Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2659/07, rješavajući apelaciju H. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija H. P. podnesena zbog neizvršenja Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1565/02 od 15. aprila 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    H. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnijela je 28. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1565/02 od 15. aprila 2003. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 10. oktobra 2007. godine i 26. januara 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 2. novembra 2007. godine i 19. februara 2010. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 25. januara 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Odlučujući o apelanticinom tužbenom zahtjevu protiv tužene Fabrike obuće "Aida" DD Tuzla i drugotuženog Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona Tuzla (u daljnjem tekstu: drugotuženi), koji je podnijela radi isplate naknade za bolovanje, Općinski sud je donio Presudu broj P-185/01 od 27. septembra 2002. godine. Tom presudom Općinski sud je obavezao tuženu Fabriku obuće "Aida" DD Tuzla da apelantici na ime naknade za vrijeme bolovanja i to za maj, juni i juli 1998. godine, januar, februar i mart 1999. godine, te za period od septembra 1999. godine do septembra 2000. godine isplati iznos od 2.902.00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. septembra 2002. godine, kao dana presuđenja pa do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom 2. dispozitiva presude primljeno je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na drugotuženog.
  • 7.
    Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1565/02 od 15. aprila 2003. godine djelimično je uvažena žalba tužene Fabrike obuće "Aida" DD Tuzla. Naime, u 1. stavu izreke prvostepena presuda je preinačena tako što je tužena Fabrika obuće "Aida" DD Tuzla obavezana apelantici na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja za period od decembra 1999. godine do septembra 2000. godine isplatiti iznos od 1.861.00 KM sa kamatom od 27. septembra 2002. godine, kao dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Višak apelanticinog tužbenog zahtjeva je odbijen, a stav 2. dispozitiva presude je ostao neizmijenjen.
  • 8.
    Apelantica je 23. maja 2003. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna tužene Fabrike obuće "Aida" DD Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik). Općinski sud je Rješenjem broj I.7876/03 od 19. juna 2003. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio ga "Union-banci" d.d. Tuzla. Apelantica je 7. jula 2003. godine Općinskom sudu dostavila izmijenjen i dopunjen prijedlog za izvršenje u kojem je označen novi broj izvršenikovog žiroračuna u istoj banci, a Općinski sud je isti prijedlog usvojio dopunskim rješenjem od 2. oktobra 2003. godine, koje je dostavljeno strankama i navedenoj banci. U međuvremenu je izvršenik uložio žalbu protiv dopunskog rješenja o izvršenju Općinskog suda od 2. oktobra 2003. godine, koju je sud, u skladu sa članom 12. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIP), smatrao prigovorom, te je u postupku rješavanja prigovor odbijen kao neblagovremen.
  • 9.
    "Union-banka" d.d. Tuzla je 23. aprila 2004. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti postupiti u skladu sa predmetnim rješenjem zbog nedostatka sredstava na izvršenikovom žiroračunu.
  • 10.
    Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica, s obzirom na to da na izvršenikovom računu nije bilo novčanih sredstava, u skladu sa članom 8. stav 3. ZIP-a, 23. augusta 2004. godine Općinskom sudu dostavila dopunski prijedlog za dozvolu izvršenja kojim je tražila da Općinski sud odredi izvršenje pljenidbom izvršenikove pokretne imovine. Općinski sud je 21. septembra 2004. godine usvojio apelanticin dopunski prijedlog. Općinski sud je 24. januara i 10. februara 2005. godine izašao na lice mjesta, na izvršenikovu adresu, radi popisa, procjene i pljenidbe izvršenikove pokretne imovine do visine duga, te popisao "100 pari obuće - ruska ženska čizma" procijenjene vrijednosti od 3.760.00 KM.
