USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2968/07, rješavajući apelaciju E. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačka 9, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija E. B.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-07-000 997 od 21. septembra 2007. godine i Rješenje Općinskog suda u Konjicu broj 07 56 I 005452 05 I od 9. maja 2007. godine.
Predmet se vraća Općinskom sudu u Konjicu, koji je dužan bez odlaganja donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Konjicu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. B. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-07-000 997 od 21. septembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Konjicu broj 07 56 I 005452 05 I od 9. maja 2007. godine, u odnosu na pravo na rad iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.E. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, kojeg zastupa Jasmina Marić, advokat iz Jablanice, podnio je 6. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-07-000 997 od 21. septembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 56 I 005452 05 I od 9. maja 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Autotransportnog preduzeća "Putniktours-Prozor" d.o.o. Jablanica, učesnika u postupku, zatraženo je 23. novembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Učesnik u postupku i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 30. novembra i 7. decembra 2007. godine. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 7. juna 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda broj P-65/02 od 20. februara 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-478/04 od 24. novembra 2004. godine, poništeno je Rješenje o prestanku radnog odnosa broj 03/01 od 11. jula 2001. godine i naloženo tuženom Autotransportnom preduzeću "Putniktours-Prozor" d.o.o. da apelanta vrati na posao. Tuženi je obavezan da apelantu na ime neisplaćenih plaća za period od 29. juna 2001. godine (kao dana nezakonitog prestanka radnog odnosa) do 31. januara 2004. godine isplati ukupan iznos od 8.267.60 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Tuženi je obavezan da apelantu isplati troškove postupka u iznosu od 831,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
- 7.Apelant je 12. januara 2005. godine protiv Autotransportnog preduzeća "Putniktours-Prozor" d.o.o. Jablanica (u daljnjem tekstu: izvršenik) podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-65/02 od 20. februara 2004. godine, koji je Općinski sud Rješenjem broj I-22/05 od 4. marta 2005. godine odbio kao neosnovan. Općinski sud je svoje rješenje obrazložio navodima da je apelant u prijedlogu za izvršenje naveo da je predmetnom pravosnažnom presudom, čije izvršenje traži, poništeno rješenje o prestanku njegovog radnog odnosa, te naloženo izvršeniku da ga vrati na posao. Zatim, da je izvršenik dopisom od 15. decembra 2004. godine pozvao apelanta na posao, a 4. januara 2005. godine izvršenikov direktor apelantu je ponudio zaključivanje ugovora o radu za obavljanje poslova pomoćnog radnika. Apelant je prije pokretanja sudskog postupka radio kao pomoćnik direktora za opće i ekonomske poslove, što dokazuje Rješenjem broj 35-2 od 4. aprila 1997. godine. Budući da izvršenik nije izvršio obavezu vraćanja na rad, apelant je predložio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će naložiti izvršeniku da apelanta vrati na poslove pomoćnika direktora za opće i ekonomske poslove ili druge odgovarajuće poslove, kao i da naloži izvršeniku da apelantu na ime plaće isplati mjesečne iznose dospjele od pravosnažnosti presude 24. novembra 2004. godine do vraćanja na rad u iznosu koji bi apelant ostvario da je radio.
- 8.Općinski sud je naveo da je, nasuprot apelantovom stavu, predmetnom pravosnažnom i izvršnom presudom ustanovljena izvršenikova obaveza da apelanta vrati na posao i da mu na ime plaća za period od 29. juna 2001. godine do 31. januara 2004. godine isplati iznos od 8.267.60 KM. Izvršnom ispravom nije utvrđena obaveza da se apelant vrati na poslove koje je ranije obavljao, a ni obaveza na isplatu plaća nakon pravosnažnosti presude do vraćanja na rad, pa je neosnovano takvo potraživanje iz prijedloga za prinudno izvršenje. Općinski sud je zaključio, budući da je apelant naveo da ga je izvršenik pozvao na posao i ponudio mu zaključenje ugovora o radu, da je očito da je izvršenik ispunio obavezu iz stava 1. izreke Presude broj P-65/02.
