Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 89/17, rješavajući apelaciju Muamere Gazija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj /94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Muamere Gazija.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348774 14 Gži od 3. februara 2017. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Muamere Gazija podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348774 14 Gži od 3. februara 2017. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Muamera Gazija (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 9. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348774 14 Gži od 3. februara 2017. godine. Apelantica je dopunom apelacije od 27. februara 2017. godine obavijestila Ustavni sud da je Kantonalni sud donio Rješenje broj 65 0 I 348774 14 Gži od 3. februara 2017. godine, te da osporava navedeno Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348774 14 Gži od 3. februara 2017. godine i Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 348774 13 I od 25. augusta 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo, kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton), zatraženo je 3. aprila 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. aprila 2017. godine, a Kantonalni sud 17. augusta 2017. godine, a Kantonalno pravobranilaštvo Sarajevo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

  • 5.
    Rješenjem Službe za upravu za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Općine Centar (u daljnjem tekstu: Služba) broj 12-41-2309/09 od 16. januara 2007. godine apelantici je priznato svojstvo civilne žrtve rata sa 100% oštećenja organizma - trajno II grupa invalidnosti sa pravom na ortopedski dodatak I stepena i po tom osnovu pravo na isplatu lične invalidnine i ortopedskog dodatka u iznosu od 375,00 KM, odnosno 73% od osnovice, i ortopedskog dodatka I stepena u iznosu od 149,00 KM, što ukupno za isplatu iznosi 524,00 KM počev od 1. septembra 2006. godine, pa sve dok ispunjava uvjete za ostvarivanje prava. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je Služba, postupajući po službenoj dužnosti, u postupku provjere ispunjavanja uvjeta za dalje ostvarivanje apelanticinog prava na ličnu invalidninu, shodno odredbama člana 32. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom (u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), a na osnovu izvršenog uvida u priloženu dokumentaciju, utvrdila da je uz predmetni apelanticin zahtjev dostavljena potrebna dokumentacija, te da apelantica ispunjava uvjete za dalje priznavanje svojstva civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata. Stoga, Služba je donijela navedeno rješenje u skladu sa odredbama čl. 54, 56, 59. i 77. Zakona o osnovama socijalne zaštite i člana 5. Naredbe o iznosima prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.
  • 6.
    Navedeno rješenje je postalo izvršno 16. februara 2008. godine.

