USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3433/07, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 2., člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Zorana Opačića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 051420 08 P od 26. juna 2009. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Opačića, podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 051420 08 P od 26. juna 2009. godine, u odnosu na član 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 19. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 051420 08 P od 26. juna 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 14. januara 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Osnovni sud je 19. februara 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Ustavni sud je 10. augusta 2009. godine zatražio na uvid spis Osnovnog suda broj 71 0 P 051420 08 P.
- 5.Osnovni sud je 24. augusta 2009. godine dostavio traženi spis na uvid.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 2. septembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, kao i činjenica koje su utvrđene uvidom u spis Osnovnog suda, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 8.Apelant je tokom 1986. godine Osnovnom sudu podnio više tužbenih zahtjeva protiv tužene OOUR "Merkur" Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena), radi naplate duga za izvršene advokatske usluge. Osnovni sud je Rješenjem broj P-2230/86 od 3. maja 1987. godine, postupajući na osnovu člana 313. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), spojio parnice koje se vode pod brojevima i u iznosima svake pojedinačne parnice kao u izreci rješenja, radi vođenja jedinstvenog postupka.
- 9.Presudom Osnovnog suda broj P-2230/86 od 24. novembra 1988. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši sud) broj GŽ-747/89 od 7. juna 1989. godine, apelantov tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan.
- 10.Vrhovni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je 19. februara 1990. godine donio Rješenje broj Gvl.22/89 kojim je zahtjev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužilaštva Bosne i Hercegovine usvojen, presude Višeg suda broj GŽ-747/89 i Osnovnog suda broj P.2230/86 ukinute u dijelu kojim je odbijen apelantov zahtjev za dosuđenje zateznih kamata i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 11.U međuvremenu Osnovni sud je predmetni spis zaveo pod novim brojem, P:1513/90. Uvidom u spis Osnovnog suda utvrđeno je da je taj sud, postupajući u ponovnom postupku, prvo ročište za glavnu raspravu zakazao za 1. oktobar 1990. godine. Ročištu je pristupio punomoćnik apelanta i tužene, ali je odloženo na neodređeno vrijeme bez navođenja razloga za odlaganje. Predmet je u međuvremenu zaveden pod novim brojem Mal-46/91, a sljedeće ročište je zakazano i održano 6. marta 1991. godine, kojem je također pristupio punomoćnik apelanta i tužene, ali je odgođeno za 5. april 1991. godine. U zapisniku je konstatirano da se rasprava odlaže radi neposrednog saslušanja svjedoka, koje će sud pozvati na ročište koje će se održati 5. aprila 1991. godine.
- 12.Osnovni sud je 5. aprila 1991. godine održao ročište na koje su pristupili apelant sa punomoćnikom i jedan od tri predložena svjedok (ostala dva svjedoka nisu pristupili ročištu iako su uredno obaviješteni), a tuženi nije pristupio ročištu iako je uredno obaviješten. Sud je proveo dokaze saslušanja svjedoka i apelanta u svojstvu svjedoka, a odustao je od saslušanja svjedoka koji nisu pristupili ročištu, nakon čega je glavna rasprava zaključena. Osnovni sud je istog dana, van rasprave, osnovu člana 305. ZPP-a, donio Rješenje broj Mal-46/91, kojim je odlučeno da se zaključena rasprava otvori radi dopune dokaznog postupka. Rješenjem je također naloženo tuženoj da u spis dostavi dokaz kada je apelantu izvršena isplata i to za sve račune koji su predmet tužbenog zahtjeva, nakon čega će sud zakazati novu raspravu. Tužena je 23. septembra 1991. godine dopisom obavijestila sud da se u predmetnom sporu radi o velikom broju računa, kao i o velikom broju sporova koji se vode između istih stranaka o istovjetnim predmetima, i da je sudu već dostavljala kopije spornih računa i dokaza o isplatama u predmetima P-317/90, P-2233/86 i P-890/90, predlažući da sud pribavi navedene spise iz kojih će se vidjeti kada je koji račun ispostavljen i plaćen.
