USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 30. januara 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj AP 298/07, rješavajući apelaciju Ridžalke Hasibović, Hane Čizmić i Mirsada Terzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Constance Grewe, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
David Feldman, sudija
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Ridžalke Hasibović, Hane Čizmić i Mirsada Terzića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj U-674/05 od 22. novembra 2006. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove broj 05-31-3-883/05 od 29. decembra 2005. godine i Rješenja Službe za urbanizam, geodetske i imovinskopravne poslove Općine Maglaj broj 05-31-395/05 od 30. marta 2005. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ridžalke Hasibović, Hane Čizmić i Mirsada Terzića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj U-674/05 od 22. novembra 2006. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove broj 05-31-3-883/05 od 29. decembra 2005. godine i Rješenja Službe za urbanizam, geodetske i imovinskopravne poslove Općine Maglaj broj 05-31-395/05 od 30. marta 2005. godine, u odnosu na član 2. stav 1. tačka 1.k) Odjeljka o ljudskim pravima i osnovnim slobodama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ridžalka Hasibović, Hana Čizmić i Mirsad Terzić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Maglaja, koje zastupa Milenko Petković, advokat iz Maglaja, podnijeli su 15. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-674/05 od 22. novembra 2006. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-3-883/05 od 29. decembra 2005. godine i Rješenja Službe za urbanizam, geodetske i imovinskopravne poslove Općine Maglaj (u daljnjem tekstu: Služba za urbanizam) broj 05-31-395/05 od 30. marta 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalne uprave i Službe za urbanizam zatraženo je 6. februara 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. februara 2007. godine, Federalna uprava 22. februara 2007. godine i Služba za urbanizam 2. marta 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 29. aprila 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelanti su 15. februara 2005. godine Službi za urbanizam podnijeli zahtjev za utvrđivanje prestanka društvenog, sada državnog vlasništva, na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni. U zahtjevu su istakli da su upisani kao korisnici sa po 1/3 dijela na građevinskom zemljištu pobliže navodeći katastarske oznake i površinu zemljišta. Predložili su da se na predmetnim nekretninama briše društveno vlasništvo i da se oni upišu kao suvlasnici na tom zemljištu po službenoj dužnosti.
- 7.Odlučujući o zahtjevu, Služba za urbanizam je Rješenjem broj 05-31-395/05 od 30. marta 2005. godine odbila zahtjev apelanata za utvrđivanje prestanka društvenog, sada državnog vlasništva, na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni.
- 8.U obrazloženju rješenja je navedeno da je uvidom u Rješenje Skupštine općine Maglaj broj 2858/1 od 28. decembra 1970. godine, na osnovu kojeg je na nekretninama izvršen upis društvenog vlasništva, utvrđeno da je rješenje doneseno na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u općinama Bosanski Brod, Bileća i Maglaj ("Službeni list SRBiH" broj 21/70), kojim je određeno građevinsko zemljište unutar granica naseljenih mjesta Bijela Ploča i dio Maglaja. Dalje je navedeno da je članom 96. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu propisano da po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa prostornim planom, a u društveno je prešlo na osnovu odluke općine. Ova zakonska odredba, kako je navedeno, odnosi se samo na ono gradsko građevinsko zemljište koje je prešlo u društveno, sada državno vlasništvo, na osnovu odluka općinske skupštine koje su svojevremeno donesene na osnovu čl. 13. i 16. Zakona o građevinskom zemljištu ("Službeni list SRBiH" br. 34/86, 1/90 i 29/90). To znači da se član 96. Zakona o građevinskom zemljištu ne odnosi na gradska građevinska zemljišta koja su prešla u društveno, sada državno vlasništvo, na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" broj 52/58) kao i posebnih zakona koji su nakon toga doneseni u 12 općina. Služba za urbanizam je zaključila da gradsko građevinsko zemljište koje je prešlo u društveno, tj. državno vlasništvo, na osnovu nacionalizacije i posebnih zakona i dalje ostaje u državnom vlasništvu.
- 9.Odlučujući o žalbi koju su protiv Rješenja Službe za urbanizam broj 05-31-395/05 od 30. marta 2005. godine izjavili apelanti, Federalna uprava je donijela Rješenje broj 05-31-3-883705 od 29. decembra 2005. godine kojim je odbila žalbu. Federalna uprava je navela da razloge navedene u obrazloženju prvostepenog rješenja prihvata u cijelosti. Također, pojasnila je da je Skupština općine Maglaj na sjednici održanoj 28. decembra 1970. godine donijela Rješenje broj 2858/1 na osnovu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u općinama Bosanski Brod, Bileća i Maglaj, a ne na osnovu čl. 13. i 16. Zakona o građevinskom zemljištu, u kojem slučaju se primjenjuje odredba člana 96. "novog" Zakona o građevinskom zemljištu.
