USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2104/07, rješavajući apelaciju Franje Čančarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Franje Čančarevića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Tuzli, koji je rezultirao Presudom broj P.1816/00 od 22. septembra 2006. godine.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantonu da, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati Franji Čančareviću ukupan iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-001646 od 9. maja 2007. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj P.1816/00 od 22. septembra 2006. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Franjo Čančarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Ivo Galušić, advokat iz Tuzle, podnio je 16. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-001646 od 9. maja 2007. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.1816/00 od 22. septembra 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 18. januara 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je zatraženo i da dostavi spis broj P.1816/00 na uvid.
- 3.Kantonalni sud i tuženi su odgovore na apelaciju dostavili 1. jula 2008. godine. Općinski sud je dostavio traženi spis na uvid 26. februara 2008. godine, a odgovor na apelaciju nije dostavio.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tuženog dostavljeni su apelantu 18. augusta 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant je 31. jula 2000. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv tuženog radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa uz obavezu tuženog da mu uspostavi sva prava iz radnog odnosa i da mu isplati neisplaćene plaće, regres, naknadu za topli obrok i prevoz. Apelant je vrijednost spora označio na iznos od 40.624,64 KM.
- 7.Kantonalni sud je 24. augusta 2000. godine cio spis dostavio Općinskom sudu na nadležno postupanje s obzirom na to da se radilo o sporu iz radnog odnosa za koji je nadležan Općinski sud.
- 8.Općinski sud je Rješenjem broj P-1816700 od 8. februara 2006. godine vratio tužbu apelantu, ostavljajući mu rok od 8 dana da tužbu uredi tako što će tačno označiti tuženog.
- 9.Apelant je postupio po nalogu suda i 20. februara 2006. godine Općinskom sudu dostavio uređenu tužbu.
- 10.Općinski sud je 28. februara 2006. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor. Tuženi je odgovor na tužbu dostavio 24. marta 2006. godine.
- 11.Općinski sud je 4. maja 2006. godine proveo pripremno ročište u prisustvu apelanta i njegovog opunomoćenika, a u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog. Sud je zakazao ročište za glavnu raspravu 2. juna 2006. godine i odredio da se provede vještačenje vještaka finansijske struke.
- 12.Ročište za glavnu raspravu je održano 2. juna 2006. godine u prisutnosti stranaka i vještaka finansijske struke. Nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazan je za 3. juli 2006. godine.
- 13.Vještak finansijske struke dostavio je Općinskom sudu svoj nalaz i mišljenje 26. juna 2006. godine.
- 14.Ročište za glavnu raspravu je nastavljeno 3. jula 2006. godine u prisutnosti stranaka. Na saglasan prijedlog stranaka, nastavak glavne rasprave zakazan je za 22. august 2006. godine.
- 15.Glavna rasprava je nastavljena i zaključena 22. augusta 2006. godine u prisutnosti stranaka i vještaka finansijske struke. Na glavnoj raspravi sud je rješenjem dopustio apelantu da preinači i precizira tužbeni zahtjev. Apelant je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom predložio da sud poništi Rješenje o prestanku radnog odnosa broj 08-02/3-2-334-4-3351/00 od 20. juna 2000. godine i Rješenje broj 08-02/3-2-34-2-3045/00 od 21. juna 2000. godine, kojim je odbijen njegov prigovor. Apelant je, također, predložio da sud obaveže tuženog da mu uspostavi sva prava iz radnog odnosa počevši od 19. juna 2000. godine, kao dana kada mu je nezakonito prestao radni odnos, pa do povratka na posao, te da obračuna i isplati sve doprinose i da mu isplati naknadu materijalne štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, i to na ime neisplaćenih plaća, naknade za godišnji odmor, naknade za topli obrok i naknade za prevoz sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
- 16.Općinski sud je donio Presudu broj P.1816/00 od 22. septembra 2006. godine, kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navedenom presudom sud je odbacio kao nedopušten apelantov prijedlog da se izda privremena mjera o uspostavljanju radnopravnog statusa od dana donošenja rješenja pa do pravosnažnog okončanja, te je obavezao apelanta da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.797,93 KM.
- 17.Apelant je protiv navedene presude Općinskog suda izjavio žalbu 29. septembra 2006. godine, koju je sud dostavio tuženom na odgovor 11. oktobra 2006. godine.
- 18.Cio spis je dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje o žalbi 9. novembra 2006. godine.
- 19.Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je Presudom broj 003-0-Gž-06-001646 od 9. maja 2007. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 20.Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je postupak povodom njegove tužbe, koju je podnio 31. jula 2000. godine, trajao nerazumno dugo, odnosno da je na konačnu presudu morao čekati šest godina i jedanaest mjeseci. Predložio je da mu Ustavni sud odredi pravičnu naknadu na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. Apelant, također, smatra da je navedeno pravo povrijeđeno i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Apelant smatra da su osporene presude zasnovane na izjavama tuženog i ličnom uvjerenju suda, a ne na primjeni materijalnog prava.
