USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1725/08, rješavajući apelaciju Smiljane Ramić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2, člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Smiljane Ramić.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000432 od 20. marta 2008. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nermina Malkoča, Sifeta Skopljaka i Almira Šabanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000432 od 20. marta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Smiljana Ramić (u daljnjem tekstu: apelantica), Nermin Malkoč, Sifet Skopljak i Almir Šabanović (u daljnjem tekstu: ostali apelanti) iz Novog Travnika, koje zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijeli su 10. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000432 od 20. marta 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i JP "Vilenica vodovod" Novi Travnik zatraženo je 25, 26. i 30. juna 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud, Kantonalni sud, Općinski sud i JP "Vilenica vodovod" Novi Travnik dostavili su odgovore na apelaciju 4. jula, 14. jula, 11. jula i 7. jula 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i JP "Vilenica vodovod" Novi Travnik dostavljeni su apelantici i ostalim apelantima 25. augusta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Tužbenim zahtjevom od 14. marta 2003. godine, podnesenim protiv JP "Vilenica vodovod" Novi Travnik, apelantica je tražila isplatu iznosa od 10.340,00 KM, a ostali apelanti 6.650,00 KM, odnosno 5.700,00 KM, svi na ime neisplaćenih plaća za period od decembra 2000. godine do jula 2002. godine. Apelantica i ostali apelanti su 10. decembra 2003. godine proširili tužbeni zahtjev i tražili naknadu na ime korištenja godišnjeg odmora - regresa. Apelantica je 17. juna 2004. godine ponovo proširila tužbeni zahtjev, te osim navedenog tražila i isplatu iznosa od 1.175,00 KM na ime plaće za juni i juli 2003. godine, te polovicu plaće za maj 2003. godine.
- 7.Presudom Općinskog suda broj Rs-160/05 od 3. januara 2006. godine obavezan je tuženi JP "Vilenica vodovod" Novi Travnik (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici isplati iznos od 789,00 KM na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora - regresa, sa zakonskim zateznim kamata (u izreci precizno navedeno na koje iznose i za koji period). Istom presudom obavezan je tuženi da ostalim apelantima isplati iznos od po 500,00 KM, također na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora - regresa, sa zakonskim zateznim kamatama (u izreci precizno navedeno na koje iznose i za koji period).
- 8.Također, istom presudom odbijen je kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu iznosa od 10.340,00 KM i iznosa od 1.175,00 KM, zatim tužbeni zahtjev ostalih apelanata kojim su tražili iznos od 6.650,00 KM, odnosno 5.700,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, svi na ime neisplaćenih plaća, te zahtjev za naknadu troškova postupka. Općinski sud je obavezao apelanticu i ostale apelante da tuženom naknade troškove postupka.
- 9.U vezi sa odbijajućim dijelom presude, Općinski sud je naveo da apelantica i ostali apelanti nisu dokazali visinu tužbenog zahtjeva za neisplaćene plaće, a što je bila njihova obaveza.
- 10.Odlučujući o žalbi apelantice i ostalih apelanata, Kantonalni sud je donio Presudu broj 006-0-Gž-06-000 548 od 29. novembra 2006. godine. Navedenom presudom Kantonalni sud je žalbu djelimično uvažio, preinačio prvostepenu presudu tako što je apelantici dosudio iznos od 905,93 KM na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora - regresa, sa zakonskim zateznim kamatama (u izreci precizno navedeno na koje iznose i za koji period), te obavezao stranke na naknadu svojih troškova.
- 11.U preostalom dijelu Kantonalni sud je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
- 12.Odlučujući o reviziji apelantice i ostalih apelanata, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-07-000 432 od 20. marta 2008. godine, kojim je reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM, dok je stavom 3. istog člana propisano da iznimno Vrhovni sud može dopustiti reviziju ako ocijeni da je odlučivanje o reviziji od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dalje je navedeno da su apelantica i ostali apelanti podnijeli zajedničku tužbu protiv istog tuženog, u kojoj su iznijeli samostalne tužbene zahtjeve koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, te da se s tim u vezi radi o formalnom suparničarstvu, u smislu člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP, tako da se pravo na reviziju određuje u odnosu na tužbeni zahtjev svakog suparničara pojedinačno. Budući da, u smislu člana 237. stav 2. ZPP, niti jedan od tužbenih zahtjeva ne prelazi cenzus, te da nije ocijenjeno da ima elemenata za primjenu stava 3. istog člana, Vrhovni sud je odbacio reviziju.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelantica i ostali apelanti navode da su im povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica i ostali apelanti nalaze u postupanju Vrhovnog suda koji je pogrešno zaključio da vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude povodom apelanticinog tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 KM budući da je odbijen apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.340,00 KM, te iznosa od 1.175,00 KM. Apelantica i ostali apelanti ističu da je Vrhovni sud, time što nije odlučio o meritumu revizije, apelantici uskratio pravo na pristup sudu, a onda i pravo na imovinu. Dalje, apelantica i ostali apelanti ističu da su podnijeli zajedničku tužbu, da je vođen jedinstveni postupak, te da onda nije pravično da se ostali apelanti različito tretiraju u odnosu na apelanticu.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud smatra da donošenjem njegove odluke nisu povrijeđena prava koja su navedena u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 15.Kantonalni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri pravnom stanovištu iz svoje odluke, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 16.Općinski sud smatra da njegovom presudom nisu povrijeđena prava koja su navedena u apelaciji, te da ostaje pri svojoj odluci.
