Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 302/08, rješavajući apelaciju Zajednice etažnih vlasnika ulica Srpska br. 77 i 79 Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Zajednice etažnih vlasnika ulica Srpska br. 77 i 79 Banja Luka.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-P-06-000 142.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 071-0-P-06-000 142.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Zajednici etažnih vlasnika ulica Srpska br. 77 i 79 Banja Luka iznos od 1.350 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što nije donesena odluka u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Zajednica etažnih vlasnika ulica Srpska br. 77 i 79 Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koju zastupa Davorin Reljić iz Banje Luke, podnijela je 23. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-P-06-000 142. Apelant je 11. februara 2008. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 18. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Zatim je, 18. augusta 2009. godine, zatraženo od Osnovnog suda da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj 071-0-P-06-000 142.
  • 3.
    Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, a traženi spis je dostavio 1. septembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 5.
    Apelant je 17. oktobra 2000. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog JZD "Dom zdravlja" Banja Luka i tužbu protiv tužene OŠ "Sveti Sava" Banja Luka sa zahtjevom da se naloži tuženim da uklone izvor opasnosti štete tako što će porušiti treći sprat skoro kompletno nadzidan iznad drugog sprata na zgradi u ulici Srpska broj 79. Osnovni sud je donio Rješenje broj P-2252/00 od 4. decembra 2000. godine o spajanju postupaka u predmetima br. P-2252/00 i P-2253/00 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke u tim predmetima.
  • 6.
    Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 14. decembar 2000. godine, koje je odložio za 20. decembar 2000. godine, uz obrazloženje da predmetni spis nije dostavljen sudiji iz parničnog upisnika.
  • 7.
    Na pripremnom ročištu, koje je održano 20. decembra 2000. godine, apelant je precizirao prijedlog za donošenje privremene mjere.
  • 8.
    Rješenjem Osnovnog suda broj P-2252/00 od 20. decembra 2000. godine određena je privremena mjera kojom je naložena obustava izvođenja svih radova na zgradi koja se nalazi u ulici Srpska br. 77 i 79 u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: predmetna zgrada).
  • 9.
    Osnovni sud je zakazao ročište za 26. februar 2001. godine, koje je odložio na neodređeno vrijeme. Navedeno je da se od apelantovog punomoćnika zatraži uredna punomoć za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari.
  • 10.
    Podneskom od 5. marta 2001. godine Sanja Marić i Miroslav Popržen (u daljnjem tekstu: umješači) obavijestili su sud da imaju pravni interes da u ovoj parnici uspiju tuženi, te da im se stoga pridružuju u predmetnoj parnici.
  • 11.
    Osnovni sud je održao ročišta 20. aprila i 11. maja 2001. godine.
  • 12.
    Rješenjem Osnovnog suda broj P-2252/00 od 1. juna 2001. godine ukinuta je privremena mjera koja je određena 20. decembra 2000. godine.
  • 13.
    Protiv navedenog rješenja apelant je 18. juna 2001. godine preko Osnovnog suda izjavio žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud). U predmetnom spisu nema podataka o tome kada je spis dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje o žalbi.
  • 14.
    Okružni sud je donio Rješenje broj Gž-1775/01 od 24. septembra 2002. godine kojim je apelantova žalba uvažena, pa je prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
  • 15.
    Okružni sud je 11. oktobra 2002. godine vratio predmetni spis Osnovnom sudu.
  • 16.
    Osnovni sud je 30. januara 2003. godine održao ročište na kojem je određeno da će se provesti dokaz vještačenjem vještaka građevinske struke, s tim da će posebnim rješenjem biti određeni vještak i predmet vještačenja.
  • 17.
    Osnovni sud je donio Rješenje broj P-2252/00 od 28. marta 2003. godine kojim je određen uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka građevinske struke Rašida Hadžića za 28. maj 2003. godine. Određeno je da je predmet vještačenja utvrđivanje ekonomske opravdanosti sanacije zgrade, uvažavajući granice izdržljivosti nadzidanog sprata u uvjetima zemljotresa, kao i same zgrade bez tog sprata, te stepen izdržljivosti trećeg sprata na postojećoj konstrukciji. Predmetno ročište na licu mjesta je održano uz prisustvo vještaka, te je navedeno da će sud u roku od pet dana naložiti nadležnim organima da vještaku dostave dokumentaciju potrebnu za vještačenje.
  • 18.
    Rješenjem Osnovnog suda broj P-2252/00 od 2. juna 2003. godine naloženo je Gradu Banja Luka - Odjeljenju za prostorno uređenje da vještaku građevinske struke Rašidu Hadžiću prezentira svu tehničku dokumentaciju u vezi sa nadziđivanjem predmetne zgrade, kako bi vještak sačinio nalaz i mišljenje po nalogu suda od 28. marta 2003. godine. Također, rješenjem od 12. juna 2003. godine naloženo je Zavodu za izgradnju Banje Luke da vještaku dostavi tehničku dokumentaciju.
  • 19.
    Vještak građevinske struke Rašid Hadžić je 30. decembra 2003. godine Osnovnom sudu dostavio svoj nalaz i mišljenje.
  • 20.
    Osnovni sud je održao ročišta 26. maja, 2. jula, 20. septembra, 26. novembra i 23. decembra 2004. godine (na kojima je saslušao stranke, svjedoka Milana Vukelića i vještaka), te održao ročište 21. januara 2005. godine kada je zaključio glavnu raspravu.
  • 21.
    Osnovni sud je donio Rješenje broj P-2252/00 od 4. marta 2005. godine kojim se proglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu.
  • 22.
    Tuženi i umješači su 9. marta 2005. godine izjavili žalbu protiv navedenog rješenja u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka.
  • 23.
    Apelant je 28. marta 2005. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja.
  • 24.
    Okružni sud je 19. augusta 2005. godine spis vratio Osnovnom sudu, uz obrazloženje da taj sud nije odlučio o troškovima postupka, te da se žalba tuženih i umješača u pogledu odluke o troškovima postupka ima smatrati prijedlogom za dopunsku odluku.
  • 25.
    Osnovni sud je donio Dopunsko rješenje broj P-2252/00 od 21. septembra 2005. godine kojim je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
  • 26.
    Protiv navedenog rješenja tuženi i umješači su 10. oktobra 2005. godine izjavili žalbe Okružnom sudu.
  • 27.
    Okružni sud je donio Rješenje broj Gž-804/05 od 1. decembra 2005. godine kojim su žalbe apelanta, tuženih i umješača uvažene, pa su Rješenja Osnovnog suda broj P-2252/00 od 4. marta 2005. godine i broj P-2252/00 od 21. septembra 2005. godine ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud nadležan da postupa prema apelantovom zahtjevu za uklanjanje izvora opasnosti štete prema odredbama člana 156. Zakona o obligacionim odnosima.
  • 28.
    Predmetni spis Okružni sud je 30. decembra 2005. godine vratio Osnovnom sudu. Osnovni sud ga je zaveo pod brojem 071-0-P-06-000 142.
  • 29.
    Apelant je 30. maja 2006. i 12. marta 2007. godine Osnovnom sudu uputio urgencije radi zakazivanje ročišta.
  • 30.
    Prema stanju spisa Osnovni sud, u ponovnom postupku, u predmetu broj 071-0-P-06-000 142 nije održao nijedno ročište.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 31.
    Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava iz člana II/3.a), d) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojima odgovaraju prava iz čl. 2. i 5. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da postupak traje od 17. oktobra 2000. godine, da je Okružni sud 2005. godine predmet vratio Osnovnom sudu koji u ponovnom postupku nije zakazao nijednu raspravu. Nadalje, apelant navodi da etažni vlasnici, čije interese zastupa, ne mogu uživati ni raspolagati svojom imovinom u skladu sa osnovnim sigurnosnim normama, niti imaju mogućnost prodaje ili zamjene stanova za realne tržišne vrijednosti. Također, apelant navodi da se etažni vlasnici ne osjećaju sigurno, te da im je pravo na život uvjetovano dokazanim izvorom opasnosti koji im se svakodnevno nalazi nad glavama. Apelant traži od Ustavnog suda da naloži Republici Srpskoj da mu na ime materijalne i nematerijalne štete isplati iznos od 8.000 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 32.
    Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

