materijalnog prava treba utvrditi sporne činjenice izvođenjem novih dokaza (na prijedlog stranaka, a ne po službenoj dužnosti), "pa i bez obzira što ti novi dokazi nisu predloženi u žalbi". Nakon ocjene dokaza provedenih pred tim sudom (novog vještačenja, saslušanja apelanta Muamera Alijagića i svjedoka R.A., direktora "Oboda" a.d. Cetinje, izvršenog uvida u potvrde tog preduzeća i rješenje Općine Trebinje, te u izvještaj o otpremi repromaterijala preduzeća "Gorštak" Podgorica), Okružni sud je zaključio da apelanti nisu dokazali tvrdnje da su elektrode iz zapisnika broj 9 i 39 bile srebrene, a što su bili dužni dokazati prema članu 123. ZPP. Stoga je Okružni sud, pozivajući se i na rješenje Vrhovnog suda, zaključio da prvostepeni sud iz provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da se radi o srebrenim elektrodama, te je na taj način povrijedio odredbu člana 8. ZPP zbog čega je prvostepena presuda preinačena u pogledu iznosa štete koja je dosuđena apelantima, a preostali dio tužbenog zahtjeva (4.752.762,16 KM) za repromaterijal je odbijen. Dalje, Okružni sud je prvostepenu presudu preinačio i u odluci o kamati, nalazeći da apelantima pripada kamata od 22. augusta 2005. godine kao dana procjene koju je izvršio Institut. Sud je, pozivajući se na odredbu člana 189. stav 2. i člana 394. ZOO, pojasnio da se apelantima ne može dosuditi kamata od dana nastanka štete, jer bi se na taj način naknada dvostruko valorizirala i putem cijene oduzetih stvari i putem kamate.
b) Postupak u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu štete za izuzetu opremu i mašine
- 27.Apelanti su po nalogu suda 23. maja 2005. godine uredili tužbu u pogledu zahtjeva za naknadu štete za mašine i opremu, specificirajući oduzeta sredstva rada i navodeći novčane iznose pojedinačno za svaku oduzetu mašinu ili opremu. Nakon toga, Okružni sud je donio Rješenje broj Gž-156/05 od 2. februara 2006. godine kojim je odbio prijedlog apelanata da se dopuni Presuda Okružnog suda broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine. Okružni sud je utvrdio da zahtjev apelanata-tužilaca iz uređene tužbe nema zakonskog uporišta, koja je dostavljena Okružnom sudu nakon donošenja revizijske odluke da o tome odluči kao drugostepeni sud u žalbenom postupku. Sud je utvrdio da su pitanje naknade štete za mašine i opremu apelanti postavili u žalbenom postupku tako da tužbenim zahtjevom traže naknadu štete za mašine i opremu pred drugostepenim sudom o kojem nikad nije ni odlučivao prvostepeni sud, jer precizirani tužbeni zahtjev nikad nije ni podnesen prvostepenom sudu. Okružni sud je zaključio da se pred sud drugog stepena može iznijeti samo onoliko pravnih problema koliko ih je bilo pred sudom prvog stepena, a da višak preko toga može predstavljati samo novu parnicu.
- 28.Apelanti su podneskom od 22. jula 2005. godine zatražili da Osnovni sud na osnovu priložene dokumentacije formira spis pod novim brojem, te da nastavi prvostepeni postupak naknade štete za izuzete mašine i opremu, u skladu sa podnesenom tužbom i preciziranim tužbenim zahtjevom.
- 29.Nakon donošenja ove presude, apelanti su podnijeli dvije revizije protiv odbijajućeg dijela drugostepene Presude Okružnog suda broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine i Rješenja Okružnog suda broj Gž-156/05 od 2. februara 2006. godine. Posljednje rješenje Okružnog suda broj Gž-156/05 od 2. februara 2006. godine, protiv koga su apelanti, osim Presude Okružnog suda broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine, podnijeli reviziju, ticalo se zahtjeva apelanata da u žalbenom drugostepenom postupku sud donese dopunsku presudu kojom bi, protivno odredbama parničnog postupka i razlozima iznesenim u tač. 20. i 21. ove odluke, sud meritorno odlučivao o tužbenom zahtjevu za naknadu štete za oduzete mašine i opremu. Dalje, revizije su podnesene zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i u njima je predloženo da se presuda u osporenom dijelu preinači tako što bi tužbeni zahtjev apelanata bio usvojen u cjelini uz dosuđenje parničnih troškova, uključujući i troškove postupka povodom revizije.
