USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 372/07, rješavajući apelaciju Gorana Mandića i Davida Mandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelomično se usvaja se apelacija Gorana Mandića i Davida Mandića .
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu P-62/02 i P-115/05.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupke u predmetima broj P-62/02 i P-115/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da u roku od 90 od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Gorana Mandića i Davida Mandića u vezi sa prvom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u upravnom postupku radi izdavanja urbanističke saglasnosti u kojem je Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša donijelo Rješenje broj 05-23-2898/06 od 16. maja 2007. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Goran Mandić i David Mandić (u daljnjem tekstu: apelanti) sa Ilidže podnijeli su apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u sudskim predmetima radi naknade štete u predmetu P-62/05 i zbog smetanja posjeda u predmetu P-115/05, koji se vode pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), kao i zbog nedonošenja odluke pred nadležnim upravnim organima u upravnom postupku po zahtjevu apelanta radi izdavanja urbanističke saglasnosti.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Općine Novi Grad, Službe za urbanizam i stambene poslove (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 8. maja 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor i spis u vezi sa sudskim predmetom P-62/05 15. maja 2009. godine, a za predmet P-115/05 odgovor je dostavljen 18. juna 2009. godine (spis nije dostavljen).
- 4.Ministarstvo je dostavilo odgovor 5. juna 2009. godine, a Služba 8. juna 2009. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu zahtjeva 18. augusta 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
a) Upravni postupak radi dobijanja urbanističke saglasnosti
- 7.Apelant (David Mandić) podnio je zahtjev Općini Novi Grad, Općinskom sekretarijatu za urbanizam, komunalne i stambene djelatnosti 7. maja 2001. godine radi izdavanja urbanističke saglasnosti. Služba je donijela Zaključak broj 06-23-1143/01, od 12. februara 2004. godine, kojim je postupak obustavila.
- 8.Apelant (Goran Mandić) je ponovo, 29. decembra 2004. godine, podnio zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti Općini Novi grad, Općinskoj službi za opću upravu i MZ, koji je dopunio 25. februara 2005. godine.
- 9.Služba je donijela Zaključak broj 06-23-3275/06 od 4. maja 2005. godine kojim je postupak prekinut. Apelant je izjavio žalbu protiv zaključka 12. maja 2005. godine. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-23-11323/05 od 16. augusta 2005. godine, kojim je poništilo zaključak od 4. maja 2005. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
- 10.Apelant je 5. septembra 2005. godine podnio zahtjev načelniku Općine Novi Grad u kojem je tražio hitno rješavanje svog predmeta. Apelant je 28. februara 2006. godine izjavio žalbu zbog šutnje administracije.
- 11.Ministarstvo je donijelo Rješenje 05-23-2898/06 od 16. maja 2007. godine kojim se daje urbanistička saglasnost apelantu Davidu Mandiću.
- 12.Protiv rješenja Ministarstva od 16. maja 2007. godine treća lica su pokrenula upravni spor.
b) Sudski postupak radi naknade štete u predmetu P-62/05
- 13."Minasko" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 10. januara 2002. godine tužbom pokrenuo sudski postupak protiv apelanta (Davida Mandića). Sud je u toku postupka zakazao veliki broj ročišta, od kojih je održano šest. Apelant nije pristupio na prva tri zakazana ročišta (9. aprila, 3. jula i 23. oktobra 2002. godine, a za ročište od 11. juna 2003. godine apelant je tražio odgodu radi izjašnjenja).
- 14.U toku postupka na ročištu održanom 22. marta 2004. godine apelant je uložio protutužbu. Također, u toku postupka tužitelj (protutuženi) je zatražio mjeru osiguranja. Općinski sud je donio Rješenje P-62/02, od 10. jula 2006. godine, kojim ja apelantu zabranio da raspolaže nekretninama. Rješavajući apelantovu žalbu, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-06-00 2552 od 27. oktobra 2006. godine kojim je usvojio žalbu i prvostepeno rješenje preinačio tako što je odbacio zahtjev za izdavanje privremene mjere.