- 9.Općinski sud je, također, naveo da je iz obrazloženja presude vidljivo da je apelant tužbenim zahtjevom potraživao i naknadu plaća do ponovnog uspostavljanja radnog odnosa, ali je taj dio zahtjeva odbijen. Općinski sud je zaključio da, prema odredbi člana 217. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), tražilac izvršenja koji je podnio prijedlog za vraćanje na rad može tražiti od izvršenika isplatu plaća od pravosnažnosti presude do vraćanja na posao. Kako je, međutim, u konkretnom slučaju izvršenik svoju obavezu dobrovoljno izvršio tako što je pozvao apelanta na posao i na zaključenje ugovora o radu, prema mišljenju Općinskog suda, iscrpljena je izvršenikova obaveza utvrđena u stavu 1. izreke Presude broj P-65/02, te je time neosnovano i potraživanje za isplatu plaća nakon pravosnažnosti presude. Stoga je Općinski sud, primjenom odredbe člana 64. ZIP-a, prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja odbio.
- 10.Protiv prvostepenog rješenja apelant je podnio žalbu koju je Kantonalni sud Rješenjem broj Gž-565/05 od 21. juna 2005. godine uvažio, osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u izvršenju sudske odluke izvršenik apelantu ponudio drugo radno mjesto i to mjesto pomoćnog radnika, a ne radno mjesto na kojem je apelant radio do nezakonitog prestanka radnog odnosa (pomoćnik direktora), odnosno drugo odgovarajuće mjesto. Stoga je pogrešno stanovište prvostepenog suda da je time tuženi izvršio svoju obavezu iz pravosnažne sudske presude jer se raspoređivanje na radno mjesto pomoćnog radnika ni u kojem slučaju ne može podvesti pod radno mjesto na kojem je apelant radio do nezakonitog prestanka radnog odnosa, odnosno pod odgovarajuće radno mjesto.
- 11.Rješenjem Općinskog suda broj 07 056 I 005452 05 I od 23. juna 2006. godine izvršenikov prigovor je odbijen u cijelosti. Određeno je da se rješenje o izvršenju od 20. aprila 2006. godine mijenja na način da se izvršenik obavezuje vratiti apelanta na posao na radno mjesto na kojem je radio ili druge odgovarajuće poslove. U obrazloženju rješenja je navedeno da je neosnovan prigovor da je izvršenik svoju obavezu izvršio s obzirom na to da je Kantonalni sud već pravosnažno odlučio o prijedlogu za izvršenje na način da presuda nije izvršena ako izvršenik apelanta raspoređuje na radno mjesto pomoćnog radnika jer je odredbom člana 96. Zakona o radu propisano da se u slučaju nezakonitog otkaza poslodavac obavezuje da zaposlenika vrati na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove. Navedena odredba Zakona o radu je i osnov da sud izmijeni nepravosnažno rješenje o izvršenju jer je donošenjem rješenja o izvršenju u formi pečata udovoljio prijedlogu za izvršenje kojim se traži da izvršenik apelanta vrati na poslove pomoćnika direktora za opće i ekonomske poslove. Kako direktora imenuje određeno tijelo preduzeća, to sud nema ovlaštenja da poslodavcu naloži vraćanje na radno mjesto direktora, ali je izvršenik dužan da apelanta rasporedi na radno mjesto u skladu sa njegovom stručnom spremom i radnim iskustvom, te u skladu sa svojim unutrašnjim pravnim aktima o sistematizaciji radnih mjesta.
- 12.Protiv prvostepenog rješenja izvršenik je podnio žalbu koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-00 1087 od 2. novembra 2006. godine uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je preuranjen zaključak prvostepenog suda o neosnovanosti prigovora da je izvršenik svoju obavezu izvršio. Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 48. stav 3. ZIP-a, prema kojoj sud može zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru, a u konkretnom slučaju to je bilo potrebno da bi se utvrdilo zbog čega je apelant odbio da zaključi ponuđeni ugovor o radu na radno mjesto pomoćnog radnika, te da li je ponuđeno radno mjesto odgovarajuće apelantovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Istaknuto je da, ako je ponuđeno radno mjesto odgovarajuće, a apelant je odbio da zaključi takav ponuđeni ugovor o radu, onda bi se moglo govoriti da je izvršenik svoju obavezu izvršio.