- 10.Kantonalni sud je Presudom broj U-674/05 od 22. novembra 2006. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanata izjavljenu protiv navedenog rješenja Federalne uprave. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da se pravilnim tumačenjem člana 96. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu ne dovodi u pitanje zakonitost osporenog rješenja. Naime, kako je pojasnio sud, navedeni član primjenjuje se na ono građevinsko zemljište koje je prešlo u društveno, sada državno vlasništvo, na osnovu odluka općina koje su donesene na osnovu čl. 13. i 16. "starog" Zakona o građevinskom zemljištu, odnosno, ne odnosi se na građevinska zemljišta koja su prešla u društveno, sada državno zemljište, na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta kao i posebnih zakona koji su nakon toga doneseni, zbog toga što ta zemljišta ostaju u državnom vlasništvu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelanti u apelaciji ističu da su im osporenim odlukama prekršeni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana 2. stav 1. tačka 1.k) Odjeljka o ljudskim pravima i osnovnim slobodama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Povredu prava na imovinu apelanti vide u tome što su redovni sud i organ uprave pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno pogrešno tumačili član 96. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu. Naime, apelanti smatraju da je tumačenje sporne odredbe preusko, te ističu da se iz same odredbe ne vidi da se ona odnosi samo na zemljišta koja su prešla u društveno, sada državno vlasništvo, na osnovu odluka općina donesenih na osnovu čl. 13. i 16. Zakona o građevinskom zemljištu. Navedenim članom, istakli su apelanti, propisano je da po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, sada državno vlasništvo, prešlo je na osnovu odluke općine. Apelantima nije jasno zašto sud restriktivno tumači navedenu odredbu koja bi trebalo da se odnosi na sva zemljišta koja su prešla u društveno, sada državno vlasništvo, na osnovu odluke općine. Apelanti su istakli da je i njihovo predmetno zemljište odlukom općine, tj. rješenjem Skupštine općine Maglaj od 28. decembra 1970. godine, određeno za građevinsko zemljište, te je na navedenim nekretninama upisano "društveno vlasništvo". Navedeno rješenje je doneseno na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u općinama Bosanski Brod, Bileća i Maglaj, u kojem je propisano da rješenje o utvrđivanju građevinskog zemljišta koje je obuhvaćeno ovim zakonom donosi općinska skupština, te da se ono dostavlja nadležnom sudu radi upisa društvenog vlasništva. Apelanti su, također, istakli da svoje zemljište ne mogu prodati, mijenjati, poklanjati, niti na bilo koji način njime raspolagati, i da je na taj način narušena ravnoteža između javnog i privatnog interesa, te je stavljen pretjeran teret na pojedinca jer u ovom slučaju javni interes i nije u tolikoj mjeri izražen a što potvrđuje i činjenica da predmetno zemljište nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom. Takav način zadiranja u nesmetano uživanje imovine, prema mišljenju apelanata, nije neophodan, a Kantonalni sud u obrazloženju odluke ne navodi niti jedan legitiman cilj zbog kojeg bi predmetno zemljište i dalje trebalo da ostane u državnom vlasništvu. Apelanti su napomenuli da imaju saznanja da je na području općine Maglaj pojedinim korisnicima zemljišta priznato privatno vlasništvo nad zemljištem koje je bilo u društvenom, odnosno državnom vlasništvu, a nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom. Apelanti predlažu da se osporene odluke ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da su navodi apelacije neosnovani i da je odluka suda donesena nakon potpuno i tačno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava. Predmetna imovina apelanata, naveo je sud, prešla je u društveno, sada državno zemljište, na osnovu odluke Općine Maglaj a vezano za odredbu čl. 1. i 2. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u općinama Bosanski Brod, Bileća i Maglaj, te da se na takvu vrstu nekretnina ne može primijeniti odredba člana 96. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu.
- 13.U odgovoru na apelaciju Federalna uprava je navela da u cijelosti ostaje pri razlozima istaknutim u osporenom rješenju.
