Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 335/09, rješavajući apelaciju Šabana Veljačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 3, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Šabana Veljačića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj P-134/02, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-08-000653 od 28. augusta 2009. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Šaban Veljačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 6. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku o njegovoj tužbi podnijetoj Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljem tekstu: Općinski sud) 30. augusta 1990. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud), zatraženo je 21. maja 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud je odgovor dostavio 29. maja 2009. godine, a Kantonalni sud 5. juna 2009. godine.
  • 4.
    Ustavni sud je 25. augusta 2009. godine od Kantonalnog suda zatražio da mu na uvid dostavi predmetni spis, što je ovaj i učinio 4. septembra 2009. godine. Nakon ostvarenog uvida, spis je vraćen Kantonalnom sudu 25. septembra 2009. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 16. jula 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda, dokumenata predočenih Ustavnom sudu te uvida u predmetni spis, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je tužbom od 30. augusta 1990. godine, zavedenom pod brojem 723/90, pokrenuo parnicu protiv Elektrodistribucije Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: tužena) radi predaje u posjed nekretnina bliže označenih u samoj tužbi.
  • 8.
    Općinski sud u Velikoj Kladuši je 29. januara 2002. godine pod brojem P-651/97 tuženoj dostavio tužbu i poziv za ročište zakazano za 27. februar 2002. godine. U periodu od 27. februara 2002. godine do 3. septembra 2002. godine sud je održao tri ročišta, te 3. septembra 2002. godine donio Presudu broj P-651/97 kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan.
  • 9.
    Na presudu Općinskog suda apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu 25. oktobra 2002. godine. Žalba je na odgovor dostavljena tuženoj 26. novembra 2002. godine. Spis je sa žalbom proslijeđen Kantonalnom sudu 24. decembra 2002. godine.
  • 10.
    Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1142/02 od 29. aprila 2003. godine žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.
  • 11.
    Općinski sud je spis od Kantonalnog suda primio 26. juna 2003. godine. Rješenje je strankama dostavljeno 1. jula 2003. godine.
  • 12.
    Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 12. maj 2005. godine, a zatim donio rješenje o opozivanju pripremnog ročišta jer novi punomoćnik tužene nije primio rješenje Kantonalnog suda. Istim rješenjem apelant je poučen da, u smislu novog Zakona o parničnom postupku, izvrši ispravke i dopune tužbe u smislu člana 55. navedenog zakona, te da ih u roku od osam dana dostavi sudu.
  • 13.
    U skladu s uputstvima suda, apelant je dopunjenu tužbu dostavio 17. maja 2005. godine, koja je na odgovor tuženoj dostavljena 23. maja 2005. godine. Odgovor na tužbu dostavljen je 22. juna 2005. godine.
  • 14.
    Apelant je 27. januara 2006. godine zatražio izuzeće postupajućeg sudije jer nakon njegovih urgencija kao i preporuka Ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine, Kancelarija u Velikoj Kladuši, nije zakazano ročište.
  • 15.
    Rješenjem predsjednika suda od 15. februara 2006. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije. U obrazloženju je istaknuto da postupajući sudija nije uzimao u rad konkretni predmet jer prema Planu o rješavanju starih predmeta nije određen kao hitan. Apelantu je ovo rješenje dostavljeno 23. februara 2006. godine. Apelant je podneskom od 24. februara 2006. godine izrazio nezadovoljstvo zbog ovakve odluke, ističući da je proteklo više od devet mjeseci, a da još uvijek nije zakazano pripremno ročište.
  • 16.
    Ročište zakazano za 8. jun 2006. godine otkazano je zbog bolesti sudije na neodređeno vrijeme.
  • 17.
