USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 338/17, rješavajući apelaciju Jasmine Horo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e) i člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Jasmine Horo podnesena zbog dužine trajanja postupka po žalbi izjavljenoj protiv rješenja o produženju pritvora do donošenja Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 K 027412 14 Kv 10 od 19. januara 2017. godine, kojim je određeno da se apelantica ima pustiti na slobodu odmah, a u vezi sa apelanticinim pravom na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao neosnovana apelacija apelantice Jasmine Horo podnesena protiv rješenjâ Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 K 027412 16 Kv 4 od 13. decembra 2016. godine i 09 0 K 027412 16 Kpp 20 od 9. decembra 2016. godine zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Jasmina Horo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Sadik Hota, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po apelanticinoj žalbi do donošenja Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 027412 17 Kv 10 od 19. januara 2017. godine. Također, apelantica je ukazala da su Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 027412 17 Kž 3 od 12. januara 2017. godine potvrđeni i dokazani njeni navodi o učinjenim povredama koje je iznijela u apelaciji broj AP 4768/16, koja je podnesena protiv rješenjâ Kantonalnog suda br. 09 0 K 027412 16 Kv 4 od 13. decembra 2016. godine i 09 0 K 027412 16 Kpp 20 od 9. decembra 2016. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Apelantica je prije podnošenja predmetne apelacije izjavila apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 K 027412 16 Kpp 20 od 9. decembra i Rješenja broj 09 0 K027412 15 Kv od 13. decembra 2016. godine, koja je zavedena pod brojem AP 4768/14. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 4768/16 od 1. februara 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je apelaciju u jednom dijelu odbio i to u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.d), e) i f) i čl. 5. st. 1.c) i 3, 6. stav 2. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a u odnosu na povredu člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije apelaciju odbacio kao preuranjenu.
- 3.U međuvremenu, 27. januara 2017. godine, apelantica je izjavila apelaciju koja je zavedena pod predmetnim brojem AP 338/17, kojom je "dopunila" apelaciju broj AP 4768/16, kao i ukazala na nove činjenice i na nova kršenja ljudskih prava.
- 4.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) i Vrhovnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
- 5.Svi pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 7.Dakle, nakon donošenja rješenjâ Kantonalnog suda br. 09 0 K 027412 16 Kv 4 od 13. decembra 2016. godine i 09 0 K 027412 16 Kpp 20 od 9. decembra 2016. godine (koja su bila predmet ispitivanja u Odluci broj AP 4768/16), Kantonalni sud - sudija za prethodni postupak je donio Rješenje broj 09 0K 027412 16 Kpp od 15. decembra 2016. godine kojim je apelantici ukinuo izrečene mjere zabrane.
- 8.Tužilaštvo je protiv apelantice i još tri lica podiglo optužnicu koju je Kantonalni sud potvrdio 27. decembra 2017. godine.
- 9.Kantonalni sud je donio Rješenje broj 09 0 K 027412 16 Kv 7 od 29. decembra 2016. godine kojim je, nakon potvrđivanja optužnice, apelantici produžen pritvor za još dva mjeseca (tako da može trajati do 28. februara 2017. godine) zbog razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP).
- 10.Protiv navedenog rješenja apelantica (i ostali osumnjičeni) je izjavila žalbu Vrhovnom sudu, koji je donio Rješenje broj 09 0 K 027412 17 Kž 3 od 12. januara 2017. godine kojim je žalbe apelantice i D.H. djelomično uvažio, a povodom tih žalbi (na osnovu člana 324. ZKP) i u odnosu na E.R., pa je ukinuo Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 027412 16 Kv 7 od 29. decembra 2015. godine i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak.
- 11.Kantonalni sud je donio Rješenje broj 09 0 K 027412 17 Kv 10 od 19. januara 2017. godine kojim je odbio prijedlog Tužilaštva da se osumnjičenim apelantici i D.H. produži pritvor, te se određuje da se odmah imaju pustiti na slobodu sa 19. januarom 2017. godine.
