Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 501/07, rješavajući apelaciju Slavka Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se apelacija Slavka Kovačevića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1339/04 od 23. novembra 2006. godine kao neosnovana.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Slavko Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka podnio je 2. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1339/04 od 23. novembra 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i učesnika u postupku, Pravobranilaštvo Republike Srpske, koje je zastupalo Republičku upravu za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava), te od Rudnika i Termoelektrane Gacko (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) zatraženo je 27. februara 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor 26. marta 2007. godine, Pravobranilaštvo Republike Srpske 31. marta 2007. godine, a korisnik eksproprijacije 14. marta 2007. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 24. septembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Rješenjem Sekretarijata za opću upravu i društvene službe Skupštine općine Gacko broj 02-473-7 od 25. augusta 1975. godine izvršena je eksproprijacija nekretnina pobliže označenih u dispozitivu rješenja. Nekretnine su bile u vlasništvu apelantove majke. Za te nekretnine je utvrđen opći interes Rješenjem Skupštine općine Gacko broj 01-011-1878/73 od 19. decembra 1973. godine, odnosno, utvrđen je opći interes za izgradnju Termoelektrane Gacko sa rudnikom i pratećim objektima.
  • 7.
    Prvostepenim Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Gacko (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Gacko), broj 17-473-4-2/00 od 2. augusta 2004. godine usvojen je zahtjev apelanta kao nastavljača postupka iza njegove umrle majke Vide Kovačević. Dakle, zahtjev vezan za postupak eksproprijacije preostalih nekretnina, pobliže označenih u dispozitivu rješenja. Dalje je odlučeno da korisnik eksproprijacije stječe posjed ovih nekretnina danom pravosnažnosti rješenja; da će se na ekspropriranim nekretninama uknjižiti pravo raspolaganja u nadležnom Zemljišnoknjižnom odjelu Osnovnog suda u Gacku i u katastarskom operatu prvostepenog organa u korist korisnika eksproprijacije sa 1/1 dijela; da apelantu kao ranijem vlasniku pripada pravo na pravičnu naknadu koja će se odrediti u posebnom postupku nakon pravosnažnosti rješenja. Usvojena je i odredba da će se troškovi eksproprijacije odrediti posebnim zaključkom.
  • 8.
    Rješenjem Republičke uprave broj 04-473-128/04 od 25. oktobra 2004. godine poništeno je Rješenje Područne jedinice Gacko i predmet je vraćen tom organu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da u tački 3. dispozitiva prvostepenog rješenja nije naznačeno kada će se izvršiti uknjižba na ime korisnika eksproprijacije, odmah ili nakon pravosnažnosti predmetnog rješenja. Dakle, navedeno je da je prvostepeno rješenje zbog toga nedorečeno i da ne predstavlja izvršnu ispravu. Dalje je istaknuto da u obrazloženju rješenja nisu navedene sve relevantne činjenice, te da je vještak geometar dao nalaz jedino u vezi sa identifikacijom parcela, a bio je dužan da na terenu izvrši vještačenje nekretnina za koje se traži primjena člana 9. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni glasnik RS", br. 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04; u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji RS). Također je bio dužan i da napravi skicu svih nekretnina (onih koje su već eksproprirane i onih za koje se traži primjena člana 9. tog zakona), zatim da na skici prikaže udaljenost i međusobni položaj svih nekretnina, te da takav nalaz dostavi strankama na očitovanje. Istaknuto je i da je vještak poljoprivredne struke uopćeno i neargumentirano ocijenio potrebu primjene člana 9. Zakona o eksproprijaciji RS. Također je bilo potrebno da se utvrdi da li je vlasnik nekretnina zemljoradnik ili nije, da li mu je zemljoradnja jedini izvor prihoda, da li je na preostalim nekretninama onemogućena ili bitno pogoršana dotadašnja egzistencija, uzevši u obzir da je za već eksproprirane nekretnine dobio naknadu. Dalje, da je prilikom ocjenjivanja interesa trebalo utvrditi da li mu je uskraćen ili otežan pristup preostalom dijelu nekretnina, posebno ako se traži eksproprijacija kuće. Iz nalaza vještaka građevinske struke proizlazi i to da se kuća nalazi u Gacku, ulica Hercega Stefana, i da nema znatnijih oštećenja koja su nastala zbog elektrofilterskog pepela Termoelektrane Gacko. Zbog toga, Republička uprava je zaključila da je prvostepeno rješenje zasnovano na nedovoljno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te je poništila prvostepeno rješenje i predmet vratila na ponovni postupak.
