USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 3. jula 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnoj sjednici u predmetu broj AP 286/07, rješavajući apelaciju V.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Constance Grewe, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
David Feldman, sudija
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija V.B.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-06-000 278 od 10. novembra 2006. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Trebinju, koji je dužan da po hitnom postupku donesu novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu da, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.V.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 15. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-06-000 278 od 10. novembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-186/05 od 27. aprila 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je 13. maja 2008. godine donio Odluku broj AP 286/07 kojom je apelaciju odbacio kao preuranjenu. Apelant je 8. septembra 2008. godine podnio zahtjev za preispitivanje navedene odluke, navodeći pri tome da su postupci pred redovnim sudovima okončani i da je o tome pravovremeno obavijestio Ustavni sud. Ustavni sud je usvojio zahtjev za preispitivanje odluke.
- 3.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Milana Gnjate (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 18. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Okružni sud je dostavio odgovor 1. jula, a tužilac 21. jula 2008. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev dostavljen je podnosiocu zahtjeva 19. maja 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.Tužilac je pokrenuo postupak pred Osnovnim sudom protiv apelanta JMDP "Elektroprivreda RS" Trebinje (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i "Krajina Kopaonika" d.d. za osiguranje i reosiguranje Banja Luka (u daljnjem tekstu: trećetuženi) radi naknade štete. Presudom Osnovnog suda broj P-222/01 od 17. decembra 2003. godine apelant i ostali su obavezani da solidarno naknade štetu tužiocu. Odlučujući o žalbi, Okružni sud je donio Presudu broj GŽ 238/04 od 9. juna 2005. godine kojom je žalbu usvojio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je žalba osnovana i da su ispunjeni uvjeti iz člana 227. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), jer je apelantu i ostalim tuženim uskraćena mogućnost da rasprave o prigovorima iznesenim na nalaz vještaka. Okružni sud je utvrdio da je, zbog nepozivanja vještaka na glavnu raspravu, suprotno članu 151. ZPP, počinjena bitna povreda ZPP, pa je dao uputu prvostepenom sudu da u ponovnom postupku pozove vještaka.
- 8.Nakon ponovnog postupka, Presudom Osnovnog suda broj P-186/05 od 27. aprila 2006. godine apelant i ostali su obavezani da solidarno isplate tužiocu iznos od 1.846,00 KM na ime naknade materijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka, a dio tužiočevog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa je odbijen kao neosnovan. U obrazloženju presude ovaj sud je naveo da je Presuda broj P-221/01 ukinuta, jer vještak nije bio pozvan na raspravu kako bi dodatnim objašnjenjem otklonio nedostatke nalaza. Sud je naveo da su ročištu na kojem je donio presudu pristupili tužilac i apelant, a drugotuženi i trećetuženi nisu pristupili. Dalje, ovaj sud je naveo da je na ročište pozvao vještaka, u skladu sa uputama koje mu je dao Okružni sud u Presudi broj Gž-238/04. Međutim, prvostepeni sud je utvrdio da vještak nije došao na zakazano ročište iako je bio uredno obaviješten, jer mu nisu predujmljeni troškovi dolaska na sud, kao ni troškovi dopune nalaza i mišljenja koji su dati povodom prigovora apelanta i ostalih. Sud je naveo da troškove nisu htjeli predujmiti ni tužilac koji je predložio izvođenje dokaza vještačenjem, ni apelant koji je predložio da se provede novo vještačenje.
- 9.Dalje, sud je naveo da je prihvatio pismeni nalaz vještaka kao objektivan i stručan, pa s obzirom na to da tužilac i apelant nisu htjeli predujmiti troškove dolaska vještaka na ročište kako bi se otklonile nejasnoće, sud nije udovoljio apelantovom zahtjevu da se odredi novo vještačenje. Sud se pozvao na odredbe člana 153. stav 3. Zakona o parničnom postupku, odnosno zaključio da bi proveo novo vještačenje "da je dodatnim izjašnjenjem vještaka Dragoljuba Šotre bilo, zaista, evidentno da je ono nejasno, nepotpuno ili protivrječno samo sebi ili izvedenim dokazima". Imajući u vidu nalaz vještaka, odnosno nepropisnu brzinu kretanja vozila kojim je upravljao apelant, sud je utvrdio da apelant nije poštivao odredbu iz člana 45. Zakona o sigurnosti saobraćaja na putevima. Dalje, pozivajući se na odredbe Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i Zakona o osiguranju imovine i lica, sud je utvrdio da su drugotuženi i trećetuženi solidarno odgovorni.
