USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1533/07, rješavajući apelaciju Enesa Džanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 11. februara 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Enesa Džanića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Kž-06-000-469 od 23. marta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-K-06-001090 od 18. decembra 2006. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Enes Džanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Jasminka Jovišević, advokatica iz Banje Luke, podnio je 26. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Kž-06-000 469 od 23. marta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-K-06-001090 od 18. decembra 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, kao i od Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo), zatraženo je 18. marta 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. aprila 2009. godine, Okružno tužilaštvo 8. aprila 2009. godine, a Okružni sud 30. novembra 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Osnovnog suda i Okružnog tužilaštva dostavljeni su apelantu 11. novembra 2009. godine, a Okružnog suda 25. januara 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je optužen da je učinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojne droge iz člana 224. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 49/03; u daljnjem tekstu: KZ RS). Nakon provedenog krivičnog postupka, Osnovni sud je donio Presudu broj 071-0-K-06-001090 od 18. decembra 2006. godine kojom je apelant proglašen krivim za krivično djelo za koje je optužen i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Istom presudom sud je apelantu izrekao mjeru bezbjednosti kojom mu je oduzeo opojnu drogu poznatu pod nazivom "hašiš", u količini od 7,8 grama.
- 7.Osnovni sud je proveo dokazni postupak koji je obuhvatao saslušanje apelanta, izjave svjedoka, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, nalaz i mišljenje povodom vještačenja nepoznate materije, uvid u foto-dokumentaciju o pretresu kuće i pomoćnih prostorija, kao i druge dokumentacije koja se odnosila na ovo krivično djelo. Sve prethodno provedene dokaze sud je cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, zasnivajući svoju odluku na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu, utvrdivši da je apelant počinio navedeno krivično djelo. U toku dokaznog postupka sud je naročitu pažnju poklonio iskazu svjedoka D.V.B., koji je potpuno jasno, decidno i bez ikakvog dvoumljenja potvrdio da mu je apelant u toku 2006. godine prodavao opojnu drogu heroin, i to 10 grama za 350,00 KM, iznoseći pred sudom sve detalje u vezi sa apelantovim krivično-pravnim radnjama. Ovom prilikom sud je imao u vidu i činjenicu da optuženi, kojem je omogućeno unakrsno ispitivanje, nije negirao niti pokušao dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka D.V.B. Sud je također utvrdio da je prilikom pretresa stana i drugih prostorija pronađeno i oduzeto 7,8 grama opojne droge, što je u cijelosti potvrđeno dokazima i izjavama svjedoka R.J., sudije za prethodni postupak Osnovnog suda, i vještaka O.Đ. Sud je u svojoj odluci detaljno obrazložio zašto ove iskaze smatra zakonito pribavljenim dokazima, jer se radi o iskazu sudije koji je postupao kao sudija za prethodni postupak. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu izjavu prethodnog svjedoka, s obzirom da u prilog navoda ovog svjedoka, datih na glavnom pretresu, idu i svi drugi izvedeni dokazi koje je predložila optužba. Sud je također, u vezi i sa svim ostalim dokazima, cijenio i vještačenje vještaka O.Đ. kojim su potvrđeni navodi optužnice da je kod apelanta nađena izvjesna količina opojne droge. Vještak je prilikom pojašnjenja na glavnom pretresu potvrdio da je u ispitivanom uzorku materije prisutna psihoaktivna supstanca tetrahidrokanabiol.
- 8.U spis je priložena i foto-dokumentacija o pronalasku opojne droge u apelantovoj kući, kao i foto-dokumentacija o korištenim mobilnim telefonima sa SMS porukama. Sud je navedenu foto-dokumentaciju cijenio kao dopunu potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o pretresu kuće i pomoćnih prostorija, a sve radi obezbjeđenja i preglednosti svih tragova koji upućuju da je apelant počinio krivično djelo. Osnovni sud je zaključio da je apelant u konkretnom slučaju postupao sa direktnim umišljajem jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo izvršenje. I konačno, Osnovni sud je zaključio da je apelant držao opojne droge koje je kasnije prodavao, na taj način je sticao prihod za vlastito izdržavanje i izdržavanje svoje porodice, što je i ranije činio i zbog čega je, u prethodnom periodu, i osuđivan u Njemačkoj.
