Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2461/07, rješavajući apelaciju Dževade Đulepa i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Dževade Đulepa, Edine Memčić, Kate Ravnjak, Samire Šteta, Ramize Čaušević, Nisvete Maličbegović, Dobrinke Mitrović, Gerine Tadić, Marie Širić, Katice Pašić i Ankice Jozić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000763 od 14. juna 2007. godine.

Ostavlja se na snazi Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06-000-234 od 13. aprila 2007. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Dževada Đulepa, Edina Memčić, Kata Ravnjak, Samira Šteta, Ramiza Čaušević, Nisveta Maličbegović, Dobrinka Mitrović, Gerina Tadić, Maria Širić, Katica Pašić i Ankica Jozić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijele su 30. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000763 od 14. juna 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici (koje je zakonski zastupnik Zeničko-dobojskog kantona koji je tužen u ovom predmetu) zatraženo je 6. septembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. septembra 2007. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda je dostavljen punomoćniku apelantica uz dopis Ustavnog suda od 11. marta 2010. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelantice, zaposlenice bivšeg Općinskog suda u Žepču, podnijele su tužbu protiv tuženog radi isplate razlike plaća i ostalih potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćeni regres, neisplaćeni troškovi ishrane i drugo). Općinski sud u Zenici je donio Presudu broj P-1109/04 od 23. decembra 2005. godine kojom je obavezao tuženog da apelanticama isplati razliku plaća i ostale naknade iz radnog odnosa na način precizno naveden u dispozitivu presude za svaku pojedinačno navedenu apelanticu i za relevantni vremenski period. Tuženi je obavezan da apelanticama, svakoj pojedinačno, isplati zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose na način kako je precizirano u tužbenom zahtjevu, tj. da isplati zakonske zatezne kamate na dospjele godišnje iznose potraživanja tužiteljica/apelantica pa do konačne isplate. Sud je obavezao tuženog da apelanticama naknadi troškove parničnog postupka. U obrazloženju ove presude sud je naveo da je odluka donesena u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 13/98), Općim kolektivnim ugovorom i Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 23/00). Donoseći odluku o kamatama, prvostepeni sud se pozvao na član 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
  • 7.
    Općinski sud nije uvažio prigovor nedostatka aktivne legitimacije, odnosno da legitimaciju u ovom sporu mogu imati samo potpisnici Kolektivnog ugovora, odnosno Sindikat. Naime, iz preambule Kolektivnog ugovora je vidljivo da su Kolektivni ugovor zaključili predstavnici Samostalnog sindikata, kao predstavnici službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH, u čije ime je ugovor zaključen. Dakle, uporište za takav zaključak nalazi se u članu 112. stav 1. Zakona o radu kojim je propisano da na strani zaposlenika prilikom zaključivanja Kolektivnog ugovora može biti sindikat ili više sindikata, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje poslodavaca. Također je navedeno da je neosnovan prigovor tuženog da se Kolektivni ugovor ne može primijeniti neposredno, bez donošenja drugih akata i utvrđivanja plaća radnika organa uprave sudske vlasti, s obzirom na to da je članom 24. stav 2. Kolektivnog ugovora propisan iznos najniže plaće u organima uprave i sudske vlasti, a apelanti ne smiju snositi negativne posljedice zbog nedonošenja normativnih akata na osnovu kojih bi se u cijelosti mogle primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora.
  • 8.
    Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06-000-234 od 13. aprila 2006. godine žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.
  • 9.
    Protiv drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Rev-06-000763 od 14. juna 2007. godine kojom je revizija tuženog djelimično uvažena. Također, tom presudom su obje nižestepene presude preinačene tako da se na glavni dug za svaku apelanticu na pojedinačno dosuđeni iznos dosuđuju zakonske zatezne kamate koje počinju da teku od 13. oktobra 2004. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. Preostali dio revizije je odbijen.
  • 10.
    U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su prvostepeni i drugostepeni sud pravilno primijenili materijalno pravo kada su usvojili predmetni tužbeni zahtjev, osim u dijelu odluke o kamatama. Ispitujući reviziju u ovom dijelu, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija osnovana u pogledu dosuđenih kamata zato što se radi o povremenim potraživanjima na koja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, u skladu s članom 279. stav 3. ZOO-a. Vrhovni sud je utvrdio da je tužba podnesena 13. oktobra 2004. godine, te je, stoga, apelanticama dosudio zakonsku zateznu kamatu koja počinje teći od dana podnošenja tužbe.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelantice navode da su im osporenom odlukom Vrhovnog suda, zbog odluke o početku toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantice, također, navode da su povrijeđeni pravo iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a. Apelantice su se pozvale na odredbe člana 70. Zakona o radu koji definira obavezu isplate plaća i rokove. Apelantice ističu da se Vrhovni sud pogrešno poziva na odredbu člana 279. stav 3. i člana 372. stav 1. ZOO-a, te da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe člana 277. ZOO-a, s obzirom na to da plaće nisu povremena novčana davanja već posebna vrsta isplate na osnovu radnog odnosa koja dospijeva u skladu s odredbom člana 70. Zakona o radu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da smatra da Presudom broj 070-0-Rev-06-000763 od 14. juna 2007. godine nisu povrijeđena ustavna prava apelantica.