  • 9.
    Protiv Rješenja Republičke uprave broj 04-473-128/04 od 25. oktobra 2004. godine apelant je pokrenuo upravni spor u Vrhovnom sudu. Rješavajući o apelantovoj tužbi, Vrhovni sud je nakon održane usmene rasprave donio Presudu broj U-1339/04 od 23. novembra 2006. godine. Tom presudom je Vrhovni sud uvažio apelantovu tužbu i poništio osporeni akt. Dalje, Vrhovni sud je djelimično uvažio žalbu zainteresiranog lica, Rudnika i Termoelektrane Gacko, zatim je Rješenje Područne jedinice Gacko broj 17-473-4-1/00 od 2. augusta 2004. godine izmijenio u dijelu kojim je usvojen apelantov zahtjev za eksproprijaciju nekretnina označenih kao k.č. broj 4/33, kuća i dvorište površine 354 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 40 k.o. Gacko. Dakle, Vrhovni sud je odbio taj zahtjev. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je nepromijenjeno. U obrazloženju presude je navedeno da, uzimajući u obzir zaista skroman prihod koji bi se mogao ostvariti sa parcela označenih kao k.č. broj 440/1, tzv. "Dobri vir", livada 2. klase, površine 2.620 m2, k.č. broj 853, tzv. "Krivi do", površine 830 m2, k.č. broj 903/7, tzv. "Pištet", površine 330 m2, zatim njihovu udaljenost od apelantovog mjesta prebivališta, grad Gacko, prvostepeno rješenje u tom dijelu ostaje na snazi. Također, s obzirom na to da zbog primarne djelatnosti Rudnika i Termoelektrane Gacko, odnosno zbog iskopa fosilnog goriva i proizvodnje električne energije, dolazi do kontinuiranog onečišćenja bliže okoline i naročito prihvatajući nalaz vještaka geodetske struke u pogledu površine i lokacije livade i pašnjaka, te nalaz vještaka poljoprivredne struke u vezi sa drastičnim smanjenjem prihoda sa tog zemljišta, Vrhovni sud je utvrdio da apelant nema privredni interes za korištenje predmetnih nekretnina. Dakle, Vrhovni sud je odlučio da prvostepeno rješenje u tom dijelu ostavi na snazi.
  • 10.
