USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 405/08, rješavajući apelaciju Božane Ćosić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Božane Ćosić, Tomislava Ćosića, Ozane Jurišković, Vesne Tabaković i Zdenke Brkić-Malić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1085/01.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj P-1085/01.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Božana Ćosić, Tomislav Ćosić, Ozana Jurišković, Vesna Tabaković i Zdenka Brkić-Malić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Ratko Brkić Malić, punomoćnik iz Banje Luke, podnijeli su 6. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelanti su podnijeli apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 30. marta 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis broj P-1085/01.
- 3.Osnovni sud je 13. aprila 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju i traženi spis.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantima 12. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelanti su 10. maja 2001. godine protiv Branka Santre iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: tuženi) podnijeli tužbu Osnovnom sudu radi utvrđenja. Tužbom su zatražili da sud utvrdi da je ništavan prijavni list "A" Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Banja Luka, broj 09-952-1271/00 od 7. novembra 2000. godine. Također su zatražili da se naloži brisanje zemljišnoknjižne promjene u zk. ul. broj 10.353 k.o. Banja Luka, koja je nastala na osnovu navedenog prijavnog lista "A", i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provođenja tog prijavnog lista "A" tako da k.č. broj 357/1 ima površinu od 369 m", a k.č. broj 357/15 ima površinu od 46 m".
- 7.Osnovni sud je povodom tužbe podnesene 10. maja 2001. godine zakazao prvo ročište 17. aprila 2002. godine. Na tom ročištu je pročitana tužba apelanata, te izvršen uvid u neophodne dokaze vezane za oduzimanje i promet nekretnina koje su predmet spora u ovom predmetnom postupku.
- 8.Na ročištu održanom 6. maja 2003. godine sud je saslušao punomoćnika apelanata i punomoćnika tuženog, te zatražio da se od Grada Banja Luka pribavi podatak kada i na koji način je nacionalizirano predmetno zemljište, kao i da se od Odjeljenja za urbanizam pribavi podatak da li je i na koji način predmetno područje na kojem se nalazi navedena parcela urbanizirano. Na ročištu od 19. juna 2003. godine sud je konstatirao da nisu dostavljeni traženi podaci od Odjeljenja za urbanizam i imovinskopravne poslove, te da se u svojstvu umješača pozove Grad Banja Luka da se izjasni na navode tužbe, budući da dio koji apelanti traže graniči sa društvenom imovinom.
- 9.Na ročištu održanom 17. jula 2003. godine sud je konstatirao da se zakonski zastupnik Grada Banja Luka izjasnio da stupa u parnicu, s obzirom na to da je zainteresiran za rješavanje spora jer se radi o zemljištu u društvenom interesu. Dalje, sud je konstatirao da ovom ročištu nisu pristupili apelanti, pa je, saglasno odredbama člana 216. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), donio Rješenje broj P-1085/01, te odlučio da postupak u ovom predmetu miruje zaključno sa 17. julom 2003. godine, dok jedna strana ne predloži da se postupak nastavi, u protivnom smatrat će da je tužba povučena. Apelanti su 10. novembra 2003. godine Osnovnom sudu podnijeli prijedlog da se postupak u ovom predmetu nastavi.
- 10.Apelanti su 4. maja 2004. godine uredili tužbu tako da su uređenom tužbom obuhvatili i Grad Banja Luka, te 3. i 16. marta 2006. godine proširili tužbu i na Radojku Bjelobaba i Milana Bjelobabu koji su otuđili parcelu k.č. broj 357/15, na kojoj nikad nisu imali pravo korištenja.
- 11.Nakon prijedloga apelanata za nastavak postupka, Osnovni sud je naredbom od 8. marta 2006. godine uređenu i proširenu tužbu dostavio na odgovor novotuženim Radojki i Milanu Bjelobaba. Dalje, sud je ročište zakazano za 30. decembar 2008. godine odgodio uz konstataciju da nisu ispunjene procesne pretpostavke za održavanje ročišta. Ročište zakazano za 10. mart 2009. godine nije održano zbog bolesti postupajućeg sudije. Na ročištu zakazanom 12. marta 2010. godine konstatirano je da se postupak nastavlja radi saslušanja predloženih svjedoka.