c) Osporena presuda koja se odnosi na oba tužbena zahtjeva
- 30.I, konačno, Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000430 od 31. januara 2008. godine revizije apelanata i drugoapelanata-tuženih protiv Presude Okružnog suda broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine su odbijene, a revizija tužilaca-apelanata protiv Rješenja Okružnog suda broj Gž-156/05 od 2. februara 2006. godine odbačena. Obrazlažući dio odluke o odbacivanju revizije apelanata-tužilaca izjavljene protiv Rješenja Okružnog suda broj Gž-156/05 od 2. februara 2006. godine, sud je konstatirao da o dijelu tužbenog zahtjeva usmjerenog na naknadu materijalne štete za mašine i opremu postupak nije pravosnažno završen, odnosno da o tom dijelu tužbenog zahtjeva postupak tek treba da se pravosnažno provede. Zbog tih razloga je revizija apelanata u tom dijelu nedopuštena, u smislu člana 247. u vezi sa članom 254. st. 1. i 4. ZPP. Vrhovni sud je obrazložio da je odluku o odbijanju revizija apelanata-tužilaca, kao i drugoapelanata-tuženih donio sumirajući sve činjenice i provedene dokaze koje su izveli Osnovni i Okružni sud. Vrhovni sud je utvrdio da postojanje srebrenih elektroda Ššto je bila ključna činjenica koju je trebalo utvrditi, jer je od nje zavisila visina naknade štete a osnov nije bio sporanĆ u radnji apelanata, a čiji nalaz i dokaz bitno utječu na dosuđenu visinu naknade štete, jeste faktičko, a ne stručno pitanje. Teret dokazivanja postojanja srebrenih elektroda je bio na apelantima, a oni postojanje srebrnih elektroda, kako je naveo Vrhovni sud, nisu dokazali na pouzdan i nesumnjiv način. Razlog zašto je drugostepeni sud zasnovao svoju odluku samo na dokazima koji su izvedeni na raspravi pred tim sudom, odnosno na nalazu Instituta za strojarstvo Sveučilišta u Mostaru (u daljnjem tekstu: Institut), Vrhovni sud je obrazložio razlikama u nalazima i ocjenama mišljenja vještaka koji su ranije izvedeni i dati, a koji su, kako navodi Vrhovni sud, bili toliko protivrječni da se o njima nije moglo raspravljati pred sudom. Zbog toga je određeno novo vještačenje Instituta za strojarstvo Sveučilišta u Mostaru. Svako od prethodnih vještačenja imalo je određene nedostatke zbog kojih se presuda nije mogla na njima zasnivati. Zbog tih razloga drugostepeni sud nije ni bio dužan da se u svojoj presudi bavi prijašnjim nalazima i mišljenjima. Navedeno je da drugostepena presuda nije zasnovana samo na dokazima izvedenim u postupku pred drugostepenim sudom nego i na rezultatima cjelokupnog postupka. Kada se uzmu u obzir i iskazi apelanata, saslušanih u svojstvu stranaka, i dovedu u vezu sa drugim iskazima svjedoka i ostalim dokazima, opet se ne može izvesti zaključak da su elektrode bile srebrene, zaključio je Vrhovni sud.
- 31.Vrhovni sud je i druge dokaze i činjenice ocijenio pojedinačno i zajedno sa svim ostalim dokazima, nalazeći da Okružni sud Presudom broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine nije načinio bitne povrede parničnog postupka, niti je nepravilno i pogrešno protumačio relevantno materijalno pravo u odnosu na konkretan slučaj. Konačno, Vrhovni sud je zaključio da je "drugostepeni sud u svojoj presudi ŠPresudi Okružnog suda broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godineĆ pravilno primijenio odredbu člana 8. Zakona o parničnom postupku RS i da nije povrijedio odredbu člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda".