- 12.U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je, postupajući po uputama Vrhovnog suda, vanraspravno vijeće Kantonalnog suda održalo sjednicu. Prije svega, prema ocjeni Kantonalnog suda, temeljni uvjet, tj postojanje osnovane sumnje, da su optuženi počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret u činjeničnom opisu potvrđene optužnice (od 26. decembra 2016. godine) proizlazi iz dokaza i činjenica utvrđenih njima i okolnosti, koje dalje navodi na stranama od 3 do 26 rješenja. Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani navodi optuženih (uključujući apelanticu) o neispunjenju osnovane sumnje za produženje pritvora kao općeg uvjeta za produženje pritvora. Prema mišljenju Kantonalnog suda, iz svih prikupljenih dokaza i činjenica utvrđenih njima i okolnosti dokazano je da su optuženi osnovano sumnjivi da su počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret potvrđenom optužnicom Kantonalnog suda. Kantonalni sud je ocijenio kao neosnovane i navode o potpunoj legalnosti radnji koje su optuženi preduzimali, kako optuženi navode, na način, vrijeme i u svojstvu kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice u odnosu na izvršenje krivičnih djela koja im se stavljaju na teret. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da je u ovom momentu potreban niži nivo dokazanosti činjenica od dokazanosti činjenica kod presude. Slijedeći to, naknadno će biti posebno ispitano, ako se optuženi izjasne da nisu krivi na ročištu za izjašnjavanje o krivici, da li su optuženi preduzeli krivičnopravne radnje koje im se stavljaju na teret i odlučit će primjenom načela slobodne ocjene dokaza o opravdanosti svih prigovora optuženih.
- 13.U odnosu na postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 146. stav 1. tačka b), sud je ustanovio da apelantica i D.H. s pravom ukazuju na to da oni nisu konkretizirani, odnosno da prijedlog Tužilaštva ne sadrži konkretizirane činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi da su apelantica i D.H. posredno ili neposredno utjecali na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, te da bi postojala koliziona opasnost. Kantonalni sud to, dalje, pojašnjava, te ukazuje da je paušalan navod da će apelantica i D.H. destruktivno djelovati na postupak, jer su svi dokazi u postupku već prikupljeni i osigurani.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelantica u apelaciji tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 4. Evropske konvencije, te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Apelantica, prije svega, u apelaciji upućuje na "opravdanost" njene apelacije broj AP 4768/16, odnosno da je sve navedeno u apelaciji "dokazano" rješenjem Vrhovnog suda od 12. januara 2017. godine, što u nastavku apelacije detaljno obrazlaže (upućujući na stavove iznesene u apelaciji broj AP 4768/16).
- 15.Dalje, apelantica ukazuje na "nastavak kršenja prava" koji se ogleda u kršenju prava na razmatranje žalbe u kratkom roku, jer je žalba na rješenje o produženju pritvora dostavljena Kantonalnom sudu 4. januara 2017. godine, a apelantica je puštena na slobodu tek 19. januara 2017. godine, dakle, nakon 15 dana, što nikako ne upućuje na hitnost u postupanju. Prema apelanticinom mišljenju, iako ZKP ne propisuje rok za odlučivanje o žalbi na rješenje o produženju pritvora, analognom primjenom rokova o postupanju pri rješenju o određivanju pritvora (u roku od 48 sati) period od 15 dana je predug. Apelantica ukazuje da je "upozoravala" Kantonalni sud da hitno postupa i 16. januara 2017. godine podnijela zahtjev za hitno puštanje iz pritvora, te je, i pored takve urgencije, ostala još tri dana u pritvoru. Također, u ovom dijelu apelantica ukazuje na nepostojanje efikasnog pravnog lijeka, odnosno povredu člana 13. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 16.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da rješenje (od 19. januara 2017. godine) nije konačno, pa se ne može izjasniti o apelaciji.
- 17.U veoma opsežnom odgovoru na apelaciju Tužilaštvo se izjašnjavalo o postojanju osnovane sumnje, hronologiji predmeta, da je odlučivano u zakonskim rokovima i istaklo da je u toku postupak po žalbi pred Vrhovnim sudom protiv rješenja Kantonalnog suda od 8. februara 2017. godine.
- 18.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je apelacija neosnovana, da nije povrijeđeno apelanticino pravo na odlučivanje u razumnom roku, jer je Vrhovni sud u postupku odlučivanja po žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog suda odlučivao u skladu sa rokovima, kako je to propisano relevantnim odredbama ZKP.
V. Relevantni propisi
- 19.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) relevantne odredbe glase:
Član 137. stav 1.
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice
Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost u odnosu na osporena rješenja Kantonalnog suda od 9. i 13. decembra 2016. godine
- 22.Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- e)radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza podnesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnove za ponovno odlučivanje;
- e)
- 23.Ustavni sud, najprije, primjećuje da apelantica odlukom Vrhovnog suda od 12. januara 2017. godine "potkrepljuje" svoje navode o kršenju njenog prava koje je učinjeno donošenjem rješenja od 9. i 13. decembra 2016. godine. Dakle, apelantica, ustvari, osporava rješenja od 9. i 13. decembra 2016. godine, te ukazuje da je njihovu "nepravilnost" potvrdio Vrhovni sud.