    U pogledu zahtjeva za eksproprijaciju nekretnina označenih kao k.č. broj 4/33, kuća i dvorište površine 354 m2, upisane u zk. uložak broj 40 k.o. Gacko u posjedovni list broj 312 k.o. Gacko, Vrhovni sud je utvrdio da su ove nekretnine predstavljale ekonomsku cjelinu sa drugim nekretninama koje su ranije bile eksproprirane. Međutim, ta ekonomska cjelina je postojala u odnosu na apelantovu majku Vidu Kovačević, dok je od tih nekretnina ubirala plodove i od toga se izdržavala, ali ne i za apelanta, naročito ne od momenta kada je zasnovao radni odnos. Naime, trenutkom zasnivanja radnog odnosa apelant je počeo da primarno ostvaruje prihode za svoje izdržavanje i izdržavanje svoje porodice. Vrhovni sud je istakao da se nepostojanje ekonomske cjeline ogleda i u tome što se sa nekretnina lociranih u Gatačkom polju ne može ostvarivati prihod, što apelant i sam navodi. Kako su ti prihodi realno mali (85,00 KM), nema ekonomske povezanosti praktično neupotrebljivih nekretnina u Gatačkom polju sa kućom u Gacku, u situaciji kada nema prihoda ili proizvoda (stoka, sijeno, mlijeko, povrće i dr.) koji bi se dalje pripremali i prodavali u toj kući. Dakle, ekonomska povezanost parcele broj 4/33 sa ostalim nekretninama je prestala onog momenta kada je domaćinstvo Vide Kovačević prethodnim postupcima eksproprijacije svedeno na predmetne parcele. Time ta parcela, zajedno sa porodičnom zgradom, ima svojstvo zasebnog domaćinstva u kojem njegov vlasnik živi, a izdržava se drugim izvorom prihoda. Dakle, ove nekretnine čine samostalnu urbanističku jedinicu i predstavljaju apelantov dom i apelant ima interes da ih koristi. Štaviše, prema mišljenju Vrhovnog suda, uvažavanje ovakvog neosnovanog apelantovog zahtjeva bi bilo suprotno sadržaju odredbe člana 9. Zakona o eksproprijaciji RS, ali i odredbi člana 8. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ujedno, uvažavanje ovog dijela apelantovog zahtjeva predstavljalo bi kontrolu korištenja njegove imovine. Međutim, za to nema valjanog osnova prema odredbi člana 1. stav 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što je Vrhovni sud odbio zahtjev za eksproprijaciju preostalih nekretnina, koji je njegova majka podnijela još 1975. godine. Ističe da je sud zaključio da, kada je u pitanju apelant, ne postoji ekonomska povezanost između nekretnina u Gatačkom polju i kuće u Gacku, a da je ta povezanost postojala samo u odnosu na njegovu majku. Dalje, navodi da je njegova majka kao pokretač postupka ostala bez svog prava samo zbog toga što njezin zahtjev nije riješen u zakonom propisanom roku od 60 dana, mada bi ona prema utvrđenim činjenicama to pravo ostvarila. Dakle, nije sporna ekonomska cjelina predmetnih nekretnina sa ranije ekspropriranim nekretninama, ali on kao njezin pravni sljednik to pravo ne može da ostvari zbog razloga navedenih u osporenoj presudi. Također, ističe da su u njegovom predmetu pogrešno primijenjeni Zakon o eksproprijaciji RS i Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 13/02; u daljnjem tekstu: ZUPRS). Smatra da su se trebali primijeniti Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", br. 12/87 i 38/89; u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji SRBiH) i Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni list SFRJ", broj 47/86; u daljnjem tekstu: ZUPSFRJ), koji su važili u vrijeme podnošenja zahtjeva. Na kraju, apelant navodi da mu je nejasno na koji način je Vrhovni sud donio osporenu presudu s ciljem da zaštiti njegovo pravo na imovinu. Naime, njegov zahtjev se upravo i odnosio na preuzimanje preostalog dijela imovine, dakle, da korisnik eksproprijacije preuzme kontrolu nad cjelokupnom njegovom imovinom.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ističe da u cijelosti ostaje pri razlozima koje je dao u osporenoj odluci i smatra da tom odlukom nisu povrijeđena prava na koja apelant ukazuje u podnesenoj apelaciji.
  • 13.
    Republičko pravobranilaštvo i korisnik eksproprijacije u odgovorima na apelaciju u cijelosti podržavaju stavove Vrhovnog suda iznesene u osporavanoj presudi Vrhovnog suda.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    Zakon o eksproprijaciji ("Službeni glasnik RS", br. 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 9.

(1) Na zahtjev vlasnika eksproprirat će se i preostali dio nekretnine: ako se pri eksproprijaciji jednog dijela nekretnine utvrdi da vlasnik nema privredni interes da koristi preostali dio, odnosno ako je uslijed toga na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu je onemogućeno normalno korištenje preostalog dijela nekretnine.

