USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 10. juna 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 450/07, rješavajući apelaciju IMAKO Trgovinsko i proizvodno preduzeće a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija IMAKO Trgovinskog i proizvodnog preduzeća a.d. Banja Luka podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka broj 03-952-6/2005 od 7. februara 2005. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Područna jedinica Banja Luka broj 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.IMAKO Trgovinsko i proizvodno preduzeće a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banj? Luke, kojeg zastupa Slada Ivelić, advokat iz Banje Luke, podnio je 25. januara 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 03-952-6/2005 od 7. februara 2005. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove, Područna jedinica Banja Luka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Republičke uprave), broj 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Republičke uprave zatraženo je 7. januara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud i Republička uprava dostavili su odgovore na apelaciju 31. januara 2008. godine i 23. januara 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 8. maja 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Područna jedinica Republičke uprave je Rješenjem broj 10-952-2079/03 od 22. decembra 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Republičke uprave broj 03-952-6/2005 od 7. februara 2005. godine u ponovnom postupku, poništila upis prava posjeda, koje je bilo upisano sa dijelom 1/1 u apelantovu korist na parceli broj 3261, upisanoj u posjedovni list broj 3932 k.o. Banja Luka 7 (u daljnjem tekstu: sporna parcela), izvršila upis prava posjeda na spornoj parceli u korist "Koteks import-eksporta" Split, OOUR "Koteks-Zagreb" Zagreb (u daljnjem tekstu: "Koteks import-eksport" Split), kao korisnika zemljišta, sa dijelom 1/1 i upis prava posjeda na kući bez dvorišta, čija je površina 283 m" (u daljnjem tekstu: sporna kuća) koja se nalazi na spornoj parceli u korist "Anyway Future Collection" d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: "Anyway Future Collection") kao korisnika sa dijelom 1/1. Područna jedinica Republičke uprave je utvrdila da je na spornoj parceli kao posjednik upisan apelant, i to po dva osnova, na osnovu kupoprodajnog ugovora između Aleksandra i Dušana Pištalića i "Koteks import-eksporta" Split broj I-Ov-624/79 od 8. februara 1979. godine (u daljnjem tekstu: kupoprodajni ugovor) i na osnovu Ugovora o podjeli sredstava, prava, obaveza, potraživanja radnika i podjeli dobiti i pokriću eventualnih gubitaka od 26. januara 1995. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o podjeli sredstava) između DP "Koteks-promet" d.o.o. Banja Luka, apelanta i KTK Visoko, Fabrike obuće Sokolac. Dalje, utvrđeno je da navedeni kupoprodajni ugovor ispunjava uvjete za upis promjena u katastarskom operatu, a da Ugovor o podjeli sredstava ne ispunjava zakonske uvjete, odnosno da nije ovjeren kod nadležnog suda, što je suprotno članu 20. Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96), zatim, da ugovorne strane Ugovora o podjeli sredstava nisu bile upisane kao posjednici sporne parcele, odnosno nekretnina koje su bile predmet ugovora, što je dodatno opredijelilo Područnu jedinicu Republičke uprave da poništi upis u apelantovu korist, a izvrši upis u korist "Koteks import-eksporta" Split. U vezi sa upisom prava posjeda na spornoj kući koja se nalazi na spornoj parceli u korist "Anyway Future Collection", Područna jedinica je navela da je, u skladu sa uputama Republičke uprave, izvršila upis na osnovu Rješenja o dosudi Osnovnog suda Banja Luka broj IP-310/03 od 7. maja 2003. godine (izvršni postupak radi namirenja potraživanja u iznosu od 65.000,00 eura), u skladu sa članom 20. Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta, te da broj sporne parcele odgovara parceli broj 826/3 i da se uvidom u zemljišnoknjižni izvod, u A 1 listu, vodi kao društveno vlasništvo sa pravom vlasništva na kući u korist "Anyway Future Collection". Područna jedinica je, također, navela da je održala raspravu 11. maja 2004. godine i da je saslušala stranke u postupku. Republička uprava, očitujući se na žalbene navode u pogledu spora koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci radi poništenja Rješenja o dosudi od 7. maja 2003. godine, zaključila je da ishod tog postupka nije značajan za ovaj postupak, te da nakon okončanja apelant ima mogućnost da zahtijeva brisanje izvršenog upisa.
