Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3435/08, rješavajući apelaciju Božane Martinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09 ), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Božane Martinović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu pred Općinskim sudom u Mostaru broj 58 0 P 028997 07, koji nije okončan i još uvijek traje povodom revizije pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Božana Martinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, nastanjena u Assemini- Sardegena, Republika Italija, podnijela je 29. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 P 028997 07.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 18. septembra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju, uz cjelokupan spis u kojem nije donesena odluka o izjavljenoj žalbi na presudu Općinskog suda, dostavio 1. oktobra 2009. godine. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Ustavni sud je dopisom od 7. aprila 2010. godine zatražio od Kantonalnog suda da ga obavijesti da li je donesena odluka o apelanticinoj žalbi. Kantonalni sud je dopisom od 15. aprila 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je presuda o žalbi donesena 16. decembra 2009. godine. Općinski sud je dopisom od 20. maja 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je cjelokupan spis broj 58 0 P 028997 07 dostavljen 2. aprila 2010. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na odlučivanje o revizijama. Ustavni sud je dopisom od 25. maja 2010. godine zatražio od Vrhovnog suda da dostavi na uvid predmetni spis, što je i učinjeno 28. maja 2010. godine. Najzad, Ustavni sud je predmetni spis vratio Vrhovnom sudu 31. maja 2010. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantici 12. oktobra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz uvida u spis, apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelantica je tužbom zaprimljenom u Općinskom sudu 13. aprila 2007. godine pokrenula postupak radi diobe bračne tečevine. Urgencijom od 9. augusta 2007. godine apelantica je zatražila da predmet bude hitno uzet u rad. Tužba je istog dana registrirana pod brojem 58 0 P 028997 07 P i narednog dana dodijeljena u rad postupajućem sudiji.
  • 8.
    Kantonalni sud je dopisom broj 007-0-R-07-000 054 od 27. septembra 2007. godine zatražio od Općinskog suda da mu dostavi spis broj 58 0 P 028997 07 P, kako bi odlučio o apelanticinom zahtjevu za određivanje drugog stvarno nadležnog suda, a koji je podnesen 24. augusta 2007. godine. Općinski sud je 11. oktobra 2007. godine cijeli spis dostavio Kantonalnom sudu radi odlučivanja o apelanticinom zahtjevu.
  • 9.
    Rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-R-07-000054 od 15. oktobra 2007. godine odbijen je apelanticin zahtjev za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u predmetu broj 58 0 P 028997 07 P.
  • 10.
    Sutkinja zadužena apelanticinim predmetom je 19. oktobra 2007. godine zatražila od predsjednika suda da bude izuzeta iz odlučivanja u ovom predmetu, navodeći da je apelantica protiv nje pokrenula postupak za naknadu štete pred Općinskim sudom u Konjicu i da ovaj postupak nije pravosnažno okončan. Prema službenoj zabilješci od 22. oktobra 2007. godine, zahtjev za izuzeće je povučen jer je dogovorena zamjena sa drugom sutkinjom.
  • 11.
    Apelantica je podneskom zaprimljenim u Općinskom sudu 7. novembra 2007. godine preinačila tužbu od 13. aprila 2007. godine.
  • 12.
    Tuženom je, nakon dva bezuspješna pokušaja dostavljanja na adresu označenu u tužbi, apelanticina tužba od 13. aprila 2007. godine uručena 24. januara 2008. godine, a preinačena tužba od 7. novembra 2007. godine, također nakon dva bezuspješna pokušaja dostavljanja, 3. marta 2008. godine.
  • 13.
    Apelantica je podneskom od 14. februara 2008. godine zatražila od Općinskog suda da je obavijesti o stanju predmetnog spisa, te ukazala na to da je u tužbi zatražila da sud donese presudu zbog propuštanja, ukoliko tuženi ne dostavi odgovor na tužbu u propisanom roku.
  • 14.
    Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 028997 07 P od 19. februara 2008. godine naložio apelantici da u roku od osam dana ispravi tužbu i dopuni je na način da označi nekretninu (stan) na kojoj traži utvrđenje prava vlasništva, navede broj parcele (k.č.), broj zemljišnoknjižnog uloška u koji je nekretnina upisana i naziv katastarske općine za koju se vodi zemljišna knjiga, uz upozorenje da će tužba, u protivnom, biti odbačena. Apelantica je podneskom od 12. marta 2008. godine dopunila tužbu u skladu sa uputama iz navedenog rješenja.
  • 15.
    Tuženi je odgovor na tužbu Općinskom sudu dostavio 10. marta 2008. godine. Općinski sud je odgovor na tužbu dostavio apelantici 21. aprila 2008. godine.
  • 16.
    Tuženi se podneskom zaprimljenim u Općinskom sudu 17. aprila 2008. godine očitovao na apelanticin uređeni tužbeni zahtjev od 12. marta 2008. godine, ističući prigovor litispendencije i prigovor presuđene stvari, te se pozivajući na ranije vođeni postupak o istoj stvari (bez oznake broja konkretnog predmeta).
