USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1625/07, rješavajući apelaciju D. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
>Miodrag Simović, predsjednik>
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija D. K. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-06-000 207 od 11. aprila 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu broj P-144/05 od 30. decembra 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.D. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pala podnijela je 7. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-06-000 207 od 11. aprila 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-144/05 od 30. decembra 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tuženog zatraženo je 11. jula 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. Ustavni sud je 2. oktobra 2009. godine od Osnovnog suda zatražio dostavu sudskog spisa broj P-144/05.
- 3.Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. jula 2007. godine, a Osnovni sud i tuženi 25. jula 2007. godine.
- 4.Osnovni sud je 14. oktobra 2009. godine dostavio Ustavnom sudu sudski spis broj P-144/05.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 1. novembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Osnovnog suda broj P-144/05 od 30. decembra 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-06-000 207 od 11. aprila 2007. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se Olimpijski centar AD Pale (u daljnjem tekstu: tuženi) "obaveže da joj isplati iznos od 8.000,00 KM na ime pretrpljene nematerijalne štete i to za pretrpljene duševne bolove, zbog povrede časti i ugleda, slobode i prava ličnosti, te pretrpljeni strah i stid, sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja". Apelantica je obavezana da tuženom naknadi parnične troškove u iznosu od 1.210,00 KM.
- 8.U obrazloženju presude istaknuto je da je apelantica u tužbi podnesenoj 27. maja 2005. godine, koju je precizirala na glavnoj raspravi 1. decembra 2005. godine, navela da je "datuma koji joj nije poznat, u zimu 2002. godine, bez ikakvog znanja i tužiteljicinog pristanka, tuženi po nepoznatom licu tužiteljicu i njezinu mldb. kćerku slikao na Jahorini. Tuženi je predmetne fotografije prvo istakao na velikim bilbordima, koje je postavio na različitim mjestima u Republici Srpskoj i šire. Vidjevši svoje fotografije na bilbordima, tužiteljica je na taj način i saznala da je slikana, čime je bila šokirana. Tuženi je, i uz tužiteljicino upozorenje, iste fotografije upotrijebio za svoj reklamno-propagandni materijal (kese, fascikle, vizitkarte)". Apelantica je, dalje, u tužbi istakla da je pokušala sa tuženim mirnim putem riješiti spor predlažući postizanje dogovora za naknadu štete, što je tuženi odbio. Apelantica se opredijelila da podnese tužbu smatrajući da je navedenim postupanjem tuženog pretrpjela "znatnu nematerijalnu štetu, jer je za vrijeme postavljenih bilborda, pošto živi u malom mjestu i prilično konzervativnoj sredini, bila izložena raznim provokacijama, ismijavanjima i slično, čime su joj narušeni moralni integritet i ugled u sredini u kojoj živi". Apelantica je navela da je "imala a i danas ima problema u bračnoj zajednici, pogotovo što je tuženi, preko svojih zaposlenih, lažno izjavljivao da je apelantica bila upoznata i da je pristala na slikanje, što je apsolutna neistina".
- 9.Osnovni sud je obrazložio da je u toku postupka utvrdio da su apelantica i njezina mldb. kćerka fotografirane u martu 1999. godine, a da je tuženi predmetne fotografije koristio u svoje svrhe tako što ih je objavio u propagandnom materijalu u vidu bilborda, vizitkarti i slično. Apelantica je, prema izjavi koju je dala u svojstvu parnične stranke, za objavljivanje fotografija saznala 2001. godine, a tužbu je podnijela 25. maja 2005. godine. Osnovni sud je ocijenio da je podnijeta tužba neblagovremena u smislu člana 12. Zakona o zaštiti od klevete, a prema kojem je rok za podnošenje tužbe tri mjeseca od dana kada je tužilac saznao ili mogao saznati za izražavanje i identitet lica koje je prouzrokovalo štetu. Zbog toga je sud zaključio da je apelanticin tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda neblagovremen.
- 10.Također, sud je ocijenio da apelantica, u smislu člana 200. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), nije dokazala vid nematerijalne štete koji se odnosi na pretrpljeni strah i stid, obrazlažući da se on može dokazati samo vještačenjem vještaka medicinske struke, budući da sud nije ovlašten da daje mišljenje o jačini i intenzitetu straha i stida. Također, sud je istakao da je irelevantno da li je apelantica dala saglasnost za fotografiranje i da li je bila upoznata s tim da će se fotografije koristiti za reklamno-propagandni materijal tuženog.