V. Relevantni propisi

  • 13.
    U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase:

Član 68.

Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Član 70.

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

  • 14.
    Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/00):

Član 25.

Š...Ć

Plaća se isplaćuje jedanput mjesečno za protekli mjesec i od jedne do druge isplate plaće ne može proći više od 30 dana.

  • c)
    Naknade na osnovu rada

Član 29.

Osim naknada na plaću utvrđenih zakonom, službeniku pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, ishrana u toku rada (topli obrok) i regres za godišnji odmor.

Visinu naknada iz stava 1. ovog člana utvrđuju rukovodilac organa uprave i Sindikat.

Član 71.

Odredbe ovog ugovora primjenjuju se i na službenike i namještenike organa, službi i tijela iz člana 168. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i druge službenike na koje se shodno primjenjuju odredbe tog zakona ili identičnih zakona kantona/županija.

  • 15.
    Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

III. Zatezna kamata

Kad se duguje

Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kamata na kamatu

Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja, ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Kad dužnik dolazi u docnju

Član 324.

(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje.

(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obaveze.

VI. Dopustivost

  • 16.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000763 od 14. juna 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu punomoćnik apelantica je primio 11. jula 2007. godine a apelacija je podnesena 30. augusta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 20.
    Apelantice osporavaju presudu Vrhovnog suda tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog arbitrarne primjene materijalnih propisa.
  • 21.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
  • 22.
    Ustavni sud primjećuje da je isto činjenično i pravno pitanje već razmotrio u predmetima koji su okončani odlukama Ustavnog suda AP 2159/07 i AP 2459/07 od 11. februara 2010. godine koje su objavljene na web stranici Ustavnog suda (www.ustavnisud.ba). U navedenim odlukama Ustavni sud je usvojio apelacije te utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, a u pogledu navoda iz apelacije, Ustavni sud poziva na obrazloženja i razloge iz citiranih odluka. Naime, razlozi navedeni u odlukama Ustavnog suda AP 2159/07 i AP 2459/07 od 11. februara 2010. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore kako je Vrhovni sud proizvoljnim tumačenjem odredaba člana 279. stav 3. u vezi s odredbama člana 372. stav 1. ZOO-a zaključio da se plaće i ostala potraživanja iz radnog odnosa mogu definirati kao povremena davanja. S tim u vezi, Ustavni sud je naglasio da se potraživanja iz radnog odnosa (plaća, regres, topli obrok i sl.) ne mogu tretirati kao povremena davanja, u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje obračuna "kamate na kamatu" iz člana 279. stav 3. ZOO-a. Prema stanovištu Ustavnog suda u navedenim predmetima, plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulirano članom 277. ZOO-a. Stoga, Ustavni sud smatra da je i u konkretnom slučaju primjena relevantnih zakonskih odredbi proizvoljna, u odnosu na početak toka zatezne kamate kao i u odnosu na zaključak da su plaće, i ostala potraživanja iz radnog odnosa, povremena potraživanja. S obzirom da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na pravo na obračunavanje zateznih kamata od određenog datuma, tj. od datuma kad je poslodavac pao u docnju, s istim činjeničnim i pravnim okolnostima kao što je bio slučaj u odlukama broj AP 2159/07 i AP 2459/07, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati proizvoljnost u primjeni relevantnih zakonskih odredbi ZOO-a, koja je dovela do povrede prava na pravično suđenje, nego se poziva na obrazloženja i razloge date u citiranim odlukama od 11. februara 2010. godine, budući da se ti razlozi mogu primijeniti i na ovu odluku.
  • 23.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno ustavno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 24.
    Na kraju, Ustavni sud je odlučio da ovaj predmet meritorno okonča tako što će ukinuti revizionu presudu, a ostaviti na snazi drugostepenu presudu. Dakle, Ustavni sud je utvrdio da su prvostepeni i drugostepeni sud, između ostalog, utvrdili početak toka zatezne kamate na način koji zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, kao i zbog činjenice da se radi o sporu iz radnog odnosa koji je prema samom zakonu hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije potrebno da predmet vraća redovnim sudovima radi novog postupka i odluke.
  • 25.
    S obzirom na zaključke u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelantica koji se tiču navodne povrede njihovog prava na pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao i povrede iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te člana 279. stav 3. ZOO-a.

VIII. Zaključak

  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da Vrhovni sud, u pogledu početka toka zatezne kamate na iznose koje tuženi treba da plati apelanticama na osnovu radnog odnosa, nije primijenio materijalno pravo na način koji bi zadovoljio standarde prava na pravično suđenje, te je tako povrijedio pravo apelantica iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 27.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 28.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.