Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 4/19, rješavajući zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Jadranka Brenjo), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) alineja b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Margarita Caca-Nikolovska, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja Giovanni Grasso, sudija na sjednici održanoj 5. jula 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI MERITUMU

Odbija se zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Jadranka Brenjo) za ocjenu kompatibilnosti člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se da je član 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Jadranka Brenjo, u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 25. marta 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Predstavničkog doma i Doma naroda, te od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće) zatraženo je 7. i 8. maja 2019. godine da dostave odgovore na zahtjev.
  • 3.
    Parlamentarna skupština, Predstavnički dom, obavijestila je Ustavni sud da je zahtjev dostavljen Ustavnopravnoj komisiji Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine radi davanja mišljenja, ali da ona još uvijek nije imenovana. Vijeće je dostavilo odgovor u ostavljenome roku.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 4.
    Podnosilac zahtjeva smatra da odredbe člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (u daljnjem tekstu: sporne odredbe) nisu kompatibilne sa odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Zakon o Sudskom i tužilačkom vijeću bit će skraćen kao Zakon o VSTV).
  • 5.
    U vezi sa navedenim, podnosilac zahtjeva je istakao da je pred Sudom Bosne i Hercegovine pokrenut upravni spor protiv Vijeća, kao tuženog, radi poništenja akata koje je donijelo Vijeće (Kriterija za ocjenjivanje rada predsjednika sudova i predsjednika sudskih odjeljenja u Bosni i Hercegovini i Kriterija za ocjenjivanje rada sudija u Bosni i Hercegovini, u daljnjem tekstu: kriteriji). Podnosilac zahtjeva smatra da je potrebno zastati sa upravnim sporom, jer iz "petita i supstrata tužbe proizlazi potreba ocjene ustavnosti". Dakle, kako je podnosilac zahtjeva naveo, "[i]ako se tužbom traži ocjena ustavnosti pobijanih podzakonskih akata, […] najprije je neophodno ispitati ustavnost odredbe člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o VSTV u dijelu koji se odnosi na predsjednika suda, predsjednike odjeljenja i sudije Suda BiH". Podnosilac zahtjeva navodi da su navedeni kriteriji (kako je navedeno u njihovim preambulama) koje je donijelo Vijeće usvojeni isključivo na osnovu odredbe člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o VSTV, "pa se pitanje njihove pravne sudbine otvara donošenjem odluke Ustavnog suda BiH u odnosu na predmetni zahtjev". Podnosilac zahtjeva navodi da "ovu nadležnost [Vijeće] može ostvariti, kad je u pitanju Sud BiH, samo u onom domenu i obimu koji je propisan Zakonom o Sudu BiH, a mogućnost ocjenjivanja od bilo kojeg organa nije propisana tim zakonom iz čega proizlaze nejasnoće i pravna nesigurnost i prekoračenje ustavnih ovlaštenja od [Vijeća]". Podnosilac zahtjeva, dalje, upućuje na odredbu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te, između ostalog, navodi da se vladavina prava ne smije poistovjećivati samo sa zakonitošću postupanja organa državne vlasti nego ta ovlaštenja u postupanju moraju da budu u okviru ustavnih određenja, te svako postupanje suprotno ovom krši princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Kako je podnosilac zahtjeva dalje istakao, vladavina prava je više od samog zahtjeva za postupanje u skladu sa zakonom i ona uključuje i zahtjeve koji se tiču sadržaja zakona. Vladavina prava nije samo vladavina zakona već vladavina po pravu koja uz zahtjev za ustavnost i zakonitost, kao najvažnijim načelom svakog uređenog pravnog poretka sadrži i pravni okvir postupanja, ali samo u okviru svojih ustavnih i zakonskih nadležnosti. Podnosilac zahtjeva je ukazao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (presude Silver i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Malone protiv Ujedinjenog Kraljevstva) u smislu uspostavljenih mjerila koja moraju da budu ispunjena "da bi se riječ zakon u sintagmi propisan zakonom smatrala zakonom".
  • 6.
    Kako je istakao podnosilac zahtjeva, da bi se utvrdilo da li su odredbe člana 17. tačka (22) Zakona o VSTV u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o VSTV u saglasnosti sa odredbom člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, potrebno je ispitati međusobni odnos Zakona o VSTV i Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o Sudu BiH) i kompatibilnost spornih odredaba sa Zakonom o Sudu BiH. S tim u vezi, podnosilac zahtjeva navodi da je Zakon o Sudu BiH "organski", osnovni zakon koji, prema evropskim standardima, pripada "primarnom zakonodavstvu", kojim je uređena situs materiae za predsjednika suda, predsjednike odjeljenja i sudije Suda BiH, a koji nije propisao institut ocjenjivanja sudija. Podnosilac zahtjeva navodi da je tužbom dat detaljan opis u prilog nepostojanju zakonskog osnova za primjenu nadležnosti za utvrđivanje kriterija za ocjenjivanje rada sudija od Vijeća u odnosu na Sud BiH, što, prema ocjeni podnosioca zahtjeva, otvara pitanje ustavnosti s obzirom na to da Zakon o Sudu BiH ne propisuje ocjenjivanje.
  • 7.
    Dalje, podnosilac zahtjeva se pozvao na Mišljenje broj 17 (2014) Savjetodavnog vijeća evropskih sudija o vrednovanju sudijskog rada, kvalitetu sudskog sistema i poštivanju sudske nezavisnosti, pri tome akcentirajući dio preporuke pod tačkom 4. (poticanje na neformalne evaluacijske postupke koji pomažu usavršavanju sudija) i pod tačkom 5. u kojoj se ističu "[o]snova i glavni elementi za formalno vrednovanje (gdje postoji) trebali bi biti postavljeni jasno i iscrpno u primarnom zakonodavstvu. Detalji se mogu regulirati podzakonskim propisima koji bi, također, trebali biti objavljeni".
  • 8.
    Podnosilac zahtjeva ukazuje da, suprotno od Suda BiH, entitetski sudovi i Zakon o sudovima Brčko distrikta BiH propisuju ocjenjivanje. Stoga, kako je naveo podnosilac zahtjeva, Vijeće ostvaruje svoje nadležnosti i u odnosu na Sud BiH u skladu sa Zakonom o VSTV za pitanja koja su uređena tim zakonom, naprimjer imenovanje sudija, a "ostvario bi svoju nadležnost i u pogledu ocjenjivanja da je to Zakonom o Sudu BiH, kao primarnim zakonodavstvom, propisano". Pošto ocjenjivanje predsjednika Suda BiH, predsjednika odjeljenja i sudija tog suda nije propisano Zakonom o Sudu BiH, Vijeće je, kako podnosilac zahtjeva navodi, prekoračilo svoja ovlaštenja u odnosu na donesene kriterije, kršeći na taj način i načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 9.
    Polazeći od navedenog, podnosilac zahtjeva smatra da Vijeće nije imalo ovlaštenje da proširi svoje nadležnosti u odnosu na Sud BiH, kada takva mogućnost nije propisana Zakonom o Sudu BiH, iz čega proizlaze nesigurnost i prekoračenje ustavnih ovlaštenja.
  • 10.
    Slijedeći navedeno, podnosilac zahtjeva smatra da je potrebno ispitati ustavnost, odnosno kompatibilnost Zakona o VSTV u odnosu na Zakon o Sudu BiH i ustavnost odredaba člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o VSTV u odnosu na član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na ocjenjivanje predsjednika Suda BiH, predsjednika odjeljenja i sudija Suda BiH.

