USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 31/08, rješavajući apelaciju Milana Mudrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Milana Mudrića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Cazinu broj P-396/01 koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-09-001221 od 7. aprila 2010. godine.
U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Milanu Mudriću u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.050,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Milan Mudrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnio je 4. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-396/01.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 17. januara 2008. godine i 17. marta 2010. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju, dok je od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 26. marta 2010. zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju te predmetni sudski spis.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 30. januara 2008. godine i 22. marta 2010. godine, dok je Kantonalni sud 13. aprila 2010. godine dostavio predmetni sudski spis i odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog i Kantonalnog suda su dostavljeni apelantu uz dopis Ustavnog suda od 30. aprila 2010. godine, što je ujedno i datum kada je dat nalog da se predmetni sudski spis vrati Kantonalnom sudu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Za vrijeme trajanja policijskog sata na apelantovom imanju je 18. aprila 1996. godine podmetnut požar, u kojem su izgorjeli stambeni i stočarsko-poljoprivredni objekti, motorna vozila i poljoprivredne mašine, poljoprivredni proizvodi, stoka, stočna hrana i sl. Policija Unsko-sanskog kantona je 9. maja 1996. godine podnijela krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinioca. Apelant je 27. augusta 2001. godine podnio tužbu protiv Unsko-sanskog kantona - Ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.
- 7.Apelant je 19. jula 2002. godine i 29. januara 2003. godine podnio pismene urgencije Općinskom sudu radi zakazivanja ročišta. Općinski sud je 3. februara 2003. godine dao dnevnu naredbu o zakazivanju ročišta za 30. april 2003. godine, ali u dnevnoj naredbi nije bilo navedeno da se tužba dostavi tuženom na odgovor. Tuženi je 14. februara 2003. godine dostavio podnesak sudu kojim traži odgodu ročišta zakazanog za 30. april 2003. godine zbog toga što mu uz poziv nije bila dostavljena tužba podnesena protiv njega. U spisu se nalazi podnesak tuženog koji sadrži odgovor na predmetnu tužbu, a koji je faksom dostavljen Općinskom sudu 29. aprila 2003. godine. Ročište koje je zakazano za 30. april 2003. godine održano je bez prisustva tuženog. Sljedeće ročište održano je 20. augusta 2003. godine u prisustvu apelanta i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog. Nakon toga održano je ročište 9. oktobra 2003. godine, opet samo u prisustvu apelanta i njegovog punomoćnika a bez prisustva uredno obaviještenog tuženog. Na ročištu je konstatirano da je apelant u spis uložio određene dokaze, te da treba pribaviti svu potrebnu dokumentaciju kako bi sud odlučio o njegovom prijedlogu za oslobađanje od takse. Poslije toga, ročište je održano 3. decembra 2003. godine u prisustvu apelanta i njegovog punomoćnika, a u odsustvu uredno obaviještenog tuženog. Na ročištu je odlučeno da će se sljedeće ročište održati 6. januara 2004. godine, do kada je apelant dužan donijeti sve dokaze koje smatra da treba izvesti na glavnoj raspravi, dok tuženog treba pozvati uz kopiju akata koje je apelant priložio u spis. Međutim, nakon toga zapisnički je konstatirano sljedeće: "Nakon uvida u kompletnu dokumentaciju sud donosi: Rješenje... Opoziva se rješenje o određivanju pripremnog ročišta (6. januar 2004. godine) a pozvaće se z.z. tužene da sukladno odredbama (novog) ZPP-a da odgovor na tužbu nakon što mu tužitelj (apelant) dostavi sve priloge uz tužbu".
- 8.Apelant je 25. augusta 2006. godine i 3. jula 2007. godine opet podnio pismene urgencije Općinskom sudu radi zakazivanja ročišta, odnosno uzimanja predmeta u rad. Nakon toga sud je 17. aprila 2008. godine donio rješenje s pozivom za sljedeće pripremno ročište koje će se održati 19. maja 2008. godine, u kojem su navedene sve obaveze parničnih stranaka u skladu s relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Navedeno rješenje i poziv uručeni su parničnim strankama 21. aprila 2008. godine.
