USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 7/17, rješavajući zahtjev Okružnog suda u Banjoj Luci (sudija Milan Blagojević), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) alineja b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 61. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja Giovanni Grasso, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se zahtjev Okružnog suda u Banjoj Luci (sudija Milan Blagojević).
Utvrđuje se da član 109. stav 6. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) nije u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 61. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" usaglasi član 109. stav 6. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Narodnoj skupštini Republike Srpske da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku iz prethodnog stava obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama preduzetim s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Okružni sud u Banjoj Luci (sudija Milan Blagojević, u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 22. septembra 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 109. stav 6. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14, u daljnjem tekstu: ZIPRS).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština RS) zatraženo je 25. septembra 2017. godine da dostavi odgovor na zahtjev.
- 3.Na zahtjev Narodne skupštine RS Ustavni sud je dopisom od 30. oktobra 2017. godine odobrio dodatni rok od 15 dana za odgovor na predmetni zahtjev. Narodna skupština je dostavila odgovor 17. novembra 2017. godine.
III. Zahtjev
a) Činjenice predmeta povodom kojeg je podnesen zahtjev
- 4.Rješenjem o namirenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 183687 14 I od 3. marta 2017. godine je odlučeno da se iz iznosa od 717.767,00 KM, dobijenog prodajom nekretnina, koje su vlasništvo izvršenika i hipotekarnog izvršenika "Del investa" d.o.o. Banja Luka, i to nekretnine upisane u zk. ul. broj 5313 k.o. SP Banja Luka, vlasništvo izvršenika u dijelu 1/1, kako je bliže označeno u izreci rješenja, namiruju tražioci izvršenja (više od 20 tražilaca izvršenja), založni povjerilac i pristupni povjerioci na način kako je bliže određeno u izreci tog rješenja.
- 5.U obrazloženju rješenja je navedeno da će se navedeno rješenje objaviti na oglasnoj tabli prvostepenog suda, shodno odredbama člana 109. ZIP-a RS. Ukazano je da se istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli suda smatra da je rješenje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se iz prodajne cijene namire.
- 6.Protiv prvostepenog rješenja jedan od tražilaca izvršenja je podnio žalbu u kojoj je, između ostalog, problematizirao i pitanje dostavljanja prvostepenog rješenja tražiocima izvršenja putem oglasne table suda u smislu člana 109. stav 6. ZIP-a RS kada je u pitanju više tražilaca izvršenja ili trećih lica u izvršnom postupku.
- 7.Povodom navedene žalbe treba da odluči drugostepeni sud (podnosilac zahtjeva) koji je podnio predmetni zahtjev.
b) Navodi iz zahtjeva
- 8.Podnosilac zahtjeva smatra da odredba člana 109. stav 6. ZIP-a RS (u daljnjem tekstu: sporna odredba) nije kompatibilna sa odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odredbom člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije, kao i sa odredbom čl. 14. stav 1. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).
- 9.S tim u vezi, ukazuje da iz sporne odredbe jasno proizlazi da je njome propisano da se rješenje o namirenju iz cijene postignute prodajom nekretnine koja je predmet izvršenja ne dostavlja strankama-licima koja imaju pravo da se namire iz prodajne cijene, već da se to rješenje samo ističe na oglasnoj tabli suda bez ikakvih vremenskih indikacija kada će se dogoditi to isticanje rješenja, kako bi se barem na osnovu takve indikacije mogao utvrditi početak roka za žalbu.
- 10.Istaknuto je da iz takve odredbe, dalje, proizlazi da se istekom trećeg dana od dana isticanja rješenja na oglasnoj tabli suda smatra da je rješenje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se namire iz prodajne cijene.
- 11.Podnosilac zahtjeva je ukazao na predmet povodom kojeg je podnesen zahtjev, te naveo da je rješenjem Osnovnog suda od 3. marta 2017. godine pozivanjem na spornu odredbu prvostepeni sud odredio da će prvostepeno rješenje objaviti na oglasnoj tabli suda i da se protekom trećeg dana od dana isticanja rješenja na oglasnoj tabli smatra da je rješenje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se namire iz prodajne cijene. Dalje je podnosilac zahtjeva istakao da je u tom predmetu jedan od tražilaca izvršenja protiv prvostepenog rješenja podnio žalbu u kojoj, između ostalog, navodi da je navedenim postupanjem prvostepenog suda drugim tražiocima izvršenja u ovom istom predmetu (više od 20 tražilaca izvršenja) na grub način onemogućeno pravo da im bude uručeno rješenje o namirenju na koje bi mogli izjaviti žalbu ukoliko smatraju da su njihova prava povrijeđena.