    Apelant je urgencijom od 23. aprila 2007. godine zatražio zakazivanje ročišta, s obzirom da se radi o postupku koji traje već 17 godina.
  • 18.
    Pripremno ročište je zakazano za 17. septembar 2007. godine. Poziv za ročište i odgovor na tužbu apelantu su dostavljeni 23. augusta 2007. godine.
  • 19.
    Na ročištu održanom 17. septembra 2007. godine sud je donio rješenje da se spoje predmeti P-362/02 u kojem je tužena tražila da se utvrdi sticanje prava vlasništva dosjelošću na spornim nekretninama i predmet P-267/03 u kojem je apelant potraživao predaju u posjed spornih nekretnina. Navedeni predmeti trebali su se voditi pod brojem P-267/03. Punomoćniku tužene je naloženo da uredi tužbu u predmetu P-362/02, te da dostavi punomoć za zastupanje i u ovom predmetu. Ročište je odloženo za 1. novembar 2007. godine, a na saglasan prijedlog stranaka.
  • 20.
    Na ročištu održanom 1. novembra 2007. godine sud je donio rješenje da se ročište za glavnu raspravu zakazuje za 29. novembar 2007. godine na licu mjesta. Određeno je vještačenje vještaka geometra i vještaka poljoprivredne struke, kao i koje dokaze treba izvesti na licu mjesta, odnosno koji dokazi će biti izvedeni u nastavku ročišta u zgradi suda.
  • 21.
    Rješenjem Općinskog suda broj P-267/03 od 1. novembra 2007. godine tužba tužene pod brojem P-362/02 smatrala se povučenom jer u ostavljenom roku nije ispravljena i dopunjena.
  • 22.
    Općinski sud je od Odjeljenja za imovinsko-pravne poslove 1. novembra 2007. godine zatražio na uvid predmete ovog Odjeljenja u kojim su apelant i tužena bili stranke, a koji su se odnosili na postupak eksproprijacije spornih nekretnina i na postupak njihove deeksporprijacije. Traženi spisi dostavljeni su sudu na uvid 7. novembra 2007. godine.
  • 23.
    Nakon održanog ročišta za glavnu raspravu na licu mjesta 29. novembra 2007. godine, njegov nastavak u zgradi suda određen je za 16. januar 2008. godine.
  • 24.
    Općinski sud je ponovno 3. decembra 2007. godine zatražio od Odjeljenja za imovinsko-pravne poslove da dostavi informaciju da li je rješenje o eksproprijaciji postalo pravosnažno i izvršno i kada, te ako jeste, zašto nije provedeno u katastru, kao i da li je i kako okončan postupak deeksproprijacije. Zahtjev je dostavljen 5. decembra 2007. godine. Na temelju uvida u spis ne može se zaključiti da li su i kada tražene informacije dostavljene.
  • 25.
    Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. januara 2008. godine sud je, nakon okončanog dokaznog postupka, zaključio glavnu raspravu i obavijestio stranke da će presuda biti donesena 15. februara 2008. godine.
  • 26.
    Općinski sud je Presudom broj P-267/03 od 15. februara 2008. godine obavezao tuženu da apelantu preda u posjed nekretnine označene u izreci presude, te da mu naknadi štetu zbog nekorištenja zemljišta u označenom iznosu, sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka. Presuda je apelantu dostavljena 15. februara 2008. godine, a tuženoj 19. februara 2008. godine.
  • 27.
    Tužena je na presudu izjavila žalbu Kantonalnom sudu 19. marta 2008. godine. Apelant je na žalbu dostavljenu 20. marta 2008. godine odgovorio 28. marta 2008. godine. Spis je proslijeđen Kantonalnom sudu 8. maja 2008. godine.
  • 28.
    Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-08-000653 od 28. augusta 2009. godine žalbu tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu prvostepenog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 29.
    Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer o njegovom tužbenom zahtjevu nije odlučeno ni nakon 19 godina. Apelant navodi da je presuda od 3. oktobra 2002. godine ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 29. aprila 2003. godine i da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje Općinskom sudu. Općinski sud je u ponovnom postupku donio presudu tek 15. augusta 2008. godine, protiv koje je žalbu izjavila tužena, pa je spis proslijeđen Kantonalnom sudu i do dana podnošenja apelacije o njoj nije odlučeno. Apelant smatra da je i Kantonalni sud, s obzirom na ukupnu dužinu postupka od 19 godina, ovom predmetu trebao dati prioritet pri odlučivanju.