- 9.Presudom Okružnog suda broj 011-0-Kž-06-000-469 od 23. marta 2007. godine apelantova žalba je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u odluci o krivičnoj sankciji i apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Okružni sud je utvrdio da su neosnovani žalbeni prigovori da je u prvostepenom postupku počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03; u daljnjem tekstu: ZKP RS). Okružni sud je potvrdio da su sudije sudećeg vijeća odlučivali o prijedlogu za produženje pritvora i o žalbi na rješenje o određivanju pritvora apelantu, ali to ne znači i da su tada, u toku postupka u kojem je odlučivano o pritvoru, zauzeli stav i mišljenje prema tada osumnjičenom apelantu u smislu da je on kriv za predmetno krivično djelo, pa time povrijedili njegovo pravo na pravično i nepristrano suđenje, kako se navodi u žalbi. Okružni sud je naveo "kako niti predsjednik niti članovi prvostepenog vijeća nisu postupali kao sudije za prethodni postupak ili kao sudije za prethodno saslušanje u ovom krivičnom predmetu, a nisu učestvovali ni u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom (član 37. tač. g) i d) ZKP RS)", nije učinjena povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka b) ZKP RS.
- 10.Okružni sud nije prihvatio ni navode žalbe da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka z) ZKP RS, jer se presuda navodno zasniva na iskazu svjedoka na kojem se presuda ne može zasnivati. Naime, sud je naveo da ovaj svjedok "nije lice za koje je dokazano ili za koje postoji osnovana sumnja da je učinio ili da je učestvovao u krivičnom djelu zbog koga se saslušava, pa prema tome on nije osoba koja se ne smije zaklinjati, prema članu 153. ZKP RS". Svjedoku D.V.B., čiji iskaz apelant osporava, nije dat nikakav imunitet, on nije saučesnik u izvršenju predmetnog krivičnog djela, niti je procesuiran.
- 11.Okružni sud također nije prihvatio navode branitelja da su potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, potvrda o predaji predmeta i nalaz i mišljenje vještačenja nepoznate materije dokazi koji nemaju karakter zakonito pribavljenih dokaza. Kako je u prvostepenom postupku utvrđeno, sudija za prethodni postupak, Radenko Janković, izdao je naredbu kojom je odobren pretres apelantove kuće i pomoćnih objekata, o čemu je sačinjen i zapisnik i potvrda o oduzimanju predmeta pronađenih prilikom pretresa. Ovaj sudija je saslušan u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu, pa je izjavio da je on lično od službenih lica primio predmete iz potvrde o predaji predmeta i to onako kako je naznačeno u potvrdi, kako količinski tako i opisno. Stoga je Okružni sud kao neprihvatljiv odbacio navod odbrane da nije vještačena ista materija koja je zakonito oduzeta od apelanta, posebno ako se ima u vidu da je izjavu o tome dao sudija za prethodni postupak.