- 15.Na ročište koje je zakazano za 25. septembar 2007. godine nije pristupio uredno obaviješteni tužitelj (protutuženi), pa je sud donio Rješenje P-62/02 od 24. septembra 2007. godine, kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, a određeno je novo ročište po apelantovoj protutužbi. Tužitelj (protutuženi) je podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje 5. decembra 2007. godine. Sud je povodom prijedloga za povrat zakazao ročište za 10. januar 2008. godine, koje je opozvano pa su zakazana još dva ročišta. Općinski sud je 4. februara 2009. godine donio rješenje kojim je usvojio prijedlog i Rješenje P-62/02 od 24. septembra 2007. godine stavio van snage.
- 16.Postupak je u toku i ročište je zakazano za 17. septembar 2009. godine.
c) Sudski postupak radi smetanja posjeda predmet P-115/05
- 17.Apelanti su 13. januara 2005. godine tužbom pokrenuli sudski postupak protiv Izeta Musića (u daljnjem tekstu: tuženi), radi smetanja posjeda.
- 18.Sud je zakazao 12 ročišta, od kojih je pet održano. Ostala ročišta su odgođena i to uglavnom zbog bolesti tuženog, osim ročišta koje je zakazano za 21. septembar 2005. godine i 18. decembar 2006. godine na koje nisu došli ni tuženi a ni punomoćnik apelanata (koji je obavijestio sud da ne može doći zbog zauzetosti u drugom predmetu i zbog službenog puta). Jedno ročište (uviđaj na licu mjesta) nije održano zbog nedolaska vještaka.
- 19.Općinski sud je donio rješenje 23. novembra 2007. godine kojim je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev apelanata. Protiv rješenja tuženi i umješač su izjavili žalbu. Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 25. maja 2008. godine donio rješenje kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
- 20.Novo pripremno ročište pred Općinskim sudom je bilo zakazano za 25. jun 2009. godine.
a) Navodi iz apelacije
- 21.Apelanti su naveli da im je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Međutim, iz navoda apelacije proizlazi da se apelanti žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja sudskih odluka i zbog neodlučivanja upravnih organa. Apelanti navode da postupak pred upravnim organima traje neopravdano dugo (šest godina u momentu podnošenja apelacije) u vezi sa njihovim zahtjevom za izdavanje urbanističke saglasnosti. Također, apelanti navode da je dužina odlučivanja u sudskim postupcima pred Općinskim sudom nerazumno duga. Apelanti navode da su zbog nedonošenja odluka "pretrpjeli nemjerljivu štetu" i da su im ovakvim ponašanjem suda i upravnih organa povrijeđena "imovinska prava i poslovni planovi". Apelanti se žale da je razlog za neodlučivanje njihova nacionalna pripadnost.
b) Odgovor na apelaciju
Općinski sud
U vezi sa predmetom P-62/02
- 22.Općinski sud je hronološki naveo šta se dešavalo u predmetu, te je istakao da rasprave uglavnom nisu otvarane "iz razloga što na iste nisu uredno bili pozvani brojni svjedoci, sam tužitelj pa i vještak". Općinski sud je također naveo da je apelant podnio protutužbu 2004. godine, a tužba je podnijeta 2002. godine.
U vezi sa predmetom P-115/05
- 23.U vezi sa povredom prava apelanata u predmetu P-115/05, Općinski sud je naveo da je apelacija neosnovana i da nije bilo povreda prava iz Evropske konvencije. Općinski sud je naveo da ročišta nisu održana jer "nisu postojale zakonske pretpostavke za održavanje". Iz dopisa Općinskog suda proizlazi da ročišta uglavnom nisu održana zbog nedolaska i bolesti tuženog.
Organi uprave
Služba
- 24.Služba je u odgovoru navela da je David Mandić podnio zahtjev upravi, te da je u zahtjevu dostavio adresu stanovanja. Pokušaj da se obavijesti apelanta nije izvršen jer je poziv koji je poslan apelantu vraćen sa naznakom pošte da je apelant nepoznat na navedenoj adresi. U prilog ovoj tvrdnji Služba je dostavila fotokopiju pisma i dostavnice. Služba je navela da je, nakon što su apelanti dostavili idejni projekat, zahtjev proslijeđen nadležnom Ministarstvu na rješavanje. Služba je istakla da je, i pored čestog boravka apelanata u Beogradu i velikog broja predmeta koje rješava, ipak našla vremena da riješi njihov problem, i da apelantu kao stranci u postupku izađe u susret, zbog čega smatra da nije bilo kršenja navedenih prava.