- 32.Također, Vrhovni sud je naveo da drugostepeni sud nije paušalno ocijenio potvrde i dokumentaciju koje su apelanti dostavili o poslovnoj saradnji sa Holdingom Elektrodistribucija "Obod" d.d. Cetinje, nego ih je doveo u vezu sa drugim dokazima. Iz iskaza svjedoka Adžića i iz sadržaja potvrde ove firme proizlazi da nije bilo poslovne saradnje između apelanata i navedene firme, pa se taj iskaz ne može prihvatiti kao vjerodostojan dokument. U najpovoljnijem slučaju po apelante, dokumentacija i prijemnice koje svjedoče o poslovnoj saradnji, pod uvjetom da su vjerodostojne, mogu samo svjedočiti o poslovnom odnosu ovih subjekata u toku 1988. godine, a ne i 1993. godine, kada je apelantima i nastala sporna šteta.
- 33.U obrazloženju presude Vrhovni sud je, također, razmotrio revizione prigovore drugoapelanata-tuženih, te je, između ostalog, konstatirao da su neosnovani prigovori drugoapelanata-tuženih u vezi sa aktivnom legitimacijom apelanata-tužilaca. S obzirom na to da su se apelanti u konačnim izjavama saglasili da su stvari bile zajedničke, bez obzira na to kad je njihova radnja prestala da radi i ko je od njih prije toga odjavio radnju, sud je zaključio da u odnosu na drugoapelante, kao tužene za naknadu štete, nije bitno koliki su bili suvlasnički udjeli apelanata u oduzetim stvarima, već da je ta okolnost relevantna samo u međusobnom odnosu između apelanata-tužilaca. Stoga je sud zaključio da su u predmetnom parničnom postupku kao tužioci aktivno legitimirana oba apelanta. Sud je razmotrio i prigovore drugoapelanata u vezi sa zastarijevanjem potraživanja, te je i taj prigovor ocijenio kao neosnovan zbog razloga navedenih u Rješenju Vrhovnog suda broj Rev-430/04 od 15. marta 2005. godine. U tom rješenju je navedeno da su nižestepeni sudovi utvrdili da je šteta za apelante nastala 27. jula 1993. godine, kada su oduzete stvari iz poslovnih prostorija apelanata, od kojeg bi datuma rok zastarjelosti, dakle, najranije počeo teći. Međutim, budući da su se tada na tom prostoru izvodila ratna djelovanja zbog kojih su proglašeni neposredna ratna opasnost i ratno stanje, koje je ukinuto "dlukom Narodne skupštine Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 15/096), koja je stupila na snagu 19. juna 1996. godine, Vrhovni sud je zaključio da su do tog datuma postojali uvjeti za zastoj toka roka zastarjelosti iz člana 383. ZOO. Naime, u slučaju apelanata postojale su nesagledive prepreke za traženje zaštite pred nadležnim organima, odnosno za podnošenje tužbe za povrat oduzetih stvari, odnosno naknadu štete. Dalje je navedeno da je za dospjelost potraživanja na ime naknade štete neophodno da oštećeni sazna kako za počinioca, tako i za vrstu i obim štete. Budući da su apelanti tek krajem 1998, odnosno početkom 1999. godine saznali za obim štete, odnosno za postojanje spornih zapisnika, a da je tužba podnesena 10. septembra 1999. godine, Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije protekao rok od tri godine propisan članom 376. stav 1. ZOO.
d) Osporeno rješenje Vrhovnog suda
- 34.Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 250 od 5. decembra 2008. godine odbačena je revizija apelanata izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda broj 015-0-GŽ-06-000- 270 od 13. decembra 2006. godine. Tim rješenjem Okružnog suda odbijena je žalba apelanata i potvrđeno Rješenje Osnovnog suda broj P: 255/05 od 8. maja 2006. godine, kojim se Osnovni sud proglasio nenadležnim za postupanje po tužbenom zahtjevu apelanata za naknadu štete za izuzetu opremu i mašine i odlučeno je da će se po pravosnažnosti predmet ustupiti Pravobranilaštvu Republike Srpske.