- 12.Okružni sud je zaključio da su neosnovani i navodi žalbe da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka j) ZKP RS tako što je izreka presude protivrječna sama sebi i razlozima presude, što presuda ne sadrži razloge, niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Okružni sud je zaključio da je izreka prvostepene presude potpuno razumljiva, sadrži precizan opis učinjenog krivičnog djela, kao i pravni opis koji proizlazi iz opisa tog djela, a dati su jasni, detaljni i uvjerljivi razlozi o svim, pa i o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvata i Okružni sud. Prvostepenom presudom su, prema ocjeni Okružnog suda, dati detaljni i uvjerljivi razlozi u pogledu odlučnih činjenica koje se odnose na zakonitost svih provedenih dokaza. I konačno, cijeneći da se svrha kažnjavanja može postići i umanjenjem kazne zatvora, koja je prvostepenom presudom izrečena apelantu, Okružni sud je preinačio odluku o krivičnoj sankciji na način kako je navedeno u izreci drugostepene presude.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant prvenstveno vidi u tome što je apelantu u prvostepenom postupku sudilo isto vijeće koje je odlučivalo u postupku određivanja pritvora te se, kako se navodi u apelaciji, "prije glavnog pretresa upoznalo sa dokazima i već formiralo svoj stav u odnosu na ovo". Naime, apelant navodi da je u donošenju prvostepene odluke učestvovalo vijeće u sastavu Mira Došenović, predsjednica vijeća, te sudije Snježana Kudrić i Dragan Uletilović, kao članovi vijeća. Ovo isto vijeće je, kako dalje navodi apelant, učestvovalo i u odlučivanju o apelantovoj žalbi protiv rješenja o određivanju pritvora koje je donio sudija za prethodni postupak Radenko Janković, pa je tu žalbu odbilo. Apelant smatra da se vijeće može upoznati sa optužnicom i sa dokazima tek u toku izvođenja dokaza na glavnom pretresu.
- 14.Dalje, apelant smatra da je njegovo pravo na pravično suđenje povrijeđeno i zbog korištenja iskaza svjedoka D.V.B., odnosno lica kojem je apelant prodavao opojne droge, jer taj dokaz, zbog navodno nezakonitog postupanja ovlaštenih radnika MUP-a, nije potkrijepljen drugim dokazima. Apelant spori način, kao i utvrđenja suda, da je ovom svjedoku uopće prodavao heroin, zatim osporava i druga dokazna sredstva koja je koristio sud, smatrajući da ona nisu objektivizirana niti tačno utvrđena. Apelant tvrdi da materijal koji je dat sudiji za prethodni postupak i onaj koji je vještačen nije isti materijal, pa je kao dokaz izgubio svoju valjanost i u tom smislu svjedočenje sudije za prethodni postupak R.J. dato na glavnom pretresu nema pravnu valjanost. Apelant zaključuje da oduzeti predmeti nisu pregledani u smislu člana 135. ZKP RS, niti je sudija za prethodni postupak postupio u skladu sa članom 164. stav 2. ZKP RS, tako da je ostavio dio materije koja je data na vještačenje, radi eventualno naknadnog vještačenja i provjere. Zbog svih navedenih razloga, apelant podnosi apelaciju Ustavnom sudu predlažući da se uvaži donošenjem odluke kojom će apelant biti oslobođen.
b) Odgovor na apelaciju
- 15.U odgovoru Osnovnog suda na apelaciju navodi se da je tačno da je sudija sudećeg, prvostepenog vijeća, ujedno odlučivao o prijedlogu za produženje pritvora i o žalbi na rješenje za određivanje pritvora apelantu. Međutim, predsjednik vijeća i članovi prvostepenog vijeća nisu postupali kao sudije za prethodni postupak ili sudije za prethodno saslušanje u ovoj krivično-pravnoj stvari, a nisu učestvovali ni u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom (član 37. tačka d) i g) ZKP RS). U pogledu navoda da je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, s obzirom da se presuda zasniva na iskazu svjedoka D.V.B., Osnovni sud navodi da taj svjedok nije lice za koje je dokazano da je učinilo ili učestvovalo u krivičnom djelu zbog kojeg je saslušavan niti mu je dat ikakav imunitet, a nije ni saučesnik u izvršenju krivičnog djela. Dalje, nije osnovana sumnja u rad ovlaštenih službenih lica CJB Banja Luka kao ni u postupanje sudije za prethodni postupak, pa da se može dovoditi u pitanje zakonitost izvedenih dokaza. S obzirom da su svi prigovori izneseni u apelaciji već razmatrani i ocijenjeni u odluci Okružnog suda, koji je svoju odluku zasnovao na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, Osnovni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 16.U odgovoru Okružnog tužilaštva na apelaciju iznosi se hronologija ovog krivičnog postupka, uz ocjenu da je zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 1. KZ RS podignuta optužnica na osnovu zakonito pribavljenih dokaza koje Tužilaštvo taksativno navodi i bez povrede krivično-pravnog zakonodavstva. Okružno tužilaštvo predlaže da se apelacija, zbog nepostojanja povrede prava na pravičan postupak, odbije kao neosnovana.