Ministarstvo
- 25.U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je istaklo da nije bilo povrede prava iz Evropske konvencije koje navodi apelant i da je postupak vođen u skladu sa relevantnim zakonskim propisima.
IV. Relevantni propisi
- 26.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 27.U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
"Načelo efikasnost
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, sto obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Ekonomičnost postupka
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja."
V. Dopustivost
- 28.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 29.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 30.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti se pozivaju na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što redovni sud i upravni organi nisu u dužem vremenskom periodu donijeli odluke o tužbi i protutužbi apelanata, kao i o njihovom zahtjevu za urbanističku saglasnost.
- 31.Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da se apelanti žale na nemogućnost dobijanja konačne odluke u dužem vremenskom periodu, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija, u vezi sa donošenjem odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
- 32.Apelanti se žale zbog nedonošenja odluke pred Općinskim sudom u predmetu P-62/02 i P-115/05 i zbog neodlučivanja u razumnom roku pred upravnim organima u postupku po zahtjevu apelanata za izdavanje urbanističke dozvole, iz čega proizlazi da se žale na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 33.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 34.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 34.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
a) Relevantni principi
- 35.Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora posmatrati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 36.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 37.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
Upravni postupak radi dobijanja urbanističke saglasnosti
- 38.Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli upravni postupak pred nadležnim upravnim organom radi dobijanja urbanističke saglasnosti. Postupak je pokrenut zahtjevom iz 2001. godine, a Služba je donijela rješenje kojim je obustavila postupak 2004. godine. Apelanti su ponovo podnijeli zahtjev 2004. godine. Ministarstvo je donijelo rješenje 15. juna 2007. godine.
Sudski postupak radi naknade štete u predmetu P-62/02
- 39.Postupak pred redovnim sudom po tužbi tužitelja, a protutužbi apelanta, u predmetu P-62/02 počeo je 10. januara 2002. godine i još je u toku, dakle traje sedam godina i osam mjeseci.
Postupak radi smetanja posjeda u predmetu P-115/05
- 40.Apelanti sud podnijeli tužbu radi smetanja posjeda 13. januara 2005. godine u predmetu P-115/05 i postupak je u toku, dakle traje više od četiri godine i osam mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 41.U konkretnom slučaju radi se o tri postupka, jedan koji se vodio pred upravnim organima radi dobijanja urbanističke dozvole i dva koja se vode pred redovnim sudom i to za naknadu štete i radi smetanja posjeda.
Upravni postupak
- 42.Ustavni sud primjećuje da se apelanti žale na dužinu postupka radi dobijanja urbanističke saglasnosti. Apelanti su naveli da su pokrenuli postupak zahtjevom za izdavanje urbanističke saglasnosti od 7. maja 2001. godine, a zatim su ponovo podnijeli zahtjev 29. decembra 2004. godine. Ustavni sud primjećuje da su u prvobitnom zahtjevu koji su podnijeli nadležnom upravnom organu apelanti dostavili adresu "Džemala Bijedića 179". Također, iz dokumentacije koja je dostavljena Ustavnom sudu proizlazi da je poziv za raspravu poslat apelantima na navedenu adresu, ali je on vraćen nadležnom organu sa naznakom "nepoznat na adresi". Služba je u odgovoru na apelaciju izjavila da nije mogla da obavijesti apelante o danu i satu održavanja rasprave zbog toga što je adresa apelanata bila nepoznata. Služba je 12. februara 2004. godine donijela zaključak o obustavi postupka, u kojem je navedeno: "Postupak je obustavljen pošto se iz cjelokupnog ponašanja podnosioca zahtjeva može zaključiti da je isti nezainteresovan za njegov dalji nastavak".
- 43.Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je, nakon što su apelanti podnijeli novi zahtjev 29. decembra 2004. godine, Služba donijela zaključak 4. maja 2005. godine, koji je ukinulo Ministarstvo rješenjem od 16. augusta 2005. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Ustavni sud primjećuje da je Ministarstvo o zahtjevu odlučilo rješenjem od 16. maja 2007. godine, dakle dvije godine i šest mjeseci od podnošenja zahtjeva.