- 13.Rješenjem Općinskog suda broj 07 56 I 005452 05 I od 9. maja 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000 997 od 21. septembra 2007. godine, usvojen je izvršenikov prigovor. Izvršni postupak je obustavljen i ukinute su sve provedene radnje. Apelant je obavezan nadoknaditi izvršeniku troškove za sastav prigovora u iznosu od 280,80 KM u roku od 30 dana i pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na raspravi izvršenikov punomoćnik naveo da kod izvršenika više ne postoji radno mjesto pomoćnika direktora za opće i ekonomske poslove na kojem je apelant radio prije otkaza. Zatim, navedeno je da je apelantova punomoćnica istakla da je izvršenik smišljeno ukinuo radno mjesto na kojem je apelant bio zaposlen do nezakonitog otkaza, kako bi osujetio izvršenje pravosnažne presude. Općinski sud je istakao da je nesporno da je apelant radio na poslovima pomoćnika direktora za opće i ekonomske poslove, a da mu je ponuđeno zaključenje ugovora o radu broj 21/04 na radno mjesto pomoćnog radnika. Iz apelantove radne knjižice utvrđeno je da on ima srednju stručnu spremu administrativne struke. Apelantova punomoćnica je navela da je on iskustvom osposobljen za obavljanje općih, kadrovskih i pravnih poslova. To upućuje na zaključak da radno mjesto pomoćnog radnika za koje je predviđena stručnost polukvalificiranog radnika nije odgovarajuća apelantovim stručnim sposobnostima.
- 14.Međutim, utvrđeno je da u organizacionoj shemi radnih mjesta kod izvršenika postoje samo radna mjesta glavnog knjigovođe i blagajnika za koje je predviđena srednja stručna sprema, a za njih se traži ekonomski smjer. S obzirom na to da je za oba radna mjesta predviđen po jedan izvršilac i da lice koje radi na radnom mjestu blagajnice nije primljeno nakon donošenje Presude broj P-65/02 a da izvršenik ni s kim nije zasnovao radni odnos na mjesto glavnog knjigovođe, sud je razmatrao samo da li je apelant osposobljen za navedeno radno mjesto. Utvrđeno je da je prema opisu radnog mjesta glavnog knjigovođe jasno da taj posao može obavljati samo lice stručno osposobljeno za ekonomske poslove. Apelant nema potrebno obrazovanje stečeno kroz redovno školovanje, a njegova punomoćnica nije navela da se naknadno obrazovao u ekonomskoj struci. Istaknuto je da apelantova punomoćnica navedeno radno mjesto i ne spominje kao odgovarajuće za apelanta, a iz njenih navoda proizlazi da apelant traži vraćanje na radno mjesto pomoćnika direktora.
- 15.Dalje je Općinski sud naveo da su Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta izvršenika i njegovi sastavni akti doneseni 31. jula 2000. godine, što je godinu prije nego je apelant dobio otkaz, a očito je da se radi o istom pravilniku koji je izveden kao dokaz u parničnom postupku (broj i datum donošenja pravilnika navode se u drugostepenoj odluci iz parničnog postupka). Navedena činjenica, prema mišljenju suda, upućuje na netačnost tvrdnji apelantove punomoćnice da izvršenik svjesno i namjerno nije predvidio radno mjesto pomoćnika direktora kako bi osujetio izvršenje sudske odluke. Istaknuto je da očito to radno mjesto nije bilo predviđeno izvršenikovim unutrašnjim aktima niti u periodu dok je apelant obavljao taj posao. S obzirom na to da iz navedenog proizlazi da izvršenik nema radno mjesto odgovarajuće apelantovoj stručnoj osposobljenosti i iskustvu, izvršenik i ne može ispuniti svoju obavezu da ga vrati na posao na odgovarajuće radno mjesto. Stoga je osnovan izvršenikov prigovor da je svoju obavezu ispunio ponudom za zaključenje ugovora o radu broj 21/04. Kako izvršenje nije moguće primjenom člana 63. stav 3. ZIP-a, Općinski sud je izvršni postupak obustavio.