- 7.Apelant je protiv Rješenja Republičke uprave pokrenuo upravni spor, koji je okončan Presudom Okružnog suda broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. godine kojom je tužba odbijena. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da Okružni sud smatra da su upravni organi pravilno primijenili član 20. Zakona o održavanju i premjeru katastra, da su pravilno ocijenili da Ugovor o podjeli sredstava nije bio ovjeren u sudu, te da prema ranijem stanju ugovorne strane Ugovora o podjeli sredstava, također, nisu bile upisane kao posjednici sporne parcele. Dalje, Okružni sud je naveo da su upravni organi donijeli pravilnu odluku kad su zaključili da su "Koteks import-eksport" Split i "Anyway Future Collection" imali valjan pravni osnov za upis prava posjeda na zemljištu, odnosno spornoj kući na spornoj parceli.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant smatra da mu je u upravnom i sudskom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u dijelu koji se odnosi na pravo na pravično saslušanje, jer, kako navodi, nije saslušan u ovom postupku, te da mu nije bilo dopušteno da iznese bitne činjenice. Povredu prava na imovinu apelant nalazi u postupanju suda i upravnih organa koji su, navodno, proizvoljno utvrdili činjenično stanje, pogrešno primijenili materijalno pravo kada su poništili upis prava posjeda i izvršili upis u korist "Anyway Future Collection", čime su ga onemogućili u mirnom uživanju posjeda. Navedeno apelant vidi u činjenici da je u izvršnom postupku realizirana hipoteka, koja je upisana na osnovu Ugovora o poslovnoj saradnji između "Anyway Future Collection" i "Koteksa" d.d. Split, da je sve urađeno bez potrebne saglasnosti apelanta, što je suprotno Zakonu o vlasničkopravnim odnosima i Zakonu o obaveznim odnosima, da kao vlasnik u zemljišnim knjigama nije upisan "Koteks" d.d. Split, nego "Koteks import-eksport" Split, OOUR "Koteks-Zagreb", te da je sporne nekretnine kupio u postupku privatizacije državnog kapitala, koje su upisane u osnovni kapital u sudskom registru. Apelant, dalje, navodi da je iznosio prijedlog za prekid postupka i pred upravnim organima i pred sudom zbog toga što se vodi parnični postupak po tužbi radi utvrđivanja ništavosti Ugovora o poslovnoj saradnji između "Anyway Future Collection" i "Koteksa" d.d. Split i protivtužbi radi predaje u posjed spornih nekretnina u kojem još nije donesena konačna odluka, ali da prijedlog nije prihvaćen.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.Okružni sud smatra da nije došlo do povrede ustavnih prava na koja se apelant poziva, te da ostaje pri svojoj presudi. Posebno je istakao da je apelantu bilo omogućeno da učestvuje u postupku na način propisan zakonom i da je suđenje bilo pravično i zasnovano na važećim zakonskim propisima.
- 10.Republička uprava smatra da je u postupku koji je prethodio donošenju osporene presude postupljeno na zakonit način i saglasno važećim zakonskim propisima, da su apelantovi navodi neosnovani i da nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva.
V. Relevantni propisi
- 11.Zakon o održavanju premjera i katastra zemljišta ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96)
Član 20.
Promjene korisnika u katastarskom operatu provode se na osnovu pravosnažnih odluka sudova i drugih državnih organa koji odlučuju o promjeni prava na nekretninama, kao i na osnovu ugovora ovjerenih kod suda.
- 12.Pravilnik za održavanje katastra zemljišta ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 36/00)
Član 59.
Osnovi za promjenu korisnika u katastarskom operatu su:
- 1)zakon,
- 2)pravosnažna odluka suda kojom je utvrđeno pravo na zemljištu,
- 3)pravosnažna odluka drugog nadležnog organa,
- 4)ugovor ovjeren kod suda
Š...Ć.
Član 72.
Provođenje promjena u katastarskom operatu vrši se po skraćenom upravnom postupku. Izuzetno od stava 1. ovog člana, Područna jedinica provodi ispitni postupak, u slučaju:
Š...Ć
- 2)postojanja više zahtjeva stranaka sa suprotnim interesima za provođenje promjena na istoj parceli,
Š...Ć.
- 13.Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 25.
U upravnim sporovima sud rješava po sudiji pojedincu ili u sjednici vijeća.
Zbog složenosti sporne stvari ili ako nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava. Sud može održati usmenu raspravu i u slučaju kad je neka od stranaka u tužbi, odnosno pravovremenom odgovoru na tužbu predložila da se rasprava održi.
