USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 11/07, rješavajući apelaciju Mirsade Ćehić, Asime Omeragić, Kadife Hušidić, Semre Al-Imari, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Mirsade Ćehić, Asime Omeragić, Kadife Hušidić i Semre Al-Imari.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-08-000 157.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu povodom žalbe protiv Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-360/04 od 4. decembra 2007. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mirsadi Ćehić, Asimi Omeragić, Kadifi Hušidić i Semri Al-Imari, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Mirsada Ćehić, Asima Omeragić, Kadifa Hušidić i Semra Al-Imari (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Velike Kladuše podnijele su 25. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelacija je zavedena u registar Ustavnog suda pod brojem AP 11/07. Apelantice su podnijele apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), u predmetu broj P-360/04 (raniji broj P-174/99). Apelantice su 26. marta 2009. godine dopunile apelaciju. U dopuni apelacije istakle su da se žale i na dužinu trajanja postupka u Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji se vodi povodom žalbe izjavljene na Presudu Općinskog suda broj P-360/04 od 4. decembra 2007. godine, a koja je donesena nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 5. januara 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 18. marta 2009. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-174/99.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. januara 2007. godine, a Općinski sud 25. januara 2007. godine. Općinski sud je 25. marta 2009. godine obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu donesena prvostepena presuda, te da nije u mogućnosti dostaviti traženi spis, s obzirom na to da se predmet nalazi na odlučivanju povodom žalbe u Kantonalnom sudu.
- 4.Ustavni sud je 4. juna 2009. godine zatražio spis od Kantonalnog suda.
- 5.Kantonalni sud je 12. juna 2009. godine dostavio traženi spis.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelanticama 5. juna 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 8.Ibrahim Ćehić, suprug apelantice Kadife Hušidić i otac apelantica Mirsade Ćehić, Asime Omeragić i Semre Al-Imari, je 5. aprila 1999. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Fadila Ćehića (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Huseina Ćehića (u daljnjem tekstu: drugotuženi) iz Velike Kladuše. Tužbu je podnio radi predaje u posjed nekretnina upisanih u p.l. 6, k.o. Podzvizd. Apelantice su, kao zakonske nasljednice svog supruga i oca, nakon njegove smrti 2001. godine nastavile parnicu. Njihov punomoćnik je 3. septembra 2002. godine konačno precizirao tužbeni zahtjev i zatražio da se poništi Ugovor o poklonu nekretnina zaključen između Fatime Ćehić (u daljnjem tekstu: poklonodavac) i prednika apelantica, prvotuženog i drugotuženog, kao poklonoprimaca.
- 9.Općinski sud je u periodu od 5. aprila 1999. godine, kada je prednik apelantica podnio tužbu, pa do 3. septembra 2002. godine zakazao 13 rasprava. Na raspravi od 3. septembra 2002. godine je zaključio raspravljanje i donio Presudu broj P-174/99. Općinski sud je nakon podnošenja tužbe prvo ročište za glavnu raspravu zakazao 15. januara 2001. godine. Međutim, ročište je odloženo zbog neuredne dostave poziva za ročište tuženim. Na ročištima od 8. februara i 19. marta 2001. godine sud je raspravljao o tužbenom zahtjevu, a na ročištu od 4. maja 2001. godine sud je naložio punomoćniku prednika apelantica da u roku od osam dana podnese preciziran tužbeni zahtjev u ovom predmetu. Na ročištu od 30. maja 2001. godine punomoćnik prednika apelantica je obavijestio sud da je prednik apelantica umro. Također je predložio da se pozovu apelantice kao zakonske nasljednice da se očituju o tome da li su saglasne s tim da se postupak nastavi. Punomoćnik prednika apelantica je obavijestio sud da nije precizirao tužbeni zahtjev, budući da se radi o istoj porodici, te da postoji mogućnost da se postigne kompromis, u protivnom, precizirat će tužbeni zahtjev. Na ročištu od 19. jula 2001. godine apelantice su izjavile da kao zakonske nasljednice žele nastaviti ovu parnicu i da su saglasne s tim da ih nastavi zastupati isti zastupnik koji je zastupao i njihovog oca i supruga. Na ročištima od 6. septembra, 18. oktobra i 27. decembra 2001. godine, te 26. februara i 9. aprila 2002. godine, sud je provodio dokazni postupak, saslušavao parnične stranke i svjedoke, a od katastra nekretnina tražio dokaze kako bi se utvrdilo prema kojem osnovu su tuženi upisani kao suvlasnici nekretnina. Sud je ročište zakazano za 6. juni 2002. godine odložio na zahtjev punomoćnika apelantica i punomoćnika tuženih. Naime, oni su uredno obavijestili sud da ne mogu pristupiti na zakazano ročište iz objektivnih razloga. Sud je 18. jula 2002. godine vanraspravno saslušao prvotuženog koji se nije mogao odazvati na ročište zakazano za 3. septembar 2002. godine jer je zaposlen u Njemačkoj. Na ročištu za glavnu raspravu od 3. septembra 2002. godine sud je, nakon što je punomoćnik apelantica konačno precizirao tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi Ugovor o poklonu nekretnina zaključen između poklonodavca i prednika apelantica, prvotuženog i drugotuženog kao poklonoprimaca, zaključio raspravljanje i donio presudu koju je izradio istog dana.