  • 17.
    Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 028997 07 P od 23. aprila 2008. godine punomoćniku tuženog naložio da u roku od osam dana dostavi broj predmeta u kojim je apelantica već istakla isti tužbeni zahtjev prema tuženom. Tuženi je ovaj podatak dostavio 6. maja 2008. godine.
  • 18.
    Apelantica je 22. aprila 2008. godine putem e-maila od Općinskog suda zatražila donošenje presude zbog propuštanja jer iz odgovora na tužbu proizlazi da je podnesen nakon proteka roka kao i da je neuredan i ne sadrži sve elemente koje jedan podnesak treba sadržavati.
  • 19.
    Apelantica je e-mailom od 4. oktobra 2008. godine naslovljenim na predsjednika Općinskog suda zatražila da joj se dostavi informacija da li je sud nakon prijema precizirane tužbe od 8. aprila 2008. godine tužbu poslao na odgovor tuženom, te da li je tuženi dostavio odgovor, uz molbu da joj se odgovor dostavi.
  • 20.
    Sutkinja zadužena apelanticinim predmetom je 9. oktobra 2008. godine u izjašnjenju povodom apelanticine predstavke predsjedniku Općinskog suda istakla da je apelantici dostavljen odgovor na tužbu koji je i zaprimila, te da će joj podnesak tuženog od 16. aprila 2008. godine također biti dostavljen. Apelantici je podnesak tuženog od 16. aprila 2008. godine dostavljen 16. oktobra 2008. godine.
  • 21.
    Apelantica je e-mailom naslovljenim na predsjednika Općinskog suda od 16. oktobra 2008. godine zatražila obavještenje zašto je u njenom predmetu već treći put promijenjen postupajući sudija, te zašto postupak nije priveden kraju.
  • 22.
    Općinski sud je pripremno ročište zakazao i održao 26. februara 2009. godine. Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, te prijedloga dokaza koji će se izvesti na glavnoj raspravi, sud je donio rješenje da se ročište za glavnu raspravu zakazuje za 9. mart 2009. godine, te koji dokazi će, na prijedlog apelantice i tuženog, biti provedeni.
  • 23.
    Na ročištu za glavnu raspravu od 9. marta 2009. godine sud je zaključio glavnu raspravu i obavijestio stranke da će presuda biti donijeta 3. aprila 2009. godine.
  • 24.
    Presudom Općinskog suda broj 58 0 P 028997 07 od 3. aprila 2009. godine djelimično je usvojen apelanticin tužbeni zahtjev pa je utvrđeno da se nekretnina označena kao dvosoban stan koji se nalazi u Mostaru smatra zajedničkom imovinom apelantice i tuženog sa jednakim suvlasničkim dijelovima, te je tuženi obavezan da apelantici naknadi troškove parničnog postupka.
  • 25.
    Presuda Općinskog suda dostavljena je apelantici putem punomoćnika za prijem pismena 8. aprila 2009. godine, a tuženom 3. aprila 2009. godine.
  • 26.
    Apelantica je na presudu Općinskog suda izjavila žalbu 29. aprila 2009. godine, a tuženi 30. aprila 2009. godine.
  • 27.
    Općinski sud je cjelokupan spis dostavio na odlučivanje Kantonalnom sudu 10. juna 2009. godine, a naknadno dostavljeni apelanticin odgovor na žalbu tuženog 17. juna 2009. godine.
  • 28.
    Kantonalni sud je Presudom broj 58-0-P-028997-09-GZ od 16. decembra 2009. godine apelanticinu žalbu i žalbu tuženog odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.
  • 29.
    Protiv presude Kantonalnog suda apelantica je izjavila reviziju 18. januara 2010. godine, a tuženi 21. januara 2010. godine. Općinski sud je dopisom od 2. februara 2010. godine zatražio od apelantice i tuženog da dostave po još dva primjerka revizije u roku od pet dana, a što je tuženi i učinio 9. februara 2010. godine.
  • 30.
    Apelantica je u dopisu od 10. februara 2010. godine tvrdila da je dostavila reviziju u dovoljnom broju primjeraka, te da u dopisu suda nije naveden niti jedan razlog zbog kojeg se traže još dva primjerka revizije. Općinski sud je o svom trošku za apelanticu napravio još dvije kopije izjavljene revizije. Apelantica je odgovor na reviziju tuženog dostavila 4. marta 2010. godine.
  • 31.
    Općinski sud je 2. aprila 2010. godine cjelokupan spis dostavio Vrhovnom sudu na odlučivanje o izjavljenim revizijama.
  • 32.
    Vrhovni sud do dana donošenja ove odluke nije odlučio o izjavljenim revizijama.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 33.
    Apelantica smatra da joj je u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu broj 58 0 P 028997 07. Svoju tvrdnju apelantica zasniva na hronologiji toka postupka, koja je izložena u dijelu ove odluke označenom kao "Činjenice predmeta", te ukazuje na to da je Općinski sud propustio da donese presudu zbog propuštanja iako je ona to u tužbi tražila. U vezi s tim, apelantica ističe da je tuženi odgovor na tužbu dostavio tek 10. marta 2008. godine, iako je tužbu zaprimio 24. oktobra 2007. godine, odnosno 24. januara 2008. godine, dakle nakon proteka zakonskog roka za dostavljanje odgovora na tužbu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 34.
    Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ne može dati odgovor na apelaciju jer postupak o žalbi pred ovim sudom nije okončan, a apelantica se žali na dužinu postupka pred Općinskim sudom.