- 13.Uvidom u spis predmeta također je utvrđeno da Osnovni sud nije održavao ročišta do 28. marta 2006. godine, a i ono je odloženo zbog bolesti postupajućeg sudije. U međuvremenu, 15. maja 2006. godine, tužena je sudu dostavila dokaze zatražene na ročištu od 5. aprila 1991. godine.
- 14.Osnovni sud je 13. novembra 2006. godine održao ročište na koje su pristupili apelant i punomoćnik tužene, ali je odgođeno je za 9. decembar 2006. godine, uz saglasnost strana u postupku. U zapisniku sa rasprave je konstatirano da je apelantu naloženo da u roku od osam dana ovom sudu dostavi uređenu tužbu i da se izjasni o podnesku tužene od 15. maja 2006. godine.
- 15.Na ročištu održanom 9. decembar 2006. godine sud je donio rješenje kojim je odredio da će se ročište za glavnu raspravu održati 8. februara 2007. godine i precizirao dokaze koji će se izvesti. Nakon održane i zaključene glavne rasprave, Osnovni sud je 15. februara 2007. godine donio Rješenje broj Mal-46/91, kojim je odbacio apelantovu tužbu zaključivši da je neuredna. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantov tužbeni zahtjev postavljen u sredstvu plaćanja koje je prestalo da važi i zbog čega je tužbeni zahtjev nerazumljiv, a kako apelant nije postupio po rješenju suda kojim mu je naloženo da uredi tužbu sud je, primjenom odredbe člana 79. a u vezi sa članom 67. ZPP-a, tužbu odbacio.
- 16.Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Osnovnog suda broj Mal-46/91 od 15. februara 2007. godine, Okružni sud je 29. augusta 2007. godine donio Rješenje broj 011-0-GŽ-07-000756 kojim je uvažio apelantovu žalbu i ukinuo pobijano prvostepeno rješenje, te predmet vratio na ponovni postupak. Okružni sud je 5. oktobra 2007. godine Osnovnom sudu dostavio rješenje od 29. augusta 2007. godine.
- 17.Osnovni sud je u ponovnom postupku 30. januara 2008. godine zakazao pripremno ročište u predmetu Mal-2931/07 kojem su pristupili apelant i punomoćnik tužene. Na ovom ročištu apelant je preinačio tužbu tako što je povećao tužbeni zahtjev na iznos od 5.000,00 KM sa zateznom kamatom od 1. januara 1986. godine pa do isplate. Predmet je proslijeđen na parnicu i zaveden u parničnom upisniku pod brojem 71 0 P 051420 08.
- 18.Osnovni sud je 19. marta 2009. godine održao ročište na koje su pristupili apelant i punomoćnik tužene, na kojem je sud konstatirao da prihvata prijedlog stranaka za provođenje dokaza na glavnoj raspravi (dokazi koji su navedeni u tužbama, saslušanje parničnih stranaka, čitanje materijalnih dokaza), te je zakazao ročište za glavnu raspravu za 29. april 2009. godine.
- 19.Ročište za glavnu raspravu zakazano za 29. april 2009. godine odgođeno je za 9. juni 2009. godine zbog nepostojanja zakonskih uvjeta za održavanje glavne rasprave, s obzirom da na ročište nije pristupio zakonski zastupnik tužene, te je obavezao punomoćnika tužene da o ročištu obavijesti zakonskog zastupnika tužene, uz napomenu da će on biti saslušan u svojstvu parnične stranke na okolnosti predmeta spora. Također, sud je obavijestio i apelanta da će na glavnoj raspravi biti saslušan u svojstvu parnične stranke.
