USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1537/08, rješavajući apelaciju Rajka Šćekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Rajka Šćekića.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Žepču broj P-104/03 od 28. decembra 2004. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Rajko Šćekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića podnio je 27. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti izvršenja određenog na osnovu Rješenja Općinskog suda u Žepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-6750/05 od 2. marta 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. novembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Federacije BiH - Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Federacija), koju zastupa Pravobranilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), zatraženo je 16. juna 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. decembra 2008. godine, a Pravobranilaštvo 26. juna 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda i Pravobranilaštva dostavljeni su apelantu 9. januara 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant potražuje od Federacije novčani iznos od 1.276,00 KM, sa troškovima parničnog postupka u iznosu od 199,00 KM, koji je dosuđen na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-104/03 od 28. decembra 2004. godine. Novčani iznos je dosuđen radi naknade štete za oduzeto putničko motorno vozilo marke "Zastava 101", koje je oduzeto tokom 1994. godine, tj. za vrijeme ratnih djelovanja u Bosni i Hercegovini.
- 7.Apelant je 27. decembra 2005. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude tog suda broj P-104/03 od 28. decembra 2004. godine. Rješenjem o izvršenju broj I-6750/05 od 2. marta 2006. godine Općinski sud je dopustio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima Federacije, koja se vode na transakcijskom računu u UPI banci d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: UPI banka). Izvršenik je 17. marta 2006. godine Općinskom sudu izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, koji je Općinski sud Rješenjem broj I-6750/05 od 3. oktobra 2006. godine odbacio kao neuredan.
- 8.Rješenje o izvršenju dostavljeno je UPI banci na provođenje 12. oktobra 2006. godine. Banci je naloženo da sa transakcijskog računa Federacije prenese novčana sredstva na apelantov transakcijski račun i to iznos glavnice utvrđen izvršnom ispravom, iznos troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 13. augusta 1999. godine pa do isplate, te troškove izvršenja. UPI banka je obavijestila sud da je apelantovo potraživanje stavljeno u redoslijed isplate, u skladu sa članom 167. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP; "Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09).
- 9.UPI banka je 3. juna 2008. godine obavijestila Općinski sud da nije ona poslovna banka Federacije nego UniCredit Bank, a kako bi tražioci izvršenja mogli izvršiti ispravku izvršenikovog računa.
- 10.Općinski sud je Zaključkom broj I-6750/05 od 21. augusta 2008. godine naložio apelantu da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka dostavi broj izvršenikovog transakcijskog računa ili žiroračuna i u kojoj banci se vodi, odnosno da predloži drugi predmet ili sredstvo izvršenja i u tom slučaju dostavi četiri primjerka ispravljenog i dopunjenog prijedloga za nastavak izvršenja.
- 11.Apelant je, postupajući u skladu sa zaključkom Općinskog suda, 5. septembra 2008. godine Općinskom sudu dostavio izvršenikov transakcijski račun koji se vodi u UniCredit Bank d.d. Mostar i Raiffesen banci d.d. Sarajevo.
- 12.Sud je rješenje o izvršenju dostavio Raiffeisen banci, označenoj u apelantovom podnesku, na provođenje 5. novembra 2008. godine. Dalje, Općinski sud je 3. decembra 2008. godine uputio dopis Raiffesen banci da dostavi obavijest o razlozima neprovođenja rješenja o izvršenju, te naložio banci da navedeno rješenje provede i o tome obavijesti sud.
- 13.Do dana podnošenja ove apelacije predmetno rješenje o izvršenju nije realizirano, tj. sa transakcijskih računa Federacije nije izvršen prijenos novčanih sredstava na apelantov transakcijski račun.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant povredu navedenog prava vidi u tome što se predmetno izvršenje ne može provesti. Naime, ni dvije godine nakon donošenja rješenja o izvršenju, te njegovog dostavljanja UPI banci, odnosno Raiffesen banci, u kojoj Federacija ima otvoren transakcijski račun, ta banka nije blokirala račun Federacije i prenijela sredstva na ime dosuđenog izvršenja. Apelant naglašava da bi njegovo pravo na imovinu bilo iluzorno ukoliko bi pravni sistem omogućavao da izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu samo jedne strane. Apelant traži da mu Federacija BiH cijeli iznos naknade duga kamate, parničnih troškova i troškova izvršenja isplati u novcu, odmah i bez odlaganja.
- b)Odgovor na apelaciju
- b)
- 15.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju događaja vezano za izvršenje Rješenja tog suda broj I-6750/05 od 2. marta 2006. godine. Općinski sud je, također, istakao da u postupku pred sudom nije prekršeno apelantovo pravo na imovinu, te da su odluke donesene u potpunosti u skladu sa zakonom. Sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 16.U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštvo je naglasilo da je način realizacije izvršnih sudskih odluka na osnovu "ratnih" potraživanja reguliran Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 66/04, 49/05, 35/06, 31/08, 32/09 i 65/09; u daljnjem tekstu: Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza). Članom 3. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza propisano je: "...sve obaveze koje čine unutrašnji dug definisane odredbama ovog zakona koje se zasnivaju na izvršnim odlukama donesenim u sudskom i upravnom postupku izvršit će se na način propisan odredbama ovog zakona...". Apelacija je, prema mišljenju zastupnika Federacije, nedopuštena jer je zahtjev upravljen na način suprotan zakonu koji je donesen u javnom interesu s ciljem osiguranja izvršenikove makroekonomske stabilnosti i fiskalne održivosti kao konstitutivnog elementa države BiH koji, kad je u pitanju "opći interes", uživa široko omeđene granice slobodne ocjene utvrđivanja "javnog interesa". Dalje, navodi se da ni nadležna banka nije mogla postupiti suprotno odredbama člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 33/06), kojima je u članu 138. osnovnog zakona dodat stav 3. kojim je propisano: "Izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH i Kantona provešće se u visini predviđenoj u određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta". Pravobranilaštvo je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana ili odbaci kao nedopuštena.