V. Relevantni propisi

  • 33.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

"Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

VI. Dopustivost

  • 34.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 35.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 36.
    Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 37.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 38.
    Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 39.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 40.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

a) Relevantni principi

  • 41.
    Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 42.
    Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 43.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 44.
    Ustavni sud zapaža da je apelant 17. oktobra 2000. godine pokrenuo predmetni postupak pred Osnovnim sudom i da on u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od oko devet godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 45.
    Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku trebalo utvrditi da li nadzidani treći sprat predmetne zgrade predstavlja izvor nastanka štete na preostalom dijelu apelantove zgrade. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom sudskom postupku.
  • 46.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja tužbe Osnovni sud relativno brzo održao pripremno ročište i odlučio o apelantovoj privremenoj mjeri. Međutim, nakon toga Ustavni sud primjećuje neaktivnost Osnovnog suda u periodu od četiri mjeseca, koliko je prošlo do održavanja sljedećeg ročišta, te period od oko četiri mjeseca, koliko je prošlo od kada je vratio predmet Okružni sud, koji je odlučivao o žalbi protiv rješenja o ukidanju privremene mjere, pa do održavanja sljedećeg ročišta pred prvostepenim sudom. Što se tiče perioda od 28. marta 2003. godine, kada su određeni vještak i predmet vještačenja, pa do 30. decembra 2003. godine, kada je vještak dostavio svoj nalaz i mišljenje, Ustavni sud smatra da postoje opravdane okolnosti za dužinu postupka u tom periodu s obzirom na obimnost potrebne dokumentacije i kompleksnost samog vještačenja. Međutim, nakon što je vještak dostavio svoj nalaz i mišljenje, Osnovni sud je tek pet mjeseci kasnije održao sljedeće ročište. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud propustio da u rješenju kojim se proglasio nenadležnim odluči o troškovima postupka, što je imalo za posljedicu da Okružni sud vrati predmet Osnovnom sudu da to odluči dopunskim rješenjem, a što je sveukupno doprinijelo da postupak traje još dodatnih sedam mjeseci. Također, Ustavni sud zapaža da je prošlo tri godine i devet mjeseci otkako je Okružni sud vratio predmet Osnovnom sudu na ponovni postupak, a da Osnovni sud u tom periodu nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem da vodi i okonča postupak.
  • 47.
    S druge strane, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, te samim tim nije ni pokušao opravdati dužinu postupka.
  • 48.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 49.
    Apelant je zatražio od Ustavnog suda da obaveže Republiku Srpsku da mu na ime materijalne i nematerijalne štete isplati iznos od 8.000 KM.
  • 50.
    U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, na apelantov zahtjev, može odrediti samo naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 51.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da postupak traje oko devet godina, a da se ne radi o postupku hitnog karaktera, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 1.350 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

  • 52.
    S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana 13. Evropske konvencije, te prava iz člana II/3.a), d) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojima odgovaraju prava iz čl. 2. i 5. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 53.
    Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada sudski postupak traje devet godina, a sud nije ponudio bilo kakve razloge koji bi opravdali ovako dugo trajanje postupka.
  • 54.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 55.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.