- 11.Okružni sud je, odlučujući o apelanticinoj žalbi, u obrazloženju presude istakao da je predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari naknada nematerijalne štete koju je apelantica navodno pretrpjela zbog neovlaštenog fotografiranja i objavljivanja njezinih fotografija zajedno sa mldb. kćerkom, a koje je učinio tuženi. Okružni sud je naveo da prihvata razloge prvostepenog suda koji se odnose na nedostatak dokaza na okolnost pretrpljenog straha i stida. Dalje, Okružni sud je ukazao na to da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao osnov za odbijanje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosio na pretrpljene duševne bolove zbog časti i ugleda primijenio Zakon o zaštiti od klevete. Sud je naveo da je postupanje vezano za objavljivanje apelanticinih fotografija trebalo prosuđivati u skladu sa Zakonom o uvjetima za objavljivanje ličnih spisa, portreta, fotografija, filmova i fonograma SRBiH ("Službeni list SRBiH" br. 33/80 i 12/87), koji je Ustavnim zakonom za provođenje Ustava Republike Srpske članom 12. preuzet do donošenja odgovarajućih zakona i drugih propisa Republike Srpske. Međutim, Okružni sud je ocijenio da navedena činjenica, u okolnostima konkretnog slučaja, nije utjecala na zakonitost same odluke, kojom je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.
- 12.U vezi sa navedenim, Okružni sud je obrazložio da bi uopće bili ispunjeni uvjeti za dosuđenje pravične novčane naknade, nužno je bilo utvrditi da li je zbog objavljivanja predmetnih fotografija apelantica zaista trpjela intenzivne patnje da bi joj u smislu člana 200. ZOO-a pripadalo pravo na naknadu nematerijalne štete, koju je u konkretnom sporu zahtijevala. Sud je ocijenio pogrešnim apelanticin žalbeni navod da je prvostepeni sud trebalo da samoinicijativno odredi provođenje dokaza na ovu okolnost. Okružni sud se u odnosu na pitanje izvođenja dokaza pozvao na član 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) ističući da je tim članom izričito propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, ili te dokaze ponuditi u žalbi uz dokaze zašto to bez svoje krivnje nisu mogli učiniti do zaključenja glavne rasprave (član 207. ZPP). Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu člana 126. ZPP odbio tužbeni zahtjev, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati, u kojem slučaju bi prvostepeni sud, u smislu člana 7. stav 2. ZPP, bio ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelantica smatra da joj je navedenim presudama povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 16. Konvencije o pravu djeteta (u daljnjem tekstu: Konvencija). Apelantica je navela da je sud "propustio da u radnjama fotografa koji je nastupao kao profesionalac, a u ugovornom odnosu sa naručiocem posla, prepozna radnje koje su uperene na povredu zagarantiranih ljudskih prava. Pošto je očito bila namjera da moj lik i lik moje kćerke koristi kao lik modela, fotograf je morao pribaviti pismenu saglasnost za fotografiranje i odobrenje za objavljivanje fotografija. Pošto se radilo o malodobnom djetetu, u njegovim radnjama povrijeđene su odredbe člana 16. Konvencije o pravu djeteta, jer je za objavljivanje fotografija djeteta bilo neophodno pribaviti i saglasnost drugog roditelja (oca). Izjava o navodnom upoznavanju o fotografiranju i kasnijem objavljivanju fotografija je samo pokušaj odbrane fotografa od krivičnog gonjenja zbog krivičnog djela neovlaštenog fotografiranja iz člana 175. Krivičnog zakona Republike Srpske". Apelantica je istakla da je sve rađeno "bez njezinog pristanka i odobrenja, bez bilo kakve naknade, te da je nesporno da se radi o povredi prava na privatni i porodični život, te da sud nije ni trebao utvrđivati navedenu povredu jer je ona nesporna samom činjenicom da ni fotograf, odnosno agencija za koju je radio, kao ni tuženi nisu imali ugovor niti njezino odobrenje". Apelantica tvrdi da je blagovremeno podnijela tužbu, ističući da su se u vrijeme vođenja sudskog postupka fotografije nalazile na bilbordima.