- 10.Protiv prvostepene presude apelant i trećetuženi su izjavili žalbu. Okružni sud je donio Presudu broj 015-0-Gž-06-000 278 od 10. novembra 2006. godine, kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Okružni sud je istakao da je u postupku koji je prethodio ožalbenoj Presudi broj P-186/05 Okružni sud već ranije ukinuo prvostepenu presudu sa uputama u kojem pravcu da prvostepeni sud postupa kako bi otklonio nedostatke u vezi sa provedenim vještačenjem, odnosno da se tuženim pruži mogućnost da učestvuju u postupku i ispitaju vještaka. Okružni sud je naveo da je uvidom u zapisnik sa glavne rasprave u ponovljenom postupku utvrdio da je prvostepeni sud pozvao vještaka na glavnu raspravu, u skladu sa članom 151. ZPP, ali da se vještak nije odazvao pozivu, jer je "tužilac odbio da predujmi troškove, a apelant i ostali tuženi nisu prihvatili na sebe obavezu da pozovu istog vještaka radi otklanjanja eventualnih nejasnoća". Okružni sud je, dalje, konstatirao da je prvostepeni sud ispunio obavezu iz člana 151. ZPP, ali da tužilac nije predujmio troškove dolaska, te je, prema stavu Okružnog suda, prvostepeni sud otklonio nedostatak iz ukinute presude. Okružni sud je naveo da se ne može zaključiti da je prvostepeni sud uskratio parničnim strankama pravo da raspravljaju zato što nije pozvao vještaka da se izjasni o prigovoru na nalaz, te je žalbeni prigovor u ovom dijelu odbio kao neosnovan. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu provedenih dokaza utvrdio da je apelant vozio neprilagođenom brzinom i skrivio saobraćajnu nesreću, te je primjenom relevantnih propisa utvrdio odgovornost apelanta i ostalih tuženih.
- 11.Apelant je 28. decembra 2006. godine izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda, koju je dopunio 29. decembra 2006. godine. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio je rješenje kojim je reviziju odbacio. U obrazloženju presude sud je naveo da je revizija nedopuštena, jer vrijednost osporenog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM, u skladu sa odredbom člana 237. stav 2. ZPP, a prema ocjeni Vrhovnog suda, odlučivanje u ovom predmetu nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant se "ali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se "ali da je činjenično stanje pogrešno i netačno utvrđeno, te da je povrijeđeno materijalno i procesno pravo. Apelant ističe da je prije donošenja presuda koje osporava apelacijom Osnovni sud proveo postupak i donio presudu kojom je udovoljio zahtjevu tužioca, ali je Okružni sud povodom žalbe, zbog nepozivanja vještaka na ročište, ukinuo prvostepenu presudu i vratio na ponovni postupak sa uputama da se vještak pozove. Apelant se, dalje, "ali da je, u međuvremenu, tužilac isposlovao klauzulu pravosnažnosti i u izvršnom postupku od drugotuženog naplatio štetu, suprotno odredbama zakona. Dalje, apelant navodi da u ponovljenom postupku, u kojem su donesene osporene presude, vještak opet nije pristupio ročištu, a sud se pogrešno pozvao na odredbe člana 151. ZPP i donio presudu. Apelant se "ali da je sud pogrešno naveo da stranke, dakle, tužilac, apelant i ostali tuženi, nisu htjele da predujme troškove vještačenja. Također, apelant navodi da je vještačenje predložio tužilac i da je on trebalo da snosi troškove. Osim toga, s obzirom na to da je tužilac predložio vještačenje, a nije predujmio troškove vještaku, sud je trebalo da zaključi da je tužilac odustao od tog dokaza. Apelant se "ali da je presuda zasnovana na dokazu na kojem nije trebalo i nije mogla biti zasnovana, jer je tužilac odustao od dokaza. S obzirom na navedeno i na postupanje suda, odnosno da isti sud u istoj situaciji donosi dvije potpuno različite odluke (u prijašnjem postupku i u postupku koji osporava apelacijom), apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na nezavisno, nepristrano i pravično suđenje. Apelant je zatražio kompenzaciju u iznosu od 10.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da apelacija nije osnovana, te da u svemu ostaje pri svojim razlozima navedenim u obrazloženju presude.