  • 11.
    Također, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Zaključkom broj I-7876/03 od 12. aprila 2005. godine odredio prvo ročište radi prodaje izvršenikovih pokretnih stvari za 19. april 2005. godine, u Općinskom sudu, a koje je sud proglasio bezuspješnim u skladu sa ZIP-om. Na apelanticin zahtjev zakazano je drugo ročište za prodaju izvršenikove pokretne imovine za 5. maj 2005. godine. Na navedenom ročištu kao ponuđač se prijavio i apelanticin punomoćnik koji je za "100 pari čizama" ponudio cijenu od 100 KM, te ga je sud proglasio najpovoljnijim ponuđačem i dosudio mu "100 pari čizama". Sud je donio rješenje o kupcu i rješenje o dosudi.
  • 12.
    Nakon toga, apelantica je dopisom od 1. februara 2007. godine predložila da se izvršenje nastavi popisom i prodajom izvršenikove pokretne imovine. Općinski sud je Zaključkom broj I-7876/03 od 9. februara 2007. godine odredio provođenje prinudnog izvršenja na izvršenikovoj adresi za 21. februar 2007. godine, te je tada popisana izvršenikova pokretna stvar "radni stol uz mostnu mašinu", procijenjene vrijednosti od 1.800.00 KM, te je sud zakazao ročište za prodaju za 9. novembar 2007. godine u Općinskom sudu.
  • 13.
    Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da se na zakazano prvo ročište od 9. novembra 2007. godine nije prijavio niko od ponuđača-kupaca, te je ročište proglašeno bezuspješnim. Također, na apelanticin zahtjev zakazano je drugo ročište za prodaju izvršenikove pokretne imovine za 26. novembar 2007. godine, ali ono nije provedeno zbog "državnog praznika od 25. novembra". Dalje, zakazano je novo ročište za 25. januar 2008. godine, koje je na apelanticin zahtjev odloženo za 6. februar 2008. godine, na kojem je izvršenikova popisana pokretna stvar prodata apelantici.
  • 14.
    Nakon toga, apelanticin punomoćnik je 8. februara 2008. godine podnio zahtjev za nastavak izvršenja popisom i prodajom izvršenikove pokretne imovine, jer prethodnom prodajom nije u cijelosti namiren iznos koji je apelantica potraživala.
  • 15.
    Zaključkom Općinskog suda broj I.7876/03 od 29. aprila 2008. godine zakazano je preuzimanje kupljene stvari za 6. maj 2008. godine u izvršenikovom pogonu u Lukavcu, međutim, ono je na obostrani zahtjev stranaka odloženo, te je ponovno zakazano za 4. novembar 2008. godine, ali je opet na obostrani prijedlog stranaka odloženo za 13. novembar 2008. godine kada je apelantica izuzela kupljenu stvar.
  • 16.
    Zaključkom Općinskog suda broj I.7876/03 od 5. januara 2009. godine zakazano je izvršenje pljenidbom i procjenom izvršenikovih pokretnih stvari za 14. januar 2009. godine u izvršenikovom pogonu, te je procijenjena izvršenikova pokretna imovina i to stolna bušilica "Sarlah" u vrijednosti od 4.000.00 KM.
  • 17.
    Zaključkom Općinskog suda broj I.7876/03 od 3. septembra 2009. godine određeno je prvo ročište radi prodaje izvršenikovih pokretnih stvari za 25. septembar 2009. godine u Općinskom sudu. Apelantica se putem punomoćnika na ročište prijavila kao ponuđač koji je ponudio cijenu koja nije u skladu sa ZIP-om, te je ročište proglašeno bezuspješnim. Na usmeni zahtjev apelanticinog punomoćnika zakazano je drugo ročište za prodaju pokretne imovine za 21. decembar 2009. godine. Na drugo ročište su se prijavili apelantica kao ponuđač i M. T. koji je ponudio najpovoljniju cijenu za izvršenikovu pokretnu stvar u iznosu od 100,00 KM, te ga je sud proglasio najpovoljnijim kupcem.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 18.
    Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da joj je navedeno pravo povrijeđeno zbog nerazumne dužine postupka jer predloženo izvršenje još nije okončano, tj. postupak još uvijek nije završen. Konačno, apelantica traži od Ustavnog suda da naloži Općinskom sudu da u što kraćem roku "realizira u cijelosti podneseni izmijenjeni i dopunjeni prijedlog za dozvolu izvršenja". Također, apelantica traži da joj se "isplati uobičajena novčana naknada nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova jer joj je duže od šest godina uskraćena mogućnost ostvarivanja prava pred sudom".

