USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1318/08, rješavajući apelaciju Zuhdije Miskića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Zuhdije Miskića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Cazinu broj P-134/02.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj P-134/02 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavaljanja ove odluke Zuhdiji Miskiću isplati iznos od 1.050,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Zuhdija Miskić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 30. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P-134/02.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 8. maja 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. juna 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 2. jula 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant je 5. januara 2001. godine zaključio ugovor o djelu sa "Tehnikadrvo Kapić" d.o.o. iz Cazina (u daljnjem tekstu: tuženi). S obzirom na to da tuženi, prema apelantovom mišljenju, nije ispoštovao ugovorene obaveze, odnosno da je ugovoreni posao obavio sa nedostacima koje nije otklonio, apelant mu je 12. oktobra 2001. godine dostavio opomenu pred tužbu. Pošto rezultat opomene nije bilo otklanjanje nedostataka na koje je ukazivano, apelant je 25. marta 2002. godine podnio Općinskom sudu tužbu radi obeštećenja.
- 7.Općinski sud je 16. oktobra 2003. godine održao ročište kojem su pristupili apelant i njegov advokat, te tuženi. Zbog razloga koje ne iznose ni apelanat ni Općinski sud, ročište je odgođeno za 5. decembar 2003. godine. Na ročištu od 5. decembra 2003. godine doneseno je rješenje u skladu sa članom 454. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 53/03), kojim je opozvano Rješenje broj P-134/02 iz zapisnika sa ročišta održanog 16. oktobra 2003. godine o zakazivanju glavne rasprave.
- 8.U periodu od 16. septembra 2005. godine do 4. juna 2007. godine apelant se šest puta urgencijama obraćao Općinskom sudu radi zakazivanja ročišta, odnosno glavne rasprave.
- 9.Općinski sud je dopisom od 4. juna 2007. godine, koji je apelantovom opunomoćeniku uručen 12. juna 2007. godine, obavijestio apelantovog opunomoćenika da će predmetni spis biti uzet u rad kad budu ispunjeni uvjeti za postupanje po spisu prema Planu rješavanja starih i zaostalih predmeta, koji je usvojen 1. februara 2007. godine.
- 10.Apelantov opunomoćenik je nakon obavijesti o Planu rješavanja starih i zaostalih predmeta još dva puta, tj. 11. septembra 2007. godine i 29. oktobra 2007. godine, upućivao urgencije Općinskom sudu da se apelantov predmet uzme u rad.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što postupak u predmetu broj P-134/02 pred Općinskim sudom traje nedopustivo dugo usljed nezakazivanja ročišta. Apelant ističe da rad Općinskog suda postaje potpuno pasivan od 12. augusta 2003. godine, te da Sud, i pored njegovih brojnih urgencija za zakazivanje ročišta, to nije učinio, pa postupak traje već pet godina i osam mjeseci.
- 12.Dalje, apelant je zatražio da se Vladi Unsko-sanskog kantona naloži da mu, na ime nematerijalne štete, isplati odgovarajući iznos, u skladu sa stavom Ustavnog suda iznesenim u Odluci o dopustivosti i meritumu u predmetu broj AP 938/04 ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je povodom apelantove tužbe, zaprimljene 25. marta 2002. godine, održao dva ročišta, i to: 16. oktobra 2003. godine i 5. decembra 2003. godine, te da su na oba ročišta bili prisutni apelant i njegov advokat, kao i tuženi. U odgovoru je navedeno i da je apelant u periodu od 16. septembra 2005. godine do 4. juna 2007. godine u više navrata tražio da se zakažu ročišta u predmetu broj P-134/02.