b) Odgovor na apelaciju
- 21.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da apelantove navode smatra neosnovanim i da u cijelosti ostaje pri razlozima iznesenim u obrazloženju presude. U odnosu na dužinu trajanja postupka, sud je istakao da je Općinski sud predmet na rješavanje o žalbi dostavio 9. novembra 2006. godine, a da je o žalbi odlučeno na sjednici Vijeća 9. maja 2007. godine, te smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
- 22.U odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da su redovni sudovi u osporenim presudama dali iscrpne razloge zbog kojih su odbili apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan, da se odluke zasnivaju na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 23.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 426.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
- 24.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 KM.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
- 25.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 26.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 27.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, koji glasi:
Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
- 28.Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zbog toga što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
- 29.Prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije nego što podnese apelaciju Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom na to da je osporenim presudama odbijen apelantov tužbeni zahtjev da se poništi rješenje o prestanku radnog odnosa i da se tuženi obaveže da mu na ime neisplaćenih plaća, regresa, naknade za topli obrok i prevoz isplati iznos bliže naveden u dispozitivu presude, koji ukupno iznosi 40.624,64 KM, a vrijednost spora je označena na iznos od 40.624,64 KM, proizlazi da "vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude" prelazi 10.000,00 KM. Dakle, u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, apelantova revizija bi prema ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je, stoga, bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
- 30.Imajući u vidu navedeno, kao i odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu nedopuštena, jer apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
- 31.Ispitujući dopustivost apelacije u dijelu koji se odnosi na nerazumno dugo trajanje predmetnog parničnog postupka, u pogledu iscrpljivanja djelotvornih pravnih lijekova i pravovremenosti apelacije u smislu citiranih odredaba Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008, godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeni stav, Ustavni sud zaključuje da revizija, za koju je Ustavni sud zaključio da predstavlja djelotvoran pravni lijek u odnosu na navode koji se tiču merituma samog predmeta, ne predstavlja djelotvoran pravni lijek u odnosu na apelantove navode o nerazumnoj dužini postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se ovaj dio apelacije ne može smatrati nedopustivim zbog toga što apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu. Dalje, ispitujući pravovremenost apelacije, Ustavni sud je utvrdio da je apelant Presudu Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001646 od 9. maja 2007. godine primio 30. juna 2007. godine, a apelacija je podnesena 16. jula 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 32.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u svome preostalom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 33.Apelant smatra da je, zbog nerazumno dugog trajanja radnog spora koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001646 od 9. maja 2007. godine, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
- 34.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 35.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 35.
a.a) Relevantni principi
- 36.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 37.Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
a.b) Period koji se uzima u obzir
- 38.Apelant je tužbu radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa podnio 31. jula 2000. godine, a postupak je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001646 od 9. maja 2007. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe trajao je šest godina i deset mjeseci.
a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 39.U konkretnom slučaju radi se o radnom sporu koji je apelant pokrenuo radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa i ostvarivanja prava iz radnog odnosa, te naknade materijalne štete nastale zbog nezakonitog otkaza (naknade plaće, za godišnji odmor, topli obrok i prevoz). S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu.
- 40.Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao od 24. augusta 2000. godine, kada je Kantonalni sud apelantovu tužbu dostavio Općinskom sudu kao nadležnom na postupak, do 22. septembra 2006. godine, kada je donesena prvostepena odluka. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud bio potpuno neaktivan pet godina i šest mjeseci, tj. do 8. februara 2006. godine, kada je zatražio od apelanta da dopuni i ispravi tužbu u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku. Nakon što je apelant 20. februara 2006. godine dostavio uređenu tužbu, Općinski sud je intenzivno radio na predmetu i u narednih sedam mjeseci do donošenja odluke proveo pripremno ročište i održao glavno ročište 2. juna, 3. jula i 22. augusta 2007. godine. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da je 2003. godine stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku kojim su, radi efikasnijeg vođenja postupka, jasno propisani rokovi u kojima su sudovi dužni preduzeti pojedine procesne radnje u postupku a dosljednom primjenom tog zakona postupak pred prvostepenim sudom trebalo bi da bude okončan, u pravilu, u roku od šest mjeseci. Pri tome, u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, predmetni spor kao spor iz radnog odnosa je hitne prirode i stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Dakle, postupak pred Općinskim sudom je trajao šest godina, a Općinski sud niti je dostavio odgovor na apelaciju, niti je iznio argumente kojima bi barem pokušao da opravda svoje nepravovremeno postupanje u ovom radnom sporu.
- 41.U odnosu na postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud povodom izjavljene apelantove žalbe protiv presude Općinskog suda donio presudu u narednih pet mjeseci od dana prijema predmeta, dakle, u roku koji se može smatrati razumnim.
- 42.Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da dužina postupka od šest godina i jedan mjesec pred Općinskim sudom ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a.d) Pitanje naknade nematerijalne štete
- 43.Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 44.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema tom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantove tužbe trajao punih šest godina pred Općinskim sudom za koji je Ustavni sud utvrdio da nije bio okončan u razumnom roku i da je riječ o radnom sporu koji je prema zakonu hitnog karaktera, apelantu je određena naknada u visini od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 45.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku", kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada postupak rješavanja radnog spora, koji je hitne prirode, traje šest godina a apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka. Prema tome, nerazumna dužina tog postupka u cijelosti se može staviti na teret javnih vlasti, u konkretnom slučaju Općinskom sudu.
- 46.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 15. člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 47.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.