- 14.Služba za urbanizam je u odgovoru na apelaciju istakla da je sporno zemljište unutar granica naseljenih mjesta Bijela Ploča, dio Maglaja-Omerdino Polje, Misurići i Liješnica, a da je status građevinskog zemljišta steklo na osnovu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u općinama Bosanski Brod, Bileća i Maglaj ("Službeni list SRBiH" broj 21/70). Iz člana 2. stav 1. navedenog zakona proistekla je obaveza za utvrđivanje građevinskog zemljišta koje je postalo društveno vlasništvo, a prema kojem je Skupština općine Maglaj na zajedničkoj sjednici Općinskog vijeća i Vijeća mjesnih zajednica rješenjem od 28. decembra 1970. godine u granicama naseljenih mjesta pobrojanih u zakonu i sama taksativno utvrdila o kojim parcelama se radi. Odredba člana 96. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu, kako je navela Služba za urbanizam, odnosi se samo na ono građevinsko zemljište koje je prešlo u društveno, sada državno vlasništvo, na osnovu odluka skupština općina svojevremeno donesenih na osnovu čl. 13. i 16. ranijeg Zakona o građevinskom zemljištu, odnosno, da se ne odnosi na gradska građevinska zemljišta koja su prešla u društveno, sada državno vlasništvo, na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ" broj 52/58) kao i posebnih zakona koji su nakon toga doneseni u 12 općina. Služba za urbanizam je istakla da navedena zemljišta i dalje ostaju u državnom vlasništvu. Služba za urbanizam je, također, istakla da su odredbama Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH regulirana prava vlasnika na gradskom građevinskom zemljištu, pa su navodi apelacije koji se odnose na pravo raspolaganja predmetnim zemljištem neosnovani. Na kraju je Služba za urbanizam istakla da na području neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta u općini Maglaj nije bilo prava priznavanja vlasništva povodom zahtjeva istog karaktera, te je predložila da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u općinama Bosanski Brod, Bileća i Maglaj ("Službeni list SRBiH" broj 21/70) u relevantnom dijelu glasi:
Rješenje o utvrđivanju građevinskog zemljišta koje je obuhvaćeno ovim zakonom donosi općinska skupština.
- 16.Zakon o građevinskom zemljištu ("Službene novine Federacije BiH" br. 34/86, 1/90, 29/90, 3/93 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Gradsko građevinsko zemljište određuje općina.
Kao gradsko građevinsko zemljište može se odrediti:
- -zemljište koje je pretežno izgrađeno i uređeno i kao takvo čini prostorno funkcionalnu cjelinu u gradu i naselju gradskog karaktera,
- -zemljište obuhvaćeno granicama urbanističkog plana grada, odnosno naselja gradskog karaktera koje je predviđeno za proširenje grada, odnosno naselja,
- -zemljišta na drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju (prigradska naselja ili druga veća naselja, rekreaciono-turistički centri, područja namijenjena za izgradnju kuća za odmor i oporavak i slična područja druge namjene).
Š...Ć
- 17.U Zakonu o građevinskom zemljištu ("Službene novine Federacije BiH" broj 25/03) relevantne odredbe glase:
Na neizgrađenom građevinskom zemljištu u državnom vlasništvu raniji vlasnik ima sljedeća prava:
- -privremeno pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta do preuzimanja,
- -prvenstveno pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta radi građenja.
Raniji vlasnik može privremeno pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu prenijeti samo na bračnog druga, potomke, usvojenu djecu i njihove potomke, roditelje i usvojioce.
Bračni drug, potomci, usvojena djeca i njihovi potomci, roditelji i usvojioci mogu na način predviđen zakonom prenositi privremeno pravo korištenja građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu samo na svoje potomke, usvojenu djecu i bračnog druga.
Privremeno pravo korištenja zemljišta nasljeđuju zakonski nasljednici ranijeg vlasnika kao i zakonski nasljednici lica na koje je raniji vlasnik prenio to pravo na način predviđen zakonom.
Odredbe prethodnih stavova ovog člana primjenjuju se i na ranije vlasnike zemljišta koje je postalo društveno vlasništvo po ranijim propisima kao i na lica iz člana 20. stav 2. ovog zakona.
Ostvareno prvenstveno pravo korištenja zemljišta radi građenja raniji vlasnik može prenijeti pravnim poslom samo na bračnog druga, potomke, usvojenike i njihove potomke, roditelje i usvojioce, u skladu sa zakonom.
Stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa prostornim planom a u društveno, sada državno, prešlo je na osnovu odluke općine.
Prestanak vlasništva iz stava 1. ovog člana, kao i uspostavljanje ranijeg vlasničkopravnog odnosa, utvrđuje se rješenjem općinskog organa uprave nadležnog za imovinskopravne odnose.
Rješenje iz stava 2. ovog člana se može osporavati žalbom u postupku pred organom uprave Federacije Bosne i Hercegovine nadležnim za imovinskopravne poslove.