- 14.Dalje, Općinski sud navodi da je dopisom od 4. juna 2007. godine apelantovog opunomoćenika obavijestio da će predmetni spis biti uzet u rad kad budu ispunjeni uvjeti za postupanje po spisu prema Planu rješavanja starih i zaostalih predmeta, koji je usvojen 1. februara 2007. godine. Također, apelantov opunomoćenik je obaviješten da će predmetni spis biti uzet u rad kada hronološki dođe na red prema usvojenom Planu s obzirom na to da se ne radi o predmetu koji je, u skladu sa zakonom, određen kao hitan.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06):
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 19.Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo traje, navodeći pri tome da o njegovom tužbenom zahtjevu nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravičan postupak
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 23.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
- 23.
a) Relevantni principi
- 24.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 25.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
- 26.Predmetni postupak pokrenut je podnošenjem tužbe Općinskom sudu 25. marta 2002. godine i do danas nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe (do donošenja ove odluke) traje punih sedam godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 27.U konkretnom slučaju apelant je podnošenjem tužbe Općinskom sudu pokrenuo postupak obeštećenja, zbog neispoštovanih obaveza prema ugovoru o djelu koji je zaključio sa tuženim. Na osnovu predočenog Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da je predmetni slučaj složen kako u pogledu činjeničnih, tako i pogledu pravnih pitanja. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju složenost predmeta nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
- 28.U pogledu ponašanja suda, iz predočenog Ustavnom sudu nedvosmisleno proizlazi da je Općinski sud povodom tužbe zaprimljene 25. marta 2002. godine prvo ročište zakazao nakon više od godinu dana, tj. 16. oktobra 2003. godine. Prema navodima Suda iz odgovora na apelaciju, ovo ročište je odgođeno iako su mu pristupili apelant i njegov opunomoćenik, te tuženi. Ustavnom sudu nisu predočeni razlozi zbog kojih je došlo do odgađanja, odnosno ne može se zaključiti da je odgađanje uzrokovao apelant na bilo koji način. Naredno ročište zakazano je i održano 5. decembra 2003. godine. I ovom ročištu pristupili su apelant i njegov opunomoćenik, te tuženi. Sud je donio rješenje pozivajući se na član 454. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 53/03). Ovaj član regulira da će u predmetima u kojima je do dana stupanja na snagu ovog zakona već zakazano pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, ali rasprava još uvijek nije otvorena, sud opozvati svoje rješenje o određivanju ročišta i o tome obavijestiti stranke, a tuženog pozvati da dostavi odgovor na tužbu u skladu sa odredbama ovog zakona. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da u periodu od 5. decembra 2003. godine pa do 22. maja 2008. godine, kada je Općinski sud dostavio svoj odgovor na apelaciju, nije zakazano niti jedno ročište, niti je Sud preduzeo bilo koju drugu procesnu radnju u skladu sa zakonom koja bi okončala postupak. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je 4. juna 2007. godine apelantovog opunomoćenika obavijestio da će predmetni spis biti uzet u rad kad hronološki dođe na red prema Planu rješavanja starih i zaostalih predmeta, koji je usvojen 1. februara 2007. godine, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o predmetu koji je, u skladu sa zakonom, hitan.
- 29.U vezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, kako je već ukazano u stavu 25. ove odluke, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U tom smislu, Plan za rješavanje starih i zaostalih predmeta ne može biti opravdanje za trajanje postupka duže od sedam godina u predmetu koji se ne može ocijeniti kao složen i kad se iz predočenog ne može zaključiti da je apelant svojim ponašanjem na bilo koji način doprinio dužini postupka. Ovo tim prije što je postupak u konkretnom slučaju, u trenutku donošenja Plana, tj. 1. februara 2007. godine, već trajao više od četiri godine, te da Općinski sud od 2003. godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju koja bi vodila okončanju postupka. Najzad, Općinski sud, izuzimajući Plan za rješavanje starih i zaostalih predmeta, nije ponudio niti jedan drugi razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 30.Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da se odugovlačenje postupka u cijelosti može pripisati Općinskom sudu, te da dužina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 31.Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmotriti apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da u apelaciji nema specifičnih navoda koji bi ukazivali na povredu ovog prava, izuzimajući one koje je Ustavni sud već ocijenio u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 32.Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 33.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM.
- 34.Imajući u vidu činjenicu da u konkretnom slučaju postupak povodom apelantove tužbe do trenutka donošenja ove odluke traje punih sedam godina, te da predmetni postupak nije hitan, apelantu se određuje naknada u visini od 1.050,00 KM. Ovaj iznos, s obzirom na sjedište Općinskog suda, apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka radi odštete po osnovu neizmirenih obaveza proisteklih iz ugovora o djelu može u periodu dužem od sedam godina, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.