- 14.U odgovoru na apelaciju tužilac je predložio da se ispita dopustivost apelacije u vezi sa rokom za podnošenje apelacije, odnosno da se ona odbaci kao neosnovana. Tužilac je naveo da je apelant isključivi krivac za nesreću. Dalje, tužilac navodi da, zbog finansijske situacije, nije predujmio troškove vještaka, što nije bio ni obavezan. Tužilac navodi da je apelant, s obzirom na to da je prigovorio nalazu vještaka, trebalo da plati troškove njegovog dolaska na ročište. Također, tužilac navodi da, u skladu sa članom 154. ZPP, s obzirom na to da je vještak obrazložio svoj nalaz, sud nije imao obavezu da vještaka pozove.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05)
Član 149.
(1) Vještačenje obavlja jedan vještak.
(2) Sud može na prijedlog stranke odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.
(3) Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.
(4) Složenija vještačenja povjerit će se prvenstveno stručnim ustanovama kao što su bolnice, hemijske laboratorije, fakulteti i slično.
Član 150.
Izvođenje dokaza vještačenjem određuje sud rješenjem koje sadrži:
- 1)ime i prezime i zanimanje vještaka,
- 2)predmet spora,
- 3)obim i predmet vještačenja,
- 4)rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.
Član 151.
(1) Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.
(2) Prepis rješenja iz člana 150. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno sa pozivom na ročište za glavnu raspravu.
(3) U pozivu će sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu s pravilima nauke i vještine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i mišljenja u ostavljenom roku, odnosno neopravdanog izostanka sa ročišta i pravu na nagradu i naknadu troškova.
Član 152.
(1) Vještaci su dužni odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje.
(2) Sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja zbog razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
(3) Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja i zbog drugih opravdanih razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašteni zaposlenik organa ili pravnog lica u kojem vještak radi.
Član 154.
(1) Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko sud ne odredi drugačije.
(2) Vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.
Član 155.
(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.
(2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.
Član 157.
(1) Ročište za glavnu raspravu će se održati i ako vještak ne pristupi glavnoj raspravi.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, sud može na prijedlog stranke odgoditi raspravu i zakazati novo ročište na koje će ponovo pozvati vještaka ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.
Član 160.
Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za prehranu i prenoćište i troškova vještačenja, te pravo na razumnu nagradu za obavljeno vještačenje.
Član 385.
(1) Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti svotu potrebnu za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza.
(2) Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, sud će odrediti da svotu potrebnu za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove.
(3) Sud će odustati od izvođenja dokaza ako svota potrebna za podmirenje troškova ne bude položena u roku koji odredi sud.
(4) Izuzetno od odredbe stava 3. ovoga člana, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom člana 3. stav 2. ovoga zakona, a stranke ne polože određenu svotu, predujam troškova za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 15. januara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant osporava navedene presude, tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.1. Pravo na pravično suđenje
- 21.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 22.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 23.Ustavni sud primjećuje da su odluke koje apelant osporava donesene u postupku povodom tužbe tužioca protiv apelanta i ostalih tuženih radi naknade štete, te je član 6. Evropske konvencije primjenljiv.