- 35.U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda je navedeno da je shvatanje apelanata da se rješenjem Okružnog suda pravosnažno okončava postupak koji su apelanti pokrenuli tužbom za naknadu štete pogrešno. Sud je istakao da se u konkretnom slučaju radi o naknadi materijalne štete za stvari izuzete od apelanata u periodu od 21. maja do 27. jula 1993. godine, da je Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporene odluke regulirano da će se način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu naknade štete u spornom periodu regulirati posebnim zakonom. Budući da je nakon toga donesen Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, sud je zaključio da predmet apelanata, u skladu sa odredbama tog zakona, treba ustupiti Pravobranilaštvu.
IV. Apelacija
b) Navodi iz apelacije apelanata
- 36.Apelanti navode da je osporenom Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000430 od 31. januara 2008. godine povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravičan postupak apelanti vide u nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju predmeta, te u pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Oni posebno naglašavaju da su im navedena ustavna prava povrijeđena zbog činjenice da im je drugotužena (Općina Trebinje), po naređenju prvotužene, oduzela cjelokupnu imovinu iz njihove bravarsko-limarske radnje, a prema zapisniku o izuzimanju koji je sačinila općinska komisija koju je imenovalo Ratno predsjedništva drugotužene. U sudskim postupcima koji su prethodili osporenoj presudi Vrhovnog suda apelanti su zahtijevali naknadu štete za oduzetu imovinu. Apelanti se žale posebno na dužinu postupka kojim je odlučivano o njihovim zahtjevima za naknadu štete, tvrdeći da je postupak trajao osam godina i četiri mjeseca. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda broj P-176/03 od 17. oktobra 2003. godine nije u cijelosti riješen tužbeni zahtjev za naknadu štete, budući da je odlučeno da se o naknadi štete za mašine i opremu posebno odluči. Okružni sud je, naime, u ranijem postupku odlučivao i o tužbenom zahtjevu apelanata za naknadu štete za oduzete mašine i opremu, dosuđujući iznos od 2.245,980,00 KM. Vrhovni sud je ustanovio da je takvim odlučivanjem povrijeđeno pravo na žalbu, ukinuo drugostepenu presudu u tom dijelu i predmet vratio na ponovno odlučivanje drugostepenom sudu. Nakon što su apelanti 23. maja 2005. godine uredili tužbu u pogledu zahtjeva za naknadu štete za mašine i opremu, Okružni sud je donio Rješenje broj Gž-156/05 od 2. februara 2006. godine kojim je odbio prijedlog tužilaca-apelanata za dopunu Presude Okružnog suda broj Gž-156/05 od 25. novembra 2005. godine. Time je, zapravo, i odbijena tužba u pogledu zahtjeva za naknadu štete za mašine i opremu, što je također, smatraju apelanti, povreda prava na pravičan postupak.
- 37.Apelanti navode da je Rješenje Vrhovnog suda broj Rev-430/04 od 15. marta 2005. godine doneseno "pod pritiskom i kršenjem prava na pošteno suđenje". Dalje navode da se revizija prema članu 240. stav 2. ZPP ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te da revizijski sud, prema članu 241. ZPP, presudu ispituje samo u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povredu odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje. Apelanti smatraju da "protivno citiranim odredbama zakona, revizijski sud se upušta u ispitivanje tačnosti činjenica koje su utvrdili nižestepeni sudovi i nalazi da je činjenično stanje u pogledu postojanja spomenutih srebrenih elektroda pogrešno i nepotpuno utvrđeno", te ističu da Vrhovni sud, suprotno odredbama čl. 123. i 124. ZPP, naređuje da se izvedu dokazi koje stranke nisu predložile. Dalje se navodi da drugostepeni sud u novom postupku, suprotno odredbama čl. 102. i 207. ZPP, dopušta tuženim da izvedu nove dokaze koji nisu bili ranije predloženi, te, suprotno uputi revizionog suda, određuje novo vještačenje.