Š...Ć
VI. Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj U-234/05 od 26. oktobra 2006. protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 27. decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 25. januara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 18.Apelant smatra da mu je odlukama u upravnom i sudskom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 19.Pri razmatranju da li je došlo do povrede navedenog apelantovog prava, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li je apelant titular prava koja se nalaze u okviru člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 20.Riječ imovina uključuje širok obim imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Dalje, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, posjed koji se štiti može biti samo postojeći posjed (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983, serija A broj 70, tačka 48), ili barem imovina za koju apelant ima opravdano očekivanje da će je dobiti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd. i drugi, presuda od 29. novembra 1995, serija A broj 332, tačka 31). Ustavni sud u konkretnom slučaju smatra da pravo za koje apelant tvrdi da mu je uskraćeno predstavlja posjed koji štite član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 21.Ustavni sud podsjeća na svoje prijašnje odluke i jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava, jeste opće prirode i izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da se lišavanje imovine može desiti pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva istog člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Sva tri navedena pravila nisu nepovezana i nisu međusobno kontradiktorna, a drugo i treće pravilo odnose se na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 301-A, strana 29, stav 51).
- 22.Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom predmetu došlo do miješanja u apelantovo pravo na mirno uživanje njegove imovine. U slučaju da zaključi da je došlo do miješanja, Ustavni sud bi dalje morao utvrditi da li je miješanje opravdano, to jeste da li je (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti.
- 23.Ustavni sud konstatira da apelant osporava Presudu Okružnog suda i rješenja u upravnom postupku, smatrajući da mu je upravo tim odlukama onemogućeno da, kako navodi, mirno uživa u svojoj imovini, te traži poništenje upravnog akta kojim je Republička uprava poništila upis posjeda u apelantovu korist, a izvršila upis u korist "Koteks import-eksporta" Split, kao korisnika zemljišta na spornoj parceli i upis prava posjeda na spornoj kući koja se nalazi na spornoj parceli u korist "Anyway Future Collection". Ustavni sud zapaža da je u postupku pred upravnim organima i sudom raspravljano o poništenju upisa posjeda i izvršenom upisu posjeda, odnosno o činjenici da li su isprave, Ugovor o podjeli sredstava i Rješenje o dosudi, prikladne za upis promjena u katastarskom operatu.
- 24.U konkretnom slučaju Ustavni sud zaključuje da je nesporno da je apelant bio upisan u katastarski operat kao posjednik sporne parcele. Također je nesporno da je odlukama organa u sudskom i upravnom postupku poništen upis prava na posjed u apelantovu korist, čime je nesumnjivo došlo do miješanja javne vlasti u njegovo pravo na imovinu.
- 25.Razmatrajući pitanje da li je miješanje bilo opravdano, odnosno da li su osporene odluke zasnovane na zakonu, Ustavni sud primjećuje da su sud i upravni organi jasno obrazložili zašto su na činjenično stanje koje su utvrdili primijenili odredbu člana 20. Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta i odredbu člana 59. Pravilnika za održavanje katastra zemljišta, na osnovu kojih su poništili, odnosno izvršili upis prava na posjed, budući da su utvrdili da ugovor koji je zaključio apelant nije ovjeren u nadležnom sudu i da time ne ispunjava uvjete u pogledu zakonitosti isprave na osnovu koje se vrši upis promjena u katastarski operat, a da kupoprodajni ugovor i Rješenje o dosudi predstavljaju prikladnu ispravu za upis promjena prava na posjed. Ustavni sud zaključuje da su upravni organi i sud utvrdili relevantne činjenice za primjenu navedenih zakonskih odredaba, koje su bile osnov za odluku kojom su poništili upis prava posjeda u apelantovu korist. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo zakonito.
- 26.Dalje, sljedeća pitanja koja se nameću jesu da li navedene zakonske odredbe predstavljaju izraz javnog interesa, te da li je zakonsko rješenje koje je primijenjeno na konkretan slučaj proporcionalno cilju koji se želi postići. S jedne strane, postoji javni interes da se problematika katastra i premjera zemljišta regulira na jedinstven i zakonit način, dosljednom primjenom Zakona o održavanju i premjeru katastra zemljišta, a, s druge strane, postoji obaveza pravnih i fizičkih lica da poštuju zakonsku odredbu kojom je strogo navedeno na osnovu kojih isprava se može vršiti upis promjena u katastarskom operatu. U konkretnom slučaju apelantu je poništen upis prava na posjed zbog toga što je upis izvršen na osnovu Ugovora o podjeli sredstava koji nije bio ovjeren u sudu.