- 17.Tuženi ističe da je Vrhovni sud pravilno primijenio odredbu člana 237. stav 2. ZPP jer nisu ispunjeni uvjeti iz stava 3. ovog člana. S tim u vezi, tuženi ističe da je Vrhovni sud donio pravilnu odluku.
V. Relevantni propisi
- 18.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03 i 73/05) relevantne odredbe glase:
Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne
prelazi 10.000 KM.
Š...Ć
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na ostale apelante - protek roka
- 21.Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale apelante, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- 4.Protekao je rok za podnošenje apelacije.
- 4.
Š...Ć
- 22.Ustavni sud nalazi da osporeni dio pravosnažne presude u odnosu na ostale apelante ne prelazi propisani limit u smislu člana 237. stav 2. ZPP, tj. da iznosi manje od 10.000,00 KM.
- 23.S tim u vezi, Ustavni sud napominje da, prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
- 24.U konkretnom slučaju ostali apelanti su protiv Presude Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-06-000 548 od 29. novembra 2006. godine izjavili reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000432 od 20. marta 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
- 25.Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je ostalim apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 20. marta 2008. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. juna 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na ostale apelante podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su ostali apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
- 26.Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se podnese nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na apelanticu
- 27.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-000432 od 23. marta 2008. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 11. aprila 2008. godine, a apelacija je podnesena 10. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 28.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na apelanticu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 29.Apelantica osporava rješenje Vrhovnog suda tvrdeći da su joj tim rješenjem povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 30.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 31.U konkretnom slučaju postupak se odnosi na radni spor, dakle, na predmet građanskopravne prirode, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.Navodi iz apelacije o povredi prava na pravično suđenje pokreću pitanje da li je Vrhovni sud proizvoljno primijenio procesno pravo kada je odbacio reviziju nalazeći da nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje revizije, tj. da osporeni iznos pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM.
- 33.Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).
- 34.Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud u obrazloženju razloga za svoju odluku naveo da su apelantica i ostali apelanti podnijeli zajedničku tužbu protiv istog tuženog, u kojoj su iznijeli samostalne tužbene zahtjeve koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, te da se s tim u vezi radi o formalnom suparničarstvu, u smislu člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP, tako da se pravo na reviziju određuje u odnosu na tužbeni zahtjev svakog suparničara pojedinačno. Budući da niti jedan od tužbenih zahtjeva ne prelazi cenzus, u smislu člana 237. stav 2. ZPP, te da nije ocijenjeno da ima elemenata za primjenu stava 3. istog člana, Vrhovni sud je odbacio reviziju.
- 35.Ustavni sud uočava da se apelacijom osnovano prigovora da je Vrhovni sud pogrešno zaključio da apelanticin samostalni tužbeni zahtjev ne prelazi propisani limit, u smislu člana 237. stav 2. ZPP. Naime, prvostepeni sud je odbio apelanticin tužbeni zahtjev kao neosnovan jer nije dokazala da postoji osnova za potraživanja na ime neisplaćenih plaća u iznosu od 10.340,00 KM i 1.175,00 KM, koji dio presude je potvrdio i Kantonalni sud. Dakle, nesporno je da osporeni dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM u odnosu na apelanticu, te da je Vrhovni sud previdio ovu činjenicu navodeći da niti jedan samostalni tužbeni zahtjev ne prelazi taj iznos. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 237. stav 2. ZPP, u smislu koje je donio osporeno rješenje.
- 36.U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjem povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 37.S obzirom na utvrđenu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da apelantica povredu prava na imovinu vidi u proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZPP, na osnovu kojih je Vrhovni sud zaključio da njen samostalni zahtjev ne prelazi novčani cenzus koji je zakonom propisan da bi revizija bila dopuštena.
VIII. Zaključak
- 38.Postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Vrhovni sud proizvoljnom primjenom odredaba ZPP odbaci reviziju, iako su postojali zakonom propisani uvjeti za razmatranje revizije.
- 39.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 40.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.