- 38.Apelanti navode da je u postupcima pred redovnim sudovima nesporno dokazano da im je pričinjena šteta u iznosu od 6.998.741,72 KM oduzimanjem opreme, mašina i repromaterijala iz njihove limarsko-bravarske radnje. Apelanti su u cijelosti iznijeli hronologiju događaja i tok postupka koji je pokrenut 9. septembra 1999. godine, kada su i podnijeli tužbu za naknadu štete za oduzetu imovinu koja se sastojala, kako je ranije navedeno, od mašina, opreme, zaliha gotove robe, poluproizvoda i repromaterijala.
- 39.Apelanti navode da je osporena odluka Vrhovnog suda rezultat činjenice da je sud "ostao dosljedan u ignoriranju povrede postupka koju je učinio drugostepeni sud". U osporenoj presudi se zadiranje u činjenično stanje pravda primjenom materijalnog prava, i to člana 190. ZOO. Konačan rezultat ovakvog nepravičnog suđenja jeste da je na ovaj način, kako navode apelanti, legalizirano otimanje imovine apelanata. O suštinskom pitanju ovog postupka, a to je vrijednost oduzetih elektroda, provedena su četiri vještačenja da bi konačna odluka u posljednjem drugostepenom postupku bila donesena na osnovu potpuno novog vještačenja, suprotno uputi revizijskog suda, i ocijenjenog bez ikakvog osvrtanja na ranija vještačenja i ranije provedene dokaze. Osporena presuda Vrhovnog suda je donesena pod pritiskom javnosti da Općina Trebinje, prema kojoj je određeno izvršenje, neće moći funkcionirati ako bi se isplatila naknada štete (novčana vrijednost, kako navode apelanti, srebrenih, a ne običnih elektroda) koja je stvarno počinjena apelantima. Suprotno odredbama člana 241. ZPP, Vrhovni sud se upustio u ispitivanje tačnosti činjenica koje su utvrdili redovni sudovi. Apelanti su naveli da je ukupna situacija koja je stvorena u Trebinju, uključujući i podnošenje optužnica protiv prvoapelanta Saliha Alijagića, nepovoljno utjecala na rad sudova i njihovu nepristrasnost i objektivnost u suđenju. Umjesto da se ocijene dotad izvedeni dokazi, tuženim se dopušta da izvode nove dokaze koji nisu predloženi, kao što su saslušanje svjedoka R.A, uvid u potvrdu preduzeća "Obod" Cetinje od 11. aprila 2005. godine, te Rješenje Općinske uprave društvenih prihoda Općine Trebinje broj 05-452-470-4/91 od 2. marta 1992. godine. Apelanti zaključuju da vještačenje nije provedeno u skladu sa čl. 147-162. ZPP ( odredbe o vještacima). Apelanti zaključuju da pravilna primjena odredaba o vještačenju, kao parnično- procesnoj radnji, zahtijeva da se sva mišljenja vještaka u svim fazama postupka uzmu u obzir prilikom donošenja konačne odluke. Apelanti navode da je pravilna primjena ZPP zahtijevala da se izvrši "usaglašavanje" između raznih provedenih vještačenja, što je izostalo, a izjašnjenja vještaka je "nadomjestio laički zaključak suda". Apelanti posebno naglašavaju da zatezne kamate nisu pravilno obračunate s obzirom na činjenicu da je Okružni sud Presudom broj Gž-577/03 od 24. septembra 2004. godine odredio da se umjesto od nastanka štete, a to je 27. juli 1993. godine, kamate računaju od 1. septembra 1999. godine, odnosno od dana saznanja apelanata za nastalu štetu.
- 40.Apelanti zato predlažu da Ustavni sud sâm odluči o ovoj pravnoj stvari, tako što će obavezati tužene da apelantima plate na ime naknade štete iznos od 6.998.741,72 KM sa zateznim kamatama počevši od 27. jula 1993. godine do isplate, zatezne kamate na već dosuđen iznos od 1.281.223,32 KM za period od 27. jula 1993. godine do 21. januara 2005. godine, kao i troškove spora prema troškovniku apelanata za revizijski i apelacioni postupak. Konačno, apelanti zahtijevaju da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud zabranio drugoapelantima-tuženim da preduzimaju mjere represije protiv prvoapelanta-tužioca Saliha Alijagića zbog radnji u postupku radi ostvarivanja naknade za oduzetu imovinu, sve do okončanja postupka koji se po apelaciji vodi pred Ustavnim sudom.