- 24.Apelant se "ali da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zato što glavnom ročištu nije pristupio vještak, te apelant nije dobio mogućnost da ospori njegov nalaz. Iz apelantovih navoda proizlazi da apelant smatra da je tužilac doveden u povoljniji položaj u odnosu na apelanta, jer je suprotno zakonu, apelantu nametnuta obaveza da predujmi troškove za dolazak vještaka koji je predložila suprotna strana. Osim toga, apelant navodi da, s obzirom na to da tužilac nije predujmio troškove dolaska vještaka, sud nije mogao ni provesti ovaj dokaz, tj. trebalo je da odustane od izvođenja ovog dokaza. Ustavni sud će, stoga, ove apelantove navode ispitati u vezi sa ovim principom.
- 25.U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatira da važan element zahtjeva za pravično suđenje predstavlja princip ravnopravnosti pred sudom ("jednakost oružja"). Taj princip podrazumijeva, kako je Evropski sud za ljudska prava naveo u predmetu Dombo Beheer B.V. protiv Holandije u kontekstu građanskog postupka, da objema stranama mora biti data razumna mogućnost da izlože svoj predmet, uključujući i dokaznu građu, pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dombo B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, serija A broj 274, str. 19). Za krivične predmete, u kojima sâm karakter postupka podrazumijeva fundamentalnu nejednakost strana, ovaj princip "jednakosti pred sudom" čak je važniji, a primjenjuje se, mada u manjoj mjeri, i na upravne postupke (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Feldbrugge protiv Holandije, presuda od 29. maja 1986. godine, serija A broj 99, str. 17). Ovaj princip može imati važnu ulogu u svakoj fazi postupka i biti u vezi sa mnogim pitanjima. Princip "jednakosti pred sudom" podrazumijeva da strane moraju imati isti pristup spisima i drugim dokumentima predmeta, barem u mjeri u kojoj oni imaju ulogu u formiranju mišljenja suda (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Lynas protiv Švajcarske, odluka od 6. oktobra 1976. godine broj 7317/75, Yearbook XX, 1977. godine, str. 412, st. 444-446). Svakoj strani se mora dati prilika da se suprotstavi argumentima koje je izložila druga strana. Dakle, sud je obavezan da osigura da se poštuje princip ravnopravnosti stranaka u postupku, što znači da svaka strana mora imati razumnu mogućnost da iznese svoje argumente u uvjetima koji je neće dovesti u značajno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Evropski sud za ljudska prava je utvrdio da: "Strana u postupku mora imati mogućnost da se upozna sa dokazima koji su predočeni sudu, isto kao i mogućnost da d" komentare o njihovom postojanju, sadržaju i prigovare na autentičnost, sve na prikladan način i u odgovarajućem vremenskom roku, a ako je potrebno, u pismenoj formi i unaprijed" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Krcmár i drugi protiv Češke Republike, presuda od 3. aprila 2000. godine).
- 26.Ustavni sud je ranije usvojio stav, zasnovan na jurisprudenciji i odlukama Evropskog suda za ljudska prava u Strassbourgu, da se pravičnost postupka ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
- 27.Iz osporenih presuda Ustavni sud zapaža da je vještačenje u navedenom predmetu bio ključni dokaz, jer se prvostepena presuda gotovo u potpunosti temelji na nalazu i mišljenju vještaka. Ustavni sud, također, primjećuje da je prije donošenja osporene presude Okružni sud već jednom ukinuo prvostepenu presudu, zbog toga što vještak nije pristupio glavnoj raspravi, odnosno što nije data mogućnost apelantu i ostalim tuženim da se suprotstave mišljenju i nalazu vještaka. Ustavni sud primjećuje da je u ponovnom postupku sud, de facto, pozvao vještaka, ali da vještak nije došao na glavnu raspravu.