V. Relevantni propisi
- 17.Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 138. st. 3. i 5.
Ograničenje izvršenja
- 3)Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
Član 167.
(Redoslijed naplate)
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju, ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju prema danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti izvršenikov nalog prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) Sa rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu
(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno.
(3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 21.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se, prilikom primjene odredaba iz člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja toga je li to pravo bilo poštivano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 22.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 23.Ustavni sud napominje da je u ranijim slučajevima ovakve vrste odbacivao apelacije kao očigledno (prima facie) neosnovane (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), međutim, takva praksa je postala neodrživa u odnosu na presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić i dr. protiv Bosne i Hercegovine (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine, aplikacija broj 1218/07 i dalje).
- 24.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 25.U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku a na osnovu pravosnažne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje.
- 26.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 27.Apelant smatra da mu je uslijed efektivnog neizvršenja Rješenja o izvršenju broj I-6750/05 od 2. marta 2006. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na imovinu
- 28.Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- k)pravo na imovinu.
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa.
- 29.U konkretnom slučaju apelant se žali zbog neprovođenja predmetnog rješenja o izvršenju, koje je doneseno na osnovu pravosnažne sudske presude u kojoj je odlučeno o naknadi materijalne štete u apelantovu korist. Ustavni sud smatra da se ovdje radi o apelantovoj nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke.
- 30.Ustavni sud podsjeća na to da je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1307/08 od 9. jula 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, do objavljivanja u "Službenom glasniku" dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u vezi sa apelantovim žalbenim navodima, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, Ustavni sud je u navedenom predmetu istakao: "Po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da povjerioci, koji su, u principu, vodili dugotrajne postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda a koja se odnose (pretežno) na izvršene usluge, prodatu robu, pretrpljenu štetu i sl., sada moraju čekati na izvršenje još 14 godina, čime se za mnoge od njih postavlja sasvim realno pitanje da li će uopće doživjeti da naplate svoja potraživanja, koja potraživanja su, po shvatanju Ustavnog suda, od izuzetnog značaja za povjerioce imajući u vidu način i vrijeme njihovog nastanka. Na ovakav način se, po mišljenju Ustavnog suda, povjeriocima nameće 'pretjeran teret' koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku".
- 31.Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da je u konkretnom slučaju zbog apelantove nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
- 32.U ovom slučaju, a imajući u vidu predmetno činjenično stanje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud proveo sve radnje predviđene ZIP-om, da je dostavio rješenje o izvršenju Raiffeisen banci na provođenje, te da je kasnije navedenoj banci uputio dopis u kojem je zahtijevao objašnjenje zašto se predmetno rješenje ne provodi (izvršava). Ustavni sud primjećuje da Raiffeisen banka nije odgovorila Općinskom sudu na njegov upit zašto se predmetno rješenje ne izvršava. Ustavni sud naglašava da sud, prema ZIP-u, nema mogućnosti da prema bankama preduzme bilo kakve mjere u slučaju neprovođenja dostavljenog rješenja o izvršenju, ali kada banke ne postupaju u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima, tražiocima izvršenja, tj. apelantu, stoji na raspolaganju djelotvoran pravni lijek propisan članom 175. ZIP-a, prema kojem banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja prema općim pravilima o naknadi štete. Međutim, imajući u vidu izjašnjenje koje je dostavilo Pravobranilaštvo, u kojem se poziva na dinamiku izvršenja koja je propisana zakonskim i podzakonskim aktima, kojima se određuje način izmirenja ratne štete prema pravosnažnim presudama sudova, Ustavni sud je mišljenja da insistiranje na odgovoru Raiffeisen banke, na upit Općinskog suda zašto se predmetno rješenje ne provodi, ili insistiranje na preduzimanju zakonom predviđenih mjera u slučaju nepostupanja banke u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima, ne bi rezultiralo stvarnim izvršenjem predmetne pravosnažne presude u apelantovu korist.
- 33.Kako se u konkretnom slučaju apelant žali na kršenje prava na imovinu, Ustavni sud, u vezi s tim, smatra da apelant posjeduje pravo zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da apelantovu imovinu u ovom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, čini novčani iznos koji mu je pravosnažnom presudom Općinskog suda dosuđen na ime pretrpljene štete, koju apelant ne može izvršiti usprkos tome što je isti sud donio rješenje o izvršenju navedene presude. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, "izvršenje pravosnažne presude čini sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije", te imajući u vidu konkretan slučaj, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo na imovinu zbog istih razloga koje je Ustavni sud naveo u Odluci broj AP 1307/08 kada je utvrdio da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 34.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zbog nemogućnosti da realizira stvarno izvršenje pravosnažne sudske odluke povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 35.Ustavni sud je u citiranoj odluci naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da svi povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine s istim ciljem.
VIII. Zaključak
- 36.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelant, kao imalac izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije.
- 37.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 38.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.