Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 403/08, rješavajući apelaciju Miloša Kljajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Miloša Kljajića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Odsjek Banjaluka broj 05-050-11-901.

Nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Odsjek Banjaluka da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 05-050-11-901 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati Milošu Kljajiću iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Odsjek Banjaluka i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Miloš Kljajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnio je 6. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku o njegovom zahtjevu za povrat stana u predmetu koji se vodi pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Odsjek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-11-901.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Odsjeka je 13. februara 2008. godine zatražen odgovor na apelaciju, a zatim je 16. juna 2010. zatražen spis.
  • 3.
    Odsjek je dostavio odgovor na apelaciju 7. marta 2008. godine, a spis 28. juna 2010. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 13. marta 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je 26. aprila 1999. godine Odsjeku podnio zahtjev za vraćanje stana u Gradišci, ulica Vidovdanska G-8 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Odsjek je Rješenjem broj 05-050-11-901 od 22. decembra 1999. godine potvrdio da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, a privremenom korisniku Z. Š. je naloženo da iseli iz stana u roku od 90 dana.
  • 7.
    Rješavajući žalbu privremenog korisnika Z. Š. protiv prvostepenog upravnog rješenja, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo je Rješenje broj 05-050-01-352/00 od 27. marta 2000. godine. Navedenim rješenjem Ministarstvo je u cijelosti poništilo Rješenje Odsjeka broj 05-050-11-901 od 22. decembra 1999. godine zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predmet uputilo Odsjeku na ponovno rješavanje.
  • 8.
    U ponovnom postupku Odsjek je donio Rješenje broj 05-050-11-901 od 27. septembra 2000. godine kojim se potvrđuje da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, a privremena korisnica Lj. Š.-N. je obavezana da u roku od 15 dana iseli iz stana.
  • 9.
    Ministarstvo je Rješenjem broj 05-050-01-613/01 od 5. juna 2001. godine odbilo kao neosnovane žalbe privremene korisnice Lj. Š.-N. i davaoca predmetnog stana na korištenje, Zdravstvene ustanove "Opšta bolnica" Gradiška, protiv rješenja Odsjeka od 27. septembra 2000. godine.
  • 10.
    Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je u upravnom sporu donio Presudu broj U-680/2001 od 4. decembra 2001. godine kojom je tužbe privremene korisnice Lj. Š.-N. i davaoca predmetnog stana na korištenje uvažio i poništio Rješenje Ministarstva broj 05-050-01-613/01 od 5. juna 2001. godine, obrazloživši da nije mogao odlučiti o zakonitosti osporenog rješenja budući da nisu utvrđene sve relevantne činjenice u odnosu na eventualni status apelanta kao izbjeglice.
  • 11.
    U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-050-01-58/02 od 17. januara 2002. godine kojim je odbilo kao neosnovane žalbe Lj. Š.-N. i davaoca stana na korištenje protiv Rješenja Odsjeka broj 05-050-11-901 od 27. septembra 2000. godine.
  • 12.
    Apelanta je 4. jula 2002. godine Odsjek uveo u posjed predmetnog stana.
  • 13.
    Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (CRPC) je 9. jula 2002. godine donijela Odluku broj 703-4069-1/1. Navedenom odlukom, odlučujući o apelantovom zahtjevu od 17. juna 1999. godine, CRPC je potvrdila da je apelant 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Odlukom CRPC-a broj R-703-4069-1/1-01-194/04 od 14. maja 2005. godine odbijen je zahtjev Lj. Š.-N. za ponovno razmatranje navedene odluke CRPC-a od 9. jula 2002. godine.
  • 14.
    Apelant je 24. augusta 2002. godine s davaocem stana na korištenje zaključio ugovor o otkupu predmetnog stana.
  • 15.
    Protiv Rješenja Ministarstva broj 05-050-01-58/02 od 17. januara 2002. godine Lj. Š.-N. i davalac stana na korištenje tužbama su pokrenuli upravni spor pred Vrhovnim sudom. Vrhovni sud je Presudom broj U-144/2002 od 11. decembra 2002. godine tužbe uvažio, osporeno rješenje poništio i predmetnu upravnu stvar riješio tako što je žalbe Lj. Š.-N. i davaoca stana na korištenje protiv Rješenja Odsjeka broj 05-050-11-901 od 27. septembra 2000. godine također uvažio, navedeno rješenje Odsjeka poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak da bi se činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdilo. Naime, Vrhovni sud je naveo da je potrebno utvrditi apelantov status u periodu od 30. aprila 1991. godine do dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik RS" broj 12/99), te ako je apelant bio u statusu izbjeglice ili raseljenog lica on bi se smatrao nosiocem stanarskog prava na predmetnom stanu pa bi njegov zahtjev za povrat bio osnovan i obrnuto.
  • 16.
    Odsjek je 12. januara 2007. godine donio zaključak o spajanju postupaka s apelantovim zahtjevima za povrat predmetnog stana u posjed (podnesenog 26. aprila 1999. godine pod brojem 05-050-11-901/99) i zahtjeva za izvršenje Odluke CRPC-a (podnesenog 30. maja 2003. godine pod brojem 05-050-11-901-3/03) radi vođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedinstvene odluke. U obrazloženju zaključka Odsjek se pozvao na član 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju odluka CRPC-a ("Službeni glasnik RS" br. 65/01 i 13/02).
  • 17.
    Odsjek je 17. januara 2007. godine donio Zaključak broj 05-050-11-901-3/99 o dozvoli za izvršenje odluke CRPC-a od 9. jula 2002. godine. U obrazloženju zaključka je navedeno da je navedena odluka CRPC-a konačna, obavezujuća i izvršna. Dalje je navedeno da je apelant po zahtjevu za povrat stana od 26. aprila 1999. godine uveden u posjed stana 4. jula 2002. godine, što znači da je apelant svoje pravo ostvario prije nego što je donesena navedena odluka CRPC-a.
  • 18.
    Odsjek je 20. novembra 2007. godine dopisom broj 05-050-11-901/99 pozvao apelanta da u što kraćem roku dostavi rješenje o statusu izbjeglice iz BiH, ukoliko je taj status ostvario u Beogradu ili Subotici, gdje je boravio. U dopisu je također navedeno da će, ukoliko apelant ne dostavi traženo rješenje, njegov zahtjev za povrat stana biti odbijen kao neosnovan. Apelantov advokat je na dopis odgovorio 5. decembra 2007. godine. Istakao je da je apelant imao status izbjeglice nakon što je napustio Gradišku i otišao u Beograd, te da će apelant rješenje o statusu izbjeglice lično dostaviti naredne sedmice kada dođe u Banjaluku. Pored toga u pismu je istaknuto da apelantov status izbjeglice ili raseljenog lica nije pravno relevantan u konkretnom predmetu imajući u vidu odredbe Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine koji je lex specialis u odnosu na sve druge domaće propise, pa dakle i u odnosu na Zakon o stambenim odnosima.
  • 19.
    U vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda postupak pred Odsjekom još nije okončan.