Pravosnažno rješenje iz stava 2. ovog člana dostavlja se po službenoj dužnosti organu nadležnom za evidenciju prava na nekretninama na provođenje.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
- 21.Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
- 22.Apelanti navode povredu prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje na to da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelacija u dijelu u kojem se navodi povreda prava iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 23.Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je u odnosu na ove apelacione navode odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 24.U preostalom dijelu predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj U-674/05 od 22. novembra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 5. decembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 15. januara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u vezi sa navodom o povredi prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Apelanti opovrgavaju osporene odluke tvrdeći da im je tim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na imovinu
- 27.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- k)Pravo na imovinu.
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 28.U pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud prvenstveno mora utvrditi da li apelanti imaju imovinu koja uživa zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da riječ "imovina" uključuje širok spektar imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku korist (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine). U konkretnom slučaju, apelanti na predmetnom građevinskom zemljištu imaju pravo korištenja, što predstavlja pravo sa ekonomskom vrijednošću koje se smatra "imovinom" apelanata u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dakle, Ustavni sud smatra da je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjiv u ovom slučaju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 113/04 od 18. marta 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 32/05).
- 29.Analizirajući navode apelanata o tome da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu i praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojima član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, opće je prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, iz stava dva navedenog člana, priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, nadzirati korištenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana, drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih, stoga, treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnroth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52, stav 61; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2213/06 od 10. januara 2008. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 27/08).
- 30.Ustavni sud mora ispitati da li osporene odluke predstavljaju "miješanje" u pravo apelanata na imovinu, a zatim, ukoliko predstavljaju miješanje, da li je ono predviđeno zakonom i da li je proporcionalno legitimnom cilju, odnosno da li je uspostavljena pravična ravnoteža između prava apelanata i općeg interesa. Ustavni sud je utvrdio da su osporene odluke donesene u postupku povodom zahtjeva apelanata za utvrđivanje prestanka društvenog, sada državnog vlasništva, na građevinskom zemljištu koje koriste i njihovom zahtjevu da se upišu kao vlasnici na zemljištu po službenoj dužnosti, u smislu člana 96. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu koji je stupio na pravnu snagu 16. maja 2003. godine. Dakle, osporenim odlukama apelantima je onemogućeno da steknu pravo vlasništva na spornim nekretninama, ali ničim nije dovedeno u pitanje njihovo pravo korištenja građevinskog zemljišta za koje je Ustavni sud zaključio da predstavlja imovinu koja uživa zaštitu člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije. Naime, članom 96. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu regulirani su uvjeti pod kojima prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa prostornim planom, a u društveno, sada državno vlasništvo, prešlo je na osnovu odluke općine. Ustavni sud primjećuje da su organi uprave i redovni sud zaključili da navedena odredba nije primjenjiva na slučaj apelanata jer je gradsko građevinsko zemljište koje koriste apelanti prešlo u društveno, sada državno vlasništvo, na osnovu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u općinama Bosanski Brod, Bileća i Maglaj, a ne na osnovu odluke općine. Članom 2. Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u općinama Bosanski Brod, Bileća i Maglaj propisano je da će rješenje o utvrđenju građevinskog zemljišta koje je obuhvaćeno tim zakonom donijeti općinska skupština, pa je tako, u konkretnom slučaju, Skupština općine Maglaj 28. decembra 1970. godine, na zajedničkoj sjednici Općinskog vijeća i Vijeća mjesnih zajednica, donijela Rješenje broj 2858/1 kojim je utvrdila da su određena za građevinska zemljišta i da su postala društveno vlasništvo zemljišta unutar granica naseljenih mjesta Bijela Ploča, dio Maglaja-Omerdino Polje, Misurići i Liješnica, među kojima su navedene i sporne parcele.
- 31.Ustavni sud zapaža da apelanti, u smislu člana 20. Zakona o građevinskom zemljištu, imaju pravo privremenog korištenja građevinskog zemljišta do preuzimanja, te prvenstveno pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta radi građenja, a čl. 23. i 36. navedenog zakona reguliraju način i uvjete pod kojima apelanti mogu svoja prava na spornim nekretninama prenositi na druga lica. Dakle, osporenim odlukama apelanti nisu lišeni svoje imovine niti su ograničeni u njezinom korištenju, te su, stoga, neosnovani njihovi navodi da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 32.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada osporene odluke ne predstavljaju miješanje u pravo apelanata na imovinu budući da njima ni u kojem smislu apelanti nisu lišeni svoje imovine niti im je ograničeno pravo na imovinu koje se sastoji u pravu korištenja građevinskog zemljišta.
- 33.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.