b) Odgovori na apelaciju
- 14.Okružni sud je u odgovoru na apelaciju predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. Okružni sud je naveo da se iz obrazloženja osporene presude mogu jasno utvrditi razlozi zbog kojih je apelanticin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
- 15.Osnovni sud je, također, u svom odgovoru istakao da su navodi apelacije u cijelosti neosnovani, jer sud prilikom donošenja svoje odluke nije povrijedio prava iz člana 8. Evropske konvencije, kao ni član 16. Konvencije o pravima djeteta. Sud je naglasio da se tužbenim zahtjevom za naknadu nematerijalne štete obratila apelantica, bez zahtjeva mldb. kćerke, te u tom smislu sud nije odlučivao o pravima mldb. djeteta, pa tim nije ni povrijeđena Konvencija o pravima djeteta.
- 16.Tuženi je istakao da je neosnovan navod u apelaciji da su apelantica i njezina mldb. kćerka fotografirane bez njihovog znanja i odobrenja. Tuženi je, dalje, naveo da je sud u toku postupka utvrdio da se ovlašteni radnik prije fotografiranja apelantice uredno predstavio i legitimirao, upoznao apelanticu sa namjerom fotografiranja, ciljevima zbog kojih vrši fotografiranje, tj. da će njezine fotografije biti objavljene na propagandnom materijalu OC "Jahorina". Apelantica je to sve prihvatila i usmeno se saglasila. Tuženi je u tom smislu ukazao na fotografije u negativu, koje su predočene sudu iz kojih se vidi kako apelantica pozira u objektiv aparata.
V. Relevantni propisi
- 17.U Zakonu o uvjetima za objavljivanje ličnih spisa, portreta, fotografija, filmova i fonograma ("Službeni list SRBiH" br. 33/80 i 12/87) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se propisuju uvjeti za objavljivanje ličnih spisa, portreta, fotografija, filmova i fonograma, koji nisu namijenjeni javnosti.
Član 2.
Objavljivanjem se, u smislu ovog zakona, smatra svaki oblik cjelovitog ili djelimičnog predstavljanja javnosti materijala iz prethodnog člana, a naročito: objavljivanje u listovima, časopisima, knjigama i drugim publikacijama...umnožavanje, korištenje pri stvaranju drugih zapisa i autorskih djela i rasturanje ili stavljanje u promet na bilo koji način.
Član 3. stav 3.
Fotografija, u smislu ovog zakona, je lik snimljen bilo kojom fototehnikom.
Član 5.
Portret, fotografija, film...može se objaviti samo s pristankom lica čiji lik je predstavljen na portretu, fotografiji...
Smatra se da postoji pristanak ako je za poziranje ili snimanje primljena nagrada.
Član 7.
Bez pristanka lica iz čl. 4, 5. i 6. ovog zakona dopušteno je objaviti:
a. fotografije i filmove koji prikazuju neki kraj ili prizor, a kojima su obuhvaćena i pojedina lica,
b. fotografije, filmove i fonograme sa manifestacija (zborovi, povorke i slični događaji),
c. fotografije i filmove koji prikazuju ličnosti iz savremenog života i fonograme njihovog glasa od interesa za javnost,
d. fotografije i filmove, ako su od značaja za sigurnost zemlje.
Š...Ć
- 18.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 57/89 i "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) relevantne odredbe glase:
Član 200.
Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, narušenosti, povreda ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica, te za strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.
Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, te o visini njezine naknade, sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodnom i društvenom svrhom.
- 19.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03 i 85/03) relevantne odredbe glase:
Član 7.
Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivanju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Sud je ovlašten da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznijele ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizlazi da stranke idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.
Član 126.
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Član 207. st. 1. i 2.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.
Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 22.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 014-0-Gž-06-000 207 od 11. aprila 2007. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelantica je primila 4. maja 2007. godine, a apelacija je podnesena 7. juna 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na poštivanje privatnosti
- 25.Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- f)Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
- 26.Član 8. Evropske konvencije glasi:
- 1.Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
- 2.Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih.