Š...Ć

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-1339/04 od 23. novembra 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 14. decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 2. februara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelant opovrgava osporene odluke tvrdeći da mu je tim odlukama povrijeđeno, između ostalih, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

  • 20.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • k)
    Pravo na imovinu.
    • 21.
      Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

  • 22.
    Pri razmatranju toga da li je povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvi korak se sastoji u razmatranju da li je apelant imao pravo koje se može tumačiti u smislu značenja pojma "imovina", koji potpada pod član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 23.
    Pojam "imovina" podrazumijeva široke vlasničke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 33/01). Također, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), "imovina" koja se štiti može biti samo postojeća imovina (vidi Evropski sud, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano očekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija A, broj 332, tačka 31). Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama zaključio da pojam "imovina" ne treba tumačiti restriktivno. Naime, taj pojam treba shvatiti tako "da uključuje i postojeća novčana potraživanja pojedinaca, kao i određena prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost" (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 26/00 od 21. decembra 2001. godine). U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantove nekretnine, koje su predmet eksproprijacije, kao i one za koje apelant smatra da bi trebalo da budu eksproprirane, predstavljaju ekonomsku vrijednost, odnosno imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 24.
    Ustavni sud podsjeća na to da je Evropski sud usvojio stav, koji prihvata i Ustavni sud, o tome da pravo na imovinu "u biti garantira pravo na imovinu" i "sadrži tri različita pravila". Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom stavu, daje pravo državama potpisnicama Evropske konvencije da, između ostalog, kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom, provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu (vidi Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 21/00). Drugo i treće pravilo tiču se posebnih instanci uplitanja u pravo na mirno uživanje imovine (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, presuda iz 1995. godine, serija A, broj 315, stav 26). Ako mjera, odnosno propust da se preduzmu adekvatne mjere, negativno utječe na vlasništvo, a predmetno činjenje ili nečinjenje nije u obimu ni drugog ni trećeg pravila, neophodno je da se razmotri da li je povrijeđeno prvo pravilo. Upravo zbog toga se mora odrediti "da li je uspostavljen pravedan odnos između zahtjeva općeg interesa zajednice i potrebe da se zaštite osnovna prava pojedinca" (vidi Evropski sud, Sporrong i Lonnroth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 69).
  • 25.
    Ustavni sud podsjeća na to da svako miješanje u pravo prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, služiti legitimnom cilju i mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa (princip proporcionalnosti). Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Miješanje u pravo na imovinu ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a nosioci prava se ne smiju podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose preveliki teret u ostvarivanju legitimnog cilja (vidi presude Evropskog suda, Sunday Times od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. augusta 1984. godine, serija A, broj 82. st. 67. i 68).
  • 26.
    Ustavni sud primjećuje da se apelant nije konkretno pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. On, naime, nije eksplicitno naveo da li osporena odluka predstavlja lišavanje imovine u smislu druge rečenice stava 1. ovog člana, nadziranje korištenja imovine u smislu stava 2. ovog člana ili miješanje sa pravom na mirno uživanje imovine u smislu prve rečenice stava 1. ovog člana. U konkretnom slučaju apelant se žali na to što je Vrhovni sud osporenom presudom u upravnom sporu odbio njegov zahtjev da mu se, osim nekretnina koje su uz naknadu eksproprirane u korist korisnika eksproprijacije, potpuno ekspropriraju i preostale nekretnine u smislu člana 9. Zakona o eksproprijaciji.
  • 27.
