Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2799/08, rješavajući apelaciju Sakiba Tahirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Sakiba Tahirovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 036763 04 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 036763 04 P.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Sakibu Tahiroviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Sakib Tahirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banje Luke, podnio je 15. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 036763 04 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. januara 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Osnovni sud je 23. jula 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 29. septembra 2009. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 30. marta 2010. godine zatraženo da obavijesti Ustavni sud o toku predmetnog postupka. Do donošenja odluke Ustavnog suda Osnovni sud nije dostavio odgovor.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 7.
    Apelant je 23. marta 2004. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog Boška Đajića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate. Podneskom od 30. juna 2004. godine apelant je zatražio od Osnovnog suda da dostavi tužbu tuženom na odgovor, budući da je protekao rok za dostavljanje tužbe na odgovor iz člana 69. Zakona o parničnom postupku.
  • 8.
    Apelant je podneskom od 24. februara 2005. godine preinačio tužbu i zatražio od Osnovnog suda da podnesak o preinačenju tužbe u zakonskom roku dostavi tuženom na odgovor.
  • 9.
    Apelant je podnescima od 16. augusta 2005. godine, 23. januara i 28. augusta 2007. godine zatražio od Osnovnog suda da dostavi tužbu na odgovor tuženom i da zakaže pripremno ročište.
  • 10.
    Osnovni sud je 17. jula 2009. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor.
  • 11.
    Prema podacima kojima Ustavni sud raspolaže, predmetni postupak je u vrijeme donošenja ove odluke još u toku.

IV. Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 12.
      Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je više puta podnosio urgencije Osnovnom sudu radi uzimanja predmeta u rad, ali da Osnovni sud, do podnošenja apelacije Ustavnom sudu, nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi vođenja postupka. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka u iznosu od 5.000 KM i troškove sastavljanja i podnošenja apelacije u iznosu od 1.000 KM.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 13.
      U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je 17. jula 2009. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor. Također, Osnovni sud je naveo da apelantov predmet nije hitne prirode, te da zbog toga nije uzet u rad izvan programa o hronologiji rada u tom sudu.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 17.
    Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 20.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 21.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • a)
    Relevantni principi
    • 22.
      Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
    • 23.
      Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
    • 24.
      Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
  • b)
    Period koji se uzima u obzir
    • 25.
      Ustavni sud zapaža da je apelant 23. marta 2004. godine pokrenuo predmetni postupak i da taj postupak, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste šest godina i tri mjeseca.
  • c)
    Analiza razumnosti trajanja postupka
    • 26.
      U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije utjecala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
    • 27.
      Ustavni sud zapaža da Osnovni sud u periodu dužem od pet godina od podnošenja tužbe nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi vođenja predmetnog postupka iako je apelant u tom periodu više puta urgirao da se predmet uzme u rad. Ustavni sud ima u vidu da je Osnovni sud kao razlog za nepostupanje u predmetnom postupku naveo da predmetni postupak nije hitne prirode, te da se stoga rješava "u skladu sa programom o hronologiji rada u tom sudu". Međutim, Ustavni sud smatra da činjenica da se u konkretnom slučaju ne radi o hitnom postupku nikako ne može opravdati potpunu neaktivnost Osnovnog suda, koji u ukupnom periodu dužem od šest godina ne samo da nije okončao prvostepeni postupak već pet godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi vođenja postupka, pa čak nije dostavio ni tužbu na odgovor. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Osnovni sud ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za potpunu neaktivnost suda u periodu dužem od pet godina od podnošenja tužbe, odnosno ne može opravdati ukupno trajanje postupka u periodu od ukupno šest godina. Također, iz ovakvog odgovora Osnovnog suda ne može se naslutiti ni kakve se mjere preduzimaju na rješavanju predmeta u razumnom roku u skladu sa zahtjevima Evropske konvencije.
    • 28.
      Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 29.
    U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
  • 30.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje šest godina i tri mjeseca, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 900 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova podnošenja apelacije, Ustavni sud napominje da Pravilima Ustavnog suda nije predviđena mogućnost za ovaj vid naknade, što znači da te troškove snose isključivo apelanti.

VIII. Zaključak

  • 31.
    Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje duže od šest godina, a Osnovni sud u Banjoj Luci u periodu dužem od pet godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi vođenja i okončanja postupka, niti je za to ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za takvo nepostupanje.
  • 32.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 33.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.