- 10.Presudom Općinskog suda broj P-174/99 od 3. septembra 2002. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev prednika apelantica, odnosno apelantica, kojim su tražili da se utvrdi da je ništavan ugovor o poklonu nekretnina, pobliže opisanih u izreci presude, zaključen između prednika apelantica i tuženih, s jedne strane, i Fatime Ćehić kao poklonodavca, s druge strane, da su tuženi dužni da apelanticama kao zakonskim nasljednicima svog prednika predaju u posjed predmetne nekretnine na slobodno korištenje i raspolaganje, te da im izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu vlasništva, a u suprotnom da takvu ispravu zamijeni navedena presuda.
- 11.Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-923/02 od 14. oktobra 2004. godine, koje je doneseno nakon žalbe apelantica izjavljene 27. septembra 2002. godine protiv prvostepene presude, žalba je uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog toga što je prvotuženog saslušao vanraspravno, a njegov iskaz pročitao na glavnoj raspravi 3. septembra 2002. godine. Na taj način je prvostepeni sud apelanticama uskratio mogućnost da raspravljaju pred sudom.
- 12.Općinski sud je, postupajući u skladu sa Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-923/02 od 14. oktobra 2004. godine, u ponovnom postupku prvo ročište zakazao 15. februara 2007. godine. Na navedenom ročištu sud je naložio punomoćniku apelantica da uredi tužbu tako da na tužilačkoj strani obuhvati sve zakonske nasljednike iza umrlog prednika apelantica, budući da su oni jedinstveni suparničari, i da se dopuni prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja. Na ročištu od 3. aprila 2007. godine sud je konstatirao da je punomoćnik apelantica preinačio tužbu u subjektivnom smislu i da se punomoćnik tužilaca ne protivi preinačenju tužbe. Ročište zakazano za 6. juni 2007. godine, radi provođenja uviđaja, odloženo je uz saglasnost parničnih stranaka zbog lošeg vremena. Općinski sud je nakon osam održanih ročišta, na kojima su prisustvovale apelantice i njihov punomoćnik, na ročištu od 19. oktobra 2007. godine zaključio glavnu raspravu i donio presudu. Nakon posljednjeg ročišta presuda je izrađena 4. decembra 2007. godine. Presudom tog suda broj P-360/04 od 4. decembra 2007. godine utvrđeno je da je ništavan Ugovor o poklonu nekretnina, zaključen između poklonodavca, s jedne strane, i prednika apelantica, prvotuženog i drugotuženog kao poklonoprimaca, s druge strane. Na osnovu toga, poništavaju se upisi nastali provođenjem ovog ugovora u zemljišnim knjigama u zk. ulošcima pobliže navedenim u izreci presude i u katastarskim knjigama u posjedovnom listu. Određeno je da se u roku od 30 dana uspostavi ranije zemljišnoknjižno i posjedovno stanje. Preostali dio tužbenog zahtjeva u kojem se ističe da poklonodavac nije mogao darovati svoje nekretnine pobliže opisane u izreci presude, koje je prednik apelantica posjedovao od smrti svoga oca, na osnovu provedene ostavinske rasprave O-62/71 od 2. augusta 1971. godine i na osnovu avionskog snimanja iz 1972. godine, i na kojima je bio upisan u katastarske knjige kao vlasnik 1/1, te za njih plaćao porez, odbačen je. Općinski sud je, postupajući po službenoj dužnosti, Rješenjem broj P-360/04 od 3. januara 2008. godine izvršio ispravku u stavu 1. izreke svoje presude, donesene 4. decembra 2007. godine, onako kako je to pobliže navedeno u citiranom rješenju. Protiv Presude Općinskog suda broj P-360/04 od 4. decembra 2007. godine tuženi su 10. decembra 2007. godine izjavili žalbu Kantonalnom sudu. Žalba i cijeli spis su 25. januara 2008. godine dostavljeni Kantonalnom sudu. Postupak povodom žalbi tuženih pred Kantonalnim sudom do donošenja odluke Ustavnog suda nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 13.Apelantice su u apelaciji navele da postupak pred redovnim sudovima u predmetnom sporu traje više od 10 godina. Dalje, u dopuni apelacije apelantice su navele da je nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu Općinski sud donio Presudu broj P-360/04 od 4. decembra 2007. godine (raniji broj 174/99). Protiv te presude tuženi su izjavili žalbu Kantonalnom sudu koji o njoj još uvijek nije odlučio. Apelantice ističu da su im zbog nerazumno dugog trajanja sudskog postupka u dva navrata pred Općinskim sudom i postupka pred Kantonalnim sudom koji se vodi povodom žalbe izjavljene protiv presude Općinskog suda donesene u ponovnom postupku, koji još uvijek nije okončan, prekršeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice traže da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od po 5.000,00 KM, što ukupno iznosi 20.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da prihvata navode apelacije kojima se ističe da postupak u konkretnoj pravnoj stvari nije završen u "razumnom roku", što pravda velikim prilivom predmeta i znatnim brojem neriješenih "starih" predmeta. Kantonalni sud je, također, naveo da se svi sudovi u Unsko-sanskom kantonu suočavaju sa problemom rješavanja predmeta u roku koji bi se mogao smatrati razumnim, te da problem smanjenja broja sudija znatno utječe na efikasnost suda. Dalje, ističe se da pitanje pokrenuto apelacijom nije novo niti jedinstveno, te da ne postoje argumenti za osporavanje navoda iz apelacije.