b) Odgovor na apelaciju

  • 19.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je pojasnio tok izvršnog postupka. Općinski sud navodi da se postupalo u skladu sa principom izvršnog postupka - principom hitnosti i efikasnosti. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, također, naveo da "izvršenik, Fabrika obuće "Aida" DD Tuzla, ne radi već nekoliko mjeseci zbog nedostatka posla".

V. Relevantni propisi

  • 20.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda

potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

Š...Ć

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može, radi namirenja istog potraživanja, predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 36.

Prijedlog za izvršenje

(1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

Š...Ć

(4) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvršenje ne moraju biti bliže naznačene te stvari.

VI. Dopustivost

  • 21.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 23.
    Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 24.
    Apelantica se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke budući da izvršni postupak traje od 23. maja 2003. godine i još uvijek nije okončan. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno da se izvrši sudska presuda. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se ostvarila njegova prava. Ustavni sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, Ustavni sud ukazuje na to da postoji već izgrađena praksa Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje i na to da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
  • 25.
    Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 26.
    Imajući u vidu navedeno, te odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelantica smatra da u izvršnom postupku nije ispoštovan princip odlučivanja u razumnom vremenskom roku jer postupak izvršenja Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1565/02 od 15. aprila 2003. godine traje nerazumno dugo. Ona ističe da u tome vidi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

  • 28.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 29.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
    • 30.
      Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na dužinu postupka izvršenja Presude Kantonalnog suda broj Gž-1565/02 od 15. aprila 2003. godine, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

VII.1.a) Relevantni principi

  • 31.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 32.
    Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, izvršenje pravosnažne presude koju je sud donio mora smatrati sastavnim dijelom "suđenja" u svrhu člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II, str. 510, stav 40). Kašnjenje u izvršenju presude se, međutim, može opravdati u posebnim okolnostima, ako ovo kašnjenje nije takvo da ugrožava suštinu prava zaštićenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Immobiliare Saffi protiv Italije ŠVVĆ, aplikacija broj 22774/93, stav 74, ECHR 1999-V).
  • 33.
    Dalje, bez obzira na to da li je dužnik privatno lice ili državni organ, na državi je da preuzme sve neophodne mjere da se pravosnažna sudska presuda izvrši, kao i da osigura djelotvorno učešće njenog cijelog aparata. Propust da se to učini može predstavljati nepoštivanje svih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Pini i drugi protiv Rumunije, aplikacija br. 78028/01 i 78030/1, stavovi 174-189, ECHR 2004-V (izvodi); te, mutatis mutandis, Hornsby protiv Grčke, citiran u gornjem tekstu, stranica 511, stav 41).
  • 34.
    Ove obaveze se, također, ogledaju u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Burdov protiv Rusije, aplikacija broj 59498/00, stav 40, ECHR 2002-III). Evropski sud za ljudska prava je podsjetio na to da se ovom odredbom od države traži da koristi sva dostupna pravna sredstva koja ima na raspolaganju kako bi se pravosnažna presuda izvršila, čak i u slučajevima koji podrazumijevaju spor između privatnih strana (vidi, mutatis mutandis, Fuklev protiv Ukrajine, aplikacija broj 48553/99, stav 96, ECHR 2002-VII).

VII.1.b) Period koji se uzima u obzir

  • 35.
    Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu i navoda apelacije proizlazi da je apelantica prijedlog za izvršenje podnijela 23. maja 2003. godine, te da je Općinski sud o njenom prijedlogu odlučio Rješenjem broj I-7876/03 od 19. juna 2003. godine. Iz navoda apelacije i odgovora na apelaciju proizlazi da predmetni izvršni postupak, u smislu provođenja rješenja o izvršenju, još uvijek nije okončan. Dakle, cjelokupan izvršni postupak do danas traje punih šest godina i devet mjeseci i još uvijek nije okončan.