    S obzirom na navode iz apelacije, prema kojima apelant ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje preostalih nekretnina zbog toga što je prethodno izvršenom eksproprijacijom njegovih nekretnina prestao da postoji ekonomski interes za korištenje preostalih neekspropriranih nekretnina, proizlazi da se apelant žali na to da je osporenim odlukama, kojima nije usvojen njegov zahtjev za potpunu eksproprijaciju preostalih nekretnina, onemogućen da mirno koristi svoju imovinu. Razmatrajući navode iz apelacije, osporene odluke i ostalu dokumentaciju spisa predmeta, Ustavni sud smatra da posljedice na koje se apelant žali jesu rezultat smanjenja mogućnosti raspolaganja nekretninama koje, prema apelantovom zahtjevu, nisu eksproprirane osporenom odlukom. Te posljedice su nastale zbog ograničenja koja su mu nametnuta na neekspropriranom stambenom objektu, odnosno uslijed oduzimanja ekspropriranih nekretnina. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant mogao nastaviti da koristi sporne nekretnine, te da je u odnosu na njih mogao crpiti i sva ostala vlasničkopravna ovlaštenja. Stoga, Ustavni sud konstatira da se time što su neke nekretnine oduzete, a neke ne, radi o miješanju u apelantovo pravo na mirno uživanje nekretnina koje nisu eksproprirane.
  • 28.
    Dalje, Ustavni sud mora odgovoriti i na pitanje da li je miješanje u pravo na imovinu "u skladu sa zakonom", kako zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je miješanje zakonito samo ako je zakon koji je osnova miješanja (a) dostupan građanima, (b) toliko precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u skladu sa principom pravne države, što znači da sloboda odlučivanja koja je zakonom data državnoj vlasti ne smije biti neograničena, tj. zakon mora osigurati građanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi presude Evropskog suda, Sunday Times od 26. aprila 1979. godine, serija A, broj 30, stav 49, i Malone od 2. augusta 1984. godine, serija A, broj 82, st. 67. i 68). Prema tome, miješanje u pravo na imovinu ne ispunjava standarde zakonitosti ako nadležni sud primijeni relevantnu zakonsku odredbu na proizvoljan način (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1223/06 od 13. septembra 2007. godine, tačka 27. i dalje, "Službeni glasnik BiH", broj 86/07).
  • 29.
    U pogledu razmatranja o pitanju da li su osporene odluke zasnovane na principu zakonitosti, Ustavni sud zapaža da su te odluke donesene na osnovu odredbe stava 1. člana 9. Zakona o eksproprijaciji RS. Naime, Vrhovni sud je u upravnom sporu utvrdio da u apelantovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz navedene zakonske odredbe da se, osim nekretnina koje su bile predmet eksproprijacije, od apelanta, na njegov zahtjev, ekspropriraju i ostale nekretnine. U postupku u kojem se odlučivalo o navedenom apelantovom zahtjevu, u vezi sa mogućnostima korištenja stambenog objekta i preostalog zemljišta, vještaci građevinske i poljoprivredne struke su proveli vještačenje. Na osnovu nalaza i mišljenja tih vještaka, te na osnovu drugih izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, Vrhovni sud je utvrdio da ne postoje uvjeti za eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina, kuća u Gacku, s obzirom na to da, kada je u pitanju apelant, nije postojala ekonomska povezanost između tih nekretnina i nekretnina u Gatačkom polju, zbog toga što apelant nije zemljoradnik i zemljoradnja mu nije primarni izvor prihoda. Vrhovni sud je u osporenoj odluci u obrazloženju detaljno naveo razloge za takvu odluku. Apelantovo nezadovoljstvo osporenim odlukama ne pokreće samo po sebi pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Naime, zadatak Ustavnog suda nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, osim ukoliko se odlukama tih sudova očigledno krše apelantova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 150/04 od 17. februara 2005. godine). Ustavni sud u apelantovim navodima i predočenoj dokumentaciji nije pronašao ništa što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na apelantovu štetu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da osporena odluka, zasnovana na odredbi stava 1. člana 9. Zakona o eksproprijaciji RS, onako kako ju je primijenio Vrhovni sud, ispunjava uvjete postavljenog principa zakonitosti koje zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 30.