- 9.Pripremno ročište je održano 19. maja 2008. godine u prisustvu apelantovog punomoćnika i tuženog, na kojem je apelantov punomoćnik predložio dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi. Tom prilikom apelantov punomoćnik je predložio da se, u svrhu dokazivanja osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, odrede četiri vrste vještačenja, i to vještaka geodetske struke, vještaka mašinske struke, vještaka građevinske struke i vještaka poljoprivredne struke. O navedenom sud je donio odgovarajuća rješenja te obavezao apelanta da uplati određene novčane iznose na ime predujma za troškove vještačenja koja će se izvesti. Sljedeće pripremno ročište održano je 27. maja 2008. godine uz prisustvo svih parničnih stranaka, na kojem su konačno precizirani svi prijedlozi o dokazima koji će se izvesti na glavnoj raspravi, a odlučeno je da se na ročište za glavnu raspravu pozovu vještaci i da im se dostave rješenja o određivanju vještačenja. Ročište za glavnu raspravu zakazano je za 3. septembar 2008. godine.
- 10.Apelant je 28. augusta 2008. godine izvršio uplatu u iznosu od 1.600 KM na ime predujma troškova vještačenja, o čemu je apelant obavijestio Općinski sud podneskom od 29. augusta 2008. godine. Ročište za glavnu raspravu je održano 3. septembra 2008. godine, na licu mjesta uz prisustvo apelanta i njegovog punomoćnika, kao i svih vještaka određenih da vrše vještačenje u ovom predmetu a u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog. Tom prilikom prisutni vještaci su detaljno upoznati s predmetom vještačenja. Sljedeće ročište za glavnu raspravu zakazano je za 21. oktobar 2008. godine.
- 11.Vještak mašinske struke je 16. septembra 2008. godine sudu dostavio svoj nalaz. Općinski sud je 17. septembra 2008. godine dao naredbu da se parničnim strankama dostavi navedeni nalaz vještaka mašinske struke. Vještak poljoprivredne struke je 17. septembra 2008. godine sudu dostavio svoj nalaz. Općinski sud je 19. septembra 2008. godine dao naredbu da se parničnim strankama dostavi navedeni nalaz vještaka poljoprivredne struke. Ročište za glavnu raspravu koje je bilo zakazano za 21. oktobar 2008. godine odgođeno je zbog odsutnosti sudije uzrokovane zdravstvenim razlozima, a novo je zakazano za 19. novembar 2008. godine o čemu su blagovremeno obaviještene parnične stranke. Vještak geodetske struke svoj nalaz je dostavio sudu 3. oktobra 2008. godine. Vještak građevinske struke je 14. novembra 2008. godine dostavio sudu svoj nalaz. Ročište za glavnu raspravu održano je 19. novembra 2008. godine u prisustvu apelantovog punomoćnika i vještaka (geodetske, građevinske, mašinske i poljoprivredne struke) a u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog. Na ročištu su svoje nalaze izložili vještaci geodetske, mašinske i poljoprivredne struke, dok je vještaku građevinske struke naloženo da svoj nalaz prezentira na sljedećem ročištu jer nije bilo moguće da on bude dostavljen parničnim strankama, s obzirom da je dostavljen sudu pet dana prije održavanja ovog ročišta. Sljedeće ročište zakazano je za 26. decembar 2008. godine, a određeno je da se, osim tuženom, pozivi dostave vještaku građevinske struke te četvorici svjedoka čije je saslušanje predložio apelant.
- 12.Glavna rasprava je održana 26. decembra 2008. godine u prisustvu parničnih stranaka, a pristupili su i pozvani svjedoci. Na navedeno ročište nije pristupio vještak građevinske struke iako je bio uredno pozvan, ali su apelant i tuženi insistirali da se ponovo pozove i pojasni svoj nalaz. Na ovom ročištu saslušani su svi svjedoci. Sljedeće ročište za glavnu raspravu zakazano je za 5. februar 2009. godine, a određeno je da se pošalje poziv vještaku građevinske struke, uz pismeno upozorenje da obavezno prisustvuje. Sljedeće ročište za glavnu raspravu održano je 5. februara 2009. godine u prisustvu parničnih stranaka i vještaka građevinske struke, a odlučeno je da vještak sačini određene ispravke i dopune svog nalaza te je sljedeće ročište za glavnu raspravu zakazano za 9. mart 2009. godine. Vještak je postupio po nalogu suda, tj. dostavio ispravke i dopune svog nalaza tek 3. marta 2009. godine. Općinski sud je 4. marta 2009. godine dao naredbu da se ispravke i dopune nalaza vještaka građevinske struke dostave parničnim strankama. Ročište za glavnu raspravu koje je trebalo biti održano 9. marta 2009. godine odgođeno je na prijedlog apelantovog punomoćnika, zbog toga što dopunjeni nalaz vještaka nije primio u zakonom ostavljenom roku od osam dana prije održavanja ročišta. Sljedeće ročište za glavnu raspravu, zakazano za 9. april 2009. godine, održano je uz prisustvo apelantovog punomoćnika i vještaka građevinske struke a u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, kojom prilikom je i zaključena glavna rasprava.
