USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2113/07, rješavajući apelaciju Husnije Bašagića i Seada Rekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Husnije Bašagića i Seada Rekića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što izvršni postupak pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetima br. I-2674/04 i I-2678/04 nije okončan u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetima br. I-2674/04 i I-2678/04, u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Husnija Bašagić i Sead Rekić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnijeli su 18. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja sudske nagodbe broj RS:375/01 od 2. decembra 2002. godine zaključene pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. jula 2008. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
- 3.Općinski sud je odgovor dostavio 10. jula 2008. godine, ali nije dostavio na uvid spise br. I-2674/04 i I-2678/04, odnosno nije postupio prema zahtjevu Ustavnog suda od 15. maja 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 7. jula 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i odgovora Općinskog suda, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelanti su 2. decembra 2002. godine zaključili sudsku nagodbu broj Rs: 375/01 sa zakonskim zastupnikom poslodavca "Dajdža AA" iz Cazina (u daljnjem tekstu: izvršenik). U skladu sa tom nagodbom, izvršenik je bio u obavezi da na ime neisplaćenih plaća, kao i plaća koje će dospjeti do 20. aprila 2003. godine, odnosno 1. novembra 2002. godine, apelantu Husniji Bašagiću (u daljnjem tekstu: prvoapelant) isplati iznos od 3.600,00 KM, odnosno apelantu Seadu Rekiću (u daljnjem tekstu: drugoapelant) 2.300,00 KM. Navedeni iznosi su se trebali isplatiti obročno, sa rokom dospjelosti posljednje rate 2. februara 2003. godine, odnosno 2. januara 2003. godine. Najzad, u odnosu na drugoapelanta, izvršenik je preuzeo obavezu da će mu za naredne mjesece redovno isplaćivati plaću u visini minimalne plaće, onoliko koliko prema zakonu bude iznosila, i to najkasnije do 5-og u mjesecu za prethodni mjesec.
Rješenje o izvršenju broj I-2674/04
- 7.Prvoapelant je 17. decembra 2004. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu sudske nagodbe od 2. decembra 2002. godine. Prvoapelant je podnio prijedlog zbog toga što mu izvršenik nije isplatio dug od 2.400,00 KM, iako je zadnja rata dospjela za isplatu 2. februara 2003. godine. Također je predložio da se donese rješenje o izvršenju na izvršenikovim pokretnim stvarima i to popisom, pljenidbom i prodajom njegove robe i pokretnih stvari, a koje podliježu izvršenju. Prvoapelant je predložio da se donese rješenje o izvršenju i zbog činjenice da ne može naplatiti novčana potraživanja na izvršenikovim novčanim sredstvima zato što mu je račun blokiran. Općinski sud je 21. decembra 2004. godine donio Rješenje o izvršenju broj I-2674/04. Predmetno rješenje je 22. septembra 2005. godine dostavljeno izvršeniku, odnosno objavljeno je na oglasnoj ploči suda.
Rješenje o izvršenju broj I-2678/04
- 8.Drugoapelant je 21. decembra 2004. godine podnio istovjetan prijedlog za izvršenje Općinskom sudu na osnovu sudske nagodbe od 2. decembra 2002. godine, budući da mu izvršenik nije isplatio dug u iznosu od 2.250,00 KM, iako je zadnja rata dospjela za isplatu 2. januara 2003. godine. Općinski sud je 23. decembra 2004. godine donio Rješenje o izvršenju broj I-2678/04. Predmetno rješenje je 22. septembra 2005. godine dostavljeno izvršeniku, odnosno objavljeno je na oglasnoj ploči suda.
- 9.Općinski sud je Zaključkom broj I: 2678/04 od 14. juna 2007. godine drugoapelantu naložio da uplati troškove izlaska na lice mjesta radi pljenidbe pokretnih stvari. Sudski izvršilac je 21. novembra 2007. godine izašao na lice mjesta radi pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari, te konstatirao da se imovina dužnika ne nalazi na naznačenoj adresi Mala Lisa bb Cazin.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelanti se žale da su im postupanjem Općinskog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
- 11.Apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog toga što nedopustivo dugo traju postupci izvršenja sudske nagodbe (u trenutku podnošenja apelacije tri godine i šest mjeseci), a na osnovu koje apelanti traže naplatu potraživanja iz radnog odnosa. Apelanti smatraju da je sud u konkretnom slučaju povrijedio i "jednakost pred zakonom" jer oni svoja potraživanja neće moći realizirati ni ubuduće s obzirom na stav suda u odnosu na uzimanje u rad predmetnih spisa. U prilog ovoj tvrdnji ističu da je apelant Rekić protiv istog izvršenika ostvario potraživanje u iznosu do 7.210,00 KM, te da je sud donio rješenje o izvršenju, ali je "po izjavljenom prigovoru izvršenika donio rješenje kojim se izvršni prijedlog apelanta ima smatrati tužbom, dakle, upustio se u rješavanje i okončavanje predmeta čiji ishod ide u korist izvršeniku".
