USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2927/07, rješavajući apelaciju S.Đ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija S.Đ. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-KŽ-07-000 186 od 21. augusta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-K-06-000 180 od 15. juna 2006. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.S.Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Vitomir D. Gajić, advokat iz Banje Luke, podnio je 1. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-KŽ-07-000 186 od 21. augusta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-K-06-000 180 od 15. juna 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda, Okružnog suda i Okružnog tužilaštva Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 13. januara 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud i Okružno tužilaštvo dostavili su odgovore 28. januara, a Osnovni sud 11. februara 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 24. jula 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda broj 071-0-K-06-000 180 od 15. juna 2006. godine apelant je proglašen krivim za počinjeno krivično djelo tjelesne povrede iz člana 155. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), te mu je primjenom čl. 37. i 35. KZRS izrečena novčana kazna u iznosu od 1.800 KM. Osim toga, navedeno je da će, ukoliko apelant ne plati izrečenu novčanu kaznu u roku koji je utvrđen presudom, sud bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora i to tako što će se svakih započetih 50 KM novčane kazne zamijeniti jednim danom zatvora. Istovremeno, na osnovu člana 108. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), oštećeni N.Đ. (u daljnjem tekstu: oštećeni) je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu. Apelant je presudom obavezan da sudu plati troškove vještačenja i paušal.
- 7.Nakon provedenog dokaznog postupka koji se sastojao od saslušanja svjedoka, vještačenja vještaka medicinske struke i uvida u relevantnu dokumentaciju, u postupku pred Osnovnim sudom je utvrđeno da je apelant nakon verbalnog konflikta sa oštećenim na parking prostoru ispred objekta "Bingo Drava" udario oštećenog tupim predmetom oštrih ivica u predio glave iza lijevog uha. Pri tome je kod oštećenog nastala razderotina veličine do pola centimetra. Na osnovu iskaza oštećenog je utvrđeno da je predmet kojim ga je apelant udario pištolj. S tim u vezi, Osnovni sud je u presudi naveo da će "zanemariti činjenicu da pištolj nije pronađen" zbog vremenskog diskontinuiteta između samog događaja i vremena izvršenja uviđaja. Naime, apelant je imao dovoljno vremena da ukloni pištolj, odnosno da ga, u krajnjem slučaju, proslijedi i svojoj kući. Osim toga, sud je naveo da ni sam apelant nije opovrgao da posjeduje pištolj. Dalje, u postupku je utvrđeno da je do verbalnog sukoba između apelanta i oštećenog došlo zbog toga što je apelant prethodno supruzi oštećenog poslao poruku da joj ostavlja rok od dva dana za izmirenje dugovanja koje je ona imala prema apelantu. Osnovni sud je zaključio da je takva poruka bila prijetećeg karaktera, da je bilo neminovno da će oštećeni, kao suprug, zaštititi svoju suprugu i utvrditi stvarne okolnosti, te da se s tom namjerom i sastao sa apelantom. Osnovni sud je, također, zaključio da konflikt u vezi sa potraživanjima i dugovanjima koji je postojao između apelanta i oštećenog ne može biti ozbiljan razlog za napad na "tijelo oštećenog kao zaštićeni objekt".
- 8.Dalje, Osnovni sud je zaključio da je apelant, prilikom nanošenja povrede oštećenom, bio u potpunosti svjestan svoga djela i da je postupajući na taj način oštećenom želio dati do znanja kakve je vrste poruka koju je prethodno uputio njegovoj supruzi. Osim toga, u presudi je navedeno da apelant nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza u toku postupka osim što je predložio da se kao svjedoci saslušaju dva službena lica Policijske stanice 1 Banja Luka koja su izvršila uviđaj. Međutim, Osnovni sud je ovaj prijedlog odbio uz obrazloženje da je službena zabilješka sa uviđaja koji su ova lica izvršila već pročitana kao i da ta lica nisu bili svjedoci događaja, pa da, stoga, nema razloga za njihovo pozivanje i saslušanje. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da je apelant u smislu člana 15. stav 2. KZRS postupao sa direktnim umišljajem i da je počinio krivično djelo tjelesne povrede, te mu je uz primjenu odredaba o olakšavajućim i otežavajućim okolnostima (koje su navedene u presudi) izrekao novčanu kaznu.
- 9.Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu. Okružni sud je Presudom broj 011-0-KŽ-07-000 186 od 21. augusta 2007. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu jer je smatrao da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. U obrazloženju navedene presude je istaknuto da postojanje verbalnog sukoba koji je prethodio nanošenju tjelesne povrede nije odlučna činjenica u konkretnom slučaju niti je bitno za obilježje krivičnog djela tjelesne povrede. Stoga, Okružni sud smatra da je neosnovan apelantov žalbeni navod da se iz dokaza provedenih u postupku pred prvostepenim sudom ne može zaključiti da je došlo do verbalnog sukoba između apelanta i oštećenog. Dalje, Okružni sud je naveo da je neprihvatljiv i apelantov žalbeni navod da je vrijednost nalaza vještaka umanjena. Naime, apelant je istakao da je vještak saslušan u vezi sa njegovim nalazom i mišljenjem prije nego što su saslušani apelant i oštećeni. Okružni sud smatra da je ovaj apelantov žalbeni navod neprihvatljiv zato što, prema mišljenju suda, nalaz vještaka ne zavisi od ispitivanja na glavnoj raspravi, te je istakao da je vještak dao nalaz i mišljenje prvenstveno na osnovu medicinske dokumentacije i opisane povrede. Pri tome je vještak kategorički naveo da takva vrsta povrede može nastati samo tupim predmetom oštrih ivica, kakav je i pištolj, a nikako pesnicom ili uslijed odguravanja, kako je tvrdio apelant. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da: "...nije bitno što predmetni pištolj nije pronađen jer sam mehanizam nastanka povrede nije od odlučujućeg značaja budući da je bitno obilježje ovog krivičnog djela - tjelesna povreda i radnje apelanta koje je preduzeo kao i da je povreda rezultat njegovog ponašanja, što je pravilno konstatirao i Osnovni sud".
- 10.U vezi sa žalbenim navodom o tome da je prvostepeni sud tokom glavnog pretresa odbio apelantov prijedlog da se saslušaju službena lica koja su izvršila uviđaj, Okružni sud je naveo da je na osnovu odredaba člana 270. stav 2. ZKPRS sud ovlašten "da odbije prijedlog za izvođenje nekog dokaza ukoliko smatra da izvođenje tog dokaza nema značaj za taj predmet ili je njegovo provođenje nepotrebno ili se tim provođenjem ne može doći do nekih bitnih spoznaja ili činjenica". S tim u vezi, Okružni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud obrazložio zašto nije prihvatio ovaj apelantov prijedlog. Osim toga, Okružni sud je zaključio da je neosnovan i žalbeni navod da je prvostepeni sud bio obavezan da, u smislu odredaba člana 268. ZKPRS, izvede dokaz i naloži prezentiranje pištolja kojim je, navodno, apelant udario oštećenog. Naime, Okružni sud je smatrao da je prvostepeni sud dao jasne i konkretne razloge zašto nije tako postupio. Konačno, Okružni sud je istakao da su neosnovani i apelantov žalbeni navod i prigovor vezani za pravnu kvalifikaciju djela. Naime, apelant smatra da je povreda koja je nanesena oštećenom mogla nastati slučajno i nakon što je apelant odgurnuo oštećenog ili od sata ili prstena. Okružni sud je ovakav stav obrazložio time što je prvostepeni sud na nesumnjiv način utvrdio da je apelant zadao udarac oštećenom pištoljem u predio glave i da je prvostepeni sud o tome dao potpuno jasno i uvjerljivo obrazloženje. Pri tome je Okružni sud naveo i da je prvostepeni sud potpuno vjerovao iskazu oštećenog, te da taj iskaz nije bio suprotan nalazu vještaka medicinske struke.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant vidi u tome što su sudovi prihvatili kao nesumnjivo utvrđeno da je apelant udario oštećenog drškom pištolja, a upotrebu pištolja potvrdio je jedino oštećeni, dok su svjedoci optužbe izjavili da je apelant oštećenog samo odgurnuo. Apelant smatra da ovu dilemu nije otklonio ni nalaz vještaka medicinske struke, te da ju je moguće otkloniti jedino prezentiranjem predmetnog pištolja. S tim u vezi, apelant smatra da je ocjena dokaza bila očigledno proizvoljna, da su zbog toga dokazi protivrječni jedan drugom i međusobno suprotstavljeni, da mu je uskraćeno pravo da prilikom ispitivanja oštećenog koristi njegovu izjavu datu u istrazi, te da je nepravilno odbijen njegov prijedlog za saslušanje policajaca koji su izvršili uviđaj. S obzirom na navedeno, apelant smatra da je ovakvim ponašanjem sudova dovedeno u pitanje postojanje krivičnog djela, te da nema dokaza koji nesumnjivo pokazuju da je apelant postupao sa direktnim umišljajem, već da je do povrede oštećenog došlo slučajno.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da su apelantovi navodi neosnovani i da apelacija treba da se odbije.
- 13.U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da u toku postupka nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje i da je apelacija neosnovana.
- 14.Okružno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da u postupku donošenja osporenih odluka nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje i da zbog toga apelacija nije osnovana. Osim toga, Okružno tužilaštvo je navelo da smatra da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje utvrđeno u postupku pred redovnim sudovima, te da apelant u apelaciji ističe navode i činjenice koje je već prezentirao u prvostepenom i drugostepenom postupku.
V. Relevantni propisi
- 15.U Krivičnom zakonu Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06) relevantne odredbe glase:
Krivično djelo je učinjeno sa direktnim umišljajem kada je učinilac bio svjestan svoga djela i htio je njegovo izvršenje.
Š...Ć
Ko drugog tjelesno povrijedi ili mu zdravlje naruši, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.
- 16.U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08) relevantne odredbe glase:
Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Vještačenje tjelesnih povreda vrši se, po pravilu, pregledom povrijeđenog, a ako to nije moguće ili nije potrebno, na osnovu medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisu.
Pošto tačno opiše povrede, vještak će dati mišljenje, naročito o vrsti i težini svake pojedine povrede i njihovom ukupnom djelovanju s obzirom na njihovu prirodu ili posebne okolnosti slučaja, kakvo djelovanje te povrede obično proizvode, a kakvo su u konkretnom slučaju proizvele i čime su povrede izvršene i na koji način.
Š...Ć
Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća, zaključi da okolnosti koje stranka ili branilac želi da dokaže nemaju značaj za predmet ili je ponuđeni dokaz nepotreban, odbit će izvođenje dokaza.
(1) Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili osporavanja iznesenih navoda ili u odgovoru na osporavanje ili na dodatno ispitivanje nakon čega se prilažu kao dokazni materijal. U ovom slučaju, licu se može dati mogućnost da objasni ili ospori svoj prethodni iskaz.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća, pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitana lica umrla ili trajno duševno oboljela ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili je znatno otežan iz važnih razloga.
Š...Ć Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-KŽ-07-000 186 od 21. augusta 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 5. septembra 2009. godine, a apelacija je podnesena 1. novembra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 23.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 24.Suština navoda o povredi prava na pravično suđenje sastoji se u apelantovom mišljenju da sudovi nisu sa jednakom pažnjom ispitali činjenice koje ga terete i one koje idu u prilog njegovoj odbrani, da su prihvaćeni dokazi kontradiktorni, da su prihvaćeni svi dokazi optužbe a da je njegov prijedlog za saslušanje policajaca koji su izvršili uviđaj odbijen. S tim u vezi, apelant smatra da se protiv njega vodio krivični postupak za radnje koje i ne predstavljaju krivično djelo i da bi se moglo raditi o slučaju za koji se ne odgovara.
- 25.U vezi sa navodima o tome kako je utvrđeno činjenično stanje, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su eventualno povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Dalje, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 26.Ustavni sud navodi da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Također, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu, kao ni u to kojim dokazima sudovi vjeruju na osnovu sudijske slobodne procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). Ustavni sud ističe da pravo na pravično suđenje uključuje, inter alia, neophodnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom na to da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove.
- 27.Imajući u vidu navedene stavove, Ustavni sud smatra da obrazloženja nadležnih sudova da nisu imali obavezu da traže provođenje dokaznog postupka u smislu prezentacije pištolja kojim je oštećenom nanesena povreda, jer za ostvarenje bića krivičnog djela tjelesne povrede nije bitno sredstvo izvršenja, u potpunosti zadovoljavaju standarde člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, sudovi su u obrazloženjima svojih presuda naveli da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđen i razlog verbalnog konflikta između apelanta i oštećenog, koji je prethodio nanošenju tjelesne povrede, kao i da je apelant postupao sa direktnim umišljajem. Ustavni sud zapaža da iz osporenih presuda proizlazi da ovi zaključci prvostepenog suda ni u toku tog postupka a ni nakon toga, odnosno u drugostepenom postupku, nisu dovedeni u pitanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su sudovi dali jasne i precizne razloge svojih stavova u obrazloženju osporenih presuda. Ti stavovi ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljno ili neprihvatljivo. Također, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, s ciljem da se utvrdi pravo činjenično stanje, izveo mnogobrojne dokaze koje je, suprotno apelantovim tvrdnjama, ocijenio prilikom donošenja osporene odluke. Navedena činjenica se mora dovesti u vezu sa zakonskim ovlaštenjem redovnih sudova da utvrde činjenice za koje smatraju da su bitne za donošenje odluke, te sa njihovim pravom da izvrše njihovu procjenu u smislu koji će dokaz prihvatiti, a koji ne, kako je to i propisano čl. 270. stav 2. i 280. st. 1. i 2. ZKPRS. S tim u vezi, Ustavni sud je zaključio da je prvostepeni sud imao zakonsko ovlaštenje da odbije apelantov prijedlog za saslušanje policajaca koji su izvršili uviđaj, budući da je nadležni sud detaljno obrazložio zašto smatra da je izvođenje ovog dokaza nepotrebno, te je naglasio da je službena zabilješka koju su ti policajci sačinili prilikom uviđaja prethodno korištena kao dokazni materijal, a da policajci nisu bili očevici događaja, već su zabilješku napravili naknadno. Osim toga, Ustavni sud smatra da su sudovi detaljno obrazložili i razloge za odbijanje apelantovog zahtjeva da na glavnoj raspravi koristi iskaz oštećenog dat u istrazi i da su se pri tome pozvali na relevantne odredbe člana 280. st. 1. i 2. ZKPRS. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da redovni sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine).
- 28.U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi obrazložili svoje odluke, odnosno dali jasne razloge zašto su prihvatili izvođenje određenih dokaza, a nekih ne, te su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje neosnovani. Osim toga, svi apelantovi navodi iz apelacije su identični žalbenim prigovorima protiv prvostepene presude, te su bili predmet ocjene drugostepenog suda. Ustavni sud smatra da je apelantu bilo omogućeno da učestvuje u predmetnom krivičnom postupku, te se iz navoda apelacije, kao i priložene dokumentacije, ne može zaključiti da su u tom postupku povrijeđena apelantova ustavna prava. Sudovi su prilikom donošenja presuda primijenili važeće procesne i materijalne propise, a osporene presude u obrazloženjima sadrže jasne i detaljne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju, pa se ne može zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna.
- 29.Na osnovu navedenog, a uzimajući u obzir predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, sudovi su u provedenom postupku utvrdili da su se u apelantovim radnjama stekla obilježja krivičnog djela tjelesne povrede i pri tom su dali jasne razloge i obrazloženja za svoje odluke. Također, ne može se utvrditi da su u postupku napravljene procesne greške ili da je materijalno pravo primijenjeno na apelantovu štetu, a što bi rezultiralo povredom prava na pravično suđenje.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.