- 12.Podnosilac zahtjeva je podsjetio na Odluku Ustavnog suda broj U 2/17, te naveo da je predmetno pitanje koje se pokreće u ovom zahtjevu u neposrednoj vezi s pravom na pravično suđenje. Istakao je da pravičnog suđenja nema ako nema pristupa sudu koji mora biti suštinski, a ne samo formalni.
- 13.Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, spornom odredbom se povređuje sama suština prava na pravično suđenje u odsustvu kojeg nema ni pravičnog suđenja u bilo kom sudskom postupku, pa tako ni u izvršnom postupku. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, takvim zakonskim rješenjem nameće se ne samo neproporcionalan već i neopravdan i nelegitiman zahtjev da ta lica praktično moraju dežurati sve vrijeme kod oglasne table suda kako bi samo na takav način saznala za sudsku odluku kojom je određeno ko se neće namiriti iz dobijene prodajne cijene, a ko hoće i u kojem iznosu. Ukazuje na to da, ukoliko ne postupe tako, izgubit će, prema važećem zakonskom rješenju, pravo na žalbu, čime im se protivpravno uskraćuje sama suština prava na suđenje, a time i pravo na pravično suđenje u čemu se ogleda povreda Ustava i međunarodnih općih akata koji se neposredno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 14.Podnosilac zahtjeva navodi da činjenice ovog konkretnog pitanja odgovaraju u bitnom činjenicama iz Odluke Ustavnog suda broj U 2/17, jer se i u tom predmetu radilo o zakonskoj odredbi kojom je bilo propisano isticanje sudske odluke na oglasnoj tabli suda, pa se istekom trećeg dana od tog isticanja smatralo da je sudska odluka dostavljena svim licima koja učestvuju u postupku. Stoga je podnosilac zahtjeva u zahtjevu iznio stavove Ustavnog suda iz navedene odluke (tačka 27. odluke) koji su, prema njegovom mišljenju, primjenjivi na konkretan predmet.
- 15.Pored navedenog, podnosilac zahtjeva ukazuje i da navedena odredba dovodi do nejednakog tretmana tražilaca izvršenja, budući da se, prema njoj, rješenje o namirenju objavljuje na oglasnoj tabli suda ako ZIPRS ne propisuje obavezu da se održi ročište za diobu prodajne cijene. Ukazuje da se takvo ročište, prema članu 108. stav 1. ZIP-a RS, mora održati ako ima više od jednog tražioca izvršenja ili trećih lica koja imaju pravo na namirenje. U suprotnom, nema zakonske obaveze da se takvo ročište održava ako ima samo jedan tražilac izvršenja, ili jedno treće lice koje ima pravo na namirenje iz prodajne cijene.
- 16.Slijedeći navedeno, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, očigledno je da lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji nisu jednaka pred zakonom u pogledu dostavljanja rješenja o namirenju a u čemu se, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, ogleda diskriminacija.
- 17.Na kraju, podnosilac zahtjeva ukazuje da je pravu na pravično suđenje svojstveno jedino da se zakonom propiše da se ovakve zakonske odluke dostave strankama o čijim pravima i pravnim interesima je odlučivano tom odlukom, a ne da se propiše da se sudska odluka dostavlja samo njenim stavljanjem na oglasnu tablu suda. Sve drugo, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, vodi kršenju prava na pravično suđenje i diskriminaciju i prava na jednakost svih pred zakonom, a što se ne može opravdati bilo kakvim javnim interesom.
c) Odgovor na zahtjev
- 18.Narodna skupština RS u odgovoru na zahtjev je navela da je Vlada Republike Srpske na 139. sjednici, održanoj 24. augusta 2017. godine, utvrdila Nacrt izmjena i dopuna Zakona o izvršnom postupku, te da je odredbom člana 2. tog nacrta izvršila izmjene i dopune odredbe člana 93. Zakona o izvršnom postupku, čime je pokrenut postupak usaglašavanja navedene odredbe sa Odlukom Ustavnog suda broj U 2/17. Istaknuto je da je navedenim nacrtom izvršena i "odgovarajuća intervencija" u odredbi člana 109. stav 6. Zakona o izvršnom postupku, koja je osporena predmetnim zahtjevom. Naglašeno je da će navedeni nacrt uskoro biti upućen u skupštinsku proceduru, te da će, nakon što Narodna skupština RS usvoji spomenute izmjene i dopune Zakona o izvršnom postupku i nakon što budu objavljene u "Službenom glasniku RS", u cijelosti biti implementirana Odluka Ustavnog suda broj U 2/17.