IV. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 16.Apelant se žali da su mu osporenom odlukom povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na rad iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Smatra da je Presuda broj P-65/02 samo: "Mrtvo slovo na papiru". Prema apelantovom mišljenju, izvršenjem navedene presude trebalo je uspostaviti stanje koje je bilo prije donošenja odluke o nezakonitom prestanku radnog odnosa. Ističe da je izvršenik poslije donošenja nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa apelantu izmijenio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, ukinuo radno mjesto na kojem se do nezakonitog otkaza nalazio apelant, te na taj način onemogućio izvršenje sudske odluke. Navodi da je neizvršenje sudske odluke krivično djelo, što je propisano odredbama člana 351. Krivičnog zakona FBiH, ali da je za Kantonalni sud navedena činjenica irelevantna.
- 16.
- b)Odgovor na apelaciju
- 17.U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da izvršnom ispravom nije utvrđena obaveza da se apelant vrati na poslove koje je ranije obavljao. Općinski sud se pozvao na odredbu člana 96. Zakona o radu, kojom je propisano da se u slučaju nezakonitog otkaza poslodavac obavezuje da zaposlenika vrati na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove. Istaknuto je da je u postupku utvrđeno da izvršenik nema odgovarajuće radno mjesto shodno apelantovoj stručnoj osposobljenosti i iskustvu, te da izvršenik ne može ispuniti svoju obavezu da ga vrati na posao na odgovarajuće radno mjesto. S tim u vezi, Općinski sud je utvrdio da je osnovan izvršenikov prigovor da je svoju obavezu ispunio ponudom za zaključenje ugovora o radu broj 21/04. Prema tome, Općinski sud smatra da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova ustavna prava.
- 18.U svom odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da je apelacija neosnovana, te da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova ustavna prava.
- 17.
V. Relevantni propisi
- 19.U Zakonu o radu ("Službene novine FBiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantna odredba glasi:
Član 96. stav 2.
Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit, može poslodavca obavezati da:
- 1.vrati zaposlenika na posao, na njegov zahtjev, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i isplati mu naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio i nadoknadi mu štetu, ili
- 2.isplati zaposleniku:
- -naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio;
- -naknadu za pretrpljenu štetu;
- -otpremninu na koju zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu;
- -druge naknade za koje zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
- -
- 20.U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) relevantna odredba glasi:
Član 63. stav 3.
Obustavljanje izvršenja
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
VI. Dopustivost
- 21.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na povredu prava na rad iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 9.apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
- 9.
Š...Ć
- 22.Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na rad. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da pravo na rad nije zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine niti Evropskom konvencijom, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, između ostalog, naveden je i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom je u čl. 6. i 7. zagarantirano pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada. Uživanje ovog prava je garantirano članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine - "Nediskriminacija". S obzirom na to da apelant ne navodi da je diskriminiran u uživanju prava na rad ili drugih sličnih prava, a takva diskriminacija nije očigledna iz činjenica koje je predočio apelant, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na rad nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
- 23.Imajući u vidu navedeno, te odredbu člana 16. st. 2. i 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je u ovom dijelu apelacije odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 24.U pogledu ostalih navoda apelacije koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 26.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000 997 od 21. septembra 2007. godine, kojim je okončan predmetni postupak, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelacija je podnesena 6. novembra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana od donošenja osporavane odluke, pa nije ni bitno kada ju je apelant primio da bi bio ispunjen uvjet od 60 dana od dana dostavljanja odluke koja je predmet osporavanja, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija u ovom dijelu nije dopustiva.
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 28.Apelant smatra da su mu u predmetnom postupku povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 29.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakome pravo na pravičan postupak pri određivanju građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neko lice strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na osnovu posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94; i Kõnig protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar pri određivanju da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili nije jeste da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
- 30.Ustavni sud zapaža da su predmet apelacije rješenja donesena u izvršnom postupku u kojem se neophodno ne određuju građanska prava i obaveze. Međutim, pravo na izvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda čini sastavni dio prava na pravično suđenje. Postoji izgrađena praksa Ustavnog suda o tome da neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka predstavlja povredu prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine).
- 31.U konkretnom slučaju se radi o izvršenju pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-65/02 od 20. februara 2004. godine, kojom je poništeno rješenje o prestanku apelantovog radnog odnosa kod izvršenika, te izvršeniku naloženo da apelanta vrati na posao. Dakle, radi se o izvršenju pravosnažne presude, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- 32.Razmatrajući apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 33.Ustavni sud nalazi da je osporenim rješenjima redovnih sudova predmetni izvršni postupak obustavljen u smislu odredbe člana 63. stav 3. ZIP-a jer je utvrđeno da u konkretnom slučaju izvršenik nema radno mjesto odgovarajuće apelantovoj stručnoj osposobljenosti i iskustvu, te da je izvršenikovom ponudom na zaključenje ugovora o radu broj 21/04 izvršenik ispunio svoju obavezu prema apelantu naloženu pravosnažnom Presudom broj P-65/02 od 20. februara 2004. godine.