IV. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Apelanti su naveli da su im zbog nepostupanja Osnovnog suda povodom njihove tužbe u parničnom postupku radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da ročište u predmetu apelanata protiv tuženog radi utvrđivanja i brisanja zemljišnoknjižnog upisa nije mogao ranije da zakaže zbog velikog broja predmeta u radu, te zbog postojanja određenih procesnih smetnji, a koje se tiču tačnih adresa svih stranaka u postupku. Također je kao razlog naveo i odsustvo postupajućih sudija koji su bili zaduženi sa predmetnim spisom.
- 13.
V. Relevantni propisi
- 14.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 15.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 20.Apelanti su u apelaciji naveli da su im zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka koji su pokrenuli pred Osnovnim sudom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Š...Ć
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- a)Relevantni principi
- a)
- 21.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 22.Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- b)Period koji se uzima u obzir
- b)
- 23.Predmetni postupak apelanti su pokrenuli podnošenjem tužbe Osnovnom sudu 10. maja 2001. godine i predmet ni do danas nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbenog zahtjeva apelanata (do donošenja ove odluke) traje preko osam godina.
- c)Analiza razumnosti trajanja postupka
- c)
- 24.U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa koji nema nikakve specifičnosti zbog kojih bi se zaključilo da je posebno složen.
- 25.Dalje, Ustavni sud, na osnovu činjenica predmeta, uviđa da, iako apelanti na ročište za glavnu raspravu zakazano za 17. juli 2003. godine nisu pristupili, a sud je na prijedlog punomoćnika tuženog postupak umirovio, saglasno odredbama člana 216. ZPP, ponašanje apelanata u postupku nije bio odlučujući razlog zbog kojeg predmetni postupak traje preko osam godina. Dalje, Ustavni sud zapaža da su apelanti, nakon što je sud odredio mirovanje postupka, u zakonom predviđenom roku podnijeli sudu prijedlog da se postupak u ovoj predmetnoj stvari nastavi. Također, Ustavni sud, na osnovu činjenica predmeta, uviđa da su apelanti bili prisutni na ostalih pet zakazanih ročišta, te da nisu koristili bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Ustavni sud uočava da su se apelanti upravo suprotno ponašali, odnosno da su tokom postupka više puta raznim podnescima inicirali postupanje suda, tj. pokušali su ishoditi da se postupak okonča u razumnom roku.
- 26.Što se tiče doprinosa suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u periodu od podnošenja tužbe, tj. od 10. maja 2001. godine, do 17. jula 2003. godine, kada je donio rješenje o mirovanju postupka, zakazao svega tri ročišta, te da je prvo ročište zakazao nakon 11 mjeseci. Od 10. novembra 2003. godine, kada su apelanti sudu podnijeli prijedlog za nastavak postupka, pa do 30. decembra 2008. godine, sud nije zakazao niti jedno ročište. Dakle, Osnovni sud, nakon prijedloga apelanata za nastavak postupka i uz više urgencija apelanata, u periodu dužem od pet godina nije zakazao niti jedno ročište, a jedina procesna radnja koju je sud preduzeo u navedenom periodu je dostavljanje uređene i proširene tužbe na odgovor novotuženima. Takvo postupanje suda se i dalje ponavlja, naime, od ročišta zakazanog za 10. mart 2009. godine, koje je odloženo zbog procesnih razloga, do narednog ročišta zakazanog za 12. mart 2010. godine, proteklo je godinu dana. Iz predmeta spisa proizlazi da postupak u ovom predmetnom slučaju još uvijek nije okončan, iako je od podnošenja tužbe apelanata proteklo više od osam godina.
- 27.Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za veliki priliv predmeta i veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra neophodnim ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su "države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku" (vidi Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju očigledno je da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo vođenje postupka pred Osnovnim sudom. Također, apelanti ničim nisu doprinijeli dužini postupka, niti je postupak bio posebno složen.
- 28.Ocjenjujući sve navedeno, a posebno činjenicu da se nije radilo o složenom postupku, da doprinos apelanata dužini postupka nije bio odlučujući faktor, te da se odgovornost za nerazumno dugo vođenje postupka gotovo u cijelosti može pripisati Osnovnom sudu, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju nedonošenjem odluke u periodu dužem od osam godina prekršeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao princip prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 29.Imajući u vidu zaključak u pogledu kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitivati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u predmetu radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, dakle postupak koji nije složen, traje preko osam godina i nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a ta dužina postupka se gotovo u cijelosti može staviti na teret Osnovnom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.