- 13.Općinski sud je donio Presudu broj P-396/01 od 17. juna 2009. godine kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navedena presuda uručena je apelantu i tuženom 18. juna 2009. godine. Apelant je žalbu podnio 16. jula 2009. godine Kantonalnom sudu. Općinski sud je 21. augusta 2009. godine dao naredbu da se žalba dostavi na odgovor tuženom. Žalba i predmetni sudski spis su dostavljeni Kantonalnom sudu 22. septembra 2009. godine.
- 14.Rješavajući o žalbi Kantonalni sud je donio Presudu broj 001-0-Gž-09-001221 od 7. aprila 2010. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu te potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da predmetni postupak traje nedopustivo dugo zbog toga što Općinski sud nije zakazivao ročišta. Naglašava da u vrijeme podnošenja apelacije ovaj postupak traje šest godina i tri mjeseca a da je Općinski sud pasivan, te da se radi o sporu koji navodno zahtijeva posebnu hitnost. Apelant predlaže da se, ukoliko Ustavni sud utvrdi povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, naloži Općinskom sudu donošenje meritorne odluke bez daljnjeg odlaganja, a da se apelantu dosudi odgovarajući novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 16.Općinski sud je, osim opisa dotadašnjeg dijela postupka, naglasio da je apelant podnio tužbu bez ikakvih dokaza a da je do odgode u zakazivanju ročišta došlo zbog stupanja na snagu novog ZPP-a.
V. Relevantni propisi
- 17.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku
VI. Dopustivost
- 18.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena, iako je postupak pravomoćno okončan nakon podnošenja apelacije Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-09-001221 od 7. aprila 2010. godine. Konačno, apelacija u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 21.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 22.Apelant je u apelaciji naveo da je u postupku pred Općinskim sudom prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 24.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 24.
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
- 25.Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 26.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 27.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 28.Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 27. augusta 2001. godine, te da se u apelaciji žali da još uvijek nije donesena meritorna odluka. Općinski sud je donio presudu 17. juna 2009. godine, a ovaj postupak je okončan donošenjem presude Kantonalnog suda 7. aprila 2010. godine. Stoga, relevantan period koji se u ovom slučaju može ispitati je period od podnošenja tužbe (27. august 2001. godine) pa do donošenja odluke drugostepenog suda (7. april 2010. godine), tj. period od osam godina sedam mjeseci i 11 dana. Međutim, s obzirom da je apelant isključivo osporio dužinu trajanja postupka pred prvostepenim sudom, Ustavni sud će kao relevantan razmotriti period od 27. augusta 2001. godine pa do donošenja odluke Općinskog suda od 17. juna 2009. godine, tj. period od sedam godina devet mjeseci i 21 dan.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 29.U konkretnom slučaju se radilo o tužbi radi naknade materijalne štete. Ustavni sud smatra da se za ovaj postupak ne može reći da je naročito složen, iako je u svrhu dokazivanja visine tužbenog zahtjeva trebalo izvršiti čak četiri vrste vještačenja, a zbog toga što je usljed požara šteta nastala na različitim dobrima, čiju su vrijednost trebali procijeniti vještaci različite struke. Također, Ustavni sud ne može prihvatiti apelantovu tvrdnju da ovaj postupak zahtijeva naročitu hitnost, prvenstveno zbog toga što ga relevantan zakon nije okarakterizirao kao takvog.