- 34.Razmatrajući navedeno, Ustavni sud konstatira da je pravosnažnom presudom Općinskog suda, čije izvršenje apelant traži, utvrđeno da je apelantu kod izvršenika nezakonito prestao radni odnos i izvršeniku naloženo da apelanta vrati na posao kao i da mu na ime neisplaćenih plaća za period od 29. juna 2001. godine do 31. januara 2004. godine isplati ukupan iznos od 8.267.60 KM.
- 35.Dalje, Ustavni sud nalazi da je odredbom člana 96. stav 2. Zakona o radu propisano da je u slučaju nezakonitog otkaza poslodavac u obavezi da zaposlenika vrati na posao, na njegov zahtjev, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove.
- 36.Imajući u vidu pravosnažnu i izvršnu presudu Općinskog suda kao i spomenutu odredbu Zakona o radu, postavlja se pitanje da li su redovni sudovi u predmetnom postupku mogli doći do zaključka da je ponudom za zaključenje ugovora o radu rasporedom apelanta na radno mjesto pomoćnog radnika izvršenik ispunio svoju obavezu prema apelantu. Dalje, da zbog nepostojanja u izvršenikovoj organizacionoj shemi radnog mjesta koje odgovara apelantovoj stručnoj osposobljenosti i iskustvu izvršenik ne može ispuniti obavezu da apelanta vrati na odgovarajuće radno mjesto.
- 37.Prema mišljenju Ustavnog suda, izvršenikova ponuda da apelanta rasporedi na radno mjesto pomoćnog radnika za koje je predviđena stručnost polukvalificiranog radnika nikako se ne može smatrati odgovarajućim poslovima, u smislu člana 96. stav 2. Zakona o radu, imajući u vidu apelantovu stručnu osposobljenost. Nasuprot stavu redovnih sudova, prema mišljenju Ustavnog suda, izvršenikova navedena ponuda ne može se smatrati ispunjenjem obaveze iz pravosnažne presude, a čije izvršenje apelant traži. Dalje, Ustavni sud ne može prihvatiti ni argumente redovnog suda da postoji nemogućnost izvršenja uzimajući u obzir izvršenikovu organizacionu shemu u kojoj nema odgovarajućeg radnog mjesta za apelanta. Istina je da u toj shemi nije predviđeno radno mjesto pomoćnika direktora, koje poslove je apelant obavljao prije nezakonitog otkaza. Međutim, to nikako ne znači da redovni sud zbog izvršenikove postojeće organizacione sheme može zaključiti da je izvršenje nemoguće i obustaviti predmetni izvršni postupak, pogotovo imajući u vidu da je pravosnažnom presudom, čije izvršenje apelant traži, utvrđeno da je apelantu kod izvršenika radni odnos prestao nezakonito. Dakle, prema mišljenju Ustavnog suda, iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili odredbu člana 63. stav 3. ZIP-a kada su obustavili postupak izvršenja pravosnažne sudske odluke.
- 38.U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda (vidi Evropski sud, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40), prema kojoj član 6. stav 1. osigurava svakome pravo da pred sud ili tribunal iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze. To obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je pravo na pristup sudu, tj. pravo da pokrene postupak pred sudovima u civilnim stvarima (vidi Evropski sud, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno da domaći pravni sistem država ugovornica dopušta da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Prema tome, Ustavni sud smatra da bi u konkretnom slučaju neizvršenjem pravosnažne sudske odluke apelant trpio štetu, što je suprotno standardima člana 6. Evropske konvencije, jer izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora da bude posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije.
- 39.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi proizvoljna primjena odredbe člana 63. stav 3. ZIP-a, te da je time povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 1.
Ostali navodi
- 40.Apelant, također, smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na zaključke u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 41.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbu člana 63. Zakona o izvršnom postupku.
- 42.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 43.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.