b) Navodi iz apelacije drugoapelanata-tuženih
- 41.Drugoapelanti-tuženi u svojoj apelaciji navode da je osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz čega Ustavni sud zaključuje da drugoapelanti-tuženi ukazuju na povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Povredu ovog prava drugoapelanti-tuženi vide u očiglednoj proizvoljnosti primjene prava u dijelu koji se odnosi na zastarijevanje potraživanja, te na prigovor o aktivnoj legitimaciji apelanta Saliha Alijagića.
c) Odgovori na apelaciju apelanata
- 42.U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda se navodi da je u ovoj pravnoj stvari ovaj sud dao opširne i jasne razloge u obrazloženju svoje odluke, pa predlaže da se ti razlozi tretiraju kao odgovor na apelaciju. Vrhovni sud smatra da osporenom presudom nisu povrijeđena ustavna prava na koja ukazuju apelanti, pa predlaže da se apelacija odbije.
- 43.U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštva Republike Srpske se navodi da je Okružni sud, prema Rješenju Vrhovnog suda broj Rev-30/04 od 15. marta 2005. godine, ponovo proveo dokazni postupak u dijelu na koji je ukazao Vrhovni sud. U vezi s tim ocijenjen je iskaz apelanta Muamera Alijagića o količini običnih i srebrnih elektroda koje su se zatekle u radnji. Apelant, tada u svojstvu svjedoka, izjavio je da ne zna da li se ove dvije vrste elektroda mogu razlikovati po oznaci slova, broja ili njihovog naziva. Samo vještačenje je izvela stručno i savjesno ovlaštena i kvalificirana ustanova. Pravobranilaštvo smatra da nisu povrijeđena ustavna prava apelanata na koja se pozivaju, jer su sudovi vodili računa da se utvrđeni iznos naknade štete podudara sa stvarno pretrpljenom štetom koju sačinjavaju osnovni iznos pričinjene materijalne štete (utvrđen tako što je, prema mišljenju Pravobranilaštva, realno obračunata šteta) i kamate na taj novčani iznos. Također, članovi popisne komisije, saslušani kao svjedoci u toku postupka pred sudom, istakli su da je u popisanoj imovini bilo dosta dotrajalih stvari, a apelantima je dosuđena vrijednost, kako je već navedeno, da iste nove stvari mogu nabaviti na tržištu.
V. Relevantni propisi
- 44.U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 7.
Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 123.
Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Član 126.
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju ove činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Član 127.
Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčani iznos ili na zamjenljive stvari, ali se tačna visina iznosa, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo sa nesrazmjernim teškoćama, sud će o ovom odlučiti po svojoj ocjeni.
Član 147.
Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Član 149. st. 1. i 4.
Vještačenje obavlja jedan vještak. Š.....Ć
Složenije vještačenje povjerit će se prvenstveno stručnim ustanovama kao što su bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
Član 155. stav 3.
Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.
Član 207. st. 1. i 2.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.
Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.
Član 240.
Revizija se može izjaviti:
- 1)zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ovog zakona koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom;
- 2)zbog pogrešne primjene materijalnog prava;
- 3)zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva ako je ta povreda učinjena u postupku pred drugostepenim sudom.
Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Član 249. stav 1.
Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može izjaviti, osim povreda određenih u st. 2. i 3. ovog člana, revizijski sud će, s obzirom na prirodu povrede, presudom preinačiti presudu drugostepenog suda ili rješenjem ukinuti u cjelini ili djelimično presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću drugostepenog suda, odnosno drugom nadležnom sudu.
Član 250.
Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti osporenu presudu.
Ako revizijski sud nađe da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinačenje osporene presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cjelini ili djelimično presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću drugostepenog suda.
- 45.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i "Službeni glasnik RS" broj 17/93) relevantne odredbe glase:
Član 154. stav 1.
Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
Član 155.
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta).
Član 158.
Krivica postoji kada je štetnik prouzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom.
Član 172. stav 1.
Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.