- 27.Ustavni sud naglašava da je osnovna svrha člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana članom 8. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, broj 297-C, stav 31). Član 8. Evropske konvencije štiti pravo pojedinca na poštivanje njegovog privatnog života i predviđa da se javna vlast neće miješati u vršenje ovog prava, osim u slučajevima iz stava 2. tog člana.
- 28.Praksa Evropskog suda za ljudska prava pojašnjava da, iako je u osnovi cilj člana 8. Evropske konvencije zaštita pojedinca protiv proizvoljnog miješanja javnih vlasti, to ne znači da taj član samo primorava državu da se suzdrži od takvog miješanja. Osim tog prvenstveno negativnog djelovanja, moraju postojati pozitivne obaveze neodvojive od djelotvornog poštivanja privatnog i porodičnog života. Te obaveze mogu obuhvatati usvajanje mjera za osiguranje privatnog života čak i u sferi odnosa između pojedinaca. U oba slučaja treba voditi računa o pravičnoj ravnoteži između interesa pojedinca i zajednice u cjelini, i u oba slučaja država uživa izvjesno polje procjene (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Von Hannover protiv Njemačke, aplikacija broj 59320/00 od 24. juna 2004. godine).
- 29.Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba dati odgovor jeste da li fotografiranje, umnožavanje i objavljivanje fotografija na kojima su kroz scenu prikaza planinskog kraja obuhvaćene apelantica i njezina kćerka u trenutku odmora u prirodi ulazi u sferu apelanticinog privatnog života prema članu 8. Evropske konvencije.
- 30.Iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da su apelantica i njezina mldb. kćerka fotografirane u martu 1999. godine, a da je tuženi predmetne fotografije koristio u svoje svrhe, tako što ih je objavio u svom propagandnom materijalu u vidu bilborda, vizitkarti i slično. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da fotografiranje, umnožavanje i objavljivanje predmetnih fotografija ulazi u sferu apelanticinog privatnog života iz člana 8. Evropske konvencije.
- 31.Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud treba dati odgovor je da li osporene odluke predstavljaju "miješanje" u apelanticino pravo na poštivanje privatnog života. Ustavni sud uočava da je navedenim odlukama odbijen tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila novčanu naknadu nematerijalne štete "za duševne bolove, zbog povrede časti i ugleda, slobode i prava ličnosti, pretrpljeni strah i stid", koje je prema navodima tužbe pretrpjela zbog toga što ju je tuženi neovlašteno fotografirao i objavio predmetne fotografije.
- 32.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporene odluke Okružnog i Osnovnog suda nesumnjivo predstavljaju "miješanje" u apelanticino pravo na poštivanje privatnog života. Zbog toga je neophodno ispitati da li je miješanje u pravo na poštivanje privatnosti bilo opravdano. Da bi miješanje u pravo na privatan život bilo opravdano, ono mora: (a) biti predviđeno zakonom, (b) imati legitiman cilj od javnog ili općeg interesa, i (c) biti u skladu sa principom proporcionalnosti.
- 33.Prvo pitanje na koje treba odgovoriti jeste da li je u konkretnom slučaju miješanje u apelanticino pravo na poštivanje privatnosti u skladu sa zakonom. S tim u vezi, Ustavni sud uočava da je osporenim odlukama apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila novčanu satisfakciju odbijen u cijelosti, jer je utvrđen nedostatak dokaza. Okružni sud je, rješavajući o apelanticinoj žalbi protiv prvostepene odluke, obrazložio da bi uopće bili ispunjeni uvjeti za dosuđenje pravične novčane naknade bilo je neophodno utvrditi da li je zbog objavljivanja predmetnih fotografija apelantica zaista trpjela intenzivne fizičke patnje da bi joj u smislu člana 200. ZOO-a pripadalo pravo na naknadu nematerijalne štete, koju je u konkretnom sporu zahtijevala. Okružni sud se pozvao na čl. 7. st. 1. i 2, 126. i 207. ZPP kojim je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, ili te dokaze ponuditi u žalbi uz dokaz zašto to bez svoje krivnje nisu mogli učiniti do zaključenja glavne rasprave. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja, u smislu člana 126. ZPP, odbio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da se nije radilo o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati, u kojem slučaju bi prvostepeni sud, u smislu člana 7. stav 2. ZPP, bio ovlašten utvrđivati činjenice. Ustavni sud ne smatra da je obrazloženje koje su dali sudovi u osporenim odlukama proizvoljno, jer je zasnovano na primjeni zakona i ne može se ocijeniti proizvoljnim. Dalje, Ustavni sud smatra da su sudovi osporene odluke donijeli na osnovu zakona koji su javno objavljeni i čije odredbe su dovoljno jasne kako bi svi građani mogli odrediti svoju pravnu poziciju i način ostvarivanja svojih interesa. Na osnovu toga, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelanticino pravo na poštivanje privatnosti bilo u skladu sa zakonom, jer apelantica u predmetnom postupku nije dokazala činjenice na kojima je zasnivala svoj tužbeni zahtjev.