- 12.Također, pošto Općinski sud nije dalje postupao povodom donesenih odluka, apelantima nije poznat konačan ishod postupka. Dakle, smatraju da im se, u slučaju nepovoljne odluke, uskraćuje pravo na djelotvoran pravni lijek.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Općinski sud je u odgovoru na navode iz apelacije iznio hronologiju oba izvršna postupka, onako kako je već predočeno u činjenicama predmeta u ovoj odluci.
- 14.Najzad, Općinski sud je svoje izjašnjenje u vezi sa predmetom broj I-2678/04 zaključio konstatacijom da je apelant propustio da u fazi podnošenja prijedloga za izvršenje označi lice ovlašteno za zastupanje, odnosno izvršenikovog direktora. Također je naveo da će zatražiti od Općinskog suda u Bihaću izvod iz registra kako bi utvrdio izvršenikov konačan status, te će, u zavisnosti od toga, nastaviti izvršni postupak. Općinski sud se nije izjašnjavao u pogledu eventualnih budućih koraka koje će preduzeti u predmetu broj I-2674/04.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06)
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda
potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
Š...Ć
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može, radi namirenja istog potraživanja, predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 10.
Dostavljanje
(1) Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku, dostavljaju se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona.
(2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pisano treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, niti na adresi, odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostavljanje se vrši putem oglasne ploče suda i za slučaj dostavljanja odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.
Član 15.
Rokovi za postupanje
Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 36.
Prijedlog za izvršenje
(1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
Š...Ć
(4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima u prijedlogu za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari.
Član 63.
Obustavljanje izvršenja
Š...Ć
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavljanju izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavljanju izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Dovršenje izvršenja
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavljanjem izvršenja.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 19.Apelanti se žale na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da je izvršni postupak, u trenutku podnošenja apelacije, već trajao tri godine i šest mjeseca. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno da se izvrši sudska presuda, u konkretnom slučaju, sudska nagodba. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se ostvarila njegova prava. Ustavni sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, Ustavni sud ukazuje na to da postoji već izgrađena praksa Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje i na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 20.Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva u vezi sa postupkom izvršenja.
VII. Meritum
- 22.Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a u vezi sa izvršenjem pravosnažne sudske odluke, odnosno sudske nagodbe, u razumnom roku. Dalje, apelanti se žale da im je nepoznat ishod postupka, te da im se, u slučaju nepovoljne odluke, uskraćuje pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Najzad, zbog neizvršenja sudske nagodbe u razumnom roku, apelanti se žale na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 23.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 24.Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli izvršni postupak radi realizacije svog prava utvrđenog u sudskoj nagodbi broj RS-375/01 od 2. decembra 2002. godine. Iz predmetne nagodbe proizlazi da apelanti prema izvršeniku imaju potraživanje na osnovu neisplaćenih plaća. U pogledu ovih navoda apelanata, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40) prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da pred sud ili tribunal iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije treba detaljno da propisuje proceduralne garancije date strankama, postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi, sigurno, u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36). Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Evropski sud za ljudska prava je već prihvatio taj princip u predmetima koji se tiču dužine postupka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Di Pede protiv Italije i Zappia protiv Italije, presuda od 26. septembra 1996. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1383-1384, st. 20-24. i str. 1410. i 1411, st. 16-20).
- 25.Ustavni sud smatra da se navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava može primijeniti u konkretnom slučaju, s obzirom na to da se on, također, odnosi na dužinu postupka u vezi sa izvršenjem pravosnažne presude.
- 26.Dalje, Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda, razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca apelacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir u odnosu na predmete br. I-2674/04 i I-2678/04
- 27.Ustavni sud zapaža da je postupak izvršenja počeo podnošenjem prijedloga za izvršenje 17. decembra 2004. godine, odnosno 21. decembra 2004. godine. Općinski sud je rješenja o izvršenju u oba predmeta donio 21. decembra 2004. godine. Dostavljanje rješenja o izvršenju izvršeniku u oba predmeta izvršeno je putem oglasne ploče suda 22. septembra 2005. godine, tj. devet mjeseci nakon njihovog donošenja. Dakle, postupak izvršenja, u dijelu u kojem je sud bio nadležan da ga provede, trajao je devet mjeseci.