Član 185. st. 1, 3. i 4.
Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.
Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete.
Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtijeva izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja.
Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189. st.1. i 2.
Oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Član 190.
Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje i propuštanja.
Član 206. stav 1.
Za štetu koju je više lica prouzrokovalo zajedno svi učesnici odgovaraju solidarno.
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI. Dopustivost
Dopustivost apelacije drugoapelanata-tuženih
- 46.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Š...Ć 2. Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije "žrtva" kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
- 47.U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta Ustavni sud mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je, također, očigledno neosnovana ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi, Evropski sud, Mezõtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja prava zaštićenih Ustavom.
- 48.Suština navoda drugoapelanata-tuženih o povredi prava na pravično suđenje svodi se na tvrdnju da su sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje, odnosno pogrešno primijenili materijalno pravo prilikom računanja roka zastarjelosti i odlučivanja o aktivnoj legitimaciji apelanata. Međutim, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije mjerodavan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 49.U konkretnom slučaju drugoapelanti-tuženi su, nakon što su apelanti podnošenjem tužbe u ovom predmetu pokrenuli postupak protiv njih i DP "Metalac" Trebinje kao tuženih radi naknade štete, ostvarili pravo da se o njihovim građanskim pravima, odnosno obavezama odlučuje pred sudovima pune jurisdikcije u tri instance. Ustavni sud ukazuje na to da je u konačnici djelimično usvojen tužbeni zahtjev apelanata-tužilaca na način da su drugoapelanti-tuženi obavezani da apelantima solidarno isplate na ime naknade materijalne štete iznos od 1.281.223,35 KM i zakonsku zateznu kamatu počevši od 22. augusta 2005. godine, kao dana procjene, pa do isplate. Dio tužbenog zahtjeva apelanata preko dosuđenog iznosa (do iznosa od 6.033.985,07 KM), te zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate počevši od 27. jula 1993. godine su odbijeni. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi proveli parnični postupak, izveli dokaze i primijenili važeće materijalnopravne propise, te su u obrazloženju osporenih odluka dali jasne i detaljne razloge za svoje odlučivanje koji, prema mišljenju Ustavnog suda, ni u jednom dijelu ne djeluju proizvoljno.
- 50.U vezi s navedenim, Ustavni sud konstatira da drugoapelanti-tuženi u apelaciji ponavljaju navode koje su iznosili i u toku postupka a koje su redovni sudovi već ocijenili. Naime, redovni sudovi su u obrazloženju svojih odluka ocijenili i sve prigovore drugoapelanata, te su, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO (čl. 154. i 155), dali detaljno obrazloženje svojih zaključaka do kojih su došli na osnovu provedenih dokaza pred prvostepenim i drugostepenim sudom (saslušanjem svjedoka i vještaka, saslušanjem apelanta u svojstvu parnične stranke, te uvidom u relevantnu dokumentaciju). Prigovori drugoapelanata-tuženih u vezi sa nedostatkom aktivne legitimacije su neosnovani, odnosno, prema zaključku sudova, oba apelanta (Salih Alijagić i Muamer Alijagić) su aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u konkretnoj pravnoj stvari. Redovni sudovi su, također, primjenom relevantnih odredaba ZOO koje reguliraju institut zastarijevanja potraživanja (čl. 376. i 383 ), te imajući u vidu i relevantne odredbe Odluke Narodne skupštine RS o ukidanju ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti dali vrlo iscrpne razloge iz kojih nedvosmisleno proizlazi da je prigovor drugoapelanata u vezi sa zastarijevanjem potraživanja neosnovan. Stoga, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji bi ukazali na to da su redovni sudovi relevantne odredbe ZOO primijenili na proizvoljan način i na štetu drugoapelanata.
- 51.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da drugoapelanti-tuženi ne nude činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni, odnosno da postoji povreda ustavnih prava na koje se drugoapelanti-tuženi pozivaju, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju na to da je kršenje ustavnih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije moguće, u smislu da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje navoda apelacije.
- 52.S obzirom na odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je u odnosu na apelaciju drugoapelanata-tuženih odlučio kao u dispozitivu ove odluke.