- 24.Ustavni sud primjećuje da su rješenja od 9. i 13. decembra 2016. godine bila predmet Odluke broj AP 4768/16 od 1. februara 2017. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija nedopustiva u skladu sa članom 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda. Apelantica navodi da su ova rješenja donesena na istoj osnovi kao i rješenje od 29. decembra 2016. godine, koje je ukinuto odlukom Vrhovnog suda od 12. januara 2017. godine, iz čega proizlazi da su i ona nezakonita i nepravilna. Ustavni sud, u vezi sa navedenim, uočava da je Vrhovni sud odlučivao o rješenju od 29. decembra 2016. godine i da ga je ukinuo, pa se radi o apelanticinom tumačenju da se rješenje o produženju pritvora (od 19. decembra 2016. godine) "baziralo" na istim propustima kao i rješenja od 9. i 13. decembra 2016. godine. U ovom dijelu Ustavni sud podsjeća na svoju dosadašnju praksu, kao i praksu Evropskog suda, da uvjeti za određivanje pritvora, koji u jednom momentu postoje, protekom određenog vremena treba da budu ispitani u novim okolnostima, te same okolnosti zbog kojih se pritvor produžava protekom vremena postaju strožije. Međutim, to samo po sebi ne znači da je pritvor koji je u određenom vremenu bio određen postao nezakonit kada više ne postoje razlozi za pritvaranje i kada se on ukida.
- 25.S obzirom na navedeno, Ustavni sud ukazuje da su rješenja od 9. i 13. decembra 2016. godine bila predmet ispitivanja Ustavnog suda u Odluci broj AP 4768/16 od 1. februara 2017. godine, pa je apelacija u ovom dijelu podnesena u vezi sa pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao.
- 26.Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena povodom pitanja o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je u odnosu na osporena rješenja Kantonalnog suda od 9. i 13. decembra 2016. godine odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka po žalbi
- 27.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka po žalbi protiv rješenja od 29. decembra 2016. godine Ustavni sud primjećuje da je o apelanticinoj žalbi odlučeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 k 027412 17 Kv 10 od 19. januara 2017. godine, te imajući u vidu da je apelacija podnesena 27. januara 2017. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena u roku, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
- 28.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na povredu člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 29.Apelantica navodi povredu člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa donošenjem odluke po žalbi protiv rješenja o produženju pritvora. Apelantica smatra da je na njenu štetu prekršen i član 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 5. stav 4. Evropske konvencije.
- 30.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i
slobode iz stava 2. ovoga člana, što uključuje:
- d)Pravo na ličnu slobodu i sigurnost;
- 31.Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 4.Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.
- 32.Imajući u vidu navode apelacije, odnosno da apelantica isključivo problematizira dužinu trajanja pritvora, odnosno odlučivanja o žalbi, koje je počelo podnošenjem žalbe Kantonalnom sudu 4. januara 2017. godine, do donošenja rješenja Kantonalnog suda 19. januara 2017. godine, kada je apelantica puštena na slobodu, Ustavni sud će ispitati ove navode u kontekstu pitanja hitnosti rješavanja po žalbi u pritvorskim predmetima.
- 33.U vezi sa apelanticinim navodima da je povrijeđen član 5. stav 4. Evropske konvencije na njenu štetu, Ustavni sud ukazuje da član 5. stav 4. Evropske konvencije garantira licu lišenom slobode da mora imati pristup "sudu" koji bi mogao ispitati zakonitost kako inicijalnog lišavanja slobode, tako i produženja trajanja te mjere. Sud mora, također, pružiti "proceduralne garancije koje su odgovarajuće za konkretnu vrstu lišavanja slobode", koje nisu "značajno manje" od garancija u krivičnom postupku, kada je rezultat lišavanja slobode dugotrajno zatvaranje lica. Ove garancije, naročito, podrazumijevaju usmenu raspravu uz pravnu pomoć u postupku u kojem učestvuju obje strane, razmatranje zakonitosti pritvora u najširem smislu, te odluku koja mora biti donesena brzo.
- 34.Apelantica navodi da period od 15 dana, koliko je trajalo sudsko odlučivanje o pritvoru, ne zadovoljava standard brzine, odnosno hitnosti iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Osim toga, apelantica navodi da odredbama ZKP nije određen rok u kojem treba odlučiti po žalbi protiv rješenja o produženju pritvora, ali ako se ima u vidu rok za odlučivanje po žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora (rok od 48 sati), period od 15 dana za koje vrijeme je apelantica bila u pritvoru je predug. Također, Ustavni sud primjećuje da se Kantonalni sud nije izjasnio na ove apelanticine navode.