b) Odgovor na apelaciju

  • 30.
    Općinski sud je u svom odgovoru istakao da iz navoda iz apelacije proizlazi da se apelant žali na neodlučivanje o žalbi pred Kantonalnim sudom kod kojeg se predmet i nalazi.
  • 31.
    Kantonalni sud je u odgovoru istakao da je prema Programu mjera za rješavanje predmeta iz ranijih godina, od 26. januara 2009. godine, određeno da se prioritetno rješavaju hitni predmeti, te stari predmeti, s tim da se starost predmeta određuje prema datumu prijema kod ovog suda. U skladu s ovako utvrđenim kriterijima, apelantov predmet je 1. maja 2009. godine bio na 195. mjestu. S obzirom na veliki broj starih predmeta, te na činjenicu da sudije na građanskom referatu ovog suda ostvaruju rezultate i preko utvrđene norme, navodi iz apelacije ne mogu se smatrati osnovanim. Međutim, s obzirom na cjelokupnu dužinu postupka, istaknuto je da će predmet biti uzet u rad i riješen u roku od tri mjeseca.

V. Relevantni propisi

  • 32.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 33.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 34.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 35.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 36.
    U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 37.
    U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je u parničnom postupku koji traje već 19 godina i koji nije bio okončan u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 38.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija bila dopustiva i u trenutku podnošenja iako je, u međuvremenu, Kantonalni sud odlučio o žalbi tužene Presudom broj 001-0-Gž-08-000653 od 28. augusta 2009. godine.
  • 39.
    Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

  • 40.
    Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi kojom je pokrenuo spor pred nadležnim sudom 30. augusta 1990. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravičan postupak

  • 41.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi

  • 42.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 43.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 44.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 45.
    Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 30. augusta 1990. godine. Period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje teći tada već od 14. decembra 1995. godine, kao datuma od kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 47). Dalje, Ustavni sud zapaža da u vrijeme podnošenja apelacije postupak o žalbi izjavljenoj Kantonalnom sudu nije bio okončan, odnosno da je o žalbi odlučeno 28. augusta 2009. godine. U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do 28. augusta 2009. godine, dakle, period od 13 godina i osam mjeseci. Međutim, Ustavni sud zapaža da je, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak u ovoj pravnoj stvari trajao ukupno 19 godina.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 46.
    U konkretnom slučaju radilo se o postupku u kojem je apelant tražio da mu se vrate nekretnine koje su mu oduzete u postupku eksproprijacije, a koje korisnik eksproprijacije nije priveo konačnoj namjeni. Na osnovu navedenog, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se radilo o naročito složenom postupku, odnosno o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
  • 47.
    Nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, prva radnja koju je Općinski sud preduzeo po tužbi uloženoj 30. augusta 1990. godine bila je zakazivanje ročišta za 27. februar 2002. godine, dakle nakon šest godina i dva mjeseca. Nakon toga, sud je u razumnim vremenskim intervalima zakazao i održao tri ročišta, te 3. septembra 2002. godine donio presudu. Na ovu presudu apelant je izjavio žalbu. Spis je 24. decembra 2002. godine dostavljen Kantonalnom sudu, koji je o žalbi odlučio 29. aprila 2003. godine tako što je ukinuo osporenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Općinski sud je spis primio 26. juna 2003. godine, a prvo ročište zakazao 12. maj 2005. godine. U periodu od maja 2005. godine do septembra 2007. godine sud je zakazao samo jedno ročište ali je i ono odloženo na neodređeno vrijeme zbog bolesti sudije. Od septembra 2007. godine sud je zakazao i održao u razumnim vremenskim intervalima četiri ročišta, te 15. februara 2008. godine donio presudu. Na ovu presudu tuženi je izjavio žalbu, pa je spis o žalbi dostavljen na odlučivanje Kantonalnom sudu 8. maja 2008. godine. Kantonalni sud je o izjavljenoj žalbi donio presudu 28. augusta 2009. godine, tj. nakon više od jedne godine.
  • 48.
    Na osnovu uvida u spis i svega predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da je apelant svojim postupanjem u konkretnom slučaju doprinio dužini postupka, odnosno da je propustio rokove u kojima je trebao preduzeti neku radnju koju mu je naložio sud. Činjenica da je tražio izuzeće postupajućeg sudije zbog nezakazivanja ročišta zahtjevom od 27. januara 2006. godine, a o čemu je odlučeno rješenjem od 15. februara 2006. godine, ne može se smatrati da je od uticaja na dužinu postupka u konkretnom predmetu, uz napomenu da je apelant koristio pravo predviđeno relevantnim odredbama ZPP-a.
  • 49.
    Cijeneći sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka od 19 godina, od čega u nadležnosti Ustavnog suda 13 godina i osam mjeseci, Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju nije zadovoljila zahtjev za donošenje odluke u razumnom roku u smislu prava na pravično suđenje. Naime, potpuna neaktivnost Općinskog suda u periodu od šest godina i dva mjeseca, te zakazivanje jednog ročišta godišnje tokom tri godine uzastopno u ponovnom postupku koji je trajao ukupno četiri godine i sedam mjeseci, upućuju na zaključak da ukupno trajanje postupka u periodu od 19 godina nije zadovoljilo kriterij za donošenje odluke u razumnom roku, prvenstveno zbog ponašanja Općinskog suda koji pri tom nije ponudio bilo kakve razloge ili opravdanje za ovoliko trajanje postupka.
  • 50.
    Prema navedenom, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 51.
    Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se, u parničnom postupku koji je trajao ukupno 19 godina, od čega od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 13 godina i osam mjeseci, trajanje postupka u ukupnom periodu može u potpunosti staviti na teret nadležnog redovnog suda, te kada taj sud nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
  • 52.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 53.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.