Složenost predmeta u odnosu na predmete br. I-2674/04 i I-2678/04
- 28.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
- 29.U sklopu postupka izvršenja sud je trebalo da izvrši sudsku nagodbu tako što bi izvršenik apelantima isplatio iznose koji su utvrđeni u predmetnoj nagodbi, predmetom i sredstvom koje bi predložili apelanti. Takav postupak, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može se okarakterizirati kao naročito složen.
Analiza razumnosti trajanja postupka u odnosu na predmet broj I-2674/04
- 30.Apelant Bašagić je postupak izvršenja sudske nagodbe pokrenuo 17. decembra 2004. godine. Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 23. decembra 2004. godine. Predmetno rješenje dostavljeno je izvršeniku putem oglasne ploče suda 22. septembra 2005. godine.
- 31.U pogledu ponašanja izvršnog suda, Ustavni sud na osnovu predočenog u samoj apelaciji, te na osnovu izjašnjenja Općinskog suda zapaža da je Rješenje o izvršenju broj I-2674/04 doneseno 21. decembra 2004. godine, samo tri dana nakon podnošenja prijedloga. Međutim, navedeno rješenje dostavljeno je izvršeniku putem oglasne ploče suda tek devet mjeseci kasnije, tj. 22. septembra 2005. godine. Do dana podnošenja apelacije, tj. 18. jula 2007. godine, odnosno do dana dostavljanja izjašnjenja na apelaciju, tj. 10. jula 2008. godine, Općinski sud nije odredio da se izvrši popis izvršenikovih stvari radi naplate apelantovog potraživanja. Na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da li je protiv rješenja o izvršenju izvršenik eventualno ulagao prigovor. Općinski sud ni na koji način nije opravdao, niti ukazao na razloge zbog kojih je za dostavljanje rješenja o izvršenju bilo potrebno devet mjeseci, odnosno zbog čega sud ni nakon više od dvije godine nije odredio da se izvrši popis izvršenikovih stvari radi naplate apelantovog potraživanja.
- 32.S druge strane, može se zaključiti da se apelant više nije obraćao sudu i preduzimao bilo kakve aktivnosti u vezi sa predmetnim izvršenjem. Dakle, i sam apelant je bio neaktivan. Ovakav zaključak proizlazi iz činjenice da je sudsku nagodbu, koja je predmet izvršenja, zaključio sa apelantom Rekićem, te da ih u postupku izvršenja i u postupku pred Ustavnim sudom zastupa isti advokat. Dalje, apelantu nije mogla biti nepoznata činjenica da izvršenje putem pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari na adresi naznačenoj u prijedlogu za izvršenje nije moguće, budući da se izvršenje pokušalo provesti i u predmetu apelanta Rekića i da je bilo neuspješno. Međutim, apelantova neaktivnost u predmetnom slučaju nikako ne može biti odlučujuća, niti može opravdati očiglednu neaktivnost Općinskog suda. Naime, u skladu sa članom 5. Zakona o izvršnom postupku ovaj postupak je hitne prirode, a u odsustvu bilo kakvih razloga koje predoči sud, a koji bi opravdali zašto postupak nije okončan ni nakon tri godine i šest mjeseci, Ustavni sud smatra da je neaktivnost suda bila odlučujuća za dužinu postupka.
Analiza razumnosti trajanja postupka u odnosu na predmet broj I-2678/04
- 33.Apelant Rekić je postupak izvršenja sudske nagodbe pokrenuo 21. decembra 2004. godine. Općinski sud je rješenje o izvršenju donio 23. decembra 2004. godine. Predmetno rješenje dostavljeno je izvršeniku putem oglasne ploče suda 22. septembra 2005. godine. Općinski sud je 14. juna 2007. godine, tj. nakon više od jedne godine, donio Zaključak broj I-2678/04, te je naložio apelantu da uplati troškove izlaska na lice mjesta radi pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari. Sudski izvršilac je 21. novembra 2007. godine, tj. četiri mjeseca nakon donošenja zaključka, izašao na lice mjesta i konstatirao da se na navedenoj adresi ne nalazi izvršenikova imovina.