- 20.Na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. juna 2009. godine, kojem je prisustvovao punomoćnik tužene dok apelant, iako uredno obaviješten, nije prisustvovao ročištu, sud je donio rješenje kojim je konstatirao da se apelantova tužba smatra povučenom, a 26. juna 2009. godine Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 051420 08 P kojim je utvrđeno povlačenje apelantove tužbe u ovoj pravnoj stvari. Istim rješenjem sud je apelanta obavezao da tuženoj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.170,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja. U obrazloženju rješenja Osnovnog suda je navedeno da apelant, iako uredno obaviješten, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu zakazanu 9. juna 2009. godine, niti je svoj izostanak opravdao. Sud dalje navodi da je na odgođenom ročištu za glavnu raspravu, na kojem je apelant bio prisutan, uredno upozoren na posljedice izostanka sa ročišta za glavnu raspravu prema odredbama člana 97. stav 3. ZPP-a, pa je stoga postupio u skladu sa navedenim odredbama i odlučio kao u dispozitivu rješenja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 21.Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ističe da je 1986. godine podnio tužbu protiv tužene radi isplate duga, i da se u vrijeme podnošenja apelacije predmetni spis nalazio kod Osnovnog suda zaveden pod brojem Mal-2931/07. Dalje navodi da Osnovni sud suprotno članu 288. ZPP još nije odredio ni pripremno ročište, iako je prvostepeno rješenje ukinuto Rješenjem Okružnog suda broj Gž-756/07 od 29. augusta 2007. godine, i predmet je vraćen na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
- 22.Osnovni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo hronologiju predmetnog postupka istaknuvši da u konkretnom predmetu nije povrijedio apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.
V. Relevantni propisi
- 23.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94)
"Član 10.
Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 24.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave."
VI. Dopustivost
- 25.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 26.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 27.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se apelant žali da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 9.Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom."
- 28.U odnosu na apelantove navode da mu je osporenim rješenjem Osnovnog suda povrijeđeno pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud ističe da navedeno pravo nije zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 7. Ustava Bosne i Hercegovine, Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, između ostalog je naveden i Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima (iz 1996. godine) sa njegovim protokolima. Uživanje prava iz ovog međunarodnog dokumenta je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine - "Nediskriminacija". S obzirom na to da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju ovog prava, a takva diskriminacija nije očigledna iz činjenica koje je apelant predočio, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u odnosu na pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima nedopuštena, jer je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 29.Ispitujući dopustivost dijela apelantovih navoda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je utvrdio da je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, postupak okončan presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 051420 08 P od 26. juna 2009. godine. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda ona je dopustiva, jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 30.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 31.Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je u međuvremenu okončan presudom Osnovnog suda od 26. juna 2009. godine, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
- 32.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
- 33.Ustavni sud zapaža da je postupak o apelantovoj tužbi pokrenut 1986. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. U ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). Dalje, postupak od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda je ukupno trajao duže od 13 godina. Navedeni period će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 34.Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant tužbom pokrenuo postupak protiv tuženog radi naplate duga za izvršene advokatske usluge. Ustavni sud primjećuje da se apelantov slučaj ne može opisati kao složen kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja. Osnovni sud je radi utvrđivanja činjenica izveo dokaze saslušanjem apelanta i tuženog u svojstvu parničnih stranaka, uvidom u relevantnu dokumentaciju, ovjerene kopije priznanica i saslušanjem jednog svjedoka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u pitanju jednostavan predmet i da pitanje njegove složenosti, odnosno jednostavnosti, nije odlučujuće za nedonošenje konačne odluke u periodu više od 13 godina.
- 35.U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se dužina postupka ne može pripisati apelantu, jer nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, apelant je aktivno učestvovao u postupku pred redovnim sudovima, koristeći sva raspoloživa pravna sredstva kako bi se utvrdila osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva i okončao postupak. Ustavni sud konstatira da je apelant u predmetnom postupku prisustvovao svim zakazanim ročištima osim na zadnjem ročištu za glavnu raspravu održanom 9. juna 2009. godine, zbog čega je sud i donio rješenje kojim je konstatovao da se njegova tužba smatra povučenom. Dakle, apelant je koristio pravna sredstva s ciljem da ostvari svoja prava, u okviru ZPP-a, da bi u što kraćem roku dobio konačnu odluku. Ustavni sud ne nalazi u apelantovom ponašanju bilo kakve elemente koji bi ukazivali na to da je na bilo koji način doprinio ukupnoj dužini konkretnog parničnog postupka.