Osporene odluke

  • 7.
    Apelantica je 9. maja 2013. godine podnijela prijedlog za izvršenje na temelju rješenja Službe od 16. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama pljenidbom sa računa izvršenika. U prijedlogu za izvršenje apelantica je navela da joj je Kanton mjesečno isplaćivao iznos od 575,23 KM do kraja augusta 2009. godine, a nakon toga je isplaćivao manje iznose do jula 2012. godine, tako da apelantici nije isplaćen iznos od 2.071,03 KM koji je trebalo da bude isplaćen prema navedenom rješenju Službe. Zbog toga je apelantica predložila da sud donese rješenje o izvršenju na temelju rješenja Službe od 16. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate novčanog iznosa od 2.071,03 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 1. augusta 2012. godine do isplate pljenidbom sa računa izvršenika koji su precizirani u prijedlogu.
  • 8.
    Općinski sud je zaključkom od 28. maja 2013. godine, a potom i zaključkom od 3. februara 2014. godine, naložio apelantici da ispravi prijedlog za izvršenje na način kako je navedeno u tim zaključcima.
  • 9.
    Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 348774 13 I od 25. augusta 2014. godine odbijen je apelanticin prijedlog za izvršenje rješenja Službe od 16. januara 2007. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud se pozvao na odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojim je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. S tim u vezi, Općinski sud je istakao da je u predmetnoj izvršnoj stvari rješenjem Službe od 16. januara 2007. godine priznato apelantici pravo na ličnu invalidninu u ukupnom iznosu utvrđenom tim rješenjem, ali da u ovoj izvršnoj ispravi nije određeno ko je obavezan da isplaćuje navedena novčana sredstva. Stoga, Općinski sud je zaključio da se ne može utvrditi ko je izvršenik po ovoj izvršnoj ispravi, te da se ona ne može smatrati podobnom za izvršenje u smislu navedenih odredaba člana 27. stav 1. ZIP-a.
  • 10.
    Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 348774 14 Gži od 3. februara 2017. godine odbijena je apelanticina žalba i prvostepeno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepena odluka pravilna. Naime, Kantonalni sud je ukazao da rješenje Službe od 16. januara 2007. godine, na osnovu kojeg apelantica zahtijeva provođenje izvršenja, prema članu 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a, predstavlja izvršnu ispravu s obzirom na to da se radi o odluci donesenoj u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze (pravo na ličnu invalidninu u određenom iznosu). Međutim, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud prije određivanja izvršenja ocijenio podobnost izvršne isprave za izvršenje, shodno članu 27. stav 1. ZIP-a kojim je propisan sadržaj izvršne isprave koji je nužna pretpostavka za dopustivost izvršenja, pa je ona podobna za izvršenje samo ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. S tim u vezi, Kantonalni sud je ocijenio da rješenje od 16. januara 2007. godine, koje je u ovom predmetu izvršni naslov, ne sadrži označenje lica koje je dužno apelantici, kao tražiocu izvršenja, isplatiti utvrđeno novčano potraživanje, niti je u njemu navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos priznate invalidnine, a kako to pravilno zaključuje i prvostepeni sud. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je zaključio da rješenje od 16. januara 2007. godine nema sadržaj utvrđen zakonom i da ono ne predstavlja izvršnu ispravu podobnu za izvršenje, shodno članu 27. stav 1. ZIP-a. Stoga, Kantonalni sud je ocijenio apelanticine prigovore neosnovanim, te je prvostepeno rješenje potvrdio shodno odredbama člana 235. stav 1. tačka 2. ZPP u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, također, tvrdi da joj je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. U vezi s tim, apelantica ističe da je 9. maja 2013. godine, kao tražilac izvršenja, podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje novčanog potraživanja - duga na temelju konačne odluke upravnog organa - rješenja Službe od 16. januara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika. Nakon što je Općinski sud rješenjem od 25. augusta 2014. godine odbio navedeni prijedlog za izvršenje, Kantonalni sud je, u konačnici, odbio apelanticinu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje od 25. augusta 2014. godine. Apelantica smatra da je pogrešan zaključak redovnih sudova da rješenje Službe od 16. januara 2017. godine nije izvršna isprava podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a, jer u njoj nije naznačeno ko treba izvršiti tu obavezu, niti iz kojih sredstava. Na taj način, prema apelanticinom mišljenju, uskraćeno joj je pravo na izvršenje izvršne odluke organa uprave kojom joj je priznato pravo na ličnu invalidninu kao civilnoj žrtvi rata. Također je navela da je navedeno rješenje Službe doneseno na osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite, te da je tim zakonom određeno da isplate vrši Kanton, odnosno Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice u Kantonu Sarajevo. Stoga, apelantica smatra da je proizvoljan stav redovnih sudova da izvršna isprava nije podobna za izvršenje, te predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih ustavnih prava, poništi osporene odluke, te naloži Kantonalnom sudu da donese rješenje u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Apelantica traži da joj se dosudi naknada nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka u iznosu od 1.500 KM.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelacije da je taj sud osporenom odlukom postupio nezakonito i proizvoljno, te smatra da nije došlo do kršenja apelanticinih prava na koja se u apelaciji pozvala.
  • 13.
    Općinski sud je u odgovoru istakao da su neosnovani apelanticini navodi o povredi ustavnih prava na koja se pozvala u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/99, 54/04, 39/06 14/09 i 45/16) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se:

[…]

  • •
    finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

Član 10.

U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.

Član 58. stav 1. tačka 1. i stav 6.

Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava:

  • 1)
    ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje,

[…]

Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata.

Član 59. st. 1, 2, 4. i 5.

Osnovica za obračun novčanih primanja za lica iz člana 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.

Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. Zakona u procentu od osnovice iz stava 1. ovog člana kako slijedi:

I. grupa - 100% od osnovice

[…]

Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog člana osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta kantona.

Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.

Član 71.

Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.

Član 83.

Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave.

Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu.

Član 84.

Nadležna općinska služba vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama, prema ovom zakonu, i dostavlja nadležnom kantonalnom organu uprave mjesečne zbirne izvještaje o broju korisnika, iznosu naknada i isplatama.

  • 15.
    Zakon o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 269.

Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.

Član 272.

Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).

Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

Član 273.

Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.

Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. […]

  • 16.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Značenje pojedinih izraza

Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:

[…]

(3) "izvršenik"- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;

Član 23.

(1) Izvršne isprave su:

[…]

  • 2)
    izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno,

(2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.

Član 27.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 30.

Prijelaz potraživanja ili obaveze

[…]

(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.

Član 36.

(1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 19.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348774 14 Gži od 3. februara 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 20. februara 2017. godine, a dopuna apelacije je podnesena 27. februara 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama, kao i zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 22.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 23.
      Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
    • 24.
      Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku u kojem je apelantica, kao tražilac izvršenja, pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime lične invalidnine, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

U odnosu na osporene odluke

  • 25.
    Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZIP-a i Zakona o osnovama socijalne zaštite. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu broj AP 4039/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da se u tom predmetu "pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton, koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja" (stav 31).
  • 26.
    U vezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da "zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici, kao civilnoj žrtvi rata, utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredaba naredbe o iznosima prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Dalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju izvršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze, te da u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, shodno članu 23. ZIP-a čije se izvršenje provodi sudskim putem, shodno članu 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku" (stav 31).
  • 27.
    Dalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo da je "Kantonalni sud […] zaključio da rješenjem Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da su odredbama čl. 59, 83. i 86. Zakona o osnovama socijalne zaštite utvrđena sredstva za isplatu invalidnina (koja uključuju i budžetska sredstva Kantona), nadležni kantonalni organ uprave koji vrši isplate, kao i način usklađivanja invalidnina sa primanjima vojnih invalida. Također, Ustavni sud zapaža da je članom 30. stav 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio budžetskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave. U tom kontekstu Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave, te da će se, prema stavu 2. navedenog člana, sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta doznačiti nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu. Iz navedenog, prema mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ulazi i apelantica" (stav 32).
  • 28.
    Stoga, Ustavni sud je u citiranoj odluci zaključio: "Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra da su osnovani apelanticini navodi, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije" (stav 33).
  • 29.
    Imajući u vidu da su u konkretnom slučaju postavljena identična pravna pitanja, mutatis mutandis, o kojima je raspravljano u predmetu broj AP 4039/17, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelanticinih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u citiranoj odluci, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava, jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su odbili apelanticin prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 16. januara 2007. godine, smatrajući da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.
  • 30.
    U skladu sa navedenim, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Donošenje odluke u "razumnom roku"

  • 31.
    Dalje, u odnosu na apelanticine navode kojima ukazuje na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 32.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je prijedlog za izvršenje podnesen 9. maja 2013. godine, a da je konačna odluka donesena 7. februara 2017. godine (Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348774 14 Gži). Dakle, cjelokupan predmetni postupak je trajao tri godine i devet mjeseci. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud konstatira da se ne može govoriti o složenom postupku. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da je predmetni postupak po svojoj naravi hitan. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je prvobitno podneseni prijedlog za izvršenje bio nepotpun zbog čega je Općinski sud u dva navrata pozivao apelanticu da uredi svoj prijedlog, odnosno dostavi potrebnu prateću dokumentaciju. Nesporno je da je navedeno utjecalo na dužinu trajanja postupka. S druge strane, ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepeno rješenje donio u roku od otprilike četiri mjeseca nakon što su otklonjeni procesni nedostaci koje je sadržavao apelanticin prijedlog uslijed kojih Općinski sud, zbog objektivnih okolnosti, nije bio u mogućnosti postupati u ovoj pravnoj stvari. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud osporenu drugostepenu odluku donio u roku od otprilike dvije godine i četiri mjeseca.
  • 33.
    Imajući u vidu navedeno, prije svega, utvrđeni određeni apelanticin doprinos predmetnoj dužini postupka, a sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da se period od tri godine i osam mjeseci, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim trajanjem postupka.
  • 34.
    Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa joj prema tome ne pripada ni pravo na isplatu tražene naknade nematerijalne štete po ovom osnovu.

Ostali navodi

  • 35.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u odnosu na primjenu prava, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 36.
    Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava, jer su redovni sudovi u izvršnom postupku proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su zaključili da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje.
  • 37.
    Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, jer je utvrdio određeni apelanticin doprinos dužini postupka, tako da se, sagledavajući postupak u cjelini, period od tri godine i osam mjeseci, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim trajanjem izvršnog postupka.
  • 38.
    Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 39.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.