- 34.U pogledu ponašanja izvršnog suda, Ustavni sud na osnovu predočenog u samoj apelaciji, te na osnovu izjašnjenja Općinskog suda zapaža da je Rješenje o izvršenju broj I-2678/04 doneseno 21. decembra 2004. godine, samo dva dana nakon podnošenja prijedloga. Međutim, navedeno rješenje dostavljeno je izvršeniku putem oglasne ploče suda tek devet mjeseci kasnije, tj. 22. septembra 2005. godine. Na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da li je protiv rješenja o izvršenju izvršenik eventualno ulagao prigovor. Općinski sud ni na koji način nije opravdao, niti ukazao na razloge zbog kojih je za dostavljanje rješenja o izvršenju bilo potrebno devet mjeseci, odnosno zbog čega je sudu bilo potrebno više od jedne godine da donese zaključak kojim je apelantu naložio uplatu troškova postupka na ime izlaska na lice mjesta sudskog izvršioca radi pljenidbe pokretnih stvari.
- 35.Također, može se zaključiti da je u relevantnom periodu apelant u februaru 2006. godine uputio urgenciju Općinskom sudu tražeći hitno postupanje u njegovom predmetu. Dalje, nakon što je sudski izvršilac u novembru 2007. godine izlaskom na naznačenu adresu konstatirao da tu ne postoji izvršenikova imovina, apelant nije preduzimao nikakve aktivnosti kako bi ubrzao izvršenje. Dakle, apelant nije dostavio drugu adresu na kojoj bi se eventualno mogla nalaziti izvršenikova imovina, niti je sudu predložio, u skladu sa članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, novo sredstvo ili predmet izvršenja. Međutim, na osnovu predočenog, ni sam sud, nakon propalog pokušaja pljenidbe izvršenikovih pokretnih stvari, nije preduzimao aktivnosti koje bi rezultirale okončanjem postupka u smislu člana 63. Zakona o izvršnom postupku. Neaktivnost apelanta Rekića nikako se ne bi mogla smatrati odlučujućom niti biti opravdanje za očiglednu neaktivnost suda. Navod Općinskog suda da apelantov prijedlog nije sadržavao oznaku lica ovlaštenog za zastupanje, odnosno izvršenikovog direktora, nije potkrijepljen dokazom da je od apelanta traženo da taj nedostatak otkloni, kao ni na koji način je apelant doprinio dužini postupka. Kao i slučaju apelanta Bašagića, sud je propustio da iznese bilo kakve razloge koji bi opravdali trajanje postupka duže od tri godine. U tom smislu, Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni stav o tome da postoji povreda prava apelanata na izvršenje pravosnažnih i izvršnih sudskih presuda i nagodbi u razumnom roku kada su sudovi, u roku od tri godine, usprkos činjenici da su izvršili određene radnje, propustili da vladaju postupkom, koriste raspoloživa zakonska sredstava, te bili neaktivni u određenim periodima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, stav 36, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 27/08).
Zaključak u pogledu razumnosti trajanja postupka u odnosu na predmete br. I-2674/04 i I-2678/04
- 36.Na osnovu svega izloženog, a cijeneći sve okolnosti konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja izvršnog postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.
- 37.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 38.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
- 3.Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- k)Pravo na imovinu.
- 39.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
- 1.Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
- 2.Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 40.Apelanti smatraju da je u konkretnom slučaju zbog neizvršenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske nagodbe, a kojom su utvrđena njihova potraživanja iz radnog odnosa, povrijeđeno i njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 41.Budući da su potraživanja apelanata utvrđena pravosnažnom sudskom nagodbom i pravosnažnim rješenjem o izvršenju, nesporno je da navedena potraživanja predstavljaju njihovu imovinu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i vlastitoj jurisprudenciji (vidi Evropski sud za ljudska prava, Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 31. oktobra 2006. godine, stav 48), nemogućnost izvršenja konačne odluke suda predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje imovine.
- 42.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 39.
Ostali navodi
- 43.U skladu sa zaključkom u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelacije.
VIII. Zaključak
- 44.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud povredu ovog prava vidi u činjenici da pravosnažna sudska odluka nije, zbog propusta suda, izvršena u periodu dužem od tri godine, a za takvo odlaganje nisu dati relevantni razlozi. Također, postoji povreda prava apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što redovni sudovi u periodu dužem od tri godine nisu izvršili pravosnažno rješenje o izvršenju.
- 45.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 46.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.