VII.1.c) Doprinos strana u postupku

  • 36.
    Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju sud bio aktivan, da je postupao povodom prijedloga stranke u postupku, na šta je bio obavezan prema Zakonu o izvršnom postupku.
  • 37.
    Konkretno, Općinski sud je, postupajući prema apelanticinom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje broj I-7876/03 od 19. juna 2003. godine. Tim je rješenjem, u roku od mjesec dana, dopušteno izvršenje presuda Općinskog suda broj P-185/01 od 27. septembra 2002. godine i Kantonalnog suda broj Gž-1565/02 od 15. aprila 2003. godine.
  • 38.
    S obzirom na to da je utvrđeno da na izvršenikovom računu nema novčanih sredstava, apelantica je dostavila sudu uređen prijedlog kojim je tražila da sud odredi izvršenje pljenidbom izvršenikove pokretne i nepokretne imovine. Općinski sud je apelanticin prijedlog usvojio rješenjem od 21. septembra 2004. godine. U konkretnom slučaju, od podnošenja novog prijedloga za izvršenje pa nakon provedene zakonske procedure i donošenja odluke prošlo je nepunih mjesec dana.
  • 39.
    Nakon toga, Općinski sud je 24. januara i 10. februara 2005. godine popisao izvršenikovu pokretnu imovinu. Općinski sud je zaključkom od 12. aprila 2005. godine prvo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari zakazao za 19. april 2005. godine, ali je ono proglašeno bezuspješnim, te je na apelanticin zahtjev zakazano novo za 5. maj 2005. godine.
  • 40.
    Također, postupajući povodom apelanticinog prijedloga, Općinski sud je zaključkom od 9. februara 2007. godine odredio provođenje prinudnog izvršenja na izvršenikovoj adresi za 21. februar 2007. godine. Nakon toga, postupajući prema prijedlogu apelanticinog punomoćnika od 8. februara 2008. godine za nastavak izvršnog postupka, Općinski sud je zaključkom od 29. aprila 2008. godine zakazao preuzimanje kupljene stvari za 6. maj 2008. godine u izvršenikovom pogonu. Preuzimanje je na obostrani prijedlog stranaka odlagano sve do 13. novembra 2008. godine kada je apelantica preuzela kupljenu stvar.
  • 41.
    I, konačno, zaključcima Općinskog suda od 5. januara i 3. septembra 2009. godine zakazivano je provođenje izvršenja pljenidbom i procjenom izvršenikovih pokretnih stvari, te određeno ročište za prodaju tih stvari za 25. septembar 2009. godine, a koje je proglašeno neuspjelim i na apelanticin zahtjev zakazano je drugo ročište za 21. decembar 2009. godine.
  • 42.
    Iako predmetni izvršni postupak traje šest godina i devet mjeseci, prema ocjeni Ustavnog suda, redovni sud je aktivno provodio postupak, u zakonom propisanim rokovima preduzimao pravne radnje, zakazivao ročišta i nalagao izvršenje određenih procesnih radnji. Na osnovu svega izloženog, a ocjenjujući sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da Općinski sud nije doprinio dužini predmetnog izvršnog postupka.
  • 43.
    Ustavni sud, također, primjećuje da ni apelantica svojim radnjama nije doprinijela dužini predmetnog postupka. Naime, ona je koristila raspoložive mehanizme kako bi ishodila predmetno izvršenje i faktički realizirala svoje potraživanje.
  • 44.
    Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se u apelanticinom predmetu ne radi o odbijanju nadležnog organa da izvrši odluku kojom je pravosnažno utvrđeno građansko pravo, nego o nemogućnosti izvršenja zbog izvršenikove nelikvidnosti. Dakle, apelantica nije u mogućnosti da ishodi konačno izvršenje presude kojom su utvrđena njena građanska prava zbog razloga koji ne mogu biti pripisani nepostupanju suda ili njegovom neopravdanom nepreduzimanju potrebnih zakonskih radnji.
  • 45.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku Općinski sud postupao u skladu sa standardima "suđenja u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Nemogućnost da apelantica naplati svoja potraživanja po pravosnažnoj sudskoj presudi ne može se u konkretnom slučaju staviti na teret Općinskom sudu, te zbog toga nema ni povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije

  • 46.
    U odnosu na apelanticin zahtjev za kompenzaciju zbog nerazumne dužine predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata. Kako u konkretnom slučaju nije utvrđena povreda apelanticinog ustavnog prava na pravično suđenje u razumnom roku, apelantici ne pripada pravo na kompenzaciju.

VIII. Zaključak

  • 47.
    Iako predmetni izvršni postupak traje šest godina i devet mjeseci, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud je pri donošenju odluke uzeo u obzir činjenicu da postoji razumno i objektivno opravdanje za dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom, a to je nemogućnost izvršenja zbog izvršenikove nelikvidnosti.
  • 48.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 49.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.