USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1516/08, rješavajući apelaciju Drage Vržine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Drage Vržine.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003080 04 Gž od 7. septembra 2010. godine.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Dragi Vržini, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Drago Vržina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 23. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 P 003080 04 Gž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 28. maja 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 23. augusta 2008. godine zatraženo da dostavi spis broj P-139/02.
- 4.Kantonalni sud je dostavio odgovor 21. jula 2008. godine. Općinski sud nije dostavio traženi spis.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 3. oktobra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelant je zajedno sa Miloradom Vržinom, svojim bratom (u daljnjem tekstu: drugotužilac), 17. juna 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u kojoj je naveo da je JP "Unsko-sanske šume" (u daljnjem tekstu: tužena) na nekretninama označenim kao k.č. broj 22/69, u naravi šuma, bespravno posjekao 1/3 dijela šumskih stabala sa ukupne površine ove parcele, pri čemu su tokom eksploatacije šume uredno izdavali i naloge za sječu i transport, koju su prethodno označavali šumarskim čekićem Risovac broj 51.
- 8.Općinski sud je održao ukupno šest ročišta i to: 3. septembra 2002. godine, 25. oktobra 2002. godine, 23. maja 2003. godine, 28. oktobra 2003. godine, 5. decembra 2003. godine i 27. januara 2004. godine. Također je izveo dokaze saslušanjem svjedoka, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka geodetske i šumarske struke, brojne materijalne dokaze, te je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja djelimično udovoljio tužbenom zahtjevu apelanta i drugotužioca. Presudom Općinskog suda broj P.139/02 od 27. februara 2004. godine obavezana je tužena da apelantu i drugotužiocu na ime naknade štete za posječena drvna stabla na jednake dijelove isplati iznos od 1.118,69 KM, sa zakonskom kamatom od 17. juna 2002. godine pa do isplate, te da im naknadi razmjerno troškove parničnog postupka u iznosu od 3.460,00 KM, a sve u roku od 30 dana nakon pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 9.Apelant i drugotužilac su 25. marta 2004. godine izjavili žalbu na Presudu Općinskog suda broj P.139/02 od 27. februara 2004. godine. Također je i tužena izjavila žalbu na prvostepenu presudu.
- 10.Apelant se 26. marta 2008. godine urgencijom obratio Kantonalnom sudu, kojom je urgirao da se donese odluka u predmetu broj 01 0 P 003080 04 Gž.
- 11.Kantonalni sud je Presudom broj 01 0 P 003080 04 Gž od 7. septembra 2010. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronološki tok postupka u konkretnom predmetu tvrdeći da se, u vrijeme podnošenja apelacije, predmet povodom žalbe nalazio u Kantonalnom sudu duže od četiri godine. Također je istakao da se urgencijom obraćao Kantonalnom sudu nakon čega postupak također nije okončan. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i obaveže Kantonalni sud da bez daljnjeg odlaganja donese odluku o žalbi. U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog dugog trajanja postupka o žalbi u ukupnom iznosu od 8.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je postupak u toku i da će biti okončan u što bržem roku, a najkasnije u roku od dva mjeseca. Kantonalni sud je istakao da odluka nije donesena jer je prema planu rješavanja neriješenih predmeta, u odnosu na redoslijed neriješenih predmeta prema datumu podnošenja tužbe, ovaj predmet 49. prema redoslijedu rješavanja.
V. Relevantni propisi
- 14.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da postupak o žalbi koju je izjavio pred Kantonalnim sudom nerazumno dugo traje, odnosno da nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja, iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio presudu o izjavljenoj žalbi. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 21.
a) Relevantni principi
- 22.Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 23.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 24.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 25.U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju 23. maja 2008. godine zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi izjavljenoj 25. marta 2004. godine. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, Kantonalni sud je u međuvremenu, 7. septembra 2010. godine, donio Presudu broj 01 0 P 003080 04 Gž. Dakle, postupak povodom izjavljene žalbe je trajao šest godina i pet mjeseci, a gledano u cjelini, preko osam godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 26.U konkretnom slučaju se radi o postupku radi naknade štete nastale sječom šume na nekretnini u vlasništvu apelanta i drugotužioca. Ustavni sud smatra da je predmetni postupak po svojoj pravnoj prirodi relativno jednostavan. Također, i u činjeničnom aspektu predmetni postupak nije naročito složen.
- 27.Ustavni sud konstatira da je tokom postupka pred Općinskim sudom izveden veliki broj dokaza, te održano ukupno šest ročišta. Općinski sud je bio ažuran, efektivan i u relativno razumnom roku od godinu i sedam mjeseci donio je Presudu broj P.139/02 od 27. februara 2004. godine.
- 28.Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju od 21. jula 2008. godine ukazao na poteškoće vezane za veliki priliv predmeta i naveo da će postupak povodom apelantove žalbe riješiti u roku od dva mjeseca. S tim u vezi, Ustavni sud je u ovoj odluci ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je Kantonalni sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina žalbenog postupka u periodu dužem od šest godina, pogotovo što Kantonalni sud nije ispunio ni vlastita predviđanja i donio presudu o žalbi u roku od dva mjeseca od izjašnjenja na navode apelacije, nego tek nakon više od dvije godine od izjašnjenja. Iz navedenog se ne može zaključiti da su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete efikasne mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije mogao niti jeste doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, naglašavajući da je čak poslao i urgenciju da bi ostvario što brže rješavanje svog predmeta.
- 29.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka, koji je trajao više od osam godina, ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
- 30.Apelant traži da mu se zbog neopravdano dugog trajanja žalbenog postupka na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od ukupno 8.000,00 KM. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
- 31.U konkretnom slučaju, budući da se ne radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 32.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u postupku koji traje više od osam godina Kantonalni sud u periodu dužem od šest godina ne odluči o žalbi, pa se dužina postupka u odlučujućoj mjeri može staviti na teret redovnom sudu koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka.
- 33.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.