Aktio

Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH

Izvještaj o radu Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini za 2009. godinu

IZVJEŠTAJ O RADU
INSTITUCIJE OMBUDSMENA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI ZA 2009. GODINU

Predgovor

Izvještaj o radu sadrži pregled rada i djelovanja Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini u 2009. godini, kao i pregled stanja u poštovanju prava potrošača. Ovaj izvještaj je urađen prema metodologiji koja se primjenjuje u institucijama Bosne i Hercegovine i tijelima za zaštitu potrošača u zemljama članicama Evropske unije i zemljama regije.

Navedeno vremensko razdoblje su obilježile aktivnosti na pravovremenom i učinkovitom reagovanju Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Institucija ombudsmena), na žalbe potrošača i upite institucija, kao i reagiranja po službenoj dužnosti u slučajevima povrede prava potrošača.

U izvještajnom periodu u instituciji su popunjena dva mjesta pomoćnika ombudsmana što je svakako povećalo operativnost u radu u odnosu na prethodno razdoblje. U skladu sa zakonima i propisima kojima se uređuje funkcionisanje i finansiranje institucija BiH dobili smo pozitivan izvještaj od strane Ureda za reviziju institucija BiH, pohvale Parlamentarne skupštine BiH, kao i pozitivnu ocjenu za napredak u radu Institucije na zaštiti potrošača u izvješću Evropske komisije za BiH u 2009. godini.

1. Uvod

Institucija ombudsmena je kontinuisano radila na aktivnom promovisanju osnovnih prava svih potrošača, za jasno izražavanje zahtijeva da se prava potrošača poštuju, za javni prosvjed protiv zlouporaba na tržištu roba i usluga, protiv monopolističkog položaja bilo koga, protiv socijalne nepravde i bilo koje druge neuravnoteženosti na tržištu koje potkopavaju prava potrošača.

Ombudsmen za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini u svom izvještaju želi ukazati na brojne primjere kršenja tih prava u 2009. godini u različitim sektorima a najviše ih je bilo u sektoru ekonomskih i finansijskih usluga, i to povreda prava na pristup osnovnim robama i uslugama i prava na zaštitu ekonomskog interesa potrošača.

Namjera nam je skrenuti pažnju u smjeru većeg poštovanja prava potrošača od strane proizvođača, pružatelja usluga, trgovaca i ostalih sudionika sa strane ponude na BiH tržištu, kao i dosljednu primjenu propisa iz oblasti zaštite potrošača od strane nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini na svim razinama. Propisi koji su na snazi osiguravaju visok stepen zaštite prava potrošača i sada je nužno inzistirati na njihovoj dosljednoj primjeni.

Aktuelna zbivanja na globalnom planu su dodatno zaoštrila i opteretila problematiku u ovoj oblasti te je stoga nužno kvalitetnije uključivanje i samih potrošača i jačanje njihove uloge kroz rad udruženja za zaštitu potrošača, Saveza udruženja, Vijeća za zaštitu potrošača u BiH i provedbu Godišnjeg plana zaštite potrošača u BiH.

Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH svojim aktivnostima u okviru zakonom dodijeljenih obveza i ovlaštenja ulaže napore s ciljem promovisanja dobre i efikasne provedbe politike zaštite potrošača i stvaranja društva po mjeri potrošača koje će osigurati potrošačima moć odabira, gospodarstvu moć natjecanja i postići da tržište radi za dobrobit potrošača.

2. Načela zaštite potrošača u Evropskoj uniji

Brošura "Zaštita potrošača u EU - Deset temeljnih načela" je dokument za koji je tekst i ilustraciju pripremila Evropska komisija, predstavlja vid tehničke potpore Delegacije Evropske komisije u BiH. Brošura je namijenjena za informisanje i obrazovanje, te potrošaču na prihvatljiv i razumljiv način objašnjava načela politike zaštite potrošača u EU. Unapređenje prava potrošača je suštinska vrijednost Evropske unije, a što se odražava u njenim zakonima. Članstvo u EU osigurava dodatnu zaštitu za potrošače.

U brošuri je opisano 10 temeljnih načela u kojima se objašnjava na koji način zakoni EU štite vas kao potrošača, bez obzira gdje živite unutar EU. Ono što je opisano u dokumentu predstavlja najniži nivo zaštite koje države članice EU, shodno zakonima EU trebaju pružiti potrošačima. To su sljedeća načela:

Kupite šta želite i gdje želite

Zakoni EU omogućavaju da kupujete a da pri tom ne brinete o plaćanju carinskih dažbina ili dodatnog PDV po povratku kući.

Ukoliko ne radi, vratite proizvod

Prema zakonima Evropske unije, ukoliko proizvod nije u skladu sa dogovorom koji ste napravili sa trgovcem, možete vratiti ili tražiti da se zamijeni ili popravi ili pak tražiti popust na cijenu. Ovo se odnosi na period do dvije godine poslije isporuke. U prvih šest mjeseci nakon isporuke obaveza je prodavatelja a ne potrošača da dokaže da su svojstva isporučenog proizvoda u skladu da svim odredbama ugovora o prodaji.

Visoki sigurnosni standardi hrane i ostalih potrošačkih dobara

EU ima zakone da su svi proizvodi koje kupujete sigurni po zdravlje potrošača. Najrasprostranjenija sigurnosna norma jeste CE. Ukoliko neka kompanija otkrije da je na tržištu plasirala proizvod niskog stupnja sigurnosti, ona je zakonski obvezna da o tome obavijesti nadležne vlasti u državama članicama EU u kojima se tako nešto dogodi. Ukoliko neki proizvod predstavlja veću opasnost, kompanija mora organizirati povlačenje tog proizvoda.

Trebate da znate šta jedete - Zakoni EU o obilježavanju prehrambenih proizvoda omogućavaju da tačno znate što jedete

Podrazumijeva da na deklaraciji mora biti detaljna lista sastojaka koji su korišteni u proizvodnji, koje su boje, konzervansi, zaslađivači, aditivi i sl. korišteni, kao i sadrži li proizvodi genetski modifikovane sastojke.

Ugovori moraju biti sačinjeni da budu pravedni za potrošače

Kompanije u zemljama EU u ugovorima sa potrošačima ne smiju ugovarati nepravedne odredbe. To se posebno odnosi na to da ne smiju zahtijevati nerazumne svote kao odštetu kada potrošač želi raskinuti ugovor. Ili pak sitnim slovima u ugovoru stoji da nemate pravo na povrat depozita, ako kompanija ne ispuni svoj dio ugovora - takve uslove zakoni EU zabranjuju.

Potrošač ima pravo da se predomisli

Odnosi se kod kupnje proizvoda putem, interneta, putem TV, i drugih oblika "kupovine na daljinu". Zakoni EU potrošače štite od ovakve vrste prodaje, na način da se potrošač može predomisliti, te ugovor o kupovini može raskinuti u roku od 7 dana, bez navođenja razloga.

Lakše uspoređivanje cijena

Zakoni EU obavezuju kompanije da informaciju o cijeni proizvoda iskazuju na standardizovan način. Primjera radi; imate proizvod od 2 proizvođača u različitom pakiranju. Da bi se poštovao ovaj princip zakoni EU nalažu supermarketima da se proizvodi izlažu u istim jediničnim mjerama - kilogram, litra, kako bi se potrošaču olakšala usporedba.

Potrošači se ne smiju obmanjivati

Kompanija vam nudi prodaju putem kataloga. Prema zakonima u EU trebaju vam dati detaljna upute o tome tko su oni, što prodaju i koliko proizvodi koštaju.

Zaštita dok ste na godišnjem odmoru

Osigurava zaštitu potrošača od beskrupuloznih prodavatelja, dok je na godišnjem odmoru.

Primjera radi; uplatili ste aranžman za luksuzni odmor, a dobili ste hotel koji nije luksuzan. Zakoni EU omogućavaju da otkažete aranžman ili da dobijete kompenzaciju.

Djelotvorno rješavanje prekograničnih sporova

Prepoznavanje potrošača kao najvažnije ekonomske kategorije u unutrašnjem tržištu jedan je od ključnih principa evropske potrošačke politike. Potrošačima se mora omogućiti da na temelju dobre informisanosti odlučuju o kupnji proizvoda i usluga. Njihove interese treba štititi i unaprijediti.

3. Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini

Zakon o zaštiti potrošača u BiH, kao temeljni zakon Institucije Ombudsmena propisuje obaveze i ovlaštenja Ombudsmena i istovremeno uređuje odnose između potrošača, proizvođača i trgovaca na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zakon o zaštiti potrošača u BiH je u trenutku donošenja usklađen s pravnom stečevinom EZ-a.

Institucija ombudsmena u okviru obveza i ovlaštenja koje su joj dodijeljene Zakonom o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 25/06) (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), je opredijeljena za stvaranje okruženja u kojemu se paralelno s procesom liberalizacije i otvaranja tržišta, odvija i proces uspostave djelotvornih mjera zaštite potrošača.

Na odnose i slučajeve iz oblasti zaštite potrošača koji nisu regulisani Zakonom o zaštiti potrošača u BiH, primjenjuju se odredbe Zakona o hrani ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04), zatim odredbe Zakona o opštoj sigurnosti proizvoda ("Službeni glasnik BiH", broj 45/04), kao i odgovarajuće odredbe zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini.

Institucija ombudsmena osigurava opštu pravnu pomoć u smislu sprečavanja narušavanja kolektivnih prava potrošača te djeluje u smislu zaštite interesa potrošača, općenito, a ne rješava njihove pojedinačne sporove, što je zadatak i nadležnost drugih zakonima određenim i formiranih agencija, uprava, institucija i inspektorata.

Davanje pravnih savjeta i sugestija potrošačima je nadležnost i zadatak lokalnih centara za savjetovanje potrošača (udruženja potrošača) koji su uspostavljeni i djeluju na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Bitno je istaknuti da je jedan od zadataka Institucija i obučavanje njihovog osoblja.

Institucija ombudsmena je u izvještajnom vremenskom razdoblju sa šest uposlenika radila na širokom spektru pitanja zaštite potrošača. Odlazak na teren i uspostavljanje izravnog kontakta i suradnje s predstavnicima udruženja u BiH, pružanje informacija potrošačima putem medija, educiranje, informisanje, sigurnost proizvoda, kvalitet proizvoda i utjecaj na okoliš i zaštitu ekonomskog interesa potrošača sudjelovanjem u postupcima koje se vode kod sektorskih regulatornih tijela.

Institucija ombudsmena ima zadatak da zaštiti i ojača položaj potrošača u društvu. Pod terminom položaj potrošača podrazumijeva se potrošač u različitim ulogama kao širok koncept te stav ili interes potrošača.

Zaštita potrošača ostvaruje se kroz nadziranje, komunikaciju i preventivne radnje da bi se osigurala njegova osnovna prava na tržištu te da bi se promovisala jednakost među potrošačima i u odnosu na poslovanje.

Ojačavanje znači podnošenje promjena koje utječu na položaj potrošača te identifikovanje rizika, privlačenje pozornosti na stavove potrošača u društvenom donošenju odluka u Bosni i Hercegovini i međunarodno, te promovisanje vlastitih mogućnosti djelovanja potrošača.

Može se reći da zaštita potrošača obuhvata ekonomska i zakonodavna pitanja te pitanja povezana sa sigurnošću zdravlja i prehrane potrošača, informisanje i obrazovanje potrošača i doprinos potrošačkih udruga razvoju politike zaštite potrošača i, općenito, tržišnoga gospodarstva.

Zakonom o zaštiti potrošača su uređena pravila, mjere i postupci zaštite potrošača, obaveze, nadležnosti, ovlaštenja i način rada Institucije ombudsmena na promovisanju dobrog i efikasnog provođenja politike zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini.

Zakonom o zaštiti potrošača je utvrđeno uspostavljanje Institucija ombudsmena koja treba da kontinuisano radi na pravnom okviru svog djelovanja predlaganjem novih i izmjenama postojećih propisa što omogućava višu razinu zaštite prava potrošača u Bosni i Hercegovini. U poboljšavanju primjene donesenih propisa Institucija ombudsmena se služi iskustvima zemalja Evropske unije, posebno onih s dužom tradicijom tržišnog gospodarstva, te nastoji na odgovarajući način, uvažavajući postavke pravnog sustava Bosne i Hercegovine, predlagati rješenja koja zaštitu prava potrošača čine suvremenom i usporedivom sa standardima pravne zaštite Evropske unije.

4. Položaj i uloga potrošača na tržištu

Prilagodba pravilima zaštite potrošača jedan je od uslova za uklanjanje tržišnih zapreka i integraciju tržišta s proizvodima i uslugama jednakih standarda sigurnosti i kvalitete. Pravo potrošača je jedno od temeljnih ljudskih prava te je jasno da je pitanje zaštite potrošača i koristi, za transparentnost i tržišno natjecanje, ključno za kvalitetno funkcionisanje tržišta. Zato se sa sigurnošću može reći da se nalazimo na početku dugoročnog procesa stvaranja društva po mjeri potrošača u Bosni i Hercegovini. Potrošač se tek treba izboriti za svoju ulogu na tržištu i učiniti da ono funkcioniše i u njihovu korist.

6. Budžet Institucije ombudsmena

Finansijska sredstva za obavljanje poslova iz djelokruga Institucije ombudsmena osiguravaju se isključivo iz Budžeta institucija Bosne i Hercegovine.

Budžet Institucije ombudsmena za 2009. godinu je iznosio 462.000 KM. Ostvarenje budžeta Institucije ombudsmena za 2009. godinu je 386.838 KM odnosno 88%.

Planiranje Institucije ombudsmena za 2009. godinu je izrađeno na osnovu poznatih parametara iz prethodne godine uz projekciju za tekuću godinu, te saradnju i pomoć predstavnika Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine. Planom je predviđeno da Institucija ombudsmena u 2009. godini popuni radna mjesta prema planiranoj dinamici.

Institucija ombudsmena je racionalnim trošenjem na pojedinim pozicijama ostvarila odgovarajuće uštede novčanih sredstava - službena putovanja, troškovi telefona, materijala, energije i goriva, održavanje prostora i reprezentacije i drugo.

Institucija ombudsmena za rad i djelovanje koristi zakupljeni prostor u Mostaru (146 m2) i za ovu namjenu izdvojeno je iz budžeta 39.108 KM.

Institucija ombudsmena tehničku opremu i namještaj za 2009. godinu je nabavila u skladu sa procedurom predviđenom Zakonom o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine u iznosu od 20.883 KM. Raspoloživa tehnička oprema i namještaj osiguravaju normalne uslove za rad postojećeg broja angažovanih djelatnika.

7. Osnovne aktivnosti Institucije ombudsmena

Osnovne aktivnosti Ombudsmena su:

  • -
    pružanje informacije o pravima i obavezama potrošača kao i pružanje podrške udruženjima potrošača u njihovim aktivnostima;
  • -
    praćenje ili predlaganje aktivnosti u vezi s odnosom kompanija - potrošač, kako je regulirano Zakonom o zaštiti potrošača u BiH, propisima koji regulišu obligacione odnose ili nekim drugim zakonom;
  • -
    istraživanje aktivnosti na tržištu usmjerene prema potrošaču po službenoj dužnosti ili tragom žalbi i koordinisanje svoje aktivnosti s entitetskim tržišnim inspekcijama;
  • -
    donošenje odluka i preduzimanje drugih mjera u slučajevima pritužbi potrošača ili kršenja dobrih poslovnih običaja;
  • -
    izdavanje smjernice ili preporuke o posebnim standardnim uslovima ili aktivnostima koje se primjenjuju u posebnim sektorima poslovanja ili koje primjenjuje specifični ekonomski operateri;
  • -
    preporučivati upotrebu određenih uslova ugovora u ugovorima koji se koriste u posebnim sektorima poslovanja;
  • -
    pregovaranje s predstavnicima određenih trgovinskih udruženja o modelima ugovora koji se primjenjuju u specifičnim sektorima poslovanja;
  • -
    predlaganje, iniciranje i rješavanje potrošačkih sporova primjenom mehanizama za alternativno rješavanje sporova;
  • -
    kontaktiranje s Institucijom ombudsmena za ljudska prava u BiH o zajedničkim problemima, posebno o uslugama od opšteg interesa ili javnim uslugama;
  • -
    predlaganje Vijeću za zaštitu potrošača BiH i Savjetu ministara BiH potrebna poboljšanja Zakona o zaštiti potrošača u BiH, te doprinos usmjeravanju i efikasnosti politike u oblasti zaštite potrošača;
  • -
    straživanje uticaja drugih inicijativa organa vlasti na zaštitu potrošača i obavljanje drugih poslova usko u svezi zaštite potrošača.

Na odluke Ombudsmena mogu se podnijeti žalbe u mjeri u kojoj Zakon o zaštiti potrošača ili bilo koji drugi relevantni propisi to izričito dozvoljavaju.

Ombudsmen je ovlašten da:

  • -
    izdaje instrukcije za prestanak provođenja aktivnosti koje su u suprotnosti s potrošačkom legislativom i da iznosi te instrukcije pred sud;
  • -
    pokreće postupak pred nadležnim sudom;
  • -
    pokreće postupak pred nadležnim sudom u slučajevima za naknadu štete nanesene kolektivnom interesu potrošača, u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača u BiH.

Institucija ombudsmena sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ima iza cilj promovisati dobro i efikasno provođenje politike zaštite potrošača u Bosni i Hercegovini.

Postupanje ombudsmena po žalbama

Iako je pažnja i djelovanje Ombudsmena za zaštitu potrošača u 2009. godini većinom bilo usmjereno na bankarski sektor, ipak je broj žalbi iz sektora ekonomskih usluga od opšteg interesa bio najbrojniji.

Ekonomske usluge od opšteg interesa, kako ih Zakon definiše, su usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu, tj. isporuku energije (struja, plin, grijanje) i vode, telekomunikacijske usluge, poštanske usluge i javni transport.

Žalbe potrošača odnose se na pružatelje komunalnih usluga (Javna preduzeća), a predmet žalbi se odnosi na nemogućnost pristupa osnovnim uslugama, neodgovarajući kvalitet pruženih usluga, nemogućnost ostvarivanja prava na obračun usluga na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača, nepravilno i netačno obračunate usluge, pogrešno evidentiranje i terećenje potrošača za račune iz razdoblja koji ulazi u zastaru (a da potrošači nisu imali priliku da prigovore na zastaru), isključivanje sa mreže zbog nepravovremenog plaćanja računa ili isključenje sa mreže zbog neplaćanja usluge prethodnog korisnika stana (bez mogućnosti da istakne prigovor nedostatka aktivne legitimacije), obračun kamata na kašnjenje u plaćanju mjesečnih računa za usluge i sl.

Takođe, teška materijalna situacija i loša socijalna zaštita uzrokom su većeg broja žalbi potrošača koji se odnosio na nemogućnost redovnog izmirenja obaveza, odnosno troškova stvorenih isporukom struje, plina, grijanja, vode, telefona itd., te sudskih i drugih troškova prouzrokovanih u sudskim i drugim postupcima, vođenih po tužbama javnih preduzeća.

U skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Pravilima rada i Uputstvu o postupanju po žalbama, Ombudsmen po osnovu navoda o povredi potrošačkih prava iz žalbe preduzima niz procesnih radnji. Prije svega, upućuje suprotnoj strani žalbu na odgovor-izjašnjenje, prikuplja informacije i dokaze i provodi izviđajno postupanje. S tim u vezi donosi odluke, posebne izvještaje, smjernice i preporuke i instrukcije.

Imajući u vidu zakonsku obavezu Ombudsmena da daje prioritet onim problemima čije je rješavanje od najvećeg značaja za potrošače, to je, vezano za isporuku toplotne energije i vode u izvještajnom periodu, doneseno više Posebnih izvještaja i Preporuka i to:

  • 1.
    Posebni izvještaj za isporuku toplotne energije u Kantonu Sarajevo, upućen KJKP "Toplane Sarajevo" gdje je utvrđeno kršenje prava potrošača i odredbi člana 35. Zakona o zaštiti potrošača, vezano za isporuku i obračun toplotne energije. Preporuka KJKP "Toplane Sarajevo" da preduzmu mjere za usklađivanje svoje prakse sa Zakonom o zaštiti potrošača, tj. omoguće potrošačima ugradnju individualnih brojila na kojim će se očitavati stvarna isporuka i po tom osnovu vršiti obračun.
  • 2.
    Posebni izvještaj za isporuku električne energije u HNK, upućen JP "Elektroprivredi HZ HB" d.d. Mostar, sa preporukom za usklađivanje svoje prakse sa odredbama 33. i 34. člana Zakona o zaštiti potrošača, kao i obavezno slanje opomena potrošačima, odnosno ažurnije utuživanje kod dugovanja za struju, kako bi potrošači imali mogućnost da se izjasne po tužbama i izjave prigovor zastare potraživanja.
  • 3.
    Posebni izvještaj za isporuku vode u Tuzli upućen JKP "Vodovod i kanalizacija" Tuzla, gdje je utvrđeno kršenje prava potrošača i dana preporuka u smislu primjene odredbi člana 35. ZOZP, koji će omogućiti potrošačima ugradnju individualnih vodomjera i vršiti obračun vode na osnovu stvarnih isporuka očitanih na brojilu potrošača.
  • 4.
    Posebni izvještaj za način formiranja i visinu cijene gasa u BiH upućen "BH-Gas-u" Sarajevo i Vladi Federacije BiH, gdje je utvrđeno kršenje prava potrošača, i dana preporuka za usklađivanje cijena gasa, za uspostavom regulatora za gas na nivou BiH i transparentno finansiranje, tarifiranje i zastupanje potrošača.

Zaključci

I. Ovi predmeti ukazuju na povredu osnovnih prava potrošača (čl.3. ZOZP):

  • -
    pravo pristupa osnovnim robama i uslugama;
  • -
    pravo na izbor;
  • -
    pravo na informisanost i
  • -
    pravo da bude saslušan i zastupan.

II. Javna komunalna poduzeća (JKP) ne poštuju odredbu o ugovornom odnosu sa potrošačem, i mijenjaju odredbe ugovora isključivo uzimajući u obzir svoj interes (čl.33. i 96. ZOZP).

III. JKP ne omogućavaju ugradnju mjerila i obračun na osnovu stvarne isporuke očitane na brojilu potrošača.

IV. JKP pokazuju mali interes za Alternativno rješavanje sporova, što bi dovelo do bržeg rješavanja sporova, rasterećenja sudova i brže naplate dugova.

V. JKP uskraćuju isporuku energije ili vode bez sudske odluke i suprotno Zakonu, pozivajući se na svoja pravila i odluke koje imaju karakter internog akta, i u većini slučajeva nisu odobrene od parlamentarnog organa osnivača.

Sektor komercijalnih usluga ima važno mjesto u praćenju stanja na tržištu i postupanja po žalbama od strane Omudsmena, u većini slučajeva u suradnji sa nadležnom inspekcijom, u cilju poštivanja ZOZP i pružanja pravne sigurnosti potrošačima na tržištu.

Većina žalbi, iz ovog sektora, odnosi se na slučajeve nedostatka na proizvodu gdje trgovci po reklamaciji potrošača ne žele postupiti na način propisan ZOZP, a to je po izboru potrošača:

  • -
    zamijeniti proizvod s nedostatkom, novim ispravnim,
  • -
    vratiti plaćeni iznos ili
  • -
    ukloniti nedostatak na proizvodu o svom trošku.

Trgovci su po reklamaciji skloni ignorisati pravo na izbor potrošača i nuditi isključivo popravku proizvoda.

Trgovci sami određuju rokove za reklamaciju nedostatka na proizvodu, koji su dosta kraći od rokova propisanih ZOZP.

Sve veći broj pritužbi potrošača odnosi se i na tzv. varljivo oglašavanje u pogledu svojstva proizvoda (priroda, sastav, postupak, datum proizvodnje, količine i kvaliteta), uključujući prikazivanje manjim slovima, brojevima, slikama i znakovima bitnih sastojaka ponude, naročito cijene.

Ovi oblici nezakonitog ponašanja trgovaca su kažnjivi po ZOZP, a i drugi propisi iz oblasti bezbjednosti hrane osiguravaju zaštitu potrošača, sve više izjednačenu sa zaštitom potrošača u EU.

TABELA I.

Red. broj

Klasifikacija predmeta

Zaprimljeni predmeti u 2009. godini

Preneseni predmeti iz 2008. godine

Završeni predmeti

Predmeti u postupku

Ukupno

% riješenih predmeta

1

2

3

4

5

6

7

1.

Sektor ekonomskih usluga od općeg interesa

111

15

107

20

126

84,92

2.

Bankarski sektor

107

0

98

9

107

91,50

3.

Sektor komercijalnih usluga i proiz.

18

0

18

0

18

100

4.

Ostali sektori ili oblasti

5

2

7

0

7

100

5.

UKUPNO

241

17

229

29

258

88,75

Grafički prikaz broja predmeta zaprimljenih, prenesenih iz prethodne godine, završenih i onih u postupku, po vrstama usluga i proizvoda:

Tokom izvještajnog perioda evidentan je porast prijema žalbi vezanih za kršenja prava potrošača u Sektoru finansijskih usluga. Povećanje broja žalbi i obraćanja je pokazatelj ne samo stepena ugroženosti prava potrošača, već i ukazanog povjerenja u Instituciju ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH, kao jednog od subjekata odgovornog za zaštitu potrošača u BiH.

Predmetne žalbe ukazuju da su tokom 2009. godine komercijalne banke u Bosni i Hercegovini jednostrano povećale kamatne stope na realizovane potrošačke kredite. Takvo postupanje banaka je u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača u BiH. Predmetnim Zakonom definisana su kao posebna poglavlja: potrošački kredit, elektronski instrumenti plaćanja, kao i nepravedne odredbe u potrošačkim ugovorima. Zbog složenosti finansijske usluge, zakonitog pružanja iste, Zakon je dao poseban značaj informisanosti potrošača, radi čega je pravo na informisanost, definisao kao jedno od osnovnih potrošačevih prava. Potrošač treba da razumije svojstva finansijske usluge, uslove kupovine i ostalo da bi donio ispravnu odluku o ulaganju svoga novca kao i mogućnostima dobivanja kredita. S tim u vezi, u poglavlju potrošačkog kredita propisano je kao obaveza kreditora (banke, mikrokreditne organizacije") da prije zaključenja ugovora o kreditu, potrošača upozna sa svim ugovornim odredbama, (član 54. ZZP.) Radi toga, potrošaču treba biti prezentovana predugovorna informacija sa svim elementima, činjenicama na osnovu kojih će kasnije zaključiti ugovor. Predugovorna informacija trebala bi biti u pisanoj formi, a ugovor koji potpisuje potrošač mora sadržavati sve elemente iz informacije, pa i uslove za promjenu kamatne stope. Uslovi za promjenu kamatne stope moraju biti jasno i precizno definisani, vodeći računa da isti ne smiju biti samo u interesu jedne strane. U stvari, morali bi biti vezani za jedan od objektivnih ekonomskih parametara: euribor, libor, stopa inflacije i sl, dakle faktor koji predstavlja zvanični podatak, a ne slobodnu volju banaka i interne neutemeljene odluke pojedinih uprava banaka.

Znači, pravilnom primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača (član 54 i 57), banka nije mogla povećati kamatne stope na realizovane kredite ako nije u predugovornoj informaciji upoznala potrošača sa uslovima o promjeni kamatne stope, i ako ugovor ne sadrži sve podatke iz predugovorne informacije.

Jednostrano povećanje kamatne stope na realizovane kredite je u suprotnosti i sa relevantnim odredbama zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi. Suprotno je odredbama člana 26. Zakona o obligacionim odnosima. Označenim odredbama regulisano je da je ugovor zaključen kada se ugovorne strane usaglase o bitnim elementima ugovora. U konkretnom slučaju kamatna stopa (cijena po kojoj banka pozajmljuje novac potrošaču) predstavlja cijenu i bitan je element ugovora.

Istom, odredbe ugovora o kreditu kojima banka sama odlučuje o kamatnim stopama ništavna je i sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima kojima je propisano da promjene pojedinih odredbi mogu biti ništavne, ako uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stana na štetu potrošača, kao i kada su suprotne načelu savjesnosti i poštenja (bona fide) kao osnovnom načelu obligacionog prava, na kojem se i zasniva ugovor.

Osim toga, ugovor o potrošačkom kreditu je strogo formalan ugovor (član 57. stav 1. ZZP), kao i po članu 1066. Zakona o obligacionim odnosima, zaključuje se u pisanoj formi, kojim se utvrđuje iznos, uvjeti davanja, vraćanja kredita i slično. Pravilnom primjenom navedenih odredbi, kod izmjene kamatne stope- cijene kao bitnog elementa ugovora, trebalo bi zaključiti anex ugovora o kreditu i sačiniti novi plan otplate kredita.

S tim u vezi, obavijest banke o povećanju kamatne stope, bez popisa i pečata odgovornog lica ne može se smatrati valjanom.

Zbog naprijed navedene prakse banaka a povodom niza žalbi potrošača i po službenoj dužnosti Ombudsmen je u aprilu ove godine u sektoru potrošačkih kredita donio Smjernice i preporuke u 16. tačaka i to kako slijedi:

  • 1.
    Obaveza kreditora je osigurati dostupnost informacijama, transparentnost i pravo izbora u rukama potrošača;
  • 2.
    Predugovorna informacija koja se potrošačima daje u ponudama za kredite treba biti prezentovana na istom, standardnom obrascu za informacije o kreditnoj ponudi, sa svim ključnim činjenicama i brojkama;
  • 3.
    Osigurati usporedivost i standardizaciju podataka o uslovima kreditiranja;
  • 4.
    Propisati Odluku o jedinstvenoj metodi izračuna realne godišnje kamatne stope na potrošačke kredite;
  • 5.
    Propisati Odluku o jedinstvenoj metodi izračuna promjenjive godišnje kamatne stope na potrošačke kredite i uvjete za promjene godišnje kamatne stope;
  • 6.
    Potrošač mora prije zaključenja ugovora o kreditu biti upoznat u pisanoj formi sa svim ugovornim odredbama;
    • a)
      neto iznos kredita;
    • b)
      ukupni troškovi kredita;
    • c)
      uslovi za raniju otplatu kredita;
    • d)
      uslovi za raskid ugovora uključujući i one kada potrošač kasni s plaćanjem;
    • e)
      godišnja kamata za kredit obračunatu na godišnjem nivou;
    • f)
      uslovi za promjenu godišnje kamatne stope;
    • g)
      troškovi osiguranja za postojeći dug ili bilo koje drugo osiguranje zaključeno u vezi s kreditom;
    • h)
      zalog koji se mora dati.
  • 7.
    Kada ugovor nije sačinjen u pisanoj formi ili kada nedostaje neki od podataka potrošač ima pravo zatražiti raskid ugovora;
  • 8.
    Kreditor ne smije zahtijevati ugovorne odredbe koje su nepravedne ili koje bi prouzrokovale štetu potrošaču.
  • 9.
    U opštim uslovima ugovora o kreditu naročito nije punovažna odredba kojom ugovorna strana predviđa da obećanu činidbu može izmijeniti ili od nje odstupiti isključivo uzimajući u obzir svoj interes;
  • 10.
    Ugovorne odredbe kojima potrošač izjavljuje da je bio upoznat s opštim uvjetima, Odlukama kreditora i drugim aktima kreditora su ništavne;
  • 11.
    Kreditor nema pravo zaračunavati nikakve troškove za prijevremenu otplatu kredita u cijelosti ili djelimično;
  • 12.
    Upotreba mjenica i čekova prilikom zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu je zabranjena;
  • 13.
    U slučaju nedoumice u vezi sa značenjem pojedinih odredbi u ugovoru, važit će značenje koje je povoljnije za potrošača;
  • 14.
    Banke trebaju razmotriti mogućnost sniženja kamatnih stopa ili ukoliko nemaju mogućnosti za to, zadržati kamate na istoj razini;
  • 15.
    Odluke o povećanju kamata na potrošačke kredite koje su jednostrano donijele banke su nevažeće i pravno neosnovane u slučajevima nepostojanja ugovorne klauzule ili njene nepreciznosti u pogledu uvjeta i načina izračuna promjene kamatne stope ili zbog nedovoljnog upoznavanja potrošača s tim odredbama;
  • 16.
    Banke su obavezne uskladiti svoje poslovanje i odredbe ugovora o potrošačkom kreditu sa Zakonom o zaštiti potrošača u BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 25/06)

Date Smjernice i preporuke su zakonski osnovane i imaju za cilj da banke usklade svoje poslovanje sa Zakonom o zaštiti potrošača u BiH, odnosno da vrate kamatne stope na ugovoreni nivo, tj. na nivo kada je potrošač, korisnik kredita i potpisao ugovor.

Postupanje banaka suprotno odredbama člana 54. stav. 2. tačka 6. definisano je kao prekršaj za koji su propisane novčane kazne i za banku i odgovorno lice u banci. Radi toga su nadležni sudovi po prekršajnim nalozima inspekcijskih organa proglasile banke odgovornim. S tim u vezi izrečene su novčane kazne i to po pojedinačnom ugovoru banci od 4.000,00 KM, a odgovornom licu banke od 1.000,00 KM. (Kako je vođen postupak pojedinačno po svakom ugovoru, nekim od banaka izrečena je kumulativno novčana kazne u iznosu od 60.000,00 KM i više.)

Do sada je pokrenut postupak pred nadležnim sudovima protiv 10 banaka u FBiH na osnovu 192. prekršajna naloga, i u RS protiv 5 banaka na osnovu 20 prekršajnih naloga.

Protiv odluka prvostepenog suda, neke komercijalne banke su uložile žalbu, te je u toku žalbeni postupak pred drugostepenim sudom.

Odluke suda kojima je utvrđeno da su banke učinile prekršaj definisan ZZP, (član 54) dodatno potvrđuje da su banke u segmentu potrošačkih kredita, postupale suprotno Zakonu o zaštiti potrošača, a samim tim i interesima potrošača. To je ujedno i dokaz da su Smjernice i preporuke Ombudsmena za zaštitu potrošača u sektoru potrošačkih kredita bile nužne i neophodne. No, i pored činjenice da su iste zakonski utemeljene, i dalje je evidentno nepoštovanje istih od strane nekih banaka. Radi toga, a nakon izricanja drugostepenih presuda, Ombudsmen će u cilju zaštite kolektivnih interesa potrošača u sektoru potrošačkih kredita u narednom periodu izdati instrukcije za prestanak provođenja aktivnosti koje su u suprotnosti sa potrošačkom legislativom.

U svakom slučaju i entitetske agencije za bankarstvo trebale bi da reaguju, jer je njihova uloga da regulišu, nadziru i preduzimaju mjere radi osiguranja poslovanja banaka i mikrokreditnih organizacija u skladu sa zakonskim propisima. Agencija ima i zakonska ovlaštenja kojim se mogu sistemski regulisati navedene pojave, odnosno rast kamatnih stopa svesti u zakonski okvir.

Ostale žalbe u sektoru finansijskih usluga odnosile su se na neusklađenost principa poslovanja komercijalnih banaka sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača u BiH i drugim relevantnim zakonskim propisima koji definišu odnos banke, kao pružatelja finansijske usluge i potrošača, kao korisnika te usluge. Činjenice i žalbeni razlozi upućuju da banke naplaćuju potrošačima troškove i naknade, a da isti nisu znali ili pak nisu očekivali da im budu naplaćene. Radi se o naknadama koje su teško vidljive krajnjem potrošaču, odnosno u momentu ponude i kupovine finansijske usluge, manje su prepoznatljive i nejasne su korisniku usluge. S tim u vezi upitno je da li banke imaju osnova za naplatu naknada kao što su:

  • -
    naknada za održavanje tekućeg računa;

Podrazumijeva naknadu koju banka naplaćuje za redovno vođenje stanja na računu korisnika i obavještenje o promjenama na računu. Ista naknada se naplaćuje za svaki mjesec. I pored činjenice da je procentualno izražena naknada mala, na godišnjoj razini predstavlja veći trošak za korisnika.

Poseban problem kod ove vrste naknade (a što ukazuju žalbe potrošača) predstavlja činjenica da neke banke za otvaranje i zatvaranje ili pak aktiviranje tekućeg računa uzimaju naknadu.

  • -
    naknada za dozvoljeni minus;

Podrazumijeva naknadu koju banka naplaćuje na dozvoljeni minus, kao i naknadu koju pojedine banke naplaćuje za odobravanje dozvoljenog minusa. Navedena naknadu banke naplaćuju od potrošača, bez obzira da li se odobrena sredstva i koriste, te je upitno je li ta naknada i opravdana, ukoliko se sredstva ne koriste.

  • -
    periodične naknade i naknade za zatvaranje kreditnih kartica;

Vrlo je uobičajena praksa da se prilikom odobravanja kreditne kartice korisniku se ne naplaćuje nikakva naknada, te se potrošaču saopći da je taj postupak besplatan.

Međutim, potrošaču se ne prezentuje informacija o naknadi za korištenje ili zatvaranje kreditne kartice, niti visina kamate na korištena sredstva. Navedene naknade se naplaćuju kvartalno ili godišnje.

  • -
    naknada (provizija) za kupovinu stranih valuta

Poznato je da banke na kupovni kurs (onaj kurs po kojem potrošač prodaje stranu valutu banci) ne obračunava proviziju. Međutim, na prodajni kurs (po kojem potrošač kupuje stranu valutu) banka uzima proviziju.

  • -
    naknada za prijem novca iz inostranstva;

U slučaju prijema novca iz inostranstva; kod prijema honorara, inostranih penzija ne naplaćuje se provizija. Međutim, kod ostalih prijema stranih sredstava plaćanja iz inostranstva i prijemna banka naplaćuje proviziju od primatelja.

Određeni broj žalbi odnosio se na zahtjev i mogućnost reprograma kredita. Povodom predmetnih žalbi dane su pisane informacije, kojima su upoznati potrošači o sljedećem:

U cilju ublažavanja negativnih efekata globalne ekonomske krize Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije BiH je 02.06.2009. godine usvojio Odluku o privremenom reprogramu kreditnih obaveza fizičkih osoba i postupanje banaka u Federaciji BiH.

Predmetnom Odlukom ("Službene novine Federacije BiH" broj: 40/09) propisane su privremene mjere za vršenje reprograma kratkoročnih i dugoročnih kredita danih fizičkim licima po svim osnovama. To podrazumijeva da banka može na zahtjev dužnika izvršiti i reprogram njihovih kreditnih obaveza (odobrenje grace perioda) u trajanju od jedne godine. U toku grace perioda dužnik plaća samo obračunatu kamatu, a zahtjev u pisanoj formi može podnijeti najkasnije do 31.12.2009. godine. Uz zahtjev treba da podnese odgovarajuću dokumentaciju kojom dužnik dokazuje:

  • a)
    gubitak posla bez lične krivnje;
  • b)
    značajno smanjenje plate prema kriterijima koje banka utvrdi internim procedurama;
  • c)
    neuredno primanje plate-kašnjenje najmanje 3 mjeseca; ili
  • d)
    dokaz da je došao u situaciju da ne može uredno servisirati svoje kreditne obaveze uzrokovane nekim od drugih oblika uticanja finansijske krize. ".

S tim u vezi date su upute i odgovarajući savjeti potrošačima u smislu podnošenja zahtjeva, rokova za podnošenje, kao i potrebne dokumentacije radi ostvarivanja navedenog prava.

Poseban problem predstavlja obraćanje građana koji su prihvatili i potpisali ugovore o jemstvu za dužnike potrošačkih kredita. Žalbenim navodima ukazuju da su kreditori (banke i mikrokreditne organizacije) u postupku odobravanja kredita činile niz nepravilnosti, te da sam postupak sadrži procesne nedostatke. Razlozi za takve tvrdnje su sljedeći: da nije provjeravana kreditna sposobnost dužnika, ugovor o jemstvu nije potpisivan u prostorijama kreditora, niti pred kreditnim službenikom, ugovor o jemstvu potpisivan je bjanko, bez iznosa glavnog duga i tome slično. Kako je ZZP (član 3.) jasno definirao pojam potrošača kao učesnika na tržištu roba i usluga, to se u smislu navedene odredbe žirant ne može smatrati potrošačem. Međutim, imajući u vidu da u slučaju neispunjenja obaveza glavnog dužnika, žirant stupa u obligacioni pravni odnos na mjesto glavnog dužnika, preuzimajući sve obaveze koje proizlaze iz ugovora, to su dana određena pojašnjenja i informacije te podnosioci žalbi upoznati sa zakonskim propisima koji regulišu navedenu problematiku.

Postotak izvršenja predmeta ukazuje na visok stepen ažurnosti što je rezultat efikasnog i stručnog rada i profesionalnog odnosa što je omogućilo promptno reagovanje.

Svi predmeti, odnosno stručna mišljenja zaprimljeni u 2009. godini su blagovremeno uzeta u razmatranje i isti rješavani, u skladu sa propisanom procedurom, u predviđenom roku.

TABELA II.

Red. broj

Klasifikacija predmeta

Zaprimljeno u 2009. godini

Riješeni predmeti

Predmeti u postupku

Ukupno

% riješenih predmeta

1.

Stručno mišljenje

34

34

0

34

100%

2.

Pravni savjeti

620

620

0

620

100%

3.

Informisanje potrošača

1110

1110

0

1110

100%

4.

Ukupno

1764

1764

0

1764

100%

Svi predmeti navedeni u Tabeli II zaprimljeni u 2009. godini su blagovremeno uzeti u razmatranje i isti rješavani, u skladu sa propisanom procedurom, u predviđenim rokovima.

Stručna mišljenja se u najvećem dijelu odnose na sektor bankarskih usluga i na sektor ekonomskih usluga od opšteg interesa, gdje je Ombudsmen, pored ocjene navoda iz spornog predmeta i pravnog osnova, dao i preporuke za daljnje postupanje potrošača u cilju ostvarenja potrošačkih prava.

Pravni savjeti i informisanje potrošača su dati putem telefona ili putem interneta u obliku kratkih odgovora na postavljena pitanja potrošača. Najviše pitanja, pored već spomenutih sektora iz tabele, odnosi se i na informisanje o Zakonu o zaštiti potrošača, te su zabilježeni slučajevi traženja tumačenja određenih članova i stavki Zakona koji se odnose na deklarisanje proizvoda, pravila za povrat i garanciju proizvoda, nepravedne odredbe u potrošačkim ugovorima i oblike varljivog oglašavanja.

8. Zaštita ekonomskog interesa potrošača

Globalizacija svjetske ekonomije više nije fenomen koji se ne tiče Bosne i Hercegovine jer naše tržište postaje dio globalnog tržišta i globalne konkurencije.

Bosna i Hercegovina je otvoreno društvo i ekonomija, odabrala je EU integracije kao svoj strateški cilj.

U vanjskotrgovinskom režimu BiH se opredijelila za slobodan protok roba, usluga, ljudi i kapitala i eliminiranje svakog protekcionizma u trgovini, za kontinuirani proces liberalizacije trgovine robom i uslugama.

Porast inostranih kamatnih stopa, pad izvoza i rast kamata na štednju su ključni razlozi zbog kojih je gospodarstvo počelo padati.

Veće kamatne stope na depozite kojima su banke nadomještale skuplje, strane izvore za kreditiranje, dovele su do odgode potrošnje stanovništva i manje potražnje za kreditima, što je u konačnici smanjilo potražnju za robama i uslugama.

Sve je rezultiralo značajnijim smanjenjem potrošnje, čemu treba dodati i pad izvoza, a kao posljedicu smanjenja proizvodnje i privrednih aktivnosti prate rast nezaposlenosti, smanjenje plaća i pad kupovne moći kao i mogućnosti zaduživanja.

Smanjenje kupovne moći potrošača imalo je za posljedicu i promjene na strani ponude a što je prije svega trebalo rezultirati većom konkurencijom i snižavanjem cijena.

Ekonomski interes potrošača i njegova zaštita je jedno od osnovnih prava potrošača koje se ostvaruje kako aktivnostima i djelovanjem udruženja za zaštitu interesa potrošača tako u još većoj mjeri, i što je još važnije, zato što je to obveza državnih institucija na svim razinama koje su nadležne za predlaganje, usvajanje i provođenje zakona i drugih propisa.

Cilj nam je ukazati na negativne trendove suprotne ekonomskim interesima potrošača i jednako tako dodatno potaknuti gore navedene institucije i udruženja potrošača na jednu organiziranu, sveobuhvatnu, trajnu aktivnost na ublažavanju i otklanjanju posljedica, a tamo gdje je to moguće, i uzroka.

Mišljenja smo da se jedino na kvalitetan i dugoročno održiv način ovo pravo potrošača može ostvariti izradom strategije za zaštitu ekonomskog interesa potrošača koja treba biti rezultat rada međuresorne radne grupe čiji bi članovi bili predstavnici institucija sa svih razina vlasti. To je vrlo bitno, kako za kvalitetnu strategiju, jednako tako i za njenu učinkovitu provedbu. Praktično ne postoji institucija koja na neki način, izravno ili neizravno u obavljanju svojih nadležnosti nije u mogućnosti učiniti više na tom planu i tako poboljšati kupovnu moć potrošača.

Prikupljanje relevantnih informacija i podataka te njihova naučna i stručna analiza treba dati odgovor na uzroke i njihova ishodišta koji ugrožavaju pravo i ekonomski interes potrošača. Polazište za svaku kvalitetno urađenu strategiju je dobra priprema i pouzdanost podataka relevantnih za predmetnu problematiku.

Prateći i analizirajući aktivnosti institucija u BiH primjećuje se izostanak organiziranog djelovanja odgovornih institucija, pa čak možemo reći i visok stepen nezainteresovanosti pojedinih za sve teži položaj potrošača. Loša politička situacija, složeno državno ustrojstvo, usporeni i nedovršeni reformski procesi, sporo usvajanje zakona, kašnjenje u formiranju institucija ne daju mnogo razloga za optimizam potrošača. Uzroci koji su doveli potrošače u BiH u težak položaj su u velikoj mjeri izvan državnih granica i posljedica su globalnih pojava ali to ne daje alibi domaćim akterima da ne reagiraju na ublažavanju posljedica.

Kombinacija negativnih globalnih kretanja, prije svega, u oblasti hrane i energije sa velikom uvoznom ovisnošću BiH u ovim sektorima i otežanim kreditiranjem čini potrošače još ugroženijim.

Pojačano kreditiranje u prethodnim godinama ubrzalo je rast cijena nekretnina. Investitori i izvođači radova su u cijene ukalkulisali kamate za njihove kredite, pa tako ispada da je svaki stan bio najmanje dvostruko opterećen kamatama. Nakon izbijanja krize u bankarskom poslovanju i to upravo u kreditiranju kupovine nekretnina i nemogućnosti naplate precijenjenih hipotekarnih vrijednosti nije došlo do značajnijeg smanjenja cijena. To znači da oni koji su prouzročili ovakva događanja nisu spremni i podnijeti teret snižavanja cijena nago ga i dalje uporno pokušavaju prebaciti na leđa potrošača. Isti trend se događa i sa drugim robama koje nužno zahtijevaju dugoročnije kreditiranje kao što su primjerice novi automobili i druga skuplja roba. Skuplji energenti, hrana, komunalne usluge i ostalo što svakoga mjeseca moramo konzumirati dodatno je opteretilo kućni budžet. Tržište se neće oporaviti ukoliko izostane kvalitetna intervencija u smjeru discipliniranja kreditora, proizvođača i ponuđača usluga jer na strani potrošača nema mogućnosti za jačanje potrošnje niti za novo zaduživanje pod ovakvim uslovima i pravnom nesigurnošću zaštite njihovih prava i interesa.

Potrošnja i potrošači su oni koji generiraju veću proizvodnju i razvoj. U tom procesu banke su pojačanim kreditiranjem odigrale značajnu ulogu. Međutim, u 2009. godini se dogodilo to da je krajnje zanemarivanje i nepoštivanje interesa potrošača te nesnalaženje i loš rad regulatora za bankarstvo prouzročilo ozbiljne posljedice sa teško sagledivim perspektivama za njihovo prevazilaženje, naročito, ukoliko izostane ozbiljniji zaokret u smjeru poštivanja potrošača.

Zastupajući kolektivne interese potrošača koji su se obratili nama ostvarili smo komunikaciju i suradnju s Inspektoratima FBiH i RS, Centralnom bankom, Udruženjem banaka BiH, a na naše pozive nisu se odazvale entitetske agencije za bankarstvo.

9. Financijske usluge

Razvijeno tržište je ono tržište na kojem su njegovi sudionici uključujući potrošače u potpunosti informisani o naravi i vrijednosti robe kojima se na tržištu trguje. Pri kreiranju potrošačke politike upravo se najviše vodi računa o unapređenju informisanosti potrošača. Problem informisanosti potrošača u domeni finansijskih usluga je važan iz razloga što potrošaču predstavlja problem identificirati svojstva finansijske usluge prije njezine kupnje. Za donošenje ispravne odluke, informacije o ponudi bankarskog kredita morale bi se identično iskazivati, s ciljem da se potrošaču omogući usporedba i odabir.

Da je važnost identičnog iskazivanja elemenata ponude neke finansijske usluge bitna pokazuje novi prijedlog Smjernice Europske unije o potrošačkom kreditu kojemu je cilj da se na što jasniji način potrošaču omogući usporedba cijene kredita.

Usporedivost i standardizacija podataka o uslovima kreditiranja koji su odlučujući za potrošačevu odluku uslovljena je i njihovom složenošću. Stoga, ponekad potrošač koji i dobije tačnu i potpunu informaciju teško ju može razumjeti. Učinci kreditnih usluga često se ne pokazuju odmah, nego tek u budućnosti. Primjer za to su razni oblici kreditiranja koji pretpostavljaju dugoročno razdoblje. U kojoj mjeri su potrošači sposobni razumjeti informaciju o vrstama rizika i posljedicama, sasvim je odvojeno pitanje. Istraživanja iz područja bankarskog sektora o stupnju integrisanosti tržišta bankarskih usluga pokazalo je da su potrošači još uvijek tradicionalno orijentisani na lokalne banke, te da preferišu izravni fizički kontakt.

Na primjeru finansijskih usluga je najlakše uočiti značaj informisanosti koja se odnosi na kvalitetu i postojanost predugovornih informacija te mogućnost da se realno usporede cijene i uvjeti kao i korištenje prava na povlačenje za one koji se predomisle bez posljedica. Za potrošačke kredite potrebno je definisati jedinstven, jednostavan skup pravila koji će omogućiti na cijelom prostoru jednak pristup jeftinijim kreditima i usporedbu kamatnih stopa. Potrebno je potrošačima po istom standardu prezentirati informaciju o kreditu sa svim ključnim činjenicama i brojkama od kamatnih stopa, jednokratnih troškova obrade, vezanih osiguranja, obveznog depozita pa do informacije o taksama. Istovremeno potrebno je raditi mnogo više na podizanju razine finansijske pismenosti kod potrošača. Nije interes niti bankama da neinformisani potrošači upadaju u poteškoće prilikom otplate kredita.

Veliki broj potrošača korisnika bankarskih usluga nije pravio nikakve usporedbe ponuda, čak se nije u dovoljnoj mjeri niti informisao o detaljima ponude koju je prihvatio. Najveća pažnja i aktivnosti su usmjerene na prikupljanje potrebne dokumentacije i potragu za sudužnicima i jamcima ukoliko su takvi uslovi.

Krajnje je neozbiljno ali i vrlo neugodno za potrošača ulazak u ugovorni odnos a da se prethodno nije informisao o svim bitnim odredbama počevši od visine kamate, troškova obrade, obaveznoga depozita, instrumentima osiguranja plaćanja anuiteta, naknadama za raniji povrat kredita i drugim uslovima.

Aktivnosti Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH odvijaju se u nekoliko smjerova.

Prvi je prema potrošačima na način da kod njih prije svega pobudi interes i ukaže na potrebu dobrog i kvalitetnog informisanja o svim aspektima ponude, kao i podrobnu analizu i usporedbu iste s drugim ponudama.

Drugi smjer prema bankama i ponuđačima kreditnih usluga.

Treći prema institucijama koje su nadležni regulatori, Agencije za bankarstvo.

Četvrti prema zakonodavnim institucijama nadležnim za predlaganje i izmjene zakona.

Nekoliko savjeta i preporuka potrošačima:

Nemojte dizati kredit "na brzinu", ne žurite, ostavite si dovoljno vremena;

Podrobno se informišite o svim bitnim detaljima i uvjetima ugovora;

Analizirajte i proučite ponudu;

Tražite plan otplate anuiteta;

Usporedite više ponuda;

Prije samog potpisa još jednom razmotrite vaše mogućnosti otplate kredita.

Brojke govore same za sebe. U BiH, prosječna kamatna stopa kredita varira između 6% u kod nekih banaka do čak preko 30% u nekim mikro kreditnim organizacijama.

BiH tržište potrošačkih kredita je fragmentovano - podijeljeno je na više regionalnih "mini- tržišta". A na domaćem kreditnom tržištu vrijednom desetak milijardi KM, - direktne, međuentitetske finansijske usluge čine samo mali dio - niti 1% svih ukupnih kreditnih transakcija!

Očito je da kada unutarnje tržište ne funkcionira, ne funkcionira niti konkurentnost na razini BiH tržišta.

Posljedica toga je uskraćivanje izbora i više konkurentnih ponuda potrošačima. A konkurentno poslovanje uskraćeno je za prilike pristupanju novim tržištima.

Dva su glavna cilja vezana za potrošački kredit - osigurati standard, usporedivu informaciju potrošačima da bi boljom informisanošću bolje odabrali i da bi se gospodarstvu osigurao jedinstven set standarda da prodaje konkurentne kreditne ponude na cijelom tržištu.

Propise o potrošačkim kreditima treba fokusirati na transparentnost i prava potrošača. Reklamiranje kredita - ako u reklami za kredit postoji brojka, ona će biti obvezna da bi se osigurala ista, standardna lista osnovnih informacija.

Predugovorna informacija je informacija koja se potrošačima daje u ponudama za kredite, i treba biti prezentirana na istom, standardnom obrascu za informacije o kreditnoj ponudi, sa svim ključnim činjenicama i brojkama - od kamatnih stopa do pristojbi i vezanih osiguranja. To će omogućiti potrošačima izravnu usporedbu različitih ponuda prezentiranih na standardni, usporedni način.

Veću konkurentnost osiguravaju tri osnovna prava potrošača:

  • 1.
    Pravo na odustajanje bez naknade i navođenja razloga i kada već potpišu kreditni ugovor
  • 2.
    Pravo potrošača na zamjenu sa pravom na ranijeg vraćanje duga, u bilo koje vrijeme, i
  • 3.
    Pravo potrošača na slobodan izbor premještanja kredita na konkurentniju ponudu na tržištu.

Harmonizacija propisa, u ovom vrlo osjetljivom području, nije lak zadatak. No, ljudi su ti koji prave tržište, tako da bi ono trebalo biti napravljeno tako da radi za potrošače. Oni su ti koji su u središtu tržišta.

10. Značaj standardizacije i uloga potrošača

Potrošači u BiH će biti zaštićeni tek nakon usklađivanja legislative koja definiše sigurnosne zahtjeve koje moraju ispunjavati određeni proizvodi ili usluge, zatim usklađivanja standarda koji preciziraju detalje tih zahtjeva i na kraju uspostavljanjem mehanizama za ocjenjivanje usklađenosti. Značajno je ukazati na ulogu potrošača preko njihovih predstavnika ili udruženja u procesu donošenja standarda i njihovom značaju za zaštitu interesa potrošača.

U organizaciji udruge "IPERRA" Mostar, dana 02.10.2009. godine u Sarajevu, održan je Simpozij o međunarodnim standardima u Bosni i Hercegovini.

Uvodna predavanja održali su predstavnici Švicarske agencije za razvoj i suradnju Rose-Marie Hennu kao i dr. Iuliana Grigoriu i dr. Ulrich Marz sa temama: "Međunarodni standardi vezani za bezbjednost hrane i upravljanje kao preduslov za poslovni razvitak" i "Ekonomski učinci uvođenja međunarodnih standarda u BiH".

Od domaćih predstavnika u radu Simpozija su sudjelovali predstavnici Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Radne grupe za promociju i implementaciju standarda u BiH, Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH, Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH i predstavnici privrednika.

Tema ovog skupa je bila promocija i implementacija Međunarodnih standarda Global G.A.P., HACCP i ISO za Bosnu i Hercegovinu.

Global G.A.P. predstavlja novi integralni pristup poljoprivrednoj proizvodnji koji kroz zahtjeve uzima priznate tehnološke smjernice integralne proizvodnje, provodi analizu rizika (HACCP), primjenjuje sustav kvaliteta (ISO 9001), brine o uticaju poljoprivrede na okoliš, brine za dobrobit i sigurnost zaposlenih u poljoprivredi, te brine za dobrobit životinja u uzgoju.