Aktio

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA ČETVRTI ODJEL

PRESUDA

PRESUDA

PREDMET HALILOVIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE

(Aplikacija br. 23968/05)

STRASBOURG

24. novembra 2009. godine

Ova presuda postat će konačna pod uslovima propisanim u članu 44. stav 2. Konvencije. Presuda može biti predmet redakcijskih izmjena.

U predmetu Halilović protiv Bosne i Hercegovine,

Evropski sud za ljudska prava (Četvrti odjel), zasjedajući u vijeću u sastavu:

Nicolas Bratza, predsjednik

Lech Garlicki,

Ljiljana Mijović,

David Thór Björgvinsson,

Ján Šikuta,

Päivi Hirvel",

Mihai Poalelungi, sudije

i Fatoš Araci, registrar Odjela

Nakon vijećanja zatvorenog za javnost, održanog 3.novembra 2009., donijelo je sljedeću presudu:

PROCEDURA

  • 1.
    Postupak u ovom predmetu pokrenut je zahtjevom (br. 23968/05) protiv Bosne i Hercegovine, koji je 23. juna 2005. Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine gosp. Mirsad Halilović (aplikant), u skladu s članom 34. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija).
  • 2.
    Aplikanta, kojem je odobrena pravna pomoć, zastupala je gđa M.Grizović, advokat iz Zenice. Vladu Bosne i Hercegovine (Vlada) zastupala je njena zastupnica gđa M. Mijić.
  • 3.
    Dana 9. decembra 2008. Sud je odlučio da Vladu obavijesti o pritužbama koje se odnose na zatvorske uslove i zakonitost držanja aplikanta u pritvoru, a ostatak aplikacije je proglasio nedopuštenim. Sud je također odlučio da istovremeno raspravlja o meritumu i dopuštenosti ovih pritužbi (član 29. stav 3.), a da prednost ima aplikacija u skladu s pravilom 41. Pravila Suda.

ČINJENICE

I. OKOLNOSTI SLUČAJA

  • 4.
    Aplikant je rođen 1968. godine.
  • 5.
    Dana 11. oktobra 2004. aplikant je pokušao da ubije lice O.A. umišljajući da ga progoni.
  • 6.
    Dana 29. marta 2005. Kantonalni sud u Zenici oslobodio je aplikanta krivice zbog neuračunljivosti (paranoidna shizofrenija) i slučaj uputio Centru za socijalni rad u Tešnju. Presuda je postala pravosnažna 12. maja 2005.
  • 7.
    Dana 17. maja 2005. Kantonalni sud u Zenici naložio je privremeni smještaj aplikanta u Forenzičko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici do donošenja odluke Centra za socijalni rad u Tešnju.
  • 8.
    Dana 16. juna 2005. Centar za socijalni rad u Tešnju odlučio je da aplikant, u skladu sa Zakonom o zaštiti lica s mentalnim poremećajem, ostane na neodređeno vrijeme na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu zeničkog zatvora. Aplikant se žalio kantonalnom ministarstvu iz oblasti saocijalne politike u Zenici u skladu sa instrukcijama Centra za socijalni rad. Aplikant se žalio kantonalnom Ministarstvu za socijalna pitanja u Zenici u skladu sa instrukcijama Centra za socijalni rad. Dana 31. oktobra 2005. predmet je prebačen Ministarstvu rada i socijalne politike Federacije Bosne i Hercegovine, a 23. novembra 2005. Ministarstvu pravde Federacije Bosne i Hercegovine, gdje se još uvijek nalazi.
  • 9.
    Aplikant je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine podnio dvije aplikacije. Prva aplikacija odbačena je 21. decembra 2006. kao neblagovremena (uložena nakon isteka roka od 60 dana od pravosnažnosti presude od 29. marta 2005.). Druga aplikacija odbačena je 14. jula 2008. zbog nedostatka dokaza i propusta aplikanta da dostavi primjerak presude od 29. marta 2005.
  • 10.
    Dana 12. maja 2009. Forenzičko-psihijatrijski odjel premješten je u jedan od renoviranih objekata zatvora u Zenici koji ima sedam trokrevetnih soba. Iako je aplikant bio na liječenju u gradskoj bolnici u periodu od 17. aprila do 22. maja 2009., nakon čega je pušten na kućno liječenje, odluka koja je donesena u upravnom postupku od 16. juna 2005. i dalje je na snazi i aplikant se mora redovno javljati zatvorskim vlastima.

II. RELEVANTNO MEĐUNARODNO PRAVO I PRAKSA

  • 11.
    Evropska konvencija o sprečavanju mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja predviđa vansudske preventivne mehanizme radi zaštite lica lišenih slobode. Oni se baziraju na sistemu posjeta koje vrši Evropska komisija za sprečavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT). CPT sastavlja povjerljive periodične izvještaje o stanju u pojedinim zemljama. Međutim, ako neka država ne sarađuje ili odbija da popravi stanje u skladu s preporukama CPT-a, CPT može donijeti odluku da s tim izađe u javnost. Država sama može, u svako doba, tražiti objavljivanje CPT izvještaja zajedno s komentarima.
  • 12.
    Relevantni dio izvještaja CPT-a o posjeti Bosni i Hercegovini obavljenoj u periodu od 27. aprila do 9. maja 2003. glasi:

"70....Kao prioritet, CPT preporučuje da se ulože ozbiljni napori da se smanji broj zatvorenika u zatvorima; cilj je da se osigura minimalno 4m� prostora po jednom licu. Nadalje, sve ćelije manje od 6m� ne treba koristiti za smještaj zatvorenika.

...

  • 84.
    Forenzičko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici otvoren je kao privremeni smještaj za pacijente sudske psihijatrije 1996. godine. To je jedini zatvoreni forenzičko-psihijatrijski odjel na teritoriji Federacije ŠBosne i HercegovineĆ. Zvanično kapaciteta 64 kreveta, on je lociran na prvom spratu paviljona IV; u vrijeme posjete u njemu je bilo smješteno 69 pacijenata.

...

  • 85.
    Prema riječima direktora zatvora, koji je sam ljekar i psihijatar, Forenzičko-psihijatrijski odjel predstavlja "veliki problem koji je neriješen od 1996". On je objasnio da "ovo privremeno odjeljenje ima gore uslove od uslova za obične zatvorenike u ostalim dijelovima ustanove", što je on opisao kao "apsurdno". On je naveo da, "u principu, Forenzičko-psihijatrijski odjel ne treba da bude smješten u sklopu zatvora visokog stepena sigurnosti".

...

  • 87.
    Što se tiče materijalnih uslova, 69 pacijenata u odjelu u vrijeme posjete bilo je smješteno u dvije velike sobe (svaka oko 110 m"; sa 35 i 31 krevetom, uključujući i krevete na sprat) i jednoj manjoj sobi (19 m"; 6 kreveta, od kojih 2 na sprat), u kojima su smješteni "privilegovani pacijenti". Iz rečenog je jasno da je životni prostor po pacijentu bio krajnje nedovoljan u vrijeme posjete, a nekoliko pacijenata je stalno tražilo od osoblja da ih smjeste u samicu/izolaciju (8 m"), da bi imali malo ličnog prostora. Osim pitanja prenatrpanosti, CPT mora naglasiti da spavaonice velikog kapaciteta ne zadovoljavaju zdravstvene potrebe pacijenata. Osiguravanje smještaja u manjim grupama ključni je faktor u očuvanju/vraćanju dostojanstva pacijenta, a također predstavlja ključni element svakog programa za psihološku i socijalnu rehabilitaciju pacijenata.
  • 88.
    Posteljina, pristup dnevnom svjetlu i sistem provjetravanja generalno su zadovoljavajući. Trpezarija je relativno velika i koristi se i kao TV sala/dnevni boravak. Ipak, opći nivo higijene i održavanja odjela je nizak. Sanitarni čvor (samo jedan tuš, dva toaleta na spratu i jedan dugački umivaonik) je prilično prljav i nehigijenski. Nadalje, pacijenti i osoblje informirali su delegaciju da je u zimskom periodu grijanje slabo i nedovoljno.

I na kraju zaključak je da materijalni uslovi u kojima pacijenti borave ne zadovoljavaju bolničke standarde, posebno po pitanju higijene. Osim toga, sam objekat u kojem je smješten odjel ne ostavlja prostor za grupiranje pacijenata sa sličnim problemima/snagama (npr. dio za teška stanja pacijenata, rehabilitaciju itd.) ili organiziranje radnih aktivnosti, što je, prema mišljenju delegacije, stanje koje štetno djeluje na tretman pacijenata, kako zajednički zaključuju i psihijatar na povremenom angažmanu i direktor zatvora.

  • 89.
    U vrijeme posjete, osoblje odjela sačinjavao je jedan psihijatar na povremenom angažmanu (tri jutra, 3-4 sata sedmično), jedna glavna sestra i četiri sestre (u smjenama po 12 sati), jedan profesionalni terapeut (u nedostatku prostora za radnu terapiju, terapeut pomaže sestrama u jutarnjoj smjeni). Glavna sestra, još jedna sestra i terapeut za radnu terapiju i zatvorski čuvar bili su prisutni u odjelu tokom jutarnje smjene radnim danima, a jedna sestra i zatvorski čuvar noću i preko vikenda (noću i vikendom medicinska sestra je zadužena i za ambulantu). Delegacija je dalje informirana da su mjesta za jednog psihijatra, psihologa i socijalnog radnika s punim radnim vremenom nepopunjena.

Prema mišljenju CPT-a, taj broj osoblja je potpuno neadekvatan za osiguravanje odgovarajućeg kvaliteta njege za oko 70 hroničnih prihijatrijskih bolesnika, od kojih su neki stalno uznemireni ili im je potrebna stalna njega medicinskih sestara (gerijatrijski i bolesnici s inkontinencijom). Osim toga, zbog nedovoljnog broja medicinskih sestara, što je uočeno tokom posjete, ova ranjiva kategorija pacijenata je još nesposobnija da sama sebe zaštiti, posebno u trenucima nasilja među pacijentima.

  • 90.
    Jedan ograničen broj pacijenata ima pristup nekoj vrsti organiziranih aktivnosti; oni redovno posjećuju zatvorske objekte za obuku (npr. za informacione tehnologije) i prate kurseve stranih jezika. Za razliku od njih, velika većina pacijenata provodi dane ne radeći ništa, osim poslova čišćenja, gledanja TV programa, igranja šaha ili čitanja. Nešto pozitivniji utisak ostavlja to što bolesnici mogu koristiti zidom ograđen vrt/površinu za šetnju uređenu sjedalima i klupama (iako bez zaklona u slučaju loših vremenskih prilika). Bolesnici kojima njihovo zdravstveno stanje to dozvoljava mogu provoditi dva sata dnevno u aktivnostima na otvorenom prostoru, uz dodatni sat vremena na glavnoj zatvorskoj rekreativoj površini "tvrde podloge".
  • 91.
    Liječenje je ograničeno na farmakoterapiju. Uglavnom se kao terapija koristi haloperidol i fludenazin. Klozapin je također dostupan; u tom kontekstu, delegacija je primijetila da nema rutinske kontrole krvi pacijenta koji uzimaju klozapin. Ova mjera treba da je garantirana kako bi se osiguralo fizičko zdravlje bolesnika. Što se tiče terapije elektrošokovima, delegacija je informirana da se ona ne koristi već duže vrijeme.

Medicinski kartoni vode se za svakog pacijenta i diskrecija je zagarantirana. Ipak, vidljivo je da u odjelu ne postoje planovi za individualne tretmane koje bi vodili multidisciplinarni timovi stručnjaka.

...

  • 94.
    Prostorije koje pacijenti imaju za kontakte s vanjskim svijetom veoma su dobre. Skoro svi zatvorenici primaju posjete u određenoj prostoriji, a dostupan je i telefon. Delegacija je primijetila da su nenadgledane posjete (uključujući i one sa supružnicima) također dozvoljene.

...

  • 96.
    Delegacija je informirana da je, u sklopu psihijatrijskog i zatvorskog sistema, kao i na političkom nivou, jednoglasno postignuta saglasnost da su "ovoj grupi pacijenata potrebni bolnički uslovi liječenja i da su tretman i uslovi u Forenzičko-psihijatrijskom odjelu zatvora u Zenici neprihvatljivi". Delegacija je dalje obaviještena da je Ministarstvo pravde Federacije BiH dodijelilo 3.000.000 KM u 2002. godini za izmještanje Forenzičko-psihijatrijskog odjela i osiguravanje odgovarajućih objekata. Ipak, odluka još uvijek nije provedena, jer nijedna općina u Federaciji BiH nije spremna da prihvati takvu ustanovu na svojoj teritoriji. U vrijeme posjete, još uvijek nije bilo pronađeno rješenje ovog problema.
  • 97.
    Na završnim razgovorima, održanim u maju 2003. godine u Sarajevu, delegacija je jasno naznačila da se "smještaj bolesnika s mentalnim poremećajem u pretrpane sobe s 30 kreveta, u jednoj, u osnovi, starateljskoj sredini, više ne može tolerirati" i dala podršku inicijativi koju se pokrenule vlasti 2002. godine u vezi s finansiranjem programa renoviranja i izmještanja odjela s ciljem poboljšanja stanja i uključivanja nadležnih zdravstvenih institucija u mnogo širem obimu. Delegacija je zatražila da joj se u roku od tri mjeseca pošalje izvještaj o ovom pitanju, uključujući i realno postavljene ciljeve kojima bi se riješio ovaj gorući problem.
  • 98.
    Dana 1. oktobra 2003. vlasti su obavijestile CPT o sljedećem:

Nakon posjete CPT-a, pri Ministarstvu zdravlja osnovan je stručni tim, koji je izvršio inspekciju Forenzičko-psihijatrijskog odjela zatvora u Zenici. Njihovi nalazi u potpunosti potvrđuju zapažanja delegacije CPT-a (pretrpane spavaonice i opći nedostatak prostora, nedostatak medicinskih sestara, nedostatak adekvatnog tretmana za pacijente, veoma loši higijenski uslovi i loše grijanje, itd). Stručni tim donio je zaključak da su "uslovi u kojima borave pacijenti ŠbiliĆ izuzetno nehumani i neodrživi" i da treba preduzeti hitne mjere da se situacija popravi.

U odgovoru na ovaj izvještaj Ministarstvo pravde i Ministarstvo zdravlja Federacije BiH odlučili su da provedu sljedeće hitne mjere dok se ne nađe novo mjesto gdje će se smjestiti Odjel forenzike: poboljšanje higijenskih uslova, smanjenje broja kreveta u spavaonicama, donošenje posebnog kućnog reda u odjelu, uvođenje knjige za evidentiranje slučajeva korištenja sile/ograničavanja; obučavanje osoblja za "samoodbranu".

  • 99.
    CPT pozdravlja napore vlasti da hitno riješe neke ozbiljne nedostatke primijećene tokom posjete delegacije i želi da dobije nove informacije o napretku postignutom po tom pitanju.

Ipak, kao što vlasti same priznaju, ovakvo stanje je neodrživo. Komitet, stoga, preporučuje da vlasti u roku od tri mjeseca donesu funkcionalnu strategiju da se olakša premještanje Forenzičko-psihijatrijskog odjela na mjesto koje bi omogućilo rješavanje brojnih nedostataka koje je primijetila delegacija CPT-a.

  • 100.
    Dok se ovo ne realizira, pored već navedenih mjera (vidjeti tačku 98.), CPT preporučuje da vlasti hitno preduzmu sljedeće korake:
    • -
      da se popune tri upražnjena mjesta (psihijatar, psiholog i socijalni radnik s punim radnim vremenom),
    • -
      da se značajno ojača tim medicinskih sestara odgovarajuće obučenim osobljem,
    • -
      da se što veći broj pacijenata angažira u radnim aktivnostima,
    • -
      da se izradi plan individualnog tretmana za svakog pacijenta, na osnovu multidisciplinarnog pristupa,
    • -
      da se uvede redovna kontrola krvi kod pacijenata koji koriste klozapin, s ciljem garantiranja fizičke sigurnosti,
    • -
      da se izrade propisi za korištenje izolacije/mjera ograničavanja u skladu s kriterijima postavljenih od CPT-a (CPT/Inf (98) 12, tačka 47-50).

Što se tiče materijalnih uslova, CPT preporučuje da se u odjelu adekvatno riješi pitanje grijanja, kao i da se dodatni tuševi stave na raspolaganje pacijentima. Aktivnosti na otvorenom također treba da osiguraju, koliko god je to moguće, zaklon u slučaju lošeg vremena."

...

  • 13.
    U svojim komentarima u vezi s posjetom Bosni i Hercegovini obavljenoj u periodu od 19. do 30. marta 2007., CPT je naglasio da, iako, Forenzičko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici nije pretrpan, kao što je bio prilikom ranijih posjeta, materijalni uslovi su se pogoršali i ostali u potpunosti neprihvatljivi za jednu zdravstvenu ustanovu.

III. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA

  • 14.
    Relevantno domaće pravo i praksa opisani su u Tokić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, br. 12455/04, 14140/05, 12906/06 i 26028/06, tačka 49-53, od 8. jula 2008. Član 410. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003.Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, objavljen u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", broj 35/03, od 28. jula 2003., izmjene objavljene u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 37/03, od 31. jula 2003., 56/03, od 14. novembra 2003., 78/04, od 31. decembra 2004., 28/05, od 11. maja 2005., 55/06, od 20. septembra 2006., 27/07, od 18. aprila 2007., 53/07, od 8. augusta 2007. i 9/09, od 11. februara 2009. godine. naknadno je izmijenjen. On sada predviđa da, kada je počinilac krivičnog djela oslobođen zbog neuračunljivosti, nadležni krivični sud može narediti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi na period koji nije duži od šest mjeseci i uputiti predmet direktno nadležnom građanskom sudu. Takvi predmeti ranije su se slali centrima za socijalni rad koji ih, međutim, nisu slali građanskim sudovima, nego sami donosili odluke o upućivanju počinioca u psihijatrijsku ustanovu (ovo se zaista desilo u predmetnom slučaju).

PRAVO

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 3. KONVENCIJE

  • 15.
    Aplikant se, općenito, žalio da su zatvorski uslovi u Forenzičko-psihijatrijskom odjelu zeničkog zatvora prije preseljenja tog odjela u renoviranu zgradu, 12. maja 2009., predstavljali kršenje člana 3. Konvencije, koja glasi:

"Niko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju".

  • 16.
    Vlada je materijalne uslove opisala na sljedeći način: prije izmještanja u renoviranu zgradu Forenzičko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici sastojao se od dvije velike spavaonice (svaka po 110 m"), jedne manje sobe (19 m"), relativno prostrane trpezarije (korištena kao dnevni boravak s televizorom) i sanitarnog čvora (tri toaleta i jedan tuš); u januaru 2009. u odjelu su boravila ukupno 24 pacijenta, a aplikant je dijelio sobu s 11 drugih pacijenata; pacijenti su svaki dan imali po dva sata boravka na otvorenom, plus dodatna četiri sata rekreacije na terenima; bile su dozvoljene posjete i povremeni odlasci kući. Vlada je predočila da je aplikant imao adekvatan psihijatrijski tretman dva honorarno angažirana psihijatra (koja su dolazila tri puta sedmično). Tretman se bazirao na pojedinačno napravljenom planu. Vlada se pozvala na stručni izvještaj od februara 2008., koji je ukazivao na poboljšanje psihičkog stanja aplikanta. Vlada je na kraju podvukla da su se rutinske pretrage krvi pacijenata koji uzimaju klozapin radile u gradskoj bolnici kao što je tražio CPT.
  • 17.
    U vezi s općim principima koji se odnose na zatvorske uslove vidjeti Rodić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, br. 22893/05, tačka 67, 27. maj 2008.
  • 18.
    Pred Sudom nije osporavano da je Forenzičko-psihijatrijski odjel zatvora u Zenici bio pretrpan kada ga je CPT posjetio 2003. godine. Međutim, iz dokumentacije je vidljivo da se broj pacijenata postepeno smanjivao sa 69 (u maju 2003.) na 24 (u januaru 2009.), kao i da je aplikant imao više od 4m� privatnog prostora (minimum koji je postavila CPT u članu 70. svog izvještaja nakon posjete Bosni i Hercegovini) tokom cijelog razmatranog perioda. Osim toga, aplikant je svakog dana provodio dovoljno vremena na otvorenom i nema naznaka bilo kakvih nedostataka u pogledu mogućnosti pristupa ambulanti (i noću), dnevnom svjetlu, ventilaciji ili vještačkom osvjetljenju. CPT je, istina, zapazio neke manjkavosti tokom svoje posjete 2003. godine u pogledu sistema grijanja i dao neka generalna zapažanja u vezi s održavanjem i higijenom u odjelu, ali Vlada se odmah saglasila da to treba poboljšati. Kako nema suprotnih dokaza, Sud ne vidi razloga da sumnja da je tako zaista i urađeno do vremena kada je aplikant stigao na odjel.

Što se tiče liječenja koje je omogućeno aplikantu, Sud podsjeća da nepružanje adekvatnog liječenja može predstavljati povredu člana 3. (vidjeti Dybeku protiv Albanije, br. 41153/06, tačka 41, od 18. decembra 2007.). Nadalje, osjećaj inferiornosti i bespomoćnosti koji su tipični za lica s mentalnim poremećajem traži posebnu obazrivost kod razmatranja da li se poštuje Konvencija (ibid., član 47.). Ipak, za razliku od slučaja Dybeku gdje je aplikant tretiran kao i ostali pacijenti, bez obzira na činjenicu što je bolovao od hronične paranoidne shizofrenije i što je zajedno s potpuno neodgovarajućim materijalnim uslovima očigledno dovelo do pogoršanja njegovog zdravlja i integriteta, aplikant je u predmetnom slučaju dijelio jednu od soba u Forenzičko-psihijatrijskom odjelu zatvora Zenica sa ostalim psihijatrijskim pacijentima i omogućeno mu je redovno psihijatrijsko liječenje. Štaviše, iako su opći uslovi u ovom odjelu bili nezadovoljavajući u smislu bolničkih standarda (kao što je naveo CPT), psihičko stanje aplikanta popravilo se tokom njegovog boravka u ovom odjelu, što se može vidjeti iz zadnjeg stručnog izvještaja koji je Vlada dostavila.

U ovakvim okolnostima aplikant ne može tvrditi da je njegov tretman bio nehuman ili ponižavajući u smislu člana 3. (vidjeti Aerts protiv Belgije, 30. juli 1998, tačka 66, Izvještaji o presudama i odlukama 1998-V).

Prema tome, ova žalba je očigledno neosnovana u smislu značenja člana 35. stav 3. Konvencije i odbacuje se u skladu s članom 35. stav 4.

II. NAVODNO KRŠENJE ČLANA 5. STAV 1. KONVENCIJE

  • 19.
    Aplikant se, nadalje, žalio da je njegovo lišavanje slobode na osnovu odluke donesene u upravnom postupku nezakonito. On se pozvao na član 5. stav 1. (e) Konvencije, čiji relevantni dio glasi:

"1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

...

(e) zakonitog lišenja slobode... lica s mentalnim poremećajem..."

A. Dopuštenost

  • 20.
    Vlada je tvrdila, a aplikant se nije s tim saglasio, da ovaj dio aplikacije treba odbaciti zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova. Prije svega, pošto po njegovoj žalbi na upravnu odluku od 16. juna 2005. još nije bila donesena odluka (vidi tačku 8. gore u tekstu), aplikant je trebao uložiti prigovor zbog "šutnje administracije". Drugo, aplikant se nije na pravi način žalio Ustavnom sudu (vidjeti tačku 9. gore u tekstu).
  • 21.
    Za opća principe u vezi sa iscrpljivanjem domaćih pravnih lijekova vidjeti Tokić i drugi, gore citirano, tačka 59.
  • 22.
    Što se tiče prvog pravnog lijeka na koji je ukazala Vlada, Sud napominje da je 21. decembra 2006. Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da lica koja su se žalila zbog nezakonitosti smještaja na Forenzičko-psihijatrijskom odjelu zeničkog zatvora nisu od 1. augusta 2003. imala na raspolaganju efikasan pravni lijek osim žalbe Ustavnom sudu (vidjeti odluku AP 2271/05, tačka 54). Sud ne vidi razloga za odstupanje od odluke koju je donio Ustavni sud. Kako se procjena da li su domaći pravni lijekovi bili iscrpljeni normalno vrši u odnosu na datum podnošenja aplikacije Sudu (vidjeti Pralica protiv Bosne i Hercegovine br. 38945/05, tačka 13., od 27. januara 2009.), a to je, u predmetnom slučaju 23. juni 2005., aplikant nije morao da ulaže žalbu protiv "šutnje administracije".

Što se tiče drugog pravnog lijeka, naznačeno je da je Ustavni sud u gore pomenutoj odluci naložio neke generalne mjere koje još uvijek nisu provedene: iako je Zakon o krivičnom postupku u posljednje vrijeme izmijenjen (vidjeti tačku 14. gore u tekstu), lica koja su smještena u Forenzičko-psihijatrijskom odjelu zatvora u Zenici još uvijek moraju čekati na premještaj u zdravstvenu ustanovu. Imajući u vidu posebno ranjiv položaj u kojem se aplikant nalazi (zatvorenik s mentalnim poremećajem), Sud smatra da se ne može prihvatiti primjedba Vlade (vidjeti također Tokić i drugi, citirano gore u tekstu, tačka 59.).

  • 23.
    Pošto ova žalba povlači pitanja činjenične i pravne prirode koja su dovoljno ozbiljna da odluka o njima zavisi od ispitivanja merituma i pošto nema drugih osnova da se proglase neodopustivim, Sud ovaj dio aplikacije proglašava dopuštenim. U skladu s odlukom da se primijeni član 29. stav 3. Konvencije (vidjeti tačku 3. gore), Sud će odmah razmotriti meritum slučaja.

B. Meritum

  • 24.
    Predmetni slučaj je gotovo isti kao i slučaj Tokić i drugi, u kojem je Sud našao povredu člana 5. stav 1. Konvencije. Vlada nije pružila nikakve argumente koji bi Sudu omogućili da napravi razliku između ova dva slučaja. Pošto se aplikant nalazi na psihijatrijskom odjelu zatvora od 16. juna 2005. u skladu s upravnom odlukom, umjesto odlukom nadležnog građanskog suda, Sud smatra aplikantov pritvor nezakonitim, s obzirom da se nadležni organi nisu pridržavali osnovnih proceduralnih uslova (vidjeti Tokić i drugi, gore citirano, tačke 66-67).

Prema tome, postoji povreda člana 5. stav 1. Konvencije.

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE

  • 25.
    Član 41. Konvencije predviđa:

"Kada Sud utvrdi kršenje Konvencije ili njenih protokola, a unutrašnje pravo visoke strane ugovornice u pitanju omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je to potrebno, pružiti pravično zadovoljenje oštećenoj stranci."

A. Šteta

  • 26.
    Aplikant je tražio iznos od 249.550 eura na ime nematerijalne štete. Vlada je ovaj iznos smatrala previsokim.
  • 27.
    Očigledno je da je aplikant pretrpio znatnu bol zbog utvrđenog kršenja. Imajući u vidu iznose dosuđene u Tokić i drugi, kao i dužinu trajanja aplikantovog nezakonitog pritvora (više od četiri godine), Sud dosuđuje iznos od 22.500 eura po ovom osnovu, plus svi porezi koji se mogu zaračunati na ovaj iznos.

B. Troškovi i izdaci

  • 28.
    Sud konstatira da je aplikant dobio iznos od 850 eura na ime pravne pomoći u skladu s pravilima Suda. Aplikant nije tražio naknadu za dodatne troškove i izdatke.

C. Zatezne kamate

  • 29.
    Sud smatra prikladnim da se zatezne kamate računaju na bazi najniže kreditne stope kod Evropske centralne banke na koju se dodaje 3% (tri posto).

IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO

  • 1.
    Proglašava pritužbu koja se odnosi na nezakonito držanje aplikanta u pritvoru dopuštenom, a preostali dio aplikacije nedopuštenim;
  • 2.
    Presuđuje da postoji kršenje člana 5. stav 1. Konvencije;
  • 3.
    Presuđuje da:

(a) tužena država treba da, u roku od tri mjeseca od dana kada ova presuda postane konačna, u skladu s članom 44. stav 2. Konvencije, aplikantu isplati iznos od 22.500 eura (dvadesetdvijehiljadepetstotina eura) na ime nematerijalne štete, pretvoreno u konvertibilne marke po kursu koji važi na dan isplate, plus svi porezi koji mogu biti određeni na taj iznos;

(b) će se nakon isteka perioda od tri mjeseca, sve do isplate, plaćati obična kamata na navedeni iznos po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke za period neizmirenja, uvećana za 3%;

  • 4.
    Odbija preostali dio zahtjeva aplikanta za pravednu nadoknadu.

Sastavljeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi, 24. novembra 2009., u skladu s pravilom 77. st. 2. i 3. Poslovnika Suda.

Zamjenik registrara

Fatoš Araci

Predsjednik

Nicolas Bratza