- 30.Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije uzrokovao da odluka ne bude donesena u razumnom roku. Apelantov punomoćnik je prisustvovao svim ročištima, a više puta je i pismeno urgirao Općinskom sudu tražeći zakazivanje ročišta. Ustavni sud ne može prihvatiti navode iz odgovora na apelaciju, koji je dao Općinski sud, kojima se sugerira da je do nezakazivanja ročišta odnosno neaktivnosti suda došlo jer apelant uz tužbu nije priložio dokaze. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da je Evropski sud za ljudska prava u odluci Uljar i ostali protiv Hrvatske (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava od 8. marta 2007. godine, aplikacija broj 32668/02) zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako cijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zajamčenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2531/06 od 26. februara 2009. godine, st. 54. i 59. dostupno na: www.ccbih.ba). Naime, ukoliko tužba ne sadrži zakonom propisane elemente bez kojih se ne može voditi postupak, sud je dužan da koristi ovlaštenja koja mu daje ZPP, tj. da sankcionira takvo postupanje. Osim toga, Ustavni sud je mišljenja da se parnične stranke, tj. apelant kao tužitelj, u konkretnom slučaju ne mogu natjerati da uz tužbu prilože dokaze, jer apelant kao tužitelj disponira sa svojim tužbenim zahtjevom, te njegova "nebriga" o vlastitoj tužbi ne može biti opravdanje za neaktivnost suda, posebno kada sud ima obavezu provođenja postupka "bez odugovlačenja" u skladu s članom 10. ZPP-a.
- 31.Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 27. augusta 2001. godine, da je dva puta urgirao, da je Općinski sud zakazao prvo ročište tek 30. aprila 2003. godine, a da uz poziv tuženom nije dostavio tužbu na odgovor. U spisu ne postoji ništa što bi opravdalo ovako dugačak razmak između podnošenja tužbe i zakazivanja prvog ročišta, odnosno što bi opravdalo nedostavljanje tužbe na odgovor. Nakon 30. aprila 2003. godine bila su zakazana četiri ročišta, međutim, po mišljenju Ustavnog suda a i prema stanju sudskog spisa, Općinski sud nije preduzeo ništa efektivno s ciljem da postupak provede bez odugovlačenja te donese odluku u razumnom roku (nije dao nalog apelantu da prezentira dokaze koje smatra da treba izvesti ili će zbog takvog nepostupanja snositi zakonom propisane posljedice), te za sav period, računajući od navedenog datuma pa do 6. januara 2004. godine (kad je održano posljednje ročište prema ranije važećem ZPP-u), nije urađeno praktično ništa. Nakon 6. januara 2004. godine opet slijedi neaktivnost Općinskog suda, a u spisu ne postoji ništa što bi takvo ponašanje moglo opravdati. Apelant je opet dva puta urgirao radi zakazivanja ročišta te je podnio apelaciju Ustavnom sudu, da bi, nakon toga, Općinski sud zakazao pripremno ročište prema novom ZPP-u tek 19. maja 2008. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud praktično bio neaktivan sve vrijeme od podnošenja tužbe 27. augusta 2001. godine pa do zakazivanja pripremnog ročišta 19. maja 2008. godine (cca. sedam godina), te da apelant tome nije doprinio i da svu odgovornost za navedeni period snosi Općinski sud. Nakon 19. maja 2008. godine pa do donošenja presude 17. juna 2009. godine Općinski sud je postupao vrlo ažurno i ni na koji način, po mišljenju Ustavnog suda, nije ugrozio apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
- 32.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka pred Općinskim sudom ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je prvostepeni postupak ukupno trajao sedam godina devet mjeseci i 21 dan. Taj period se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret prvostepenom sudu. Stoga postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 33.Apelant je zahtijevao kompenzaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ustavni sud je već utvrdio da je došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, te da je za dužinu postupka u konkretnom slučaju najveći i odlučujući doprinos Općinskog suda. Uzimajući u obzir da je period za koji je Ustavni sud našao odgovornost Općinskog suda trajao oko sedam godina, Ustavni sud smatra da Vlada Posavskog kantona treba platiti apelantu iznos od 150 KM za svaku godinu kašnjenja, tj. ukupan iznos od 1.050,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 50, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 20/06).
Ostali navodi
- 34.U odnosu na apelantov navod da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koji je iznesen samo uzgred, a s druge strane, u činjeničnom dijelu apelacije nema navoda o povredi ovoga prava, Ustavni sud nema pretpostavki da se upusti u ispitivanje povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je prvostepeni postupak trajao sedam godina devet mjeseci i 21 dan, a taj period se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.