    U vezi sa pitanjem da li miješanje u apelantovo pravo na imovinu ima i legitiman cilj od javnog ili općeg interesa, Ustavni sud zapaža da je "miješanje" u apelantovu imovinu izvršeno u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji RS. Iz toga proizlazi da miješanje jeste u javnom interesu. Naime, budući da je opći interes za izgradnju Termoelektrane Gacko sa rudnikom i pratećim objektima na predmetnom zemljištu utvrđen Rješenjem Skupštine općine Gacko broj 01-011-1878/73 od 19. decembra 1973. godine, svi relevantni faktori su dužni stvoriti pretpostavke za njegovo provođenje. To svakako predstavlja legitiman cilj od općeg interesa u smislu osiguranja boljih uvjeta života i rada stanovnicima šireg područja, jer funkcioniranje elektroenergetskog sistema ima javni značaj. Međutim, u javnom interesu je i da se u svrhu navedenog cilja od pojedinca eksproprira samo nekretnina ili njezin dio neophodan za njegovo ostvarenje. Odredbom člana 9. Zakona o eksproprijaciji RS data je mogućnost da se na zahtjev vlasnika eksproprira i preostali dio nekretnine, ali samo pod uvjetom da se utvrdi da vlasnik nema privredni interes da ga koristi, odnosno ako je uslijed toga na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu je onemogućeno normalno korištenje preostalog dijela nekretnine. U konkretnom slučaju, proveden je postupak povodom apelantovog zahtjeva za eksproprijaciju preostalog dijela nekretnina u kojem apelant nije uspio dokazati da nema privredni interes za korištenje preostalog dijela nekretnina, kuća u Gacku, a donesena odluka, kako je Ustavni sud već utvrdio u prethodnoj tački ove odluke, ispunjava uvjete postavljenog principa zakonitosti koje zahtijeva član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na navedeno, slijedi da miješanje u apelantovo pravo na imovinu ima legitiman cilj od javnog ili općeg interesa.
  • 31.
    Dalje, u konkretnom slučaju je neophodno dati odgovor i na pitanje da li je miješanje u apelantovu imovinu u skladu sa principom proporcionalnosti, odnosno da li je postignuta pravična ravnoteža između zaštite prava na imovinu i zahtjeva općeg interesa. Naime, u svakom konkretnom slučaju mora postojati "pravičan odnos" između zahtjeva interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, što nije moguće postići ako apelant mora snositi "lični i neumjeren teret" (vidi Evropski sud, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, broj 98, st. 46. i 50). U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je u osporenoj presudi Vrhovnog suda vođeno dovoljno računa o razumnom odnosu proporcionalnosti između sredstava koja se koriste, s jedne strane, i cilja koji se želi postići, s druge strane. Dakle, u konkretnom slučaju odluka da se ne ekspropriraju apelantove preostale nekretnine na apelanta ne stavlja pretjeran teret. Naime, u postupku povodom apelantovog zahtjeva za eksproprijaciju preostalih nekretnina nije utvrđeno da je prestao da postoji privredni interes za korištenje preostalih nekretnina zbog toga što ne postoji ekonomska povezanost između već ekspropriranih nekretnina u Gatačkom polju i kuće u Gacku, u odnosu na apelanta, a Ustavni sud, kako je to već navedeno u tački 29. ove odluke, nije pronašao ništa što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno primijenjeni na apelantovu štetu. S obzirom na navedeno, primjena ove mjere je proporcionalna legitimnom cilju koji se želi postići Zakonom o eksproprijaciji RS, u smislu izgradnje objekata od općeg interesa kojima se stvaraju bolji uvjeti života i rada za veći broj lica.
  • 32.
    Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

  • 33.
    S obzirom na utvrđenu povredu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ne smatra da je potrebno razmatrati ostale apelantove navode o navodnoj povredi drugih Ustavom BiH zaštićenih prava.

VIII. Zaključak

  • 34.
    Nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. To se može zaključiti imajući u vidu činjenicu da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu propisano zakonom, da ima legitiman cilj od općeg interesa, te da postoji pravična ravnoteža između zaštite apelantovog prava i općeg interesa.
  • 35.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.