IV. Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 20.
      Apelant je podnio apelaciju zbog toga što postupak po njegovom zahtjevu za povrat stana nije okončan niti nakon skoro devet godina. Zbog toga apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je zatražio da mu Ustavni sud dosudi naknadu na ime nematerijalne štete u iznosu od 5.000 KM zbog toga što predmet po njegovom zahtjevu za povrat stana nije riješen, niti ima naznaka da bi se uskoro mogao riješiti konačnim upravnim aktom ili pravomoćnom sudskom odlukom. Također je zatražio 100,00 KM za troškove advokata za zastupanje pred Ustavnim sudom.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 21.
      Odsjek je u odgovoru na apelaciju naveo da je Vrhovni sud u obrazloženjima svojih presuda zahtijevao da se u upravnom postupku utvrdi da li je apelant u navedenom pravno relevantnom vremenu imao status izbjeglog, odnosno raseljenog lica. Predmet je odlukom Vrhovnog suda vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje je navedeno da zbog većeg broja predmeta koji se nalaze u radu pred Odsjekom nije postupano u konkretnom predmetu.

V. Relevantni propisi

  • 22.
    Zakon o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 13/02 i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

VI. Dopustivost

  • 23.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 24.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 25.
    U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što Odsjek (u momentu podnošenja apelacije) nije u dužem vremenskom periodu zakazivao ročište za raspravu, niti odlučivao u apelantovom predmetu.
  • 26.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelant je podnio apelaciju tvrdeći da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što njegov zahtjev za povrat stana u vrijeme podnošenja apelacije nije bio riješen ni devet godina nakon podnošenja zahtjeva.

VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

  • 28.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 29.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Pravo na donošenje odluke u razumnom roku

  • a)
    Relevantni principi i analiza razumnosti postupka
    • 30.
      Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
    • 31.
      Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
    • 32.
      Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
  • b)
    Analiza postupka
    • 33.
      Apelant je podnio zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed 26. aprila 1999. godine i postupak je u toku pred prvostepenim upravnim organom. Dakle, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda postupak od podnošenja zahtjeva traje 11 godina i dva mjeseca, što je period za koji će Ustavni sud ispitati razumnost dužine postupka u skladu s uspostavljenim kriterijima.
    • 34.
      U predmetnom upravnom postupku i u sudskom postupku upravnog spora treba utvrditi pravnu osnovanost apelantovog zahtjeva za povrat stana. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
    • 35.
      Ustavni sud zapaža da su upravni i sudski organi u postupku koji je trajao više od 11 godina donosili odluke o apelantovom zahtjevu za povrat stana u posjed, te da, i pored toga, konačna odluka još nije donesena. Također, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom upravnom postupku predmet dva puta razmatran pred Odsjekom, kao prvostepenim organom, i da mu je dva puta Vrhovni sud naložio da utvrdi činjenice koje se tiču apelantovog eventualnog izbjegličkog statusa. Međutim, nakon što je Vrhovni sud predmet vratio prvostepenom upravnom organu na ponovni postupak, Ustavni sud zapaža da Odsjek nije poduzimao nikakve aktivnosti u periodu od četiri godine i 11 mjeseci, da bi tek 20. novembra 2007. godine pozvao apelanta da dostavi podatke o odlučnim činjeničnim pitanjima (statusu izbjeglice). Iako je apelant odmah odgovorio Odsjek nakon toga, dakle u periodu od naredne dvije godine i šest mjeseci, nije zakazao ročište za raspravu, pa tako predmet nije okončan ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda.
    • 36.
      Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje prvenstveno nadležnih upravnih organa, čijim ponašanjem je došlo do toga da je predmetni postupak, za koji je Ustavni sud već zaključio da nije bio naročito složene prirode, trajao preko 11 godina. Navodi Odsjeka u odgovoru na apelaciju da nije postupano u konkretnom predmetu zbog većeg broja drugih predmeta u radu pred Odsjekom, kako je već Ustavni sud istakao, nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Uzimajući u obzir da su postupci o žalbi pred nadležnim Ministarstvom i u upravnom sporu trajali relativno kratko vrijeme kad su ti organi odlučivali, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju ukupnoj dužini postupka najviše doprinio Odsjek kao prvostepeni upravni organ.
    • 37.
      Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

Naknada nematerijalne štete

  • 38.
    Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000 KM zbog nedonošenja konačne upravne odluke, odnosno pravomoćne sudske odluke po njegovom zahtjevu za povrat stana. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 39.
    Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelantovog zahtjeva za povrat stana traje 11 godina i dva mjeseca do donošenja odluke Ustavnog suda, apelantu se određuje naknada u visini od 1.650 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

  • 40.
    U odnosu na apelantov navod da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da u svjetlu zaključka Ustavnog suda o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nema potrebe razmatrati navode o povredi prava na imovinu.

VIII. Zaključak

  • 41.
    Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada zbog propusta prvostepenog upravnog organa da postupi po uputama Vrhovnog suda s ciljem pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja postupak povrata stana nije okončan u periodu dužem od 11 godina, a za takvo nepostupanje i nedonošenje odluke u razumnom roku nisu ponuđeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem.
  • 42.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 43.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.