- 44.Dakle, Ustavni sud primjećuje da se apelanti žale na dužinu trajanja postupka po njihovom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti od 2001. godine. Međutim, Ustavni sud primjećuje da apelanti nisu dostavili urednu adresu i da ih se pokušavalo obavijestiti o pozivu na raspravu, ali da se u tome nije uspjelo. Također, Ustavni sud primjećuje da je o prvobitnom zahtjevu Služba donijela zaključak o obustavljanju postupka 12. februara 2004. godine protiv kojeg apelanti nisu izjavili žalbu.
- 45.Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je, nakon što su apelanti podijeli novi zahtjev u decembru 2004. godine (u kojem je navedena druga adresa), Služba donijela zaključak u roku od šest mjeseci, a nadležno Ministarstvo je u roku od tri mjeseca odlučilo o žalbi apelanata izjavljenoj protiv rješenja. Nadalje, Služba je Ministarstvu, kao nadležnom za rješavanje predmeta, dostavila spis 29. marta 2006. godine, u skladu sa odredbama Zakona o prostornom uređenju i Zakona o upravnom postupku. Osim toga, Služba je navela da je spis dostavila Ministarstvu na rješavanje kada su apelanti dostavili idejni projekat. Ministarstvo je donijelo rješenje 16. maja 2007. godine, dakle, godinu dana i tri mjeseca nakon što mu je spis dostavljen. Ustavni sud primjećuje da su u periodu od decembra 2004. godine upravni organi poduzimali određene radnje i donosili odluke, te da je o zahtjevu apelanata odlučeno dvije godine i šest mjeseci nakon što je zahtjev podnijet. S obzirom da se postupak, zbog veličine objekta kao i svih činjenica koje je trebalo razmotriti, može smatrati relativno složenim, a imajući u vidu vremenske periode u kojima su donesene odluke, Ustavni sud smatra da u ponašanju Službe i nadležnog Ministarstva nije bilo nepotrebnih odugovlačenja, pogotovo ako se uzme u obzir da je spis dostavljen Ministarstvu na rješavanje kada su apelanti dostavili idejni projekat. Dakle, kako je zahtjev o izdavanju urbanističke dozvole riješen u roku od dvije godine i šest mjeseci, te uzimajući u obzir ponašanje apelanata, Ustavni sud smatra da navedeni postupak nije bio neopravdano dug. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da cjelokupna dužina trajanja predmetnog postupka nije prešla granice razumnog roka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 46.Ustavni sud zaključuje da nema povede prava na donošenje odluke po zahtjevu za izdavanje urbanističke dozvole u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Sudski postupak
U predmetu P-62/02
- 47.Što se tiče ponašanja sudova, Ustavni sud zapaža da je u periodu koji se razmatra, a nakon što je u predmetu P-62/02 11. januara 2002. godine tužitelj podnio tužbu protiv apelanta radi naknade štete, a apelant podnio protutužbu 22. marta 2004. godine, Općinski sud donio presudu 25. septembra 2006. godine kojom se tužba smatra povučenom. Nakon toga, po prijedlogu tužitelja za povrat u pređašnje stanje 4. februara 2009. godine Rješenje suda P-62/02, od 25. septembra 2008. godine (kojim se tužba smatra povučenom) je stavljeno van snage i postupak je nastavljen. Dakle, sedam godina i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe postupak je u toku i još nije odlučeno o tužbi i protutužbi. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud naveo da je apelant pristupio ročištu nakon što je tužba podnijeta prvi put tek 23. januara 2002. godine, dakle godinu dana nakon podnošenja tužbe, jer na prva tri ročišta koja je sud zakazao apelant nije došao. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je apelant nakon toga uredno dolazio na zakazana ročišta, te se ne može smatrati da je apelant doprinio dužini postupka u trajanju od preko sedam godina, koliko postupak traje. Općinski sud je također naveo da je nedolazak svjedoka ili vještaka koji su pozvani na ročište uglavnom bio razlog neodržavanja ročišta.