- 17.U odgovoru Okružnog suda na apelaciju navodi se da osporenim presudama nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa Okružni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 18.U Krivičnom zakonu RS ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 49/03) relevantne odredbe glase:
"Član 224.
(1) Ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina."
- 19.U Zakonu o krivičnom postupku RS ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) relevantne odredbe glase:
"Član 14.
Princip istine
Sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su istinito i potpuno utvrditi kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u korist.
Član 37.
Razlozi za izuzeće
Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost: Š....Ć
- g)ako je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili je postupao kao branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog, odnosno tužioca, ili je saslušan kao svjedok.
- d)ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekomŠ....Ć;
- đ)ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristranost.
Član 287.
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Član 303.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji:
- b)ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti; Š....Ć
- z)ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda Š....Ć
- j)ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicamaŠ....Ć."
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 22.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Kž-06-000-469 od 23. marta 2007. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 29. marta 2007. godine, a apelacija je podnesena 26. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 25.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 26.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 26.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 27.Apelant se žali protiv odluka donesenih u krivičnom postupku koji je protiv njega vođen, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Stoga će Ustavni sud ispitati je li taj postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
- 28.Apelant prvenstveno vidi povredu prava na pravičan postupak u tome što je apelantu sudilo, kako navodi, isto vijeće koje je odlučivalo o žalbi protiv rješenja sudije za prethodni postupak o određivanju pritvora, te se, kako navodi apelant, "prije glavnog pretresa upoznalo sa dokazima i već formiralo svoj stav u odnosu na ovog". Apelant smatra da se vijeće može upoznati sa optužnicom i sa dokazima tek u toku izvođenja dokaza na glavnom pretresu.
- 29.U pogledu ovih navoda, Ustavni sud zapaža da je nesporno da je pritvor apelantu odredio sudija za prethodni postupak Radenko Janković Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-Kpp-06-000 343 od 27. septembra 2006. godine. Protiv ovog rješenja apelant se žalio, pa je Vijeće od troje sudija Osnovnog suda donijelo Rješenje broj 071-0-Kv-06-000 397 od 28. septembra 2006. godine, kojim je žalba branioca osumnjičenog apelanta odbijena u cijelosti. Iz dokumentacije spisa i osporenih odluka se vidi da sudija za prethodni postupak nije uopće kasnije učestvovao u krivičnom postupku, pa prema tome ni prilikom donošenja prvostepene krivične presude, jer samo takva procesna situacija dovodi do bitne povrede krivičnog postupka. Zatim, Ustavni sud zapaža da u odredbama ZKP RS u tekstu zakona nigdje ne postoji izričita zabrana da vijeće koje je odlučivalo o žalbi protiv rješenja kojim je određen pritvor apelantu ne može da bude vijeće koje će apelantu suditi na glavnom pretresu. Naime, članom 303. stav 1. tačka b) ZKP RS predviđeno je da povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija koji se morao izuzeti. Također, članom 37. tač. d) i đ) ZKP RS je utvrđeno da sudija ne može vršiti sudijsku dužnost ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom (tačka d)) i ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristranost (tačka đ)). Međutim, u konkretnom predmetu to nije slučaj, pa se ove zakonske odredbe ne mogu primijeniti na konkretnu pravnu situaciju. Dalje, predsjednik vijeća i članovi prvostepenog vijeća nisu postupali kao sudije za prethodni postupak ili sudije za prethodno saslušanje u ovoj krivično-pravnoj stvari, a nisu učestvovali ni u donošenju drugostepene odluke o žalbi protiv prvostepene presude (član 37. tačka d) i g) ZKP RS), da bi i te okolnosti dovele do bitne povrede krivičnog postupka.