V. Relevantni propisi

  • 35.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 53.

(2) Tužba mora sadržavati:

(...)

  • 2)
    određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),
  • 3)
    činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,
  • 4)
    dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
  • 5)
    naznaku vrijednosti spora,

(...)

Član 66.

(1) Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), (...) sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 69.

(2) Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70.

(1) Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

Član 336.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se povodom njega moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

(...)

Član 347.

(1) Ako se dostavlja tužba, a tuženi kojem se tužba treba dostaviti se ne zatekne tamo gdje se dostavljanje treba obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tuženog zateći, te će mu kod jednog od lica navedenih u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ostaviti ili, ako to nije moguće, na vrata stana ili prostorije gdje se dostava obavlja pribiti pismenu obavijest da radi primanja tužbe bude u određeni dan i sat u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu.

(2) Ako dostavljač, i nakon što je postupio na način predviđen u stavu 1. ovog člana, u vrijeme određeno u obavijesti ne zatekne tuženog kojem se tužba treba dostaviti, dostava će se obaviti prema odredbama čl. 345. i 346. ovog zakona.

(3) Druga pismena, osim tužbe, mogu se dostaviti prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana, ako je to ovim zakonom izričito određeno ili ako sud smatra da je prilikom dostave potrebna veća opreznost.

Član 348.

(...)

(3) Ako je utvrđeno da tuženi kojem se dostava treba obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.

(4) Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.

(...)

(7) Troškove objave u dnevnim novinama predujmljuje tužilac.

Član 351.

(1) Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač. Primalac će na dostavnici čitko, slovima, napisati dan prijema, svoje ime i prezime i u kojem svojstvu prima pismeno.

(...)

(6) Ako se dostava obavlja prema odredbama člana 346. ovog zakona, dostavljač će to naznačiti na dostavnici, kao i dan i sat kada je dostava pokušana i mjesto gdje je ostavljena pismena obavijest.

VI. Dopustivost

  • 36.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 37.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 38.
    U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 39.
    U konkretnom slučaju apelantica se žali na dužinu parničnog postupka pred Općinskim sudom koji je pokrenula tužbom 13. aprila 2007. godine, a povodom koje, u momentu podnošenja apelacije Ustavnom sudu, 29. oktobra 2008. godine, nije bilo zakazano ni pripremno ročište. U međuvremenu su Općinski i Kantonalni sud donijeli odluke o apelanticinom tužbenom zahtjevu, a u toku je postupak povodom izjavljenih revizija apelantice i tuženog pred Vrhovnim sudom.
  • 40.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija bila dopustiva u trenutku podnošenja.
  • 41.
    Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 42.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 43.
    Apelantica smatra da joj je uslijed postupanja Općinskog suda povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

  • 44.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 45.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