IV. Relevantni propisi
- 19.Zakon o izvršnom postupku RS ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(1) Ovim zakonom uređuje se postupak po kojem sudovi u Republici Srpskoj sprovode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljem tekstu: izvršni postupak) ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na postupke izvršenja propisane posebnim zakonom.
Član 5. stav 1.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 10. stav 1.
(1)Po pravilima o dostavljanju tužbe iz Zakona o parničnom postupku dostavlja se rješenje po prijedlogu za izvršenje, rješenje po prigovoru na rješenje o izvršenju, rješenje o izricanju novčane kazne i zaključak iz člana 37. ovog zakona.
Član 12. stav 4.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
Član 21.
(1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Izuzeće sudije može se zahtijevati najkasnije do odluke po prigovoru a službenog lica do preuzimanja prve radnje u izvršnom postupku.
(3) Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice sprovođenja izvršnog postupka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.
Član 93.
(1) Nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu (rješenje o dosudi).
(2) Rješenjem iz stava 1. ovog člana sud određuje da se nepokretnost preda kupcu, a zemljišnoknjižnom sudu da se izvrši upis promjene prava svojine, te brišu prava trećih za koje je to rješenjem određeno.
(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor ali se može izjaviti žalba.
(4) Rješenje iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, te svim učesnicima u nadmetanju.
Član 96.
Sud pristupa namirenju tražilaca izvršenja odmah nakon donošenja rješenja o dosudi.
Član 108.
(1) Nakon ispunjenja uslova iz člana 96. ovog zakona, sud određuje ročište za diobu cijene (iznosa dobijenog prodajom) ako ima više od jednog tražioca izvršenja ili trećih lica koja imaju prava na namirenje.
(2) Na ročište se pozivaju, pored stranaka, i lica koja prema stanju spisa i prema podacima iz zemljišne knjige polažu pravo da se namire iz tog iznosa.
(3) U pozivu ta će se lica upozoriti na to da će se njihova potraživanja ukoliko ne dođu na ročište, uzeti prema stanju koje proizlazi iz zemljišne knjige i spisa, te da, najkasnije na ročištu za diobu, mogu drugom osporiti potraživanje, njegovu visinu i red namirenja.
(4) Na ročištu se raspravlja o namirenju tražioca izvršenja i drugih lica koja postavljaju zahtjev za namirenje.
(5) Sud će na ročištu obavijestiti prisutna lica o datumu donošenja rješenja o namirenju, nakon čega će se na odgovarajući način primjenjivati opšte odredbe o dostavljanju, uključujući i pretpostavke i posljedice propuštanja preuzimanja rješenja.
Član 109.
(1) O namirenju tražioca izvršenja i drugih lica kojima pripada pravo na namirenje sudija bez odlaganja odlučuje rješenjem nakon održanog ročišta, uzimajući u obzir podatke iz spisa i zemljišne knjige, kao i stanja utvrđenog na ročištu.
(2) Pri donošenju rješenja iz stava 1. ovog člana uzeće se u obzir samo ona potraživanja po kojima je rješenje o izvršenju postalo izvršno najkasnije na dan ročišta za diobu.
(3) Ako ima potraživanja u odnosu na koje rješenje o izvršenju nije postalo izvršno najkasnije na dan ročišta za diobu, ta će se potraživanja namiriti, nakon izvršnosti rješenja o izvršenju iz preostalog iznosa prodajne cijene, ako je ima, a ostatak će se vratiti izvršeniku.
(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne odnose se na potraživanja obezbijeđena založnim pravom ili zemljišnim dugom.
(5) Protiv rješenja o namirenju nije dozvoljen prigovor, ali se može izjaviti žalba.
(6) Ako nužnost održavanja ročišta za diobu nije propisana ovim zakonom, sud će rješenje o namirenju objaviti na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se iz prodajne cijene namire.