b) Činjenice predmeta povodom kojeg je podnesen zahtjev

  • 11.
    Podnosilac zahtjeva ukazuje da su predsjednik Suda BiH, predsjednica Krivičnog odjeljenja Suda BiH i sudija Suda BiH, u svojstvu tužilaca, u upravnom sporu pred Sudom BiH podnijeli tužbu protiv Vijeća, kao tuženog, radi poništenja akata Vijeća, i to Kriterija za ocjenjivanje rada predsjednika sudova i predsjednika sudskih odjeljenja u Bosni i Hercegovini i Kriterija za ocjenjivanje rada sudija u Bosni i Hercegovini zbog toga što pobijani akti u dijelu koji se odnosi na predsjednika Suda BiH, predsjednike odjeljenja i sudije Suda BiH nisu u skladu sa Zakonom o VSTV, Zakonom o Sudu BiH i Ustavom Bosne i Hercegovine. Tužioci su predložili da Sud BiH donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev tužilaca i pobijane akte - kriterije - u odnosu na predsjednika Suda BiH, predsjednike odjeljenja Suda BiH i sudije Suda BiH, te sve pravne i faktičke radnje učinjene na osnovu njih i njihove pravne posljedice poništi kao nezakonite i neustavne.
  • 12.
    U suštini, odlučne činjenice u tužbi mogle bi se sumirati na sljedeći način: Prije donošenja pobijanih akata tuženi je pokušao, bez validnog zakonskog osnova, uvesti ocjenjivanje rada tužilaca, a povodom prethodnog pokušaja da se uvede ocjenjivanje donesena je pravosnažna sudska presuda (Odluka Suda BiH broj U 439/08), "pravni prednici pobijanih akata" (raniji doneseni kriteriji) isključuju primjenu u odnosu na tužioce, jer ne postoji validan zakonski osnov, Zakon o Sudu BiH, kao primarno zakonodavstvo, ne konstituira institut ocjenjivanja tužilaca, kao i druge razloge koje su istakli u tužbi.

c) Odgovor na zahtjev

  • 13.
    Vijeće je u odgovoru na zahtjev navelo da podnosilac zahtjeva izlazi iz okvira tužbe i pokušava da uspostavi nadležnost Ustavnog suda na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine tako što putem zahtjeva za ocjenu kompatibilnosti člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakon o VSTV pokušava "zaobilaznim putem i na mala vrata izdjejstvovati stav suda o ustavnosti i zakonitosti predmetnih kriterija". Vijeće je navelo da je Zakonom o VSTV direktno propisano da Vijeće ima nadležnost da utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija Suda BiH. U pogledu navoda da odredba člana 17. tačka (22) Zakona o VSTV nije u skladu sa Zakonom o Sudu BiH, takav navod bi bio pravilan kada bi Zakon o Sudu BiH sadržavao odredbu koja eksplicitno zabranjuje ocjenjivanje sudija Suda BiH. Zbog propusta da se regulira ocjenjivanje sudija Suda BiH, nastala je pravna praznina koja treba biti popunjena primjenom pravnog pravila o analogiji. Dalje Vijeće navodi šta je ratio legis donošenja normi o ocjenjivanju sudija (omogućavanje uspostavljanja odgovarajućeg karijernog sistema koji će na harmoničan način omogućiti napredovanje), te dalje ukazuje na ciljeve ocjenjivanja uspostavljene donesenim kriterijima. Kako Vijeće u odgovoru navodi, navedeni ratio postoji i kada je u pitanju slučaj ocjenjivanja sudija Suda BiH, koji nije izričito normiran u odredbama Zakona o Sudu BiH. Materija ocjenjivanja rada sudija je specifikum reguliran Zakonom o VSTV, a zakonom o sudovima koji sadrže odredbe o ocjenjivanju samo specificirana funkcionalna ingerencija predsjednika suda za ocjenjivanje, te se bliže normira period ocjenjivanja. Kako Vijeće navodi, ne postoji niti jedan razlog da sudije Suda BiH budu izuzete iz mehanizma ocjenjivanja. Zbog propusta zakonodavca u eksplicitnom normiranju ovog pitanja, potpuno je legitimno, primjenom metoda analogije, zaključiti da i sudije Suda BiH treba da se ocjenjuju, čime se dovode u ravnopravan i neprivilegiran položaj u odnosu na ostale sudije. Vijeće je, također, navelo da se ocjenjivanje rada sudija provodi radi postizanja identičnih ciljeva za cijeli sudski sistem, pa i za Sud BiH.
  • 14.
    Vijeće je, također, ukazalo na međunarodne standarde u oblasti ocjenjivanja sudija, prirodu važećih kvalitativnih elemenata u kriterijima koje je Vijeće usvojilo za 2018. godinu, na autonomno značenje "zakona" u konvencijskom smislu, te problematiziralo pitanje nadležnosti Suda BiH da postupa u navedenom upravnom sporu, kao i pitanje nezavisnosti, odnosno nepristrasnosti Suda BiH u konkretnom predmetu.