- 34.U vezi sa pitanjem ima li miješanje u apelanticino pravo na privatan život legitiman cilj od javnog ili općeg interesa, odnosno da li je predmetno miješanje bilo neophodno u demokratskom društvu, Ustavni sud smatra da se javni interes u konkretnom slučaju ogleda u pravnoj sigurnosti da se osiguraju mehanizmi zaštite određenih prava, između ostalih, i prava na poštivanje privatnosti. Ustavni sud uočava da je u tom smislu donesen Zakon o uvjetima za objavljivanje ličnih spisa, portreta, fotografija, filmova i fonograma kojim je detaljno propisano kada i koje se fotografije mogu umnožavati i objavljivati. Ustavni sud smatra da odredba člana 200. ZOO-a ima za cilj ostvarivanje satisfakcije, odnosno namirenje odgovarajuće nematerijalne štete na ime povrede određenih prava, koju su počinili drugi, što svakako predstavlja legitiman cilj.
- 35.Dalje, da bi miješanje u pravo na poštivanje privatnosti bilo opravdano, ono, ne samo da mora služiti ostvarivanju legitimnog cilja od javnog ili općeg interesa nego mora postojati i razumna proporcionalnost između sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići. Stoga, sljedeće pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti jeste da li je miješanje u apelanticino pravo na poštivanje privatnosti bilo u skladu sa principom proporcionalnosti, tj. da li je postignuta pravična ravnoteža između zaštite apelanticinog prava na privatnost i zahtjeva općeg javnog interesa. Ova pravična ravnoteža se ne postiže ako apelant mora snositi "poseban i pretjeran teret". Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud uočava da je apelantica podnijela predmetnu tužbu koju su sudovi odbili kao neosnovanu imajući u vidu odredbe ZOO-a i ZPP. Kako je već rečeno, Ustavni sud smatra da se legitiman cilj za miješanje u konkretnom slučaju ogleda u osiguranju efikasnog funkcioniranja pravnog sistema na način da su stranke u postupku dužne dokazati činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelanticino pravo na poštivanje privatnosti bilo proporcionalno legitimnom cilju, odnosno da na nju nije stavljen pretjeran teret, budući da je svaka stranka u postupku obavezna da dokaže sve činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, a u konkretnom slučaju apelantica u predmetnom postupku nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva.
- 36.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije bilo kršenja prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
- 26.
Ostali navodi
- 37.Apelantica se žali i na kršenje prava djeteta iz člana 16. Konvencije o pravima djeteta. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom tražila naknadu nematerijalne štete, smatrajući da je navedenim postupanjem tuženog pretrpjela "znatnu nematerijalnu štetu, jer je za vrijeme postavljenih bilborda, pošto živi u malom mjestu i prilično konzervativnoj sredini, bila izložena raznim provokacijama, ismijavanjima i slično, čime joj je narušen moralni integritet u ugled u sredini u kojoj živi". Dakle, nesporno je da predmetni postupak uopće ne pokreće pitanje prava djeteta u smislu odredaba navedene Konvencije, te da je ove navode prvi put istakla u apelaciji Ustavnom sudu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi apelanticini navodi neosnovani.
VIII. Zaključak
- 38.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na privatan život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da nema povrede u situaciji kada u postupku pred nadležnim sudom apelantica nije dokazala sve činjenice, odnosno osnovanost svog tužbenog zahtjeva. Zbog toga je miješanje u apelanticino pravo bilo u skladu sa zakonom, imalo je legitiman cilj i bilo je u skladu sa principom proporcionalnosti.
- 39.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 40.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.