- 30.Osim toga, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava koji smatra da "...činjenica da je sudija donio odluke u predmetu prije suđenja, a da kasnije ima funkciju sudije u sudnici u tom predmetu nije po sebi nekompatibilna sa zahtjevom nepristranosti. Bitan je 'opseg i priroda' drugih mjera koje se preduzmu prije suđenja..." (vidi presude Nortier od 24. augusta 1993. godine, Saravia de Carvalho od 22. aprila 1994. godine i Fey od 24. februara 1993. godine). U konkretnom slučaju su sudije, čiju nepristranost apelant dovodi u pitanje, sudjelovale u žalbenom postupku o žalbi za određivanje mjere pritvora, ali nijedan od tih sudija nije učestvovao kao sudija za prethodni postupak koji je apelantu odredio pritvor. S jedne strane, ni jednim članom ZKP RS vijeću koje je odlučivalo o žalbi za određivanje mjere pritvora nije zabranjeno da kasnije sudi u redovnom postupku o utvrđivanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti. S druge strane, ta činjenica ne znači i da je tada vijeće, u toku postupka u kojem je odlučivano o žalbi u vezi sa pritvorom, zauzelo stav i mišljenje prema tada osumnjičenom apelantu u smislu da je on kriv za predmetno krivično djelo, pa time povrijedili njegovo pravo na pravično i nepristrano suđenje, kako se navodi u apelaciji.
- 31.Iz dokumentacije spisa i osporenih presuda proizlazi da je konačna odluka o krivici donesena na osnovu provedenog dokaznog postupka na glavnom pretresu, a ne zbog činjenice da su sudije imal? predubjeđenje o apelantovoj krivici zbog činjenice da su učestvovale u žalbenom postupku u kojem je sudija za prethodni postupak odredio mjeru pritvora, potvrđena. Niko od njih iz Vijeća nije bio sudija za prethodni postupak koji je odredio mjeru pritvora, što član 37. ZKP RS izričito zabranjuje. Osim toga, Ustavni sud ne može prihvatiti apelantove navode da se vijeće koje odlučuje o žalbi protiv pritvora nije moglo, već u toj fazi, upoznati sa optužnicom. Naime, optužnica i dokazi koji potkrepljuju navode o osnovanosti pritvora su sine qua non za odlučenje da li su ispunjeni uvjeti za određivanje pritvora, a naročito da li postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Ustavni sud zapaža da, prema relevantnom procesnom zakonodavstvu, odluka o tome da li postoji osnovana sumnja kao neophodan zakonski uvjet za određivanje pritvora nije isto što i odluka koja se donese kao rezultat provedenog dokaznog postupka i sveobuhvatne analize tih dokaza jer, kako je naglasio Evropski sud, "sumnja i formalno utvrđenje krivice ne mogu biti isto tretirani" (vidi Evropski sud, Hauschildt protiv Danske, presuda od 24. maja 1989. godine, serija A 154, stav 50).
- 32.U konkretnom predmetu, nesporno je da je sudsko vijeće koje je sudjelovalo u donošenju prvostepene presude Osnovnog suda učestvovalo u žalbenom postupku u kojem je potvrđena mjera pritvora. Međutim, kako je ranije elaborirano, predmetna procesno-pravna situacija nije navedenim odredbama zakona eksplicitno predviđena kao razlog zbog kojeg bi se sudija obligatorno morao izuzeti iz učestvovanja na glavnom pretresu i, nakon toga, u donošenju odluke. Pored toga, a imajući u vidu već navedeni stav Evropskog suda, sudjelovanje sudije u donošenju odluke o određivanju pritvora, samo po sebi, ne može predstavljati okolnost koja bi mogla izazvati sumnju u njegovu nepristranost, nego je potreban veći stepen izvjesnosti koji mora u svakom konkretnom slučaju biti potkrijepljen relevantnim dokazima da bi se dovela u pitanje pravičnost takvog postupka. Ustavni sud zaključuje da činjenica da je prvostepeno vijeće odlučivalo i o žalbi protiv rješenja sudije za prethodni postupak o pritvoru ne predstavlja kršenje principa "nepristranog suda" kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 33.Dalje, apelant smatra da je njegovo pravo na pravično suđenje povrijeđeno i zbog korištenja