IV. Relevantni propisi

  • 15.
    Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08)

Član 1.

Osnivanje

(1) Ovim zakonom osniva se Visoko sudsko i tužilačko vijeće i regulira: njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja i uslovi i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, imenovanje sudija i tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i tužilaca, privremeno udaljenje sudija i tužilaca od vršenja dužnosti, nespojivost dužnosti sudija i tužilaca s drugim dužnostima, prestanak mandata sudija i tužilaca i druga pitanja u vezi s radom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljem tekstu: Vijeće).

(2) Vijeće je samostalan organ Bosne i Hercegovine i ima svojstvo pravne osobe.

(3) Na Vijeće se ne primjenjuju odredbe Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03 i 42/03) i Zakona o upravi Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02).

Član 3.

Nezavisni i samostalni organ

(1) Vijeće kao nezavisni i samostalni organ ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, kako je propisano u članu 17. ovog zakona.

(2) Vijeće ima pečat, koji sadrži njegov naziv, te naziv i grb Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom o pečatu institucija Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 12/98 i 14/03).

Član 17.

Nadležnost

Vijeće ima sljedeće nadležnosti:

(1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i općinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine;

(2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine;

(3) daje prijedloge nadležnim organima u vezi s njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda Republike Srpske i imenovanjem sudija u Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Prilikom izvršavanja svojih nadležnosti iz ovog stava Vijeće, prije davanja prijedloga, traži pismeno mišljenje odgovarajućeg ustavnog suda;

(4) prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiocima;

(5) odlučuje o žalbama u disciplinskim postupcima;

(6) odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudija, sudija porotnika, dodatnih sudija i tužilaca;

(7) nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca i savjetuje entitetske centre za edukaciju sudija i tužilaca i Pravosudnu komisiju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u vezi sa usvajanjem programa stručnog usavršavanja sudija i tužilaca;

(8) određuje minimalan obim stručnog usavršavanja koji svaki sudija i tužilac mora ostvariti u toku godine;

(9) određuje početnu obuku za osobe koje su izabrane za sudije ili tužioce i nadzire ostvarivanje takve obuke;

(10) odobrava godišnji izvještaj upravnih odbora entitetskih centara za edukaciju sudija i tužilaca i Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na početnu obuku i stručno usavršavanje sudija i tužilaca;

(11) odlučuje o pitanjima nespojivosti drugih dužnosti koje sudije i tužioci obavljaju s dužnostima sudija i tužilaca;

(12) odlučuje o privremenom upućivanju sudija i tužilaca u drugi sud ili tužilaštvo;

(13) odlučuje o odsustvima sudija i tužilaca;

(14) učestvuje, prema vlastitoj ocjeni, u procesu izrade godišnjih budžeta za sudove i tužilaštva;

(15) daje prijedloge, prema vlastitoj ocjeni, u vezi s godišnjim budžetom predloženim od strane državnih tijela i/ili vlada za sudove i tužilaštva;

(16) daje i iznosi, prema vlastitoj ocjeni, prijedloge za izmjenu budžeta predloženih od strane državnih organa i/ili vlada i/ili Pravosudne komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nadležnim zakonodavnim organima;

(17) prikuplja i analizira izvještaje, kao i potrebne informacije o budžetu i prihodima za sudove i tužilaštva kako bi se osigurali statistički podaci za efikasan rad sudova i tužilaštava;

(18) zalaže se za adekvatno i kontinuirano finansiranje sudova i tužilaštava u Bosni i Hercegovini;

(19) učestvuje u izradi nacrta i odobrava Pravilnike o poslovanju za sudove i tužilaštva u Bosni i Hercegovini;

(20) nadgleda i savjetuje sudove i tužilaštva o odgovarajućim i efikasnim tehnikama i postupcima u vezi s budžetom, upravljanjem i rukovođenjem i inicira edukaciju u tom pogledu;

(21) pokreće, nadgleda i koordinira projekte koji se odnose na poboljšanje pitanja vezanih za upravljanje sudovima i tužilaštvima, uključujući traženje finansijskih sredstava iz domaćih i međunarodnih izvora;

(22) utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija i tužilaca;

(23) utvrđuje kriterije za rad sudova i tužilaštava i pokreće istrage koje se odnose na postupanje u oblasti uprave ili finansija;

(24) vodi, koordinira i nadgleda korištenje informacione tehnologije u sudovima i tužilaštvima da bi se u tom pogledu postigla i održala uniformnost u sudovima i tužilaštvima u cijeloj zemlji. Sudovi i tužilaštva mogu uvoditi automatizirane sisteme praćenja i registracije predmeta ili slične sisteme uključujući sisteme podrške i pohranjivanja podataka, samo uz prethodno odobrenje Vijeća;

(25) utvrđuje broj sudija, tužilaca i zamjenikâ glavnog tužioca za sudove i tužilaštva iz njegove nadležnosti, nakon konsultacija s predsjednikom suda ili glavnim tužiocem, tijelom nadležnim za budžet, i nadležnim ministarstvom pravde;

(26) prikuplja informacije i vodi dokumentaciju o profesionalnom statusu sudija i tužilaca, uključujući datum njihovog imenovanja i prestanka dužnosti, statističke podatke koji se odnose na njihove radne rezultate, te ostale informacije koje Vijeće smatra bitnim za rad predsjednika sudova, glavnih tužilaca i zamjenika glavnih tužilaca, sudija i tužilaca;

(27) daje mišljenje o pritužbama koje podnese sudija ili tužilac koji smatra da su njegova prava utvrđena ovim ili drugim zakonom, ili njegova nezavisnost ugroženi;

(28) daje mišljenje o nacrtima zakona, propisa i o važnim pitanjima koja mogu uticati na pravosuđe, pokreće postupak usvajanja zakona i drugih propisa i daje smjernice sudovima i tužilaštvima iz nadležnosti Vijeća;

(29) objavljuje etičke kodekse sudija i tužilaca;

(30) vrši druga ovlaštenja utvrđena ovim ili nekim drugim zakonom.