- 35.Ustavni sud podsjeća na svoju dosadašnju praksu u kojoj je razmatrao slična pitanja. U predmetu broj AP 1598/08 od 4. septembra 2008. godine Ustavni sud je odbacio kao očigledno neosnovanu apelaciju u kojoj se apelant žalio da je rješenje o žalbi protiv rješenja o produženju pritvora doneseno suprotno standardima hitnosti iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Ustavni sud je u navedenom predmetu naveo da zakon (u navedenom slučaju Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine) ne propisuje rok u kojem je vijeće apelacionog suda dužno odlučiti o žalbi na rješenje kojim se produžava pritvor, ali da je vijeće apelacionog odjeljenja odluku o žalbi donijelo u roku od 10 dana od dana kada mu je žalba dostavljena na rješavanje, što ispunjava zahtjev da se zakonitost pritvora preispita "u kratkom roku", odnosno da odluka bude donesena brzo. U predmetu broj AP 757/04 od 29. oktobra 2004. godine (dostupnom na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovni sud odlučio o apelantovoj žalbi u roku od osam dana od dana donošenja rješenja na koje je apelant uložio žalbu, te da je ispunjen zahtjev hitnog ispitivanja zakonitosti postupka, kako je to predviđeno članom 5. stav 4. Evropske konvencije. Isti rok, od osam dana, za odlučivanje po žalbi Ustavni sud je ocijenio da zadovoljava standard iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije i u predmetu broj AP 641/03 od 30. novembra 2004. godine (dostupnom na www.ustavnisud.ba).
- 36.Također, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda u ovom dijelu. U predmetu Khodorkovskiy i Lebedev protiv Rusije (aplikacije br. 11082/06 i 13772/05 od 25. oktobra 2013. godine) Evropski sud je razmotrio žalbu drugog aplikanta u pogledu hitnosti rješavanja po žalbi na rješenja o produženju pritvora (u skladu sa članom 5. stav 4. Evropske konvencije). U navedenoj presudi, u tački 521. (prijevod preuzet sa internetske stranice Evropskog suda), Evropski sud navodi:
- 31.
"Drugi podnosilac zahtjeva prigovorio je da njegove žalbe protiv rješenja o određivanju pritvora žalbeni sud nije ispitao hitno. Sud ponavlja da na osnovu člana 5. stav 4. pritvoreni ima pravo da pokrene sudski postupak u kojem sud mora brzo da odluči o zakonitosti njegovog pritvaranja (vidi, Rehbock protiv Slovenije, broj 29462/95, par. 82-88, ECHR 2000-XII, i G.B. protiv Švajcarske, broj 27426/95, par. 34-39, 30. novembra 2000. god.). Kada domaći zakon propisuje sistem žalbe, žalbeni organ također se mora pridržavati zahtjeva iz člana 5. stav 4; u isto vrijeme, standard hitnosti 'manje je strog kada je u pitanju postupak pred žalbenom sudom.... Sud se ne bi, u istoj mjeri, bavio pitanjem hitnosti postupka pred žalbenim sudom da je rješenje o određivanju pritvora koje se preispituje izdao sud i pod uvjetom da je postupak kojeg se taj sud držao imao sudski karakter i da je osiguravao pritvorenom odgovarajuća postepena jamstva' (vidi, Shakurov protiv Rusije, broj 55822/10, par. 179, 5. juna 2012. god.). U predmetu Mamedova, prethodno citiranom, koji se, kao i ovaj predmet, odnosio na žalbeni postupak, utvrdio je da zahtjev 'hitnosti' nije bio ispunjen kada je žalbeni postupak trajao redom trideset i šest, dvadeset i šest, trideset i šest i dvadeset i devet dana, ističući da se sve vrijeme njegovog trajanja moglo pripisati vlastima (vidi, Mamedova, par. 96, vidi, također, za duža odgađanja, Ignatov protiv Rusije, broj 27193/02, par. 112-114, 24. maja 2007, i Lamazhyk protiv Rusije, broj 20571/04, par. 104-106, 30. jula 2009. god.). Nasuprot tome, utvrđeno je da je dužina žalbenog postupka koji je trajao deset, jedanaest i šesnaest dana u skladu sa zahtjevom 'hitnosti' iz člana 5. stav 4. (vidi, Yudayev protiv Rusije, broj 40258/03, par. 84-87, 15. januara 2009, i Khodorkovskiy broj 1, par. 247). Konačno, Sud ponavlja da odgađanje za koje se država može smatrati odgovornom ne treba uključivati period u kojem je odbrana pripremala svoju žalbu (vidi, Khodorkovskiy broj 1, par. 247), osim ako je odbrana bila spriječena u dovršetku žalbe krivicom vlasti (vidi, Lebedev broj 1, par.100)."