(7) Izvršenju rješenja o namirenju pristupiće se nakon što istekne rok za izjavu žalbe ovlašćenih lica.
(8) Ako žalba na rješenje o namirenju bude izjavljena u roku, dostaviće se strankama i ostalim učesnicima u postupku, a rješenje izvršiti ako tražilac izvršenja u roku od tri dana od prijema žalbe ne predloži odlaganje izvršenja do odluke drugostepenog suda po žalbi.
- 20.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 185.
Po zaključenju glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud će je pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude.
Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, su dužni sami preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.
Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.
V. Dopustivost
- 21.Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.
Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
- c)Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
- 22.Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Okružni sud u Banjoj Luci (sudija Milan Blagojević), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7-14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev ne bi bio dopustiv.
- 22.
VI. Meritum
- 23.Podnosilac zahtjeva traži da Ustavni sud odluči o kompatibilnosti sporne odredbe ZIP-a RS sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije, kao i sa čl. 14. stav 1. i 26. Međunarodnog pakta.
- 24.Sporna odredba ZIP-a RS glasi:
Član 109. stav 6.
(6) Ako nužnost održavanja ročišta za diobu nije propisana ovim zakonom, sud će rješenje o namirenju objaviti na oglasnoj tabli. Istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra se da je rješenje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se iz prodajne cijene namire.
Pravo na pravično suđenje
- 25.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 26.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1)Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
- 1)
- 27.Ustavni sud zapaža da podnosilac zahtjeva problematizira spornu odredbu ZIP-a RS zbog toga što sporna odredba nema jasnu vremensku odrednicu kada će rješenje o namirenju biti stavljeno na oglasnu ploču suda budući da od tog momenta počinje teći rok od tri dana za izjavljivanje žalbe. Smatra da se navedenim dovodi u pitanje sama suština prava na pravično suđenje.
- 28.Dakle, predmetnim zahtjevom se postavlja pitanje procesnih garancija stranaka u vezi s pravom na izjavljivanje žalbe protiv rješenja o namirenju u izvršnom postupku, koji je hitne prirode u smislu prinudnog ostvarivanja potraživanja tražioca izvršenja u što kraćem roku.
- 29.S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je osnovno načelo izvršnog postupka "načelo hitnosti" koje je propisano odredbom člana 5. ZIP-a. Navedeno načelo u izvršnom postupku se ogleda putem propisivanja kraćih rokova za preduzimanje pojedinih izvršnih radnji bilo stranaka ili suda. U suštini, radi se o zahtjevu iskazanom u načelima ekonomičnosti i efikasnosti izvršnog postupka, te pravovremenosti pružanja pravne zaštite tražiocu izvršenja, te je isticano da je hitnost postupanja primarno interes tražioca izvršenja, a indirektno i izvršenika, jer se smanjuju troškovi i brzo otklanja neizvjesnost u pravnoj poziciji subjekata (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 4/15 od 30. septembra 2015. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, stav 19).
- 30.Na navedeno načelo Ustavni sud je ukazivao u svojim odlukama u kojima je naglašavao da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno, kako je to propisano odredbom člana 5. ZIP-a (vidi, Ustavni sud, AP 5668/14 od 14. maja 2015. godine, stav 26, AP 5401/14 od 24. aprila 2015. godine, stav 24, AP 5156/14 od 17. marta 2015. godine, stav 23, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenim predmetima Ustavni sud je utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što izvršni postupak nije okončan u razumnom roku.
- 31.Međutim, iako je načelo hitnosti posebno izraženo u izvršnom postupku, prema ocjeni Ustavnog suda, navedeno načelo se ne bi moglo tumačiti na način da prevagne samu suštinu prava na fer i pravično suđenje, u smislu osnovnih procesnih garancija strana u postupku pred sudovima (op. cit., U 4/15, stav 24).