- 48.Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je dao Općinski sud u predmetu P-62/02 ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina trajanja postupka od sedam godine i osam mjeseci, u kojem još nije donijeta odluka. Ustavni sud smatra da redovni sud nije dao nikakav valjan razlog da bi se opravdala dužina ovog postupka koji se ne može smatrati naročito složenim da bi opravdao trajanje od sedam godina. Osim toga, nedolazak svjedoka, vještaka i samog tužitelja (protutuženog) ne može biti opravdanje za sud koji vodi postupak. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant u konkretnom slučaju doprinio dužini postupka, osim za prva tri ročišta za koja je tražio odgodu, te smatra da se ovako neopravdano dugo trajanje postupka u cijelosti može staviti na teret uglavnom Općinskom sudu.
- 49.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina konkretnog postupka u predmetu P-62/02 koji traje više od sedam godina i u kojem još nije odlučeno ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
U predmetu P-115/05
- 50.Što se tiče ponašanja sudova u predmetu P-115/05 radi smetanja posjeda po tužbi apelanata, Ustavni sud zapaža da je u periodu koji se razmatra, a nakon što je podnijeta tužba 13. januara 2005. godine, Općinski sud donio rješenje 23. novembra 2007. godine, kojim je u potpunosti udovoljio tužbenom zahtjevu apelanata. Rješenje Općinskog suda ukinuto je rješenjem Kantonalnog suda 21. maja 2008. godine i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak, koji je u toku. Dakle, Ustavni sud primjećuje da je prvostepenom sudu trebalo dvije godine i 10 mjeseci da odluči o tužbi za smetanje posjeda, a Kantonalni sud je odlučujući o žalbi ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. Ustavni sud primjećuje da su apelanti uredno dolazili na zakazana ročišta, te se ne može smatrati da su doprinijeli dužini postupka u trajanju od preko četiri godine i osam mjeseci. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud naveo da su bolest tuženog i neispunjenje "zakonske pretpostavke" za vođenje postupka bile razlog što se zakazana ročišta nisu održavala.
- 51.Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je dao Općinski sud, odnosno da "nisu postojale zakonske pretpostavke za održavanje" ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina trajanja postupka radi smetanja posjeda, koji je hitne prirode. Osim toga Ustavni sud primjećuje da je prvostepenom sudu trebalo jedna godina i deset mjeseci da odluči, a da je Kantonalni sud u roku od šest mjeseci riješio žalbu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Odluka Kantonalnog suda donijeta je 25. juna 2008. godine, a Općinski sud je novo pripremno ročište zakazao za 25. juni 2009. godine, dakle godinu dana nakon što je odlučeno da se postupak ponovo provede. Ustavni sud smatra da Općinski sud nije dao nikakav valjan razlog da bi se opravdala dužina ovog postupaka koji se ne može smatrati složenim. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da su apelanti u konkretnom slučaju doprinijeli dužini postupka, te smatra da se ovako neopravdano dugo trajanje postupka u cijelosti može staviti na teret uglavnom Općinskom sudu.
- 52.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina postupka u predmetu P-115/05 koji se vodi pred Općinskim sudom ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 53.Imajući u vidu utvrđenu povredu u sudskim postupcima, te da nije došlo do povrede prava apelanata u upravnom postupku, u kojem je pozitivno odlučeno o njihovom zahtjevu, Ustavni sud ne nalazi za potrebno da razmatra ostale navode o povredi prava na koje se apelanti žale.
VII. Zaključak
- 54.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u sudskom postupku pred Općinskim sudom u predmetu P-62/02 kada se ukupno trajanje postupka od sedam godina i osam mjeseci, u kojem još nije donijeta odluka, može u potpunosti staviti na teret nadležnog suda, jer taj sud nije dao valjane razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 55.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u sudskom postupku pred Općinskim sudom u predmetu P-115/05 kada se ukupno trajanje postupaka u periodu od četiri godine i devet mjeseci, u kojem još nije donijeta odluka po tužbi radi smetanja posjeda, može u glavnom dijelu staviti na teret Općinskom sudu, jer taj sud nije dao valjane razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka koji je po svojoj prirodi hitan.
- 56.Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u upravnom postupku pred nadležnim upravnim organima po zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti kada su nadležni organi donijeli odluku u roku od dvije godine i šest mjeseci.
- 57.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 58.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.