- 15.Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je uređujuća sutkinja predmet zadužila 14. novembra 2006. godine nakon što je bivša sutkinja, kod koje se nalazio predmet broj P-174/99 i koji se vodi pod novim brojem P-360/04, prestala raditi 1. aprila 2004. godine zbog toga što nije ponovno imenovana. Sutkinja koja je preuzela konkretni predmet nije stigla da, zbog velike opterećenosti, predmet riješi, jer je i sama bila zadužena sa više od stotinu predmeta koje je od ranije dužila. Također je naveo da je sud kadrovski nepopunjen, te da je u periodu od 1. aprila 2004. godine do dana dostavljanja odgovora sud samo pet mjeseci radio u punom sastavu od pet sudija. Sud je, dalje, naveo da se, s obzirom na nedovoljan broj sudija i veliki priliv predmeta, pridržavao razumnih rokova za presuđenje.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise povodom žalbe.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 227. stav 1. tačka 2.
Drugostepeni sud će na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
- 2)ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja, nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
Član 228.
Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se po odredbama ovog zakona.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju apelantice su se obratile Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka u Ustavnom sudu, okončan u prvom stepenu Presudom Općinskog suda broj P-360/04 od 4. decembra 2007. godine, ali u kojem još uvijek traje postupak odlučivanja o žalbi tuženih protiv prvostepene odluke pred Kantonalnim sudom. Iako je podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 21.Apelantice smatraju da su im zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku
- 22.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
a.a) Relevantni principi
- 23.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 24.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
a.b) Period koji se uzima u obzir
- 25.Predmetni postupak je pokrenut podnošenjem tužbe prednika apelantica Općinskom sudu 5. aprila 1999. godine i u vrijeme donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom zahtjeva prednika apelantica, odnosno apelantica kao zakonskih nasljednica svog prednika (do donošenja ove odluke), traje više od 10 godina.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 26.U konkretnom slučaju radi se o postupku utvrđivanja ništavnosti ugovora o poklonu u kojem je sud bio u obavezi da utvrdi da li je na zakonit način zaključen ugovor o poklonu između prednika apelantica, prvotuženog i drugotuženog, s jedne strane, i poklonodavca s druge strane. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu.
- 27.Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su Općinskom sudu trebale tri godine i skoro pet mjeseci da donese prvostepenu presudu. Dalje, Općinskom sud je trebalo više od tri godine da u ponovnom postupku donese odluku. Ustavni sud primjećuje da prvostepeni sud, nakon što mu je Kantonalni sud 22. oktobra 2004. godine dostavio predmet na ponovni postupak, nije preduzeo niti jednu radnju u postupku do 15. februara 2007. godine, iako je bio u obavezi da, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku, odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda. Dalje, dosljednom primjenom tog zakona postupak pred prvostepenim sudom trebalo bi da bude okončan u pravilu u roku od šest mjeseci. Ustavni sud, dalje, zapaža da su Kantonalnom sudu trebale dvije godine i mjesec dana da odluči o žalbi protiv prvostepene presude. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o žalbi, te je očigledno da se Kantonalni sud u slučaju apelantica nije kretao u okviru propisanih rokova već je, naprotiv, u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud, iako mu je spis zajedno sa žalbom tuženih, izjavljenom na presudu Općinskog suda donesenu u ponovnom postupku, dostavljen 25. januara 2008. godine, nije okončao postupak ni do donošenja ove odluke Ustavnog suda.
- 28.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo poteškoće kadrovske prirode i opterećenost sudova velikim brojem predmeta. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je u prvom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje su sudovi naveli ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od više od 10 godina, a naročito zato što se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete adekvatne mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao da utvrdi da su prednik apelantica, odnosno apelantice, na bilo koji način doprinijeli dužini postupka u konkretnom slučaju.
- 29.Ocjenjujući sve navedeno, uključujući ukupnu dužinu postupka od 10 godina i činjenicu da još uvijek nije okončan, zatim ponašanje apelantica, značaj postupka za apelantice, te činjenicu da se odugovlačenje postupka u cijelosti može pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje kompenzacije
- 30.Apelantice traže da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od po 5.000,00 KM, što ukupno iznosi 20.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na apelantov zahtjev, može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
- 31.U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelanticama za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle, svakoj apelantici iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelanticama je dužan da isplati Unsko-sanski kanton u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
- 32.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantica u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 33.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u činjenici da postupak u predmetu kojim se utvrđuje ništavnost ugovora o poklonu, dakle postupak koji nije složen, traje više od 10 godina i da nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji. Ustavni sud, također, ističe da se ta dužina postupka u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu preduzeli adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.