  • 46.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 47.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 48.
    Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 49.
    Predmetni postupak pokrenut je podnošenjem tužbe Općinskom sudu 13. aprila 2007. godine, koja je sudiji dodijeljena na rad 9. augusta 2007. godine. Općinski sud je prvostepenu presudu donio 3. aprila 2009. godine. Na ovu presudu i apelantica i tuženi izjavili su žalbe o kojima je Kantonalni sud odlučio 16. decembra 2009. godine. Apelantica i tuženi su izjavili revizije na presudu Kantonalnog suda u zakonom ostavljenom roku u toku januara 2010. godine. Dakle, cjelokupni postupak pred tri sudske instance u konkretnom slučaju traje nešto više od tri godine.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 50.
    U konkretnom slučaju apelantica je podnošenjem tužbe Općinskom sudu pokrenula postupak za diobu bračne tečevine. Na osnovu predočenog Ustavnom sudu, ne može se zaključiti da je predmetni slučaj složen, kako u pogledu činjeničnih, tako i pogledu pravnih pitanja. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju složenost predmeta nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
  • 51.
    U apelaciji apelantica je isključivo problematizirala postupanje Općinskog suda tvrdeći da je taj sud svojim ponašanjem uzrokovao da se ne donese odluka u razumnom roku.
  • 52.
    Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju Općinski sud u vremenu od oko jedne godine preduzimao radnje radi stvaranja zakonskih pretpostavki da bi se o apelanticinom tužbenom zahtjevu moglo meritorno odlučiti. Naime, Ustavni sud primjećuje da je apelantica, u skladu sa zakonskim ovlaštenjem, prvobitno tražila određivanje drugog stvarno nadležnog suda, pa je o njenom zahtjevu trebao odlučiti Kantonalni sud. Ustavni sud je mišljenja da je koincidencijom apelanticinim predmetom zadužena sutkinja protiv koje je apelantica vodila parnični postupak pred drugim sudom, zbog čega je bilo neophodno odrediti drugog sudiju. Na osnovu uvida u spis proizlazi da je ovo učinjeno u relativno kratkom roku, te da je spis ustupljen drugom sudiji, a da nije ni vođen postupak izuzeća prethodno određenog sudije.
  • 53.
    Dalje, apelantica je, također, na osnovu zakonskog ovlaštenja preinačila tužbu 7. novembra 2007. godine. Da bi se sud mogao upustiti u odlučivanje, odnosno donijeti presudu zbog izostanka ako je to zatraženo u tužbi, pretpostavka je da je tužba uredno dostavljena na odgovor tuženom. Na adresi koju je apelantica označila u tužbi, odnosno preinačenoj tužbi, tuženi je zatečen tek nakon dva neuspjela pokušaja dostavljanja. Iz stanja spisa proizlazi da je apelanticina preinačena tužba uredno dostavljena tuženom tek u martu 2008. godine, odnosno uređena tužba u aprilu 2008. godine. Dalje, nakon što su se stekle zakonske pretpostavke, Općinski sud je u periodu od januara do aprila 2009. godine održao pripremno ročište, glavnu raspravu i donio presudu u apelanticinom predmetu. Na osnovu uvida u spis proizlazi da je i Kantonalni sud u relativno kratkom roku, tj. u decembru 2009. godine, donio presudu o apelanticinoj žalbi i žalbi tuženog, a na koju su obje strane izjavile reviziju. Nakon što je dostavljen odgovor na reviziju, odnosno nakon proteka roka za dostavljanje odgovora, cjelokupni spis je dostavljen Vrhovnom sudu početkom aprila 2010. godine, koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda nije odlučio o reviziji.
  • 54.
    S druge strane, činjenica da je apelantica koristila zakonska ovlaštenja koja ima u pogledu preinačenja tužbenog zahtjeva, te zahtjeva za određivanje drugog stvarno nadležnog suda, ne može se tumačiti kao njen subjektivni doprinos dužini postupka. Međutim, korištenje ovih mogućnosti predstavlja obavezu za sud da na njih odgovori na način propisan zakonom, kako bi stvorio zakonske pretpostavke da bi se o tužbenom zahtjevu moglo odlučivati. Iz svega predočenog Ustavnom sudu, kao i na osnovu uvida u spis, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su, prije svega Općinski sud, a tako i Kantonalni, odnosno Vrhovni sud, na bilo koji način izašli iz zakonskih ovlaštenja koja imaju ili da su ih zloupotrijebili na način kojim bi doveli do odugovlačenja postupka, a što bi za rezultat imalo nesaglasnost sa zahtjevom za postupanje u razumnom roku u smislu prava na pravično suđenje.
  • 55.
    Ustavni sud smatra da trajanje postupka pred tri sudske instance u periodu od tri godine, u kojem su Općinski i Kantonalni sud već donijeli dvije meritorne odluke (kojim je de iure pravosnažno odlučeno o apelanticinom tužbenom zahtjevu), koji još nije okončan jer Vrhovni sud nije odlučio o reviziji apelantice i tuženog, u kojem postupku su redovni sudovi, prije svega Općinski sud, preduzimali radnje radi stvaranja zakonskih pretpostavki za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, te nakon njihovog stjecanja, u relativno razumnim rokovima, preduzimali radnje radi meritornog okončanja postupka, ne narušava princip donošenja odluke u razumnom roku garantiranog pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 56.
    Ustavni sud zaključuje da nije narušen standard za donošenje odluke u razumnom roku u smislu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su u postupku pred tri sudske instance, koji traje tri godine, a u kojem su Općinski sud u Mostaru i Kantonalni sud u Mostaru već donijeli dvije meritorne odluke, redovni sudovi u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje s ciljem okončanja postupka.
  • 57.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 58.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.