- 36.U vezi sa ponašanjem Osnovnog suda, uvidom u predmetni spis Ustavni sud uočava da je apelant 1986. godine podnio tužbu protiv tužene, zbog duga za izvršena advokatske usluge. Osnovni sud je nakon godinu dana donio Presudu broj P-2230/86 kojom je u cijelosti odbijen njegov zahtjev i koja je potvrđena presudom Višeg suda, dok je Vrhovni sud Rješenjem broj Gvl.22/89 predmetne presude ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud je, postupajući u ponovnom postupku, od oktobra 1990. godine do februara 2007. godine održao šest ročišta i tek na šestom ročištu je donio rješenje kojim je odbacio njegovu tužbu, zaključivši da je ona neuredna. To rješenje je Okružni sud, rješavajući apelantovu žalbu, ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Uvidom u predmetni spis, Ustavni sud također primjećuje da je Osnovni sud u ponovnom postupku, postupajući po presudi Vrhovnog suda, nakon trećeg ročišta održanog 5. aprila 1990. godine, sljedeće ročište zakazao za 28. mart 2006. godine, dakle nakon deset godina (period koji ulazi u nadležnost Ustavnog suda). Osnovni sud nije dao nikakvo obrazloženje zbog čega nije preduzimao bilo kakve procesne radnje na predmetnu tužbu u periodu od deset godina. Dalje je iz spisa predmeta vidljivo da je Osnovni sud drugi put postupao u ponovnom postupku po presudi Okružnog suda od 29. augusta 2007. godine, i na trećem ročištu održanom 9. juna 2009. godine, tj. nakon dvije godine, donio Rješenje broj 71 0 P 051420 08, koji period Ustavni sud smatra da je Osnovni sud bio aktivan, i koji period se može smatrati razumnim.
- 37.Na osnovu navedenog, Ustavni sud konstatira da je Osnovni sud u predmetnom postupku koji je, generalno gledajući, trajao duže od 13 godina, aktivno zakazivao ročišta samo u periodu od podnošenja tužbe 1986. godine do donošenja prvostepene presude 24. novembra 1988. godine i u ponovnom postupku po presudi Okružnog suda od 29. augusta 2007. godine do donošenja rješenja broj 71 0 P 051420 08 P od 26. juna 2009. godine. Iz toga proizlazi da u konkretnom slučaju nije postupao u skladu sa odredbom člana 10. ZPP-a, prema kojoj je bio dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, i da pri tome onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju stranama u postupku. Stoga, Ustavni sud smatra da Osnovni sud nije preduzimao pravovremene radnje radi okončanja predmetnog postupka, koji je trajao duže od 13 godina. Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem države od temeljne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremenskog perioda, jer svako nepotrebno odugovlačenje postupka često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovog prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Također u odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije dao nikakve argumente kojim bi opravdao dužinu postupka. Cijeneći sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 34. ove odluke, uključujući stav Ustavnog sud da se radi o jednostavnom predmetu, njegovom statusu na dan 14. decembar 1995. godine u odnosno na ukupnu dužinu trajanja postupka u relevantnom periodu u trajanju dužem od 13 godina za Osnovni sud nema nikakvog opravdanja, pogotovo što nema apelantovog doprinosa a samim tim niti njegove odgovornosti na dužinu trajanja postupka.
- 38.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo apelantovo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 39.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se ukupno trajanje postupka (duže od 13 godina) može u potpunosti staviti na teret ponašanju nadležnog redovnog suda, te kad sud nije dao odgovor na apelaciju kako bi se moglo utvrditi da li je bilo opravdano da se postupak, koji je po zakonu hitne prirode, vodi ovako dugo.
- 40.Na osnovu člana 16. stav. 4. tačka 9. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.