- 27.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su se upravni organi i sud, kao javna vlast, umiješali u apelantovo pravo na imovinu kada su poništili upis prava na posjed primjenjujući relevantne zakonske odredbe radi postizanja legitimnih ciljeva u javnom interesu. Pri tome su vodili računa o razumnom odnosu proporcionalnosti između sredstava koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji se želi postići.
- 28.Ustavni sud zaključuje da se način na koji su upravni organi i sud primijenili zakonske odredbe ne može smatrati proizvoljnim, te da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava kada se država, odnosno sud i upravni organi, primjenjujući zakon, umiješala u apelantova prava na način koji je proporcionalan javnom interesu i apelantovim pravima.
- 29.Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 30.Povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije apelant nalazi u dijelu koji se odnosi na pravo na pravično saslušanje, jer, kako navodi, nije saslušan u postupku koji je okončan presudom Okružnog suda, te nije mu bilo dopušteno da iznese bitne činjenice.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 31.Predmetni postupak se nesporno tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza s obzirom na to da je posljedica donošenja presude Okružnog suda i upravnih organa poništavanje upisa prava posjeda, koje je bilo upisano sa dijelom 1/1 u apelantovu korist na spornoj parceli. Ustavni sud, stoga, ima nadležnost da ispita da li je postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.Ustavni sud primjećuje da je Područna jedinica Republičke uprave provela ispitni postupak u skladu sa članom 72. Pravilnika za održavanje katastra zemljišta i održala javnu raspravu na kojoj je saslušala stranke u postupku, budući da je postojalo više zahtjeva stranaka sa suprotnim interesima, te se nije mogao voditi skraćeni upravni postupak koji je propisan kao vrsta postupka u odlučivanju u ovim pitanjima. Dalje, Ustavni sud napominje da je apelant, nakon okončanja upravnog postupka, tužbom pokrenuo upravni spor u kojem je Okružni sud donio osporenu presudu. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud zaključio da je činjenično stanje pravilno utvrđeno u upravnom postupku, na osnovu kojeg je riješio ovaj upravni spor. Apelant u apelaciji nije naveo, niti se iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu vidi da je apelant tražio da se održi javna rasprava pred Okružnim sudom.
- 33.Apelant, dakle, nije koristio pravo da, prema članu 28. Zakona o upravnim sporovima, predloži Okružnom sudu da održi usmenu raspravu zbog "složenosti sporne stvari", ili "radi boljeg razjašnjenja stvari". Evropski sud za ljudska prava, odlučujući u nekim građanskim predmetima, usvojio je stav da, ako jedna od strana propusti da traži usmeno saslušanje, a praksa domaćeg suda je da se postupak vodi bez usmenog saslušanja, osim ako jedna od strana ne zatraži takvo saslušanje, propust se mora tumačiti kao neopozivo odustajanje od prava prisustvovanja suđenju, tim prije što spor nije pokretao pitanja od javnog interesa zbog kojih bi usmeno saslušanje bilo neophodno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zumtobel protiv Austrije, presuda od 21. septembra 1993. godine, serija A broj 268, stav 34). Zakonom o upravnim sporovima nije propisana obaveza da sudovi u upravnom sporu održe javnu raspravu, nego je propisano kao izuzetno da sud može odlučiti da se održi usmena rasprava u određenim slučajevima. U konkretnom predmetu Okružni sud nije našao da postoji potreba da se u predmetnom sporu održi usmena rasprava i odlučio je da ovaj spor riješi na sjednici koja nije javna, prema odredbama člana 28. stav 1. Zakona o upravnim sporovima. Također, Ustavni sud ukazuje i na svoju praksu prema kojoj nema povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije samo zbog toga što je sud u upravnom sporu odlučivao na sjednici koja nije javna na osnovu stanja u spisu (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 217/03 od 29. septembra 2004. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 54/04).
- 34.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu ako je miješanje u apelantovu imovinu, odnosno poništavanje upisa prava posjeda izvršeno u skladu sa zakonom radi postizanja legitimnih ciljeva u javnom interesu i poštivanja principa proporcionalnosti između prava na imovinu i javnog interesa. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje kada je apelant saslušan u upravnom postupku, a sud je odlučio o upravnom sporu bez održavanja usmene rasprave, a apelant nije posebno zahtijevao da se ona održi.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.