- 32.Ustavni sud zapaža da se podnosilac zahtjeva pozvao na Odluku Ustavnog suda broj U 2/17 u kojoj se, također, postavljalo pitanje procesnih garancija stranaka u vezi sa pravom na izjavljivanje žalbe protiv rješenja o dosudi koje se, prema odredbi člana 93. stav 4. ZIP-a RS (koja je bila osporena u tom predmetu), objavljuje na oglasnoj tabli suda, te se istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra da je rješenje dostavljeno svim licima kojima se prema zakonu rješenje dostavlja. U tom predmetu Ustavni sud je ukazao da, imajući u vidu spornu odredbu (član 93. stav 4. ZIP-a RS), kao i odredbu člana 12. stav 4. ZIP-a RS, proizlazi da zakonodavac pretpostavlja obavezu za sva lica koja imaju interes da ulože žalbu protiv rješenja o dosudi da prate datum isticanja rješenja na oglasnoj tabli kako bi utvrdila početak roka za žalbu. Prema tome, Ustavni sud je naglasio da je isticanje rješenja o dosudi na oglasnoj tabli suda, zapravo, neizvjesni događaj za koji nije određen precizan datum kada će se dogoditi. Zbog te neizvjesnosti kada će rješenje o dosudi biti oglašeno na oglasnoj tabli suda, prema mišljenju Ustavnog suda, na zainteresirana lica je stavljen prekomjeran teret u osiguranju procesnih garancija za izjavljivanje propisanog pravnog lijeka. Stoga, kako je nesporno utvrđeno da u spornoj odredbi nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme oglašavanja ili propisivanja da će ono biti određeno na drugi odgovarajući način, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio da sporna odredba nije u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije u smislu osiguranja procesnih garancija za izjavljivanje pravnog lijeka. Pri tome je Ustavni sud naglasio da nije sporno isticanje predmetnog rješenja na oglasnoj tabli suda koje propisuje sporna odredba. Međutim, takva odredba sama za sebe, bez bilo kakvog određenja koje bi indiciralo izvjesnost datuma postavljanja rješenja na oglasnoj tabli i, s tim u vezi, računanja roka za žalbu, prema mišljenju Ustavnog suda, predstavlja pretjeran teret za stranke i druge učesnike postupka koji su zainteresirani za izjavljivanje žalbe (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 2/17 od 1. juna 2017. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, stav 27).
- 33.Pored navedenog, u citiranoj odluci Ustavni sud se pozvao na odluku Evropskog suda za ljudska prava Muscat protiv Malte u kojoj je naveo da Sud ponavlja da član 6. Konvencije ne obavezuje države ugovornice da formiraju apelacione sudove. Međutim, tamo gdje takvi sudovi postoje, moraju se poštovati zahtjevi člana 6, tako da se, naprimjer, garantira parničnim strankama djelotvorno pravo na pristup sudu za utvrđivanje njihovih "građanskih prava i obaveza". "Pravo na sud", čiji jedan aspekt čini i pravo na pristup, nije apsolutno, ono podliježe ograničenjima koja su dozvoljena implicitno, naročito kada se radi o uvjetima dopustivosti žalbe, budući da po svojoj prirodi poziva na reguliranje od države koja uživa određeno polje diskrecijskog odlučivanja u ovom pogledu. Međutim, ova ograničenja ne smiju ograničavati ili smanjivati pristup lica na takav način ili u takvoj mjeri da sama suština prava bude narušena (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Muscat protiv Malte, presuda od 17. jula 2012. godine, tačka 42). Pravila kojima se uređuju formalni koraci koje treba preduzeti, te rokovi kojih se treba pridržavati prilikom podnošenja žalbe usmjerena su na pravilno izvršavanje pravde i poštovanje, naročito, principa pravne sigurnosti. S obzirom na to da je to tako, pravila o kojima se radi, ili način na koji se primjenjuju, ne bi trebalo da spriječe parnične stranke da koriste dostupni pravni lijek. Međutim, oni kojih se to tiče moraju očekivati primjenu tih pravila. Za zainteresirano lice je obavezujuće da pokaže posebnu pažljivost u odbrani svojih interesa (op. cit., Muscat protiv Malte, tačka 44).