- 37.Ustavni sud, također, primjećuje da je, radi utvrđivanja da li je ispunjen zahtjev "hitnosti", neophodno da se izvrši ukupna ocjena kada su postupci provođeni na više od jedne instance. Naime, kako je Evropski sud jasno naveo, rok u ovakvim predmetima se računa od dana podnošenja žalbe, odnosno rok koji je potreban odbrani da pripremi žalbu ne ulazi u ovaj rok. Dalje, Evropski sud je jasno naveo da, kada su u pitanju standardi iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije u pogledu hitnosti rješavanja o žalbi, pitanje da li je rješavano "hitno", kao i u navodima o povredi člana 5. stav 3. Evropske konvencije i prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije moraju biti sagledani u okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, uključujući složenost predmeta, ponašanje domaćih vlasti i značaj onoga o čemu se odlučivalo za aplikanta.
- 38.Dakle, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud primjećuje da se konkretni postupak odvijao na dvije instance, te da je odlučeno u roku od 15 dana. Ovaj rok, prema mišljenju Ustavnog suda, još uvijek zadovoljava standard "hitnosti". Međutim, Ustavni sud smatra da je potrebno skrenuti pažnju na činjenicu da je zakon propisao rokove za odlučivanje o žalbi, i to protiv rješenja o određivanju pritvora (48 sati od prijema žalbe u sud, član 148. ZKP), kao i rok za odlučivanje o žalbi tužioca ako sud ukine pritvor (u istrazi) prije vremena na koji je određen (48 sati, član 150. ZKP). Također, iako zakon ne propisuje rok za odlučivanje o žalbi protiv rješenja o produženju pritvora (ni u fazi istrage, ni nakon podizanja optužnice), sudovi moraju biti svjesni činjenice da su "pritvorski" predmeti u svakoj fazi postupka hitni i da zaslužuju da se o rješenjima kojima se pritvor produžava rješava na takav način. Pritvor mora, u bilo kojoj fazi postupka, biti sveden na najkraće moguće vrijeme. Stoga, i bez jasno propisanih rokova u odnosu na odlučivanja o žalbama protiv rješenja kojima se produžava pritvor (u konkretnom slučaju nakon podizanja optužnice), sudovi bi se trebali rukovoditi propisanim rokovima (analogijom), bez znatnijeg odstupanja od njih. Osim toga, i bez propisanih rokova za odlučivanje sudovi su vezani standardima Evropske konvencije koji su propisani u članu 5. stav 4. Naravno, ukoliko postoje posebni razlozi za to, onda svaki postupajući sud takvo odgađanje za odlučivanje mora opravdati konkretnim razlozima u okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Ovo pogotovo kada se ima u vidu i činjenica da žalba nema suspenzivno djejstvo, a odluka povodom žalbe utječe na ostvarivanje prava na slobodu, odnosno odluka može (kao u konkretnom predmetu) odlučiti o puštanju iz pritvora.
- 39.Ipak, kada se sagledaju okolnosti konkretnog predmeta, te dosadašnja praksa Ustavnog suda, kao i primjer prakse Evropskog suda, koji je utvrdio da i rok od 16 dana za odlučivanje o žalbi zadovoljava standard hitnosti iz člana 5. stav 4. Evropskog suda, Ustavni sud smatra da je i u konkretnom predmetu redovni sud odlučio "hitno".
- 40.Stoga, Ustavni sud zapaža da nije prekršeno apelanticino pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
- 41.Apelantica se žalila i na povredu člana 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 5. stav 4. Evropske konvencije, jer ovakvim postupanjem nije osigurana djelotvornost pravnog lijeka. Međutim, imajući u vidu prethodni zaključak Ustavnog suda da nije došlo do povrede apelanticinih prava iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, Ustavni sud ne smatra da je potrebno razmatrati pitanje djelotvornosti lijeka protiv dužine trajanja postupka za koju je ustanovio da zadovoljava standard hitnosti u datoj situaciji.
VIII. Zaključak
- 42.Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda, u odnosu na "hitno" donošenje odluke u predmetu u kojem se odlučuje o žalbi izjavljenoj protiv rješenja o produženju pritvora, prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije kada su dvije sudske instance donijele odluku u roku od 15 dana od dana izjavljivanja žalbe.
- 43.Na osnovu člana 18. stav (3) tačka e) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 44.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.