iskaza svjedoka D.V.B., dakle lica kojem je apelant prodavao opojne droge, jer taj dokaz, zbog navodno nezakonitog postupanja ovlaštenih radnika MUP-a, nije potkrijepljen drugim dokazima. Apelant spori način kao i utvrđenja Osnovnog suda da je ovom svjedoku uopće prodavao heroin, osporavajući da se iskaz ovog svjedoka uopće može koristiti kao dokaz u ovom postupku. Međutim, vrijednost ovog dokaza je temeljno analizirana u drugostepenoj presudi (strana 2. pasus 6. presude Okružnog suda) i utvrđeno ?? da ovaj svjedok nije lice za koje je dokazano ili za koje postoji osnovana sumnja da je učinio ili učestvovao u krivičnom djelu zbog kojega se saslušava, pa prema tome on nije osoba koja se ne smije zaklinjati, prema članu 153. ZKP RS. Svjedoku D.V.B., čiji iskaz apelant osporava, nije dat nikakav imunitet, on nije saučesnik u izvršenju predmetnog krivičnog djela, niti je procesuiran. Ustavni sud smatra da je ovaj dokaz izveden na glavnom pretresu, a apelant i ne tvrdi da nije imao mogućnost da ovaj dokaz ispita i da mu suprotstavi svoje dokaze. Stoga Ustavni sud smatra i ove navode o kršenju prava na pravično suđenje neosnovanim.
- 34.I konačno, apelant također spori da i drugi dokazi u ovom krivičnom postupku nisu pribavljeni na valjan način, odnosno da činjenice kojima se dokazuje krivično djelo nisu utvrđene na pravilan i zakonit način. U vezi sa apelantovim prigovorom kako su redovni sudovi cijenili dokaze i kojim dokazima su vjerovali, uvidom u osporene presude Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka o dokazanosti da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu proizlazi da je u toku postupka prvostepeni sud proveo veoma opsežan dokazni postupak i u svojstvu svjedoka saslušao svjedoke optužbe i svjedoke odbrane, koji su unakrsno i direktno ispitivani, izvršio uvid u brojne materijalne dokaze, kao što je vještačenje, pretresanje prostorija, oduzimanje predmeta, foto-dokumentacija i drugi relevantni dokazi. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud dovoljno jasno obrazložio presudu u dijelu koji se odnosi na ocjenu provedenih dokaza, u vezi sa apelantovim tvrdnjama da on nije izvršilac krivičnog djela za koje se tereti. Također, prvostepeni sud je dao jasno i razložno obrazloženje zašto je prihvatio neke iskaze, odnosno zašto nije vjerovao apelantovim iskazima. Isto tako, prvostepeni sud je dovoljno obrazložio presudu u dijelu koji se odnosi na ocjenu provedenih dokaza, pri tome dajući jasne razloge zašto je prihvatio nalaz vještaka. Zaključke prvostepenog suda u pogledu ocjene dokaza je u cijelosti prihvatio drugostepeni sud i u tom pravcu dao obrazloženja, koja Ustavni sud ne smatra manjkavim. Ustavni sud također zapaža da je apelant imao mogućnost da iznese svoju odbranu lično i preko branitelja, da osporava način na koji su sudovi cijenili dokaze. Stoga, Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ukazivali na povredu prava na pravično suđenje u pogledu dokaznog postupka kako je to apelant naveo.
- 35.Iz svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom postupku nije prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 36.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je apelantu u prvostepenom postupku sudilo vijeće koje je u ranijoj fazi odlučivalo o apelantovoj žalbi protiv rješenja o pritvoru, koje je donio sudija za prethodni postupak, a niti jedan član tog vijeća nije bio u ulozi sudije za prethodni postupak. Također, nema kršenja prava na pravično suđenje ni kada su svi dokazi, čiju zakonitost apelant dovodi u pitanje, bili izvedeni na glavnoj raspravi a apelant je imao mogućnost da te dokaze ispita i da im suprotstavi druge dokaze.
- 37.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 38.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
AP 1533/07
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.