- 34.Dovodeći stavove iz citirane odluke u vezu sa predmetnim zahtjevom, Ustavni sud zapaža da je spornom odredbom u stavu 5. propisano da protiv rješenja o namirenju nije dozvoljen prigovor, ali da se može izjaviti žalba. Dalje, spornom odredbom u stavu 6. zakonodavac je propisao da se rješenje o namirenju objavljuje na oglasnoj tabli suda, te da se istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra da je rješenje dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se namire iz prodajne cijene. Dakle, za razliku od citiranog predmeta u kojem se sporna odredba odnosila na objavljivanje na oglasnoj tabli suda rješenja o dosudi i, s tim u vezi, ostvarivanje prava na izjavljivanje žalbe, u konkretnom slučaju se radi o objavljivanju na oglasnoj tabli rješenja o namirenju i, s tim u vezi, ostvarivanju prava na izjavljivanje žalbe. Dalje, Ustavni sud zapaža da sporna odredba u konkretnom slučaju, kao i sporna odredba u predmetu broj U 2/17, također, nema jasne vremenske indikacije kada će se rješenje o namirenju objaviti na oglasnoj tabli suda zbog čega su zainteresirana lica dužna da to svakodnevno provjeravaju kako bi sačuvala rok za žalbu. Prema tome, proizlazi da sporna odredba nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme oglašavanja ili propisivanja da će ono biti određeno na drugi odgovarajući način u smislu osiguranja procesnih garancija za izjavljivanje dozvoljenog pravnog lijeka (žalba). Stoga se, prema mišljenju Ustavnog suda, spornom odredbom na zainteresirana lica stavlja prekomjeran teret u osiguranju procesnih garancija za izjavljivanje propisanog pravnog lijeka što je u suprotnosti sa garancijama iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 35.Slijedeći navedeno, Ustavni sud smatra da se i predmetnim zahtjevom pokreće identično ustavno pitanje kao što je to bio slučaj u predmetu broj U 2/17, te da se navedena praksa iz citiranog predmeta u cijelosti može primijeniti i na konkretan zahtjev. Pri tome Ustavni sud smatra da i u konkretnom slučaju nije sporno propisivanje zakonodavca da se rješenje o namirenju objavljuje na oglasnoj tabli suda, već da se mora učiniti izvjesnim kada će se taj događaj desiti, odnosno kada će rješenje o namirenju biti objavljeno na oglasnoj tabli suda, budući da od tada za zainteresirana lica počinje teći rok za žalbu. Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, to ne smije biti neizvjestan događaj budući da od njega zavisi ostvarivanje procesnih prava stranaka u smislu izjavljivanja žalbe protiv rješenja o namirenju. Štaviše, sporna odredba bez bilo kakvog određenja koje bi indiciralo izvjesnost datuma postavljanja rješenja na oglasnoj tabli i, s tim u vezi, računanja roka za žalbu predstavlja pretjeran teret za zainteresirana lica na koja se ova odredba odnosi. Stoga, slijedi da sporna odredba nije u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije u smislu osiguranja procesnih garancija za izjavljivanje pravnog lijeka.
- 36.Ustavni sud naglašava da je spornu odredbu, u smislu svoje nadležnosti iz člana VI/3.c), razmatrao in abstracto ne ulazeći u njenu konkretnu primjenu od redovnih sudova. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, u predmetu povodom kojeg je podnesen predmetni zahtjev, rješenje o namirenju dostavio tražiocima izvršenja (više od 20 tražilaca izvršenja) u smislu sporne odredbe, te da je jedan od tražilaca izvršenja, između ostalog, i zbog načina takvog dostavljanja, protiv rješenja o namirenju podnio žalbu o kojoj tek treba da odluči drugostepeni sud (podnosilac zahtjeva). Dakle, tek predstoji da drugostepeni sud odluči povodom podnesene žalbe. Međutim, imajući u vidu svoju nadležnost u smislu člana VI/3.c) Ustavni sud neće davati upute podnosiocu zahtjeva kako će riješiti po žalbi u konkretnom slučaju budući da je to zadatak redovnih sudova, a ne zadatak ovog suda.
- 37.Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da osporena odredba nije u skladu s odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i odredbom člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 26.
Ostali navodi
- 38.Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno razmatrati navode podnosioca zahtjeva o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao ni prava iz člana 14. stav 1. i člana 26. Međunarodnog pakta.
VII. Zaključak
- 39.Ustavni sud zaključuje da je odredba člana 109. stav 6. ZIP-a RS suprotna garancijama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što propisuje da se istekom trećeg dana od dana isticanja na oglasnoj tabli smatra da je rješenje o namirenju dostavljeno svim licima koja imaju pravo da se iz prodajne cijene namire, a da pri tome nema elemenata koji bi učinili izvjesnim vrijeme isticanja na oglasnoj tabli kako bi se osigurale procesne garancije zainteresiranim licima za izjavljivanje pravnog lijeka koji je propisan zakonom.
- 40.Na osnovu čl. 59. st. (1) i (2) i 61. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.