- 28.Ustavni sud napominje da tuženi ima pravo da se izjasni o navodima druge strane, pogotovo o nalazu i ocjeni mišljenja vještaka, kada je ono ključno dokazno sredstvo na kojem se zasniva odluka, tijesno povezano sa pravom jednake dostupnosti pravnim sredstvima, odnosno ravnopravnošću stranaka. Opći princip je upostavljen kako bi učesnicima u postupku bilo dopušteno da predlažu pribavljanje i drugih dokaznih sredstava, kao i da se u kontradiktornom postupku izjašnjavaju o navodima suprotne strane u postupku. Ako se uzme u obzir da je apelant prigovorio nalazu vještaka, a da vještak nije došao na glavnu raspravu, i to zbog toga što mu nisu predujmljeni troškovi dolaska na ročište koji zakonom nisu ni predviđeni, zasnivanje odluke samo na ovom dokazu, nalazu i mišljenju vještaka saobraćajne struke, predstavlja povredu principa kontradiktornosti i prava na pravičan postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 29.Također, Ustavni sud primjećuje da je ovakvim stavom sudova apelant doveden u poziciju da "izvodi" dokaz suprotne strane, kako bi sebi stvorio mogućnost da se svojim argumentima suprotstavi argumentima tužioca. Ustavni sud posebno naglašava da u građanskom postupku gotovo sve zavisi od stranaka, od podnesenog tužbenog zahtjeva do izvođenja dokaza, te je dispozicija stranaka jako velika, a učešće suda organičeno. Dalje, u članu 385. st. 1. i 3. ZPP jasno i precizno je navedeno da je stranka koja predloži izvođenje dokaza dužna da snosi troškove za izvođenje dokaza, a ukoliko stranka to ne uradi, sud će odustati od izvođenja tog dokaza. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se apelant pogrešno poziva na navedenu odredbu, jer je nesporno da je dokaz izveden i da nisu sporni troškovi izvođenja dokaza. Naime, vještak je dao pismeno mišljenje koje je apelantu prezentirano. Međutim, da bi princip kontradiktornosti bio u cijelosti ispoštovan, sud je morao omogućiti apelantu da postavi pitanja vještaku na javnoj raspravi i da vještak odgovori na prigovore apelanta i ostalih tuženih. Pri tome, ovo pravo se nije moglo uvjetovati time da apelant mora unaprijed platiti troškove dolaska vještaka na ročište. Ustavni sud navodi da je vještaka imenovao sud na prijedlog tužioca (tužena strana pred Ustavnim sudom), te da su nalazi vještaka glavni osnov koji je Osnovni sud koristio za donošenje presude u korist tužioca, a protiv apelanta. Ustavni sud nema zadatak da odlučuje o tome ko treba da snosi troškove vještaka kojeg je imenovao sud. Međutim, u slučajevima u kojim sud odluči da uvjetuje pravo stranke da ispita svjedoka koji nudi dokaze protiv druge strane plaćanjem troškova svjedoka predstavlja povredu prava stranke na pravično suđenje. Redovni sud ima ustavnu obavezu da omogući prisustvovanje svjedoka, te da odgovara na pitanja ako sud očekuje da će zasnovati svoju presudu na većem dijelu dokaza koje ponudi svjedok.
- 30.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je zbog donošenja osporenih presuda koje se zasnivaju na nalazu vještaka koji nije pristupio ročištu, usljed čega apelantu nije data mogućnost da ga ospori, te prebacivanja tereta na apelanta zbog nedolaska vještaka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje na način kako je to garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.
Ostali navodi
- 31.S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da dalje razmatra navode iz apelacije.
Zahtjev za kompenzaciju
- 32.Apelant je zatražio da mu Ustavni sud dosudi kompenzaciju zbog učinjene povrede. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. Imajući u vidu odredbu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, a u vezi sa apelantovim zahtjevom da mu se dosudi kompenzacija zbog utvrđene povrede, Ustavni sud smatra da je ova odluka dovoljna satisfakcija za utvrđenu povredu.
VIII. Zaključak
- 33.Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada apelantu nije data mogućnost da ospori mišljenje i nalaz vještaka na glavnom ročištu, zato što je vještak odbio da pristupi ročištu jer mu tužilac, po čijem je zahtjevu vještačenje provedeno, nije predujmio troškove dolaska, a apelant nije želio preuzeti tu obavezu tužioca, niti je plaćanje troškova dolaska vještaka na ročište radi odgovora na prigovore predviđeno zakonom.
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Na osnovu člana 41. Pravila Ustavnog suda, aneks ove odluke čini izdvojeno mišljenje sudije Krstana Simića.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.