Član 18.

Sudovi i tužilaštva

Vijeće ima nadležnosti navedene u članu 17. ovog zakona u odnosu na pravosuđe u Bosni i Hercegovini što obuhvata sljedeće sudove i tužilaštva:

(a) Sud Bosne i Hercegovine;

(b) Tužilaštvo Bosne i Hercegovine;

(c) Ustavni sud Republike Srpske i Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, isključivo u skladu s odredbama člana 17.(3) ovog zakona;

(d) Vrhovni sud Republike Srpske i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine;

(e) Okružne i osnovne sudove u Republici Srpskoj;

(f) Kantonalne i općinske sudove u Federaciji Bosne i Hercegovine;

(g) Republičko tužilaštvo Republike Srpske i Federalno tužilaštvo Federacije Bosne i Hercegovine;

(h) Okružna tužilaštva u Republici Srpskoj i kantonalna tužilaštva u Federaciji Bosne i Hercegovine;

(i) Apelacioni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 23.

Sud Bosne i Hercegovine

(1) Sudije Suda Bosne i Hercegovine moraju imati najmanje osam (8) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita, i imenuju se doživotno, s tim što im mandat može prestati u slučaju da podnesu ostavku, navrše starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju ili budu smijenjeni s dužnosti iz razloga utvrđenih zakonom.

(2) Predsjednik Suda Bosne i Hercegovine jedan je od sudija imenovanih u Sud Bosne i Hercegovine, koji ima dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad tog suda. Predsjednik se imenuje na mandat od šest (6) godina i može biti ponovno imenovan.

(3) Izuzetak su sudije Suda Bosne i Hercegovine koji se zateknu na dužnosti na dan stupanja na snagu ovog zakona, a prije imenovanja za sudije ovog suda imali su najmanje petnaest (15) godina iskustva u radu kao docenti ili profesori pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini, koji mogu nastaviti da obavljaju dužnost sudije Suda Bosne i Hercegovine, bez obzira na to imaju li položen pravosudni ispit.

  • 16.
    Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 29/00, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 9/04, 35/04,61/04, 32/07, 49/09-prečišćeni tekst, 74/09 - ispravka i 97/09)

Član 1.Osnivanje

(1) Da bi se osiguralo efikasno ostvarivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine i poštivanje ljudskih prava i vladavine zakona na njenoj teritoriji, osniva se Sud Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Sud).

(2) Sjedište Suda je u Sarajevu.

Član 2.Sastav Suda

Sud čine predsjednik i određeni broj ostalih sudija, kako je to propisano ovim zakonom.

Član 5.Budžet Suda

(1) Sud ima svoj budžet, koji je sastavni dio budžeta Bosne i Hercegovine. Prije početka svake budžetske godine, predsjednik Suda Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine podnosi prijedlog budžeta. Predsjednik Suda ima pravo prisustvovati i zastupati prijedlog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na sjednicama Parlamentarne skupštine BiH i odgovarajućih komisija Parlamentarne skupštine BiH kad god se vodi rasprava i odlučuje o pitanjima budžeta koja se odnose na Sud.

(2) Predsjednik Suda zadužen je, uz pomoć generalnog sekretara, za pripremu i izvršavanje budžeta Suda.

(3) Budžet Suda sadrži posebne stavke kojima se preciziraju budžetske potrebe za rad Odjela I. za ratne zločine i Odjela II. za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja (u daljnjem tekstu: Odjel I. i Odjel II. Krivičnog i Apelacionog odjeljenja).

(4) Na kraju svake budžetske godine, predsjednik Suda obavještava Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine o izvršavanju budžeta Suda.

Član 11.Odgovornosti predsjednika Suda

(1) Predsjednik Suda odgovoran je za:

  • a)
    predstavljanje Suda u odnosima s državnim tijelima i organizacijama;
  • b)
    imenovanje sudija u različita odjeljenja i vijeća, osim ako je drugačije propisano ovim zakonom;
  • c)
    određivanje zamjene za sudiju u slučaju izuzeća sudije kako se dogovori na općoj sjednici Suda;
  • d)
    određivanje datuma sjednica, vođenje predmeta i raspoređivanje predmeta članovima Suda i, po potrebi, određivanje nadležnog odjeljenja;
  • e)
    sazivanje i rukovođenje radom opće sjednice Suda;
  • f)
    izvršenje budžeta Suda;
  • g)
    rukovođenje osobljem Suda;
  • h)
    pokretanje disciplinskog postupka protiv generalnog sekretara.

(2) Predsjednik na općoj sjednici Suda predlaže plan rada koji se priprema na početku svake kalendarske godine i kojim se unaprijed utvrđuje način rasporeda predmeta u skladu s objektivnim kriterijima.

  • 17.
    Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 38/05, 22/06, 63/10 i 72/10 - ispravka, 7/13 i 52/14)

Član 41.

Ocjenjivanje rezultata rada sudija

Rezultati rada sudija ocjenjuju se najmanje jednom godišnje u skladu sa kriterijima koje utvrdi Visoko sudsko i tužilačko vijeće.

Ocjenjivanje rezultata rada sudija vrši predsjednik suda. Rezultate rada predsjednika suda ocjenjuje predsjednik neposredno višeg suda.

  • 18.
    Zakon o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 37/12, 14/14 - OUS, 44/15 i 100/17)

Član 67.

(1) Rezultati rada sudija ocjenjuju se najmanje jednom u tri godine, u skladu sa kriterijumima koje utvrdi Visoki sudski i tužilački savjet.

(2) Novoizabrane sudije ocjenjuju se jednom godišnje za prve tri godine mandata, a po isteku tog roka, u periodu iz stava 1. ovog člana.

(3) Ocjenjivanje rezultata rada sudija vrši predsjednik suda, a rezultate rada predsjednika suda ocjenjuje predsjednik neposredno višeg suda, a predsjednika Vrhovnog suda Republike Srpske ocjenjuje Visoki sudski i tužilački savjet.

  • 19.
    Zakon o sudovima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" br. 19/07, 20/07 - ispravka, 39/09 i 31/11)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" br. 19/07, 20/07- ispravka, 39/09 i 31/11), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 38.Primjena drugih propisa

(1) Odredbama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine propisani su uslovi i mandat za vršenje sudijske funkcije, imenovanje sudija, disciplinska odgovornost sudija, privremeno udaljenje sudija od vršenja dužnosti, nespojivost dužnosti sudija s drugim dužnostima, prestanak mandata sudija, imunitet u vršenju funkcije i utvrđivanje kriterija za ocjenjivanje rada sudija i predsjednika sudova.

(2) Odgovarajući propisi koji se primjenjuju u Brčko distriktu BiH, a koji se odnose na radnopravni status članova Vlade sukladno se primjenjuju i na sudije, ako ovim zakonom, Zakonom o visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH i Zakonom o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca Brčko distrikta BiH nije drugačije propisano.

V. Dopustivost

  • 20.
    Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 21.
    Član VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
    • c)
      Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
  • 22.
    Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Sud BiH (sutkinja Jadranka Brenjo), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7-14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Imajući u vidu odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev ne bi bio dopustiv.

VI. Meritum

  • 23.
    Podnosilac zahtjeva je zatražio od Ustavnog suda da odluči o kompatibilnosti spornih odredaba sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine (i sa Zakonom o Sudu BiH).
  • 24.
    Sporne odredbe čl. 17. tačka (22) i 18. tačka (a) Zakona o VSTV glase:

Član 17.

Nadležnost

Vijeće ima sljedeće nadležnosti:

(22) utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija i tužilaca;

Član 18.

Sudovi i tužilaštva

Vijeće ima nadležnosti navedene u članu 17. ovog zakona u odnosu na pravosuđe u Bosni i Hercegovini što obuhvata sljedeće sudove i tužilaštva:

(a) Sud Bosne i Hercegovine;

  • 25.
    U Ustavu Bosne i Hercegovine član I/2. glasi:

2. Demokratska načela

Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

  • 26.
    Podnosilac zahtjeva smatra da su sporne zakonske odredbe člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o VSTV suprotne odredbi člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 27.
    Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine tumačio na način da sadrži princip vladavine prava (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U 21/16 od 1. juna 2017. godine, tačka 19, i U 6/06 od 29. marta 2008. godine, tačka 22). Kao što je Ustavni sud naglasio u navedenoj praksi, princip vladavine prava nije ograničen samo na formalno poštivanje ustavnosti i zakonitosti već zahtijeva da svi pravni akti (zakoni, propisi i sl.) imaju određen sadržaj, odnosno kvalitet primjeren demokratskom sistemu, tako da služe zaštiti ljudskih prava i sloboda, u odnosima građana i organa javne vlasti u okviru demokratskog političkog sistema. S tim u vezi, Ustavni sud je naglasio da standard kvaliteta zakona traži da zakonska odredba bude dostupna licima na koja se primjenjuje (transparentnost) i da za njih bude predvidljiva, to jeste dovoljno jasna i precizna da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obaveze do stepena koji je razuman u datim okolnostima, kako bi se prema njima mogli ponašati (vidi, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 15/18 od 29. novembra 2018. godine, tačka 26). Osim toga, zakonska odredba treba da bude u skladu sa javnim interesom i njome se pojedincu ne može nametati pretjeran teret, odnosno zakonska odredba mora da bude proporcionalna u odnosu na sve relevantne strane.
  • 28.
    Prema mišljenju Ustavnog suda, navodi podnosioca zahtjeva ukazuju da sporne zakonske odredbe nisu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zbog dva razloga. Prvo, sporne zakonske odredbe nisu dovoljno jasne i precizne da bi zadovoljile standard kvaliteta zakona koji zahtijeva član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Drugo, postoji neusklađenost između dvaju zakona - Zakona o VSTV i Zakona o Sudu BiH, tako što Zakon o Sudu BiH isključuje nadležnost Zakona o VSTV u odnosu na odredbe kojima je propisano vrednovanje rada predsjednika Suda BiH, predsjednika odjeljenja, kao i svih ostalih sudija Suda BiH, što ima kao posljedicu da sporne zakonske odredbe nisu u skladu sa principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 29.
    Ustavni sud će, prvo, ispitati da li sporne zakonske odredbe imaju potreban kvalitet da bi zadovoljile standard vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 30.
    Ustavni sud naglašava da je standard "kvaliteta zakona" razvijen kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju je Ustavni sud u potpunosti prihvatio u svojim odlukama. Međutim, odluke Evropskog suda za ljudska prava tiču se uvijek sporova koji se odnose na prava i obaveze iz Evropske konvencije (građanska prava i obaveze, utvrđivanje krivične optužbe itd.). U konkretnom slučaju sporne zakonske odredbe se ne tiču prava i obaveza koji su zaštićeni Evropskom konvencijom. Ovdje se ima u vidu prvenstveno sporna odredba člana 17. tačka (22) Zakona o VSTV, koju podnosilac zahtjeva problematizira zbog toga što smatra da nije dovoljno jasna i precizna, zato što eksplicitno ne propisuje da se kriteriji za ocjenjivanje sudija odnose (i) na predsjednika Suda BiH, predsjednike odjeljenja, kao i na sve ostale sudije Suda BiH. Prema standardnoj praksi Ustavnog suda, ocjena rada sudije nije građansko pravo koje je zaštićeno Evropskom konvencijom, te se, stoga, ni sporna zakonska odredba ne odnosi na prava i obaveze koji su zaštićeni Evropskom konvencijom. Ipak, prema mišljenju Ustavnog suda, svaka zakonska odredba, bez obzira na to da li se tiče prava koja su zaštićena Evropskom konvencijom, mora u određenom obimu ispunjavati standarde kvaliteta zakona koje je razradio Evropski sud za ljudska prava. Međutim, ukoliko se zakonska odredba, kao što je slučaj sa spornom odredbom, ne tiče prava i obaveza koji su zaštićeni Evropskom konvencijom, onda, prema mišljenju Ustavnog suda, ispitivanje tih odredaba ne mora dosljedno slijediti smisao, jačinu i obim koji se standardu "kvaliteta zakona" daju u presudama Evropskog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud će u nastavku ispitati osporenu zakonsku odredbu člana 17. tačka (22) Zakona o VSTV.
  • 31.
    Sporna zakonska odredba, u relevantnom dijelu, propisuje da Vijeće ima nadležnost da utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija. Podnosilac zahtjeva smatra da sporna odredba ne ispunjava standard kvaliteta zakona, jer je nejasna i neprecizna. Za razliku od podnosioca zahtjeva, Ustavni sud smatra da je sporna zakonska odredba dovoljno jasna i precizna. Sasvim jasno je napisano da Vijeće ima nadležnosti da "utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija (i tužilaca)". U navedenoj zakonskoj odredbi Ustavni sud ne vidi ništa nejasno ili neprecizno što bi moglo da dovede u pitanje standard kvaliteta zakona do te mjere da se može reći da nije u skladu sa vladavinom prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Činjenica jeste da sporna zakonska odredba ne propisuje da se kriteriji za ocjenjivanje rada odnose i na sudije Suda BiH, uključujući predsjednika i predsjednike odjeljenja tog suda. Međutim, to nije razlog da se navedena odredba proglasi neustavnom zbog njene nejasnoće i nepreciznosti. Da li navedena zakonska odredba treba eksplicitno da uključuje (i) predsjednika Suda BiH, predsjednike odjeljenja, sudije Suda BiH (što kao sporno potencira podnosilac zahtjeva), nije takvo pitanje koje utječe na standard kvaliteta zakona sa aspekta njegove jasnoće i preciznosti. Do zaključka ko sve treba da bude uključen u kriterije za ocjenjivanje rada sudija se dolazi tumačenjem i primjenom kriterija iz člana 17. tačka (22) Zakona o VSTV (misli se na Kriterije za ocjenjivanje predsjednika sudova i sudskih odjeljenja u Bosni i Hercegovini i Kriterije za ocjenjivanje sudija u Bosni i Hercegovini), te, naravno, tumačenjem i primjenom cjelokupnog Zakona o VSTV, što je pitanje na koje treba da odgovori redovni sud u konkretnom predmetu. U spornoj zakonskoj odredbi samo piše da Vijeće utvrđuje kriterije za ocjenjivanje rada sudija, a u tome, kao što je već rečeno, nema ništa što bi bilo nejasno ili neprecizno, posebno ne do te mjere da se dovede u pitanje ustavnost odredbe u smislu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 32.
    Sljedeće što Ustavni sud treba da ispita jeste da li su sporne zakonske odredbe u suprotnosti sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što postoji navodna neusklađenost između dvaju zakona - Zakona o VSTV i Zakona o Sudu BiH. Iz navoda podnosioca zahtjeva proizlazi da Zakon o Sudu BiH ne propisuje ocjenjivanje sudija, pa ni Zakon o VSTV ne može da propiše vrednovanje rada predsjednika Suda BiH, kao i svih ostalih sudija Suda BiH zbog toga što to nije propisano u Zakonu o Sudu BiH.
  • 33.
    Kao argumente za svoje tvrdnje, podnosilac zahtjeva je naveo da se Zakon o Sudu BiH ubraja u tzv. primarno zakonodavstvo, odnosno organski zakon koji nije propisao institut ocjenjivanja sudija, a spornim zakonskim odredbama, prvenstveno odredbom člana 18. tačka (a) Zakona o VSTV, propisano je da Vijeće ima nadležnosti iz člana 17. Zakona o VSTV u odnosu na pravosuđe Bosne i Hercegovine, što obuhvata i Sud BiH.
  • 34.
    Ustavni sud primjećuje da je Zakonom o VSTV osnovano Vijeće (određeno kao sui generis organ) koje je samostalni organ na koji se ne primjenjuju odredbe Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine i Zakon o upravi Bosne i Hercegovine. Prema Zakonu o VSTV (član 3), osnovni zadatak Vijeća jeste da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe u Bosni i Hercegovini. Zakonom o VSTV (član 1), osim osnivanja Vijeća, reguliraju se i njegov rad, organizacija, nadležnosti, ovlaštenja i uvjeti i mandat za vršenje sudijske i tužilačke funkcije, imenovanje sudija i tužilaca, disciplinska odgovornost sudija i tužilaca, privremeno udaljenje sudija i tužilaca od vršenja dužnosti, nespojivost dužnosti sudija i tužilaca sa drugim funkcijama, prestanak mandata sudija i tužilaca i druga pitanja u vezi sa radom Vijeća. Na navedeni način, kako je utvrđeno u članu 1, koncipiran je i sam zakon, pa nakon općih odredaba Poglavlje II Zakona o VSTV regulira članove i organizaciju Vijeća, Poglavlje III propisuje nadležnost i ovlaštenja Vijeća, Poglavlje IV regulira uvjete i mandat za vršenje dužnosti (sudija - od osnovnih uvjeta koje lice mora zadovoljiti da bi bilo imenovano dalje su razrađeni uvjeti za sve sudove u čl. 21 - 29), Poglavlje V razrađuje imenovanje (postupak imenovanja), Poglavlje VI uređuje disciplinsku odgovornost sudija (i tužilaca), Poglavlje VII regulira pitanja privremenog udaljenja sudija (i tužilaca) od vršenja dužnosti, Poglavlje VIII razrađuje pitanje nespojivosti dužnosti sudije (i tužioca) sa drugim dužnostima i imunitet, Poglavlje IX regulira prestanak vršenja dužnosti i Poglavlje X sadrži završne odredbe.
  • 35.
    U članu 17. Zakona o VSTV propisane su nadležnosti Vijeća, koje, kako je taksativno navedeno u 30 tačaka, između ostalog, obuhvataju imenovanje sudija, uključujući predsjednike sudova u sve sudove na svim nivoima (državni, entitetski itd.) u Bosni i Hercegovini sa izuzetkom ustavnih sudova entiteta (tačka (1)), prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost, izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiocima (tačka (4)), odlučuje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti sudija, sudija porotnika, dodatnih sudija i tužilaca (tačka (6)), nadzire stručno usavršavanje sudija i tužilaca (tačka (7)), učestvuje, prema vlastitoj procjeni, u procesu izrade godišnjih budžeta za sudove i tužilaštva (tačka (14)), utvrđuje kriterije za rad sudova i tužilaštava i pokreće istrage koje se odnose na postupanje u oblasti uprave ili finansiranja (tačka (23)), vrši druga ovlaštenja utvrđena ovim ili nekim drugim zakonom (tačka (30)). Dakle, u članu 17. su propisane nadležnosti Vijeća, koje čak nisu "konačne", kako to proizlazi iz tačke 30. navedenog člana. Također, u članu 18. "Sudovi i tužilaštva" je navedeno da nadležnosti navedene u članu 17. Vijeće ima u odnosu na pravosuđe u Bosni i Hercegovini, te su u tač. (a) do (i) navedeni sudovi i tužilaštva.
  • 36.
    Ustavni sud, dalje, primjećuje da, prema Zakonu o Sudu BiH (koji se donosi prema istoj proceduri kao i Zakon o VSTV, pa se ne bi moglo reći da ima jaču snagu od drugih zakona), Sud BiH predstavlja dio pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine, kako je navedeno u članu 1. Zakona o Sudu BiH, "da bi se osiguralo efikasno ostvarivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine i poštivanje ljudskih prava i vladavine zakona na njenoj teritoriji, osniva se Sud Bosne i Hercegovine". Dalje, Zakonom o Sudu BiH su određeni sastav ovog suda (predsjednik i određeni broj ostalih sudija), budžet Suda BiH (Sud BiH ima svoj budžet, koji je sastavni dio budžeta Bosne i Hercegovine, na početku svake budžetske godine predsjednik Suda BiH podnosi Vijeću (VSTV) prijedlog budžeta, a na kraju svake budžetske godine predsjednik Suda obavještava Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine o izvršavanju budžeta Suda BiH). Također, Zakonom o Sudu BiH je utvrđena krivična, upravna i apelaciona nadležnost Suda BiH, kao i organizacija Suda BiH u Krivičnom, Upravnom i Apelacionom odjeljenju. U članu 11. Zakona o Sudu BiH su navedene odgovornosti predsjednika Suda BiH, u članu 12. odredbe o općoj sjednici ovog suda, te je u daljnjim članovima Zakona razrađena organizacija odjeljenja, Ured registrara, sekretar i drugo.
  • 37.
    Iz odredaba Zakona o VSTV proizlazi da je Vijeće formirano kao regulatorni organ za cjelokupno pravosuđe u Bosni i Hercegovini sa širokim nadležnostima. Kao što je navedeno, Zakon o VSTV je utvrdio nadležnosti Vijeća koje se odnose na sudije (imenovanje, vođenje disciplinskih postupaka i odlučivanje u njima, odlučivanje o privremenom udaljenju od vršenja dužnosti, nadziranje usavršavanja sudija, početno obučavanje za tek imenovane sudije, objavljivanje etičkih kodeksa sudija itd.), ali i sudove (prijedlog budžeta za sudove, zalaganje za finansiranje sudova, utvrđivanje kriterija za rad sudova i tužilaštava i pokretanje istraga koje se odnose na postupanje u oblasti uprave i finansija itd.). Dakle, zadatak Vijeća u smislu regulatorne funkcije jeste da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe. Nasuprot tome, Zakon o Sudu BiH sadrži isključivo organizacione odredbe koje se odnose na Sud BiH, odnosno opće odredbe, nadležnosti Suda BiH, organizaciju Suda BiH itd. Prikaz navedenih zakona iz prethodnih tačaka jasno upućuje na to da se jedan zakon bavi pravosuđem u cjelini, i to sudijama i sudovima, a drugi zakon konkretnim sudom, njegovom organizacijom i nadležnostima, organizacijom odjeljenja i drugim pitanjima značajnim za rad Suda BiH. Iz navedenih odredaba jasno proizlazi da ova dva zakona reguliraju različitu materiju, te se ne može govoriti o tome da postoje odredbe koje reguliraju istu stvar, što bi moglo dovesti do konflikta između zakona. Osim toga, ne može se govoriti o konfliktu kada jedan zakon za određeni organ osnovan zakonom (konkretno Vijeće) propisuje eksplicitnu obavezu da utvrdi kriterije za ocjenjivanje rada sudija, uključujući sudije Suda BiH, a drugi zakon, tj. Zakon o Sudu BiH, ne propisuje drugačije. Činjenica je da ocjenjivanje nije propisano Zakonom o Sudu BiH, ali ocjenjivanje nije ni eksplicitno isključeno na bilo koji način, ili zabranjeno Zakonom o Sudu BiH.
  • 38.
    Imajući u vidu da podnosilac zahtjeva problematizira pitanje ocjenjivanja predsjednika i sudija Suda BiH, odnosno "proširenje nadležnosti" Vijeća, kako je to u zahtjevu navedeno, jer ono nije propisano Zakonom o Sudu BiH, Ustavni sud zapaža da Vijeće svoje nadležnosti za utvrđivanje kriterija za rad sudija, što uključuje i sudije Suda BiH, ne proširuje, već bazira na odredbama Zakona o VSTV. Očigledno je da je zakonodavac u okviru nadležnosti dodijeljenih Vijeću predvidio mogućnost da Vijeće utvrdi kriterije za ocjenjivanje rada sudija, ne isključujući sudije Suda BiH.
  • 39.
    Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o VSTV, kojima su regulirane nadležnost i organizacija Vijeća i ostalo što je tim zakonom regulirano, kao i relevantne odredbe Zakona o Sudu BiH u vezi sa organizacijom i nadležnostima Suda BiH, Ustavni sud ne može da prihvati argumentaciju podnosioca zahtjeva da su ova dva zakona neusklađena, što bi dovelo u pitanje ustavnost člana 18. tačka (a) Zakona o VSTV u odnosu na član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 40.
    Ustavni sud ne može prihvatiti ni argument podnosioca zahtjeva prema kojem sporne odredbe nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer je u entitetskim zakonima o sudovima, kao i Zakonu o sudovima Brčko distrikta BiH relevantnim zakonskim odredbama eksplicitno propisano ocjenjivanje (naprimjer predsjednika suda). Međutim, činjenica da je pitanje ocjenjivanja detaljnije propisano drugim zakonima (kao što je to, naprimjer, slučaj sa Zakonom o sudovima Republike Srpske u kojem je jasno navedeno, u stavu (3) člana 67, ko i koga i kako ocjenjuje, a u stavu (1) ukazano je na kriterije koje utvrdi Vijeće), ne može automatski voditi neustavnosti odredbe člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o VSTV samo zbog toga što Zakon o Sudu BiH eksplicitno ne propisuje ocjenjivanje sudija tog suda.
  • 41.
    Osim navedenog, Ustavni sud, ispitujući pitanje navodne neusklađenosti između dvaju zakona - Zakona o VSTV i Zakona o Sudu BiH, primjećuje da je Zakon o Sudu BiH donesen 2000. godine, te da je u svom prvom osnovnom tekstu ovaj zakon sadržavao i odredbe o uvjetima za obavljanje funkcije, izbor sudije, trajanje funkcije, izbor predsjednika Suda BiH i druga pitanja u vezi sa sudijama Suda BiH. U vrijeme donošenja Zakona o Sudu BiH nije postojao Zakon o VSTV. Međutim, već donošenjem Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (koji je nametnut odlukom Visokog predstavnika, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 15/02, 26/02, 35/02, 42/03, 10/04 i 32/07- ranije važeći Zakon iz 2002. godine), koji je prestao važiti donošenjem važećeg Zakona o VSTV iz 2004. godine, jasno je vidljiva intencija zakonodavca da razdvoji materiju koju reguliraju ova dva zakona. S tim u vezi, ukazuje se na namjeru zakonodavca da Zakon o Sudu BiH slijedi i prati formiranje jednog novog organa osnovanog Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine. Tako se, kao posljedica donošenja Zakona iz 2002. godine, iz Zakona o Sudu BiH brišu određeni članovi koji su se upravo odnosili na sudije, njihovo imenovanje i ostalo (član 73. Zakona iz 2002. godine). U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 9/04), u Preambuli navedenog zakona, uočljivo je pozivanje na član 73. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, a to je član kojim su izbrisane relevantne odredbe Zakona o Sudu BiH koje su se odnosile na sudije, njihovo imenovanje i ostalo. Iako je donošenjem sada važećeg Zakona o VSTV iz 2004. godine prestao da važi raniji Zakon o VSTV iz 2002. godine, te je u kasnijim izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH prestalo da se poziva na član 73. ranije važećeg Zakona o VSTV iz 2002. godine, sve navedeno, prema mišljenju Ustavnog suda, predstavlja historijski prikaz nastajanja i promjena Zakona o Sudu BiH, kao i Zakona o VSTV, te ukazuje na jasnu namjeru zakonodavca da se odredbe ovih zakona jasno razgraniče, odnosno da se jasno podijeli materija koju navedeni zakoni reguliraju.
  • 42.
    Ipak, ovdje se ponovo naglašava da zadatak Ustavnog suda nije da procijeni da li se u konkretnom slučaju na konkretna lica mogu primijeniti kriteriji koje je donijelo Vijeće. To je predmet konkretnog sudskog postupka i redovni sud mora dati odgovor zbog istih razloga kako je to navedeno u prethodnim tačkama ove odluke. Zadatak Ustavnog suda je da ispita ustavnost relevantnih odredaba - člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o VSTV i tu, kao što je rečeno, Ustavni sud ne vidi ništa sporno što dovodi, ili bi čak moglo dovesti u pitanje usklađenost navedenih odredaba Zakona o VSTV sa odredbom člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 43.
    Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da su osporene odredbe u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

VII. Zaključak

  • 44.
    Ustavni sud zaključuje da u odredbi člana 17. tačka (22) u vezi sa članom 18. tačka (a) Zakona o VSTV ne postoji nekompatibilnost sa odredbom člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, jer u navedenim zakonskim odredbama (član 17. tačka (22) Zakona o VSTV) Ustavni sud ne vidi ništa nejasno ili neprecizno što bi moglo dovesti u pitanje standard kvaliteta zakona do te mjere da se može reći da nije u skladu sa vladavinom prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te iz istih odredaba (misli se na član 18. tačka (a) Zakona o VSTV) ne proizlazi neusklađenost sa Zakonom o Sudu BiH do te mjere da ona utječe na povredu demokratskih načela iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 45.
    Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 46.
    U smislu člana 43. Pravila Ustavnog suda, predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić i Miodrag Simović su dali izjave o neslaganju sa odlukom većine.
  • 47.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Zlatko M. Knežević, s. r.