USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2237/07, rješavajući apelaciju Radovana Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Radovana Kovačevića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj P-706/87, koji još uvijek nije okončan i u fazi je odlučivanja o žalbi protiv prvostepene presude pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj P-706/87 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Radovanu Kovačeviću, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.150 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Radovan Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupaju Goran Jezdić i Vlado Matuzović, advokati iz Tuzle, podnio je 1. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-706/87.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 29. oktobra 2007. godine, 7. februara 2008. godine i 9. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud dostavio je odgovore na apelaciju 9. novembra 2007 godine, 20. februara 2008. godine i 19. februara 2010. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda su dostavljeni apelantovom zastupniku 9. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 3. februara 1987. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Općine Tuzla i Rudnika lignita "Kreka" u Tuzli, radi naknade štete zbog oštećenja stambenog objekta usljed izvođenja rudarskih radova. Predmet je evidentiran pod brojem P-706/87.
- 7.U ovoj pravnoj stvari su zakazana 22 ročišta, i to: 13. april 1988. godine; 11. maj 1988. godine; 13. februar 1991. godine; 26. februar 1991. godine; 9. decembar 1991. godine; 23. januar 1992. godine; 27. februar 1992. godine; 26. mart 1996. godine; 18. maj 2000. godine; 26. juni 2000. godine; 21. septembar 2000. godine; 1. oktobar 2000. godine; 19. novembar 2000. godine; 26. decembar 2001. godine; 6. februar 2002. godine; 8. septembar 2003. godine; 21. oktobar 2003. godine; 18. decembar 2003. godine; 5. novembar 2007. godine; 3. januar 2008. godine; 13. februar 2008. godine i 20. februar 2008. godine. Ročište za glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari zaključeno je 16. marta 2009. godine. Pismeni otpravak presude je izvršen 15. aprila 2009. godine.
- 8.Ročište zakazano za 5. novembar 2007. godine odgođeno je zbog odlaska sudije na seminar, dok je ročište zakazano za 3. januar 2008. godine odgođeno na obostrani prijedlog parničnih stranaka.
- 9.Tokom postupka su obavljena dva uviđaja na licu mjesta, i to: 8. januara 1991. godine i 19. maja 2003. godine. Provedeni su dokazi saslušanjem tri svjedoka i tužitelja u svojstvu parnične stranke. Vještačenje je izvršio sudski vještak, geometar Nedžib Spahić, 14. oktobra 1991. godine. Tri puta su vršili vještačenje sudski vještaci geolozi, i to: dr. Miodrag Vidaković 5. jula 1990. godine, dr. Mehmed Suljkanović 6. augusta 2001. godine i Milorad Vujović juna 2003. godine i maja 2004. godine. Vještačenje je izvršio i vještak građevinske struke Arif Cerić 2. aprila 1990. godine. Svoj iskaz su dali vještaci dr. Milorad Vujović i dr. Mehmed Suljkanović.
- 10.Tokom trajanja postupka u ovoj pravnoj stvari je postupalo pet sudija.
- 11.Apelant je, Općinskom sudu i predsjedniku tog suda, podnosio urgencije za zakazivanje ročišta i zahtjeve za što hitnijim okončanjem postupka kako slijedi: 14. jula 1999. godine; 3. novembra 1999. godine; 4. marta 2000. godine; 19. maja 2004. godine i 15. decembra 2006. godine.
- 12.Ombudsmeni Federacije Bosne i Hercegovine su u Mišljenju broj III:217/06-III od 5. juna 2006. godine naglasili da u konkretnom slučaju postupak traje izuzetno dugo, te da preporučuju da se postupak što hitnije okonča i donese odluka.
- 13.Općinski sud je prvostepenu presudu donio 16. marta 2009.
- 14.Parnične stranke su izjavile žalbu u ovom predmetu, te je 14. jula 2009. godine otpremljen na odlučivanje Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). U vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda odluka o žalbi još nije donesena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelant naglašava kako je zbog dugotrajnog postupka došlo do povrede njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi kako predmetni postupak traje preko 20 godina, od čega preko 10 godina otpada na period nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da svojim ponašanjem nije doprinio trajanju predmetnog postupka. Apelant predlaže da Ustavni sud utvrdi kršenje prava na koje se poziva, da naloži hitno donošenje odluke te da mu odredi naknadu nematerijalne štete nastale zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 4.000 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 16.Izjašnjenje je dostavila sutkinja koja je ovaj predmet zadužila u drugoj polovini 2004. godine, koja je naglasila da je spis uzela u rad i zakazala ročište 5. novembra 2007. godine, koje je moralo biti odgođeno zbog njenog prisustva seminaru, što joj je bila službena obaveza. Sutkinja navodi da je u periodu od 2004. do 2007. godine okončala zavidan broj predmeta koji su bili starijega datuma i hitnije prirode u odnosu na konkretan slučaj, kao i da je Općinski sud zbog velikog broja zaostalih predmeta napravio plan za njihovo rješavanje u 2008. i 2009. godini.
V. Relevantni propisi
- 17.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. U konkretnom slučaju u vrijeme podnošenja apelacije 1. augusta 2007. godine nije bila donesena ni prvostepena, a time ni konačna odluka koja bi predstavljala dokaz o iscrpljivanju djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga apelant nije ni imao konačnu odluku protiv koje bi apelirao kod Ustavnog suda, niti je imao od čega računati rok za podnošenje apelacije.
- 20.Međutim, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 22.Apelant je u apelaciji naveo da je u postupku pred Općinskim sudom prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
- 23.Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 24.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
- 25.Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 3. februara 1987. godine, te da se u apelaciji žali da u njegovom predmetu broj P-706/87 Općinski sud još uvijek nije donio prvostepenu presudu. Nakon podnošenja apelacije Općinski sud je 16. marta 2009. godine donio prvostepenu odluku. S obzirom na navedeno, tj. da je apelant podnio tužbu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine (14. decembra 1995. godine), Ustavni sud smatra da je relevantan period, koji se u konkretnom slučaju mora ispitati, period od 14. decembra 1995. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od 14 godina i četiri mjeseca.
- 26.Međutim, Ustavni sud smatra da se prilikom ispitivanja razumnosti vremena koje je nastupilo nakon datuma stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije mora uzeti u obzir i "stadij postupka dostignut tog datuma" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski v. Poland broj 28616/95 ECHR 1998-VIII). S tim u vezi Ustavni sud primjećuje da je apelant tužbu radi naknade štete zbog oštećenja stambenog objekta zbog izvođenja rudarskih radova podnio 3. februara 1987. godine, pa uzimajući u obzir i period prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, kao i period nakon stupanja na snagu, te do donošenja odluke Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da postupak o apelantovoj tužbi traje ukupno 23 godine.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 27.U konkretnom slučaju se radi o postupku o tužbi radi naknade štete zbog oštećenja stambenog objekta zbog izvođenja rudarskih radova. Ustavni sud je mišljenja da se radi o složenom predmetu, s obzirom da je bilo potrebno izvršiti više vrsta vještačenja (vještaka geologa i vještaka građevinske struke) da bi se moglo odlučiti o tužbi. Međutim, Ustavni sud smatra da složenost predmeta u konkretnom slučaju nije opravdanje za ovoliko dugo trajanje predmetnog postupka. Ustavni sud ne vidi niti jedan razlog zašto su čak tri vještaka geologa morala sačiniti nalaze, kao ni zašto je bilo potrebno održati preko 20 ročišta, a ni sud o tome nije dao bilo kakvo obrazloženje u odgovoru na apelaciju.
- 28.U vezi s ponašanjem Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je, nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, bilo zakazano ročište za 26. mart 1996. godine nakon čijeg je održavanja taj sud bio neaktivan sve do 18. maja 2000. godine, za kada je bilo zakazano novo ročište. Ustavni sud zapaža da je i apelant bio prilično neaktivan u periodu nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom da je prvu urgenciju za zakazivanje ročišta dostavio Općinskom sudu tek 14. jula 1999. godine. Međutim, Ustavni sud je mišljenja da se za navedeni period neaktivnosti, koji prelazi četiri godine, ne može smatrati odgovornim apelant jer nije prije urgirao zakazivanje ročišta, s obzirom da je sud po službenoj dužnosti dužan voditi parnični postupak i nastojati da ga okonča u što kraćem vremenu. Osim toga, Ustavni sud zapaža potpunu neaktivnost Osnovnog suda u periodu od naredne četiri godine, tj. od 18. decembra 2003. godine pa do 5. novembra 2007. godine, za šta opet ne nudi nikakvo opravdanje. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije dao bilo kakvo obrazloženje u pogledu trajanja ovog postupka. Po mišljenju Ustavnog suda apelant svojim postupcima nije doprinio niti jednom od navedena dva četverogodišnja zastoja, odnosno perioda neaktivnosti Osnovnog odnosno Općinskog suda u periodu koji Ustavni sud razmatra, a suprotno ne tvrde ni Osnovni ni Općinski sud niti postoje dokazi u spisu apelacije.
- 29.U vezi s navodima iz odgovora na apelaciju da je sutkinja odgodila ročište zakazano za 5. novembar 2007. godine naglasivši da je to morala uraditi zbog toga što je po službenoj dužnosti bila obavezna da prisustvuje zakazanom seminaru, Ustavni sud naglašava kako bezrezervno podržava edukaciju nosilaca pravosudnih funkcija koja je kao obavezna propisana važećim propisima. Međutim, Ustavni sud je mišljenja kako se takva edukacija mora organizovati tako da zbog toga ne trpe ni stranke a ni službene obaveze suda prema strankama u konkretnim slučajevima kao što je ovaj.
- 30.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka u ukupnom trajanju od 23 godine, od čega preko 14 godina ulazi u period za koji postoji ratione temporis nadležnost Ustavnog suda, ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" što je jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, za što je prvenstveno odgovoran Općinski sud.
- 31.Iako nije utvrdio bilo kakav doprinos Kantonalnog suda dužini trajanja ovog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, imajući u vidu zaista dugačak period u kojem je vođen postupak pred Općinskim sudom. Utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje, i kada se ne bi bez daljnjeg odlaganja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
- 32.Apelant je tražio kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ustavni sud je utvrdio da je došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku jer postupak po apelantovoj tužbi traje ukupno 23 godine, te da se ovako dugo trajanje postupka može u cijelosti staviti na teret Općinskom sudu. Uzimajući u obzir da je period ispitivanja koji je ratione temporis u nadležnosti Ustavnog suda oko 14 godina i četiri mjeseca, te uspostavljenu praksu u vezi s iznosima naknade, Ustavni sud smatra da Vlada Tuzlanskog kantona apelantu treba platiti iznos od 150 KM za svaku godinu kašnjenja u donošenju odluke, tj. ukupan iznos od 2.150,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 50, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 20/06).
VIII. Zaključak
- 33.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da parnični postupak po apelantovoj tužbi traje 23 godine, od čega preko 14 godina ulazi u period za koji postoji ratione temporis nadležnost Ustavnog suda i nije okončan ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka može se isključivo pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.