Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2478/07, rješavajući apelaciju Sabahe Stupac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se apelacija Sabahe Stupac podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj P.159/03-II kao neosnovana.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Sabaha Stupac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnijela je 3. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.159/03-II.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda i tuženih: Mahmuta Stupca, Mersije Stupac, Fatime Čolaković, Zehrije Mezić, Almira Stupca i Melihe Stupac, kao učesnika u postupku (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 9. januara 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 16, 19. i 20. januara 2009. godine, a tuženi 13. januara 2009. godine.
  • 4.
    Od Vrhovnog suda je 10. juna 2009. godine zatražen na uvid spis broj: Rev-1051/06, koji je Vrhovni sud dostavio 16. juna 2009. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i tuženih su 2. jula 2009. godine dostavljeni apelantici.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 7.
    Apelantica je 2. aprila 1990. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u Mostaru (sada: Općinski sud) protiv tuženih radi utvrđivanja prava vlasništva, prava korištenja i predaje u posjed zemljišta označenog kao k.č. br. 45/25, 45/24, 45/23, 45/33, 45/91 i 45/92 k.o. Mostar, koja je kod ovog suda zavedena pod brojem P-1679/90.
  • 8.
    Apelantica je 29. februara 2003. godine Općinskom sudu podnijela zahtjev za rekonstrukciju spisa u predmetu broj P-1679/90 koji je uništen usljed ratnih dešavanja. Predsjednik Općinskog suda je 18. marta 2003. godine, naredbom broj Su.126/03, udovoljio apelanticinom zahtjevu i naložio rekonstrukciju spisa, kao i nastavak rada na predmetu, a apelantici je naloženo da sudu dostavi dokumentaciju koja se odnosi na predmetni parnični postupak koju ona posjeduje.
  • 9.
    Općinski sud je na osnovu naredbe predsjednika Općinskog suda broj Su.126/03 i nakon izvršene rekonstrukcije predmetnog spisa nastavio da radi na predmetu, te 17. juna 2005. godine je donio Presudu broj P.159/03-II, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1240/05 od 11. maja 2006. godine, kojom je u cijelosti odbijen kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev, utvrđen kao u izreci.
  • 10.
    Općinski sud je u periodu od 18. marta 2003. godine do 17. juna 2005. godine, kada je donesena prvostepena presuda, zakazao osam ročišta (8. aprila i 4. septembra 2003. godine, 26. oktobra i 2. decembra 2004. godine, 17. januara, 2. marta, 7. aprila i 17. maja 2005. godine).
  • 11.
    Općinski sud je rasprave zakazane za 8. april 2003. godine i 4. septembar 2003. godine odgodio na neodređeno vrijeme na zahtjev apelanticinog opunomoćenika, jer apelantica nije bila u mogućnosti da dostavi traženu dokumentaciju potrebnu za rekonstrukciju spisa. Rasprave su odgođene i zbog apelanticinog prijedloga da se izvedu novi dokazi uviđajem na mjestu događaja uz učestvovanje vještaka geometra zaposlenog u Geodetskoj upravi u Sarajevu, jer je sumnjala da su tuženi sa pojedinim geometrima iz Mostara vršili promjene na njenoj nekretnini u javnim knjigama na nezakonit način.
  • 12.
    Apelantica je na ročištu održanom 26. oktobra 2004. godine konačno definirala svoj prijedlog za izvođenje novih dokaza i, na zahtjev suda, uredila svoju tužbu u skladu sa odredbama novog Zakona o parničnom postupku. Na istom ročištu sud je rješenjem naložio da se 2. decembra 2004. godine izvrši vještačenje predmetnih nekretnina radi njihove identifikacije uviđajem na mjestu događaja, koje je odgođeno za 17. januar 2005. godine zbog bolesti postupajućeg sudije. Nakon obavljenog vještačenja Općinski sud je zakazao glavnu raspravu koja je održana 2. marta 2005. godine, na kojoj su izvedeni svi predloženi dokazi, saslušane parnične stranke i svjedoci i nastavak glavne rasprave zakazan za 7. april 2005. godine.
  • 13.
    Općinski sud je na prijedlog apelanticinog opunomoćenika nastavak glavne rasprave zakazan za 7. april 2005. godine odgodio za 17. maj 2005. godine radi pokušaja da se mirno riješi spor sa čime se saglasio i opunomoćenik tuženih. Nakon neuspjelog pokušaja parničnih stranaka da mirno riješe spor, Općinski sud je 17. maja 2005. godine nastavio da saslušava preostale svjedoke i izvodi materijalne dokaze. Poslije toga je zaključio raspravu i prvostepenu presudu donio 17. juna 2005. godine, a Kantonalni sud je drugostepenu presudu donio 11. maja 2006. godine.
  • 14.
    Apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-1240/05 od 11. maja 2006. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 070-0-Rev-06-001051 od 27. decembra 2007. godine uvažio apelanticinu reviziju, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da, prema ocjeni tog suda, apelantica revizijom pravilno ukazuje na to da je osporena presuda donesena uz povredu odredaba ZPP, jer tužbenim zahtjevom apelantica nije tražila utvrđenje činjenica, već utvrđenje stvarnih prava na nekretninama, njihovu predaju u posjed i trpljenje promjene u registru nekretnina. Pošto su ove povrede odredaba parničnog postupka utjecale na pravilnost i zakonitost osporene presude koje se ne mogu otkloniti pred ovim sudom, Vrhovni sud je primjenom odredaba člana 249. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci rješenja.
  • 15.
    Kantonalni sud je u ponovnom postupku, odlučujući o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda broj P.159/03-II od 17. juna 2005. godine, donio Presudu broj 007-0-Gž-08-000 102 od 12. juna 2008. godine, kojom je odbio njenu žalbu i prvostepenu presudu u cijelosti potvrdio.
  • 16.
    Apelantica je 16. jula 2008. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000 102 od 12. juna 2008. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu o kojoj, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučeno.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 17.
    Apelantica se žali da postupak koji je pokrenula tužbom pred Osnovnim sudom 2. aprila 1990. godine radi utvrđivanja prava vlasništva, prava korištenja i predaje u posjed zemljišta traje neopravdano dugo, zbog čega smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, također, navodi da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, trpjela duševne bolove i traži da joj Ustavni sud dodijeli naknadu za svaku godinu trajanja parničnog postupka u iznosu od po 150,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

b) Odgovor na apelaciju

  • 18.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da ostaje pri razlozima datim u Rješenju broj Rev-1051/06 od 27. decembra 2007. godine, te smatra da ne postoji povreda prava na koje se apelantica poziva u apelaciji.
  • 19.
    Kantonalni sud je naveo da u postupku pred ovim sudom nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se poziva u apelaciji.
  • 20.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je odluka ovog suda zasnovana na dokazima izvedenim na glavnoj raspravi i da apelantici u postupku pred ovim sudom nije uskraćeno nijedno od prava zajamčenih članom 6. Evropske konvencije. Stoga, smatra da ne postoji povreda prava na koja se apelantica poziva u apelaciji.

V. Relevantni propisi

  • 21.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 22.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11.

Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta - jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

Član 203.

Svaka stranka dužna je da iznese činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev ili kojim osporava navode i dokaze protivnika.

Član 206.

Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošu utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

VI. Dopustivost

  • 23.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 24.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 25.
    Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njene tužbe nerazumno dugo traje. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju Općinski sud i Kantonalni sud su, nakon podnošenja apelacije, donijeli meritorne odluke, a postupak povodom revizije je u toku pred Vrhovnim sudom. S obzirom na to da se navodi apelacije odnose na propuštanje sudova da u "razumnom roku" donesu odluke i da apelantica nije imala na raspolaganju djelotvoran pravni lijek koji bi koristila zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom smislu dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 26.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelantica se žali da postupak koji je pokrenula tužbom pred Osnovnim sudom 2. aprila 1990. godine radi utvrđivanja prava vlasništva, prava korištenja i predaje u posjed zemljišta traje neopravdano dugo, zbog čega smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a.a) Relevantni principi

  • 28.
    Ustavni sud ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a.b) Period koji se uzima u obzir

  • 29.
    Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticine tužbe pokrenut 2. aprila 1990. godine. Međutim, period koji se ratione temporis ubraja u nadležnost Ustavnog suda nije počeo tog datuma, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. U ocjenjivanju razumnosti trajanja postupka na koje se apelantica žali Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U trenutku kada je zasnovana nadležnost Ustavnog suda, postupak povodom apelanticine tužbe trajao je pet godina i osam mjeseci, a od tada četrnaest godina i osam mjeseci. Navedeni period će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 30.
    U konkretnom slučaju radi se o postupku koji se tiče apelanticinog zahtjeva radi utvrđivanja prava vlasništva, prava korištenja i predaje u posjed zemljišta u kome je prvobitno bilo potrebno izvršiti rekonstrukciju spisa broj P-1679/90 koji je uništen usljed ratnih dešavanja. Budući da su radi utvrđivanja činjeničnog stanja izvedeni brojni dokazi saslušanjem svjedoka, provođenjem vještačenja uviđajem na mjestu događaja, Ustavni sud smatra da se radi o prilično složenom predmetu.
  • 31.
    Ustavni sud smatra da se period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine pa do apelanticinog podnošenja zahtjeva Općinskom sudu za rekonstrukciju spisa 29. februara 2003. godine, dakle, period od sedam godina i dva mjeseca, u pogledu dužine trajanja postupka u cijelosti može staviti na teret apelantici. Naime, apelantica se tek 2003. godine prvi put nakon završetka rata zainteresirala za status svog predmeta kada je zatražila rekonstrukciju spisa radi nastavka postupka. Dalje, na apelanticin prijedlog Općinski sud je dva puta odgađao zakazana ročišta na neodređeno vrijeme, jer mu apelantica nije dostavila traženu dokumentaciju potrebnu za rekonstrukciju spisa, te iznošenja prijedloga za izvođenje novih dokaza uviđajem na mjestu događaja (8. aprila i 4. septembra 2003. godine) da bi tek na trećem ročištu održanom 26. oktobra 2004. godine apelantica konačno uredila svoj prijedlog za izvođenje novih dokaza i tužbeni zahtjev u skladu sa odredbama novog ZPP. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je apelantica na ovaj način doprinijela dužini trajanja postupka. Također, na apelanticin prijedlog, radi pokušaja da se spor mirno riješi, Općinski sud je glavnu raspravu zakazanu za 7. april 2005. godine odgodio za 17. maj 2005. godine, na kojem parnične stranke nisu postigle dogovor, što je utjecalo da postupak duže traje i što se ne može staviti na teret nadležnom sudu. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da je apelantica svojim postupanjem od podnošenja zahtjeva Općinskom sudu za rekonstrukciju spisa i nastavak postupka 29. februara 2003. godine pa do donošenja prvostepene presude 17. juna 2005. godine značajno doprinijela dužini trajanja postupka. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je apelantica protiv drugostepene odluke u dva navrata, postupajući u skladu sa odredbama ZPP, izjavljivala reviziju Vrhovnom sudu, i to u junu 2006. godine, kad je drugostepeni sud u ponovnom postupku apelanticinu žalbu odbio i prvostepenu presudu u cijelosti potvrdio, i u julu 2008. godine, o kojoj Vrhovni sud još nije odlučio. U ovim postupcima je apelantica, prema ocjeni Ustavnog suda, bila vrlo aktivna i svojim postupanjem nije doprinijela da postupak duže traje.
  • 32.
    Kad je riječ o ponašanju redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, s obzirom na to da se radilo o relativno složenom predmetu u pogledu održavanja ročišta, prikupljanja dokazne građe radi rekonstrukcije predmetnog spisa, izvođenja novih dokaza bio vrlo aktivan. Na ročištima, koja su vođena prema odredbama ZPP koji je bio na snazi 2003. godine, s obzirom na to da se rasprava vodila iznova zbog rekonstrukcije predmetnog spisa, kompletiran je spis izvođenjem novih materijalnih dokaza radi identifikacije predmetnog zemljišta, izvedeno je vještačenje uviđajem na mjestu događaja i provedeni drugi dokazi koje je predlagala apelantica, i u roku od dvije godine i tri mjeseca Općinski sud je donio prvostepenu presudu. Dakle, postupak pred Općinskim sudom je trajao od 29. februara 2003. godine, odnosno od podnošenja apelanticinog zahtjeva za rekonstrukciju spisa i nastavak postupka, do 17. juna 2005. godine, kada je donesena prvostepena presuda. S obzirom na obim dokaza i apelanticine prijedloge, Ustavni sud smatra da se glavna rasprava odvijala prema rokovima propisanim ZPP i da se trajanje postupka pred Općinskim sudom od jedne godine i osam mjeseci može smatrati potpuno razumnim, posebno imajući u vidu činjenicu da se radilo o prilično složenom postupku. Isto tako, Kantonalni sud je odluku o apelanticinoj žalbi donio 11. maja 2006. godine, dakle, u periodu kraćem od jedne godine. Ustavni sud, također, smatra da se trajanje žalbenog postupka od jedne godine u konkretnom slučaju može smatrati razumnim. Vrhovni sud, postupajući prema odredbama ZPP, rješavajući o apelanticinom zahtjevu za reviziju drugostepene odluke od 20. juna 2006. godine, te zaključujući da ne može meritorno odlučiti, donio je odluku 27. decembra 2007. godine i spis je dostavio Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje. Ovaj sud je, intenzivno radeći na predmetu, svoju odluku donio 12. juna 2008. godine, dakle, u roku od šest mjeseci, dok je postupak povodom apelanticinog zahtjeva od 16. jula 2008. godine za reviziju navedene drugostepene presude u toku pred Vrhovnim sudom. Analizirajući navedene činjenice, Ustavni sud smatra da redovni sudovi koji su postupali u apelanticinom predmetu nisu odgovorni za odugovlačenje postupka, već su, naprotiv, postupajući po apelanticinim prijedlozima, bili vrlo aktivni, te da postupanje Vrhovnog suda nije bitno utjecalo da postupak povodom apelanticine tužbe duže traje.
  • 33.
    Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 28. ove odluke, Ustavni sud zaključuje da je apelantica značajno doprinijela da postupak povodom njene tužbe traje relativno dug vremenski period koji je i predmet ispitivanja Ustavnog suda. Nasuprot iznesenome, Ustavni sud ne može zaključiti da su redovni sudovi odgovorni za dugo trajanje parničnog postupka, jer su u razumnim vremenskim periodima donijeli odluke na svojim instancama i, općenito, sudovi nisu svojim postupanjem, odnosno nepostupanjem utjecali da postupak povodom apelanticine tužbe dugo traje. Zbog toga su neosnovani apelanticini navodi da postupak povodom njene tužbe nerazumno dugo traje protivno principima člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 34.
    Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Pitanje kompenzacije

  • 35.
    U odnosu na apelanticin zahtjev za kompenzaciju zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelantovih ustavnih prava. Pošto u konkretnom slučaju nije utvrđena povreda apelanticinog ustavnog prava na pravično suđenje u razumnom roku, apelantici ne pripada pravo na kompenzaciju.

VIII. Zaključak

  • 36.
    Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak u "razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak za utvrđivanje prava vlasništva, prava korištenja i predaje u posjed zemljišta trajao više od 14 godina u situaciji kada je apelanticino ponašanje odlučujuće